Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž-1649/2025-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Branke Guljaš, predsjednice vijeća te suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Hrvoju Šutalo i Miri Glavašu, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom društvu Glavaš & Šutalo Vinkovci, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, zastupanog po punomoćniku Jurici Barbariću, odvjetniku iz Vinkovaca, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-259/2024-10 od 26. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e i r i j e š i o j e

I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-259/2024-10 od 26. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I.Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj [broj kredita] i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišnim knjigama od 11.08.2004. godine, sklopljenog između tužitelja OŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, (pravni sljednik Volksbank d.d. Zagreb), sadržana u članku 5. Ugovora o kreditu, a koja glasi: „ Korisnik kredita se obvezuje Banci platiti temeljem ovog Ugovora sve naknade i troškove sukladno Odluci o kamatama i naknadama Banke, a naročito slijedeće naknade :……………….. 5.1. Administrativna naknada : 1,75 % (slovima: jednocijelosedamdesetpetposto) jednokratno na iznos odobrenog kredita. ……………“

II. Nalaže se tuženoj Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, (pravni slijednik Volksbank d.d. Zagreb), da tužitelju OŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova povrata preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o naknadi izvrši isplatu novčanog iznosa od 510,16 EUR, sa zateznim kamatama koje teku počevši od 30.08.2004. godine pa do 31.12.2007 godine po kamatnoj stopi u visini od 15% godišnje, nadalje u visini eskontne stope HNB-a važeće zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena do 31.7.2015. godine, nadalje u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita nefinancijskih trgovačkih društava za referentno razdoblje dulje od godine dana uvećane za tri postotna poena do 31.12.2022. godine, a od 01.01.2023. godine pa nadalje do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

III. Nalaže se tuženoj Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB 87939104217, pravni slijednik Volksbank d.d. Zagreb da tužitelju OŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi parnične troškove u iznosu od 513,27 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude tj od 26. 6. 2025. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

" Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Vinkovcima."

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga označenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), s prijedlogom da se u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije, ili da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu, tužitelj se protivi navodima iz žalbe te predlaže da se ista odbije kao neosnovana. Traži troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bila počinjena koja od bitnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Presuda suda prvog stupnja nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a na koje se ukazuje u izjavljenoj žalbi, tako da nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je ništetna odredba čl. 5.1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] zaključenog 11. kolovoza 2004. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje ulazne naknade prilikom isplate kredita te da se naloži tuženiku da isplati tužitelju s osnove navedene ulazne naknade iznos od 510,16 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 30. kolovoza 2004. do isplate.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika 11. kolovoza 2004. sklopljen Ugovor o kreditu broj [broj kredita] kojim je korisniku kredita stavljen na raspolaganje iznos od 45.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je odredbom čl. 5.1. Ugovora određena naknada od 1,75% od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

8.1. Nije sporno niti da je tužitelj 30. kolovoza 2004. platio naknadu za obradu kredita u iznosu od 510,16 EUR / 3.843,82 kn.

9. U provedenom postupku dokazano je i po mišljenju ovog suda da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o odredbi čl. 5. 1. Ugovora kojom je određena ulazna naknada za obradu kredita, da je navedena odredba bila unaprijed formulirana i bila dio tipskog ugovora kojeg je banka sklopila s korisnikom kredita te da tužitelj nije mogao pregovarati o spornoj odredbi ugovora i utjecati na njezin sadržaj.

9.1. Naime, iz iskaza tužitelja koji je prvostupanjski sud prihvatio proizlazi da je kredit ugovoren radi kupnje stana, da je kredit dogovorio kod pravnog prednika tuženika čiji nije bio klijent, da su ga u banci savjetovali kako je kredit najpovoljniji kod tuženika, da ga je u banci dočekao već pripremljen ugovor, da mu je rečeno kako je najpovoljniji kredit u CHF, da je pročitao ugovor prije potpisivanja, da nije dobio dodatna pojašnjenja, da mu je rečeno da mora prihvatiti ugovor i platiti naknadu ili neće ostvariti pravo na kredit i da je naknadu morao platiti.

10. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03. – dalje ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a odredbom st. 2. istoga članka da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

10.1. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena ugovora odredba je ništava.

11. Kako je odredba čl. 5.1. Ugovora kojom je određena naknada za obradu kredita u iznosu od 1,75% od iznosa odobrenog kredita bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a tužitelj nije imao utjecaj na njezin sadržaj niti je bio upoznat na što se točno trošak naknade odnosi te je bio dužan platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita, to i ovaj sud smatra da se radi o nepoštenoj odredbi koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

11.1. Nadalje, u tumačenju čl. 3. st. 1. Direktive 93/13 iz presude suda Europske Unije u predmetima broj npr. C-224/2019, proizlazi da nalaganje plaćanja naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka što je u suprotnosti s zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu da provjeri.

12. S pravom je stoga prvostupanjski sud utvrdio da je predmeta odredba čl. 5.1. Ugovora o kreditu ništetna i naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 510,16 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. kolovoza 2004. do isplate (čl. 322. st. 1. i 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine broj: 35/05, 48/08, 29/18, 126/21, 114/22. – dalje ZOO). Navedena ocjena sukladna je zauzetom stavu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024.

13. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati suprotno žalbenim navodima tuženika u skladu je s odredbom čl. 1115. ZOO-a, s obzirom da se tuženik koji je prilikom sklapanja ugovora o kreditu koristio ništetnu ugovornu odredbu ne može smatrati poštenim stjecateljem.

14. S pravom je prvostupanjski sud odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja s obzirom da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05. kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020).

15. Protivno žalbenim navodima sud prvog stupnja imao je u vidu sve okolnosti iz odredbi čl. 81., 83. i 85. ZZP-a slijedom kojih je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključio da je sporna odredba čl. 5.1. Ugovora u smislu odredbe čl. 87. ZZP-a nepoštena te time i ništetna.

16. Naime, ovaj sud smatra da nije jasno niti razumljivo zašto tuženik naplaćuje naknadu u visini 1,75% od ukupnog iznosa odobrenog kredita prilikom prvog korištenja kredita iako se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru tuženika, s time što tužitelju djelatnici banke nisu pojasnili na što se točno troškovi naknade odnose.

17. Ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi tuženika da je tužbeni zahtjev za isplatu postavljen preuranjeno, s obzirom da je zahtjev postavljen istovremeno sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti.

18. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonito utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23).

18.1. Neosnovano se tuženik protivi dijelu priznatih troškova u odnosu na sudsku pristojbu na tužbu, budući iz stanja spisa proizlazi kako je tužitelj platio sudsku pristojbu na tužbu.

19. Tuženiku nije priznat trošak žalbe, jer sa istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a), dok tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer ta procesna radnja nije bila nužna (čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 166. ZPP-a).

20. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu te je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a te čl. 380. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove odluke.

Osijek, 8. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš