Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-1426/2025-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, zastupanog po punomoćnici HI, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-181/2022-45 od 22. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj P-181/2022-45 od 22. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I.Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje Zagreb OIB: 84397956623, isplati iznos od 18.074,12 €/136.179,46 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 14.165,84 €/106.732,49 kn teku od 18. travnja 2021., a na iznos od 3.908,28 €/29.446,97 kn po isteku 15 dana od dana podnošenja ove tužbe sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. ZOO kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak sve to u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Vatroslava Jagića 33, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.062,50 € (slovima: četiritisućešezdesetdvaeuraipedesetcenti) sa zakonskom zateznom kamatom od 22. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana."
2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23. dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja i predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. U postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, a tužitelj u izjavljenoj žalbi ne navodi određeno koja je to bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 14.165,84 EUR / 106.732,49 kn te iznos od 3.908,28 EUR / 29.446,97 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na ime naknade štete, za koju tvrdi da mu je prouzročena isplatom obiteljske mirovine zbog smrti VI u prometnoj nezgodi i to iznosa isplaćene obiteljske mirovine koji se odnosi na isplate udovici pokojnog osiguranika s osnova prometne nezgode za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 28. veljače 2021 te od 1. ožujka 2021. do 31. ožujka 2022.
7. Među strankama nije sporno:
- da je 6. siječnja 1987. došlo do prometne nezgode u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja VI,
- da je za nezgodu odgovoran vozač vozila registarske oznake KŽ 219-14, RI, koji je kod tuženika sklopio policu osiguranja od odgovornosti,
- da je rješenjem tužitelja od 19. lipnja 1987. članovima obitelji pokojnog osiguranika priznato pravo na obiteljsku mirovinu zbog smrti osiguranika.
8. Tijekom postupka provedeno je financijsko vještačenje koje stranke niti sud nisu prihvatili kao potrebno za pravilno rješenje ove pravne stvari, uzimajući u obzir da je između stranaka kao nesporno utvrđeno da je obiteljska mirovina koju je primala supruga pok. osiguranika u svakom slučaju manja od mirovine koju bi on primao kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu, jer se ista utvrđuje u postotku od navedene mirovine.
9. Polazeći od izloženog pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je u konkretnom slučaju o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio uz primjenu odredaba Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. – dalje ZOOP).
9.1. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje odnosno kada su izvršene isplate mirovine (tako i Rev-553/2022-2 i Rev-206/2022.).
10. Odredbama čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a pak propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu."
11. Iz navedenog proizlazi da u slučaju kada se radi o izdacima učinjenim na ime obiteljske mirovine da obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Rev-682/2022-2 od 6. prosinca 2023.).
12. Kako je u provedenom postupku utvrđeno da je iznos obiteljske mirovine koji je u utuženom razdoblju isplaćen supruzi pok. osiguranika tužitelja manji od iznosa mirovine koji bi osiguraniku bio isplaćen u slučaju da mu je isplaćena invalidska mirovina po osnovi ozljede na radu, to je s pravom prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nema razlike koju bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju i da tužitelj nije pretrpio štetu koju bi prema navedenim odredbama ZOOP-a tuženik bio u obvezi isplatiti pa je stoga s pravom odbio tužbeni zahtjev.
13. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 153/13, 151/14, 33/15, 93/15. i 120/16. – dalje ZOMO) prema kojem bi tužitelj kod zahtjeva za naknadu štete imao pravo na isplatu punog iznosa davanja isplaćenog korisniku primanja (čl. 161. st. 2. ZOMO).
13.1. Naime, obveza tuženika kao osiguravatelja motornog vozila regulirana je odredbama ZOOP-a temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od odgovornosti.
13.2. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-856/2016 od 7. veljače 2017. pak na koju se poziva tužitelj ne govori o tome koji će se zakon primijeniti kao mjerodavan u konkretnom slučaju.
14. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer ta procesna radnja nije bila nužna (čl. 155. st. 1. ZPP), a sve na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a.
15. Dakle, s obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
Osijek, 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Branka Guljaš
