REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3150/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak & Partneri d.o.o., sa sjedištem u Splitu, protiv tuženika 1. Cestar d.o.o., OIB 27471262195, sa sjedištem u Splitu, Tršćanska 1, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva Luetić & Partneri d.o.o., sa sjedištem u Splitu, i 2. Grad Solin, OIB 40642464411, sa sjedištem u Solinu, Stjepana Radića 42, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sesartić, odvjetnik u Solinu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika Grada Solina za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž-772/2022-4 od 4. prosinca 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3634/2021 od 10. lipnja 2022., u sjednici održanoj 8. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku Gradu Solinu revizija protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-772/2022-4 od 4. prosinca 2023. zbog pravnog pitanja koje glasi:
„Postaje li pravomoćno obrazloženje sudske odluke ili ono što je u njemu sadržano?“.
Obrazloženje
1. Tuženik Grad Solin je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-772/2022-4 od 4. prosinca 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-3634/2021 od 10. lipnja 2022. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje podnositelj cijeni da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i zbog potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu, i to zbog odstupanja od prakse revizijskog suda pri čemu je ukazano na veći broj odluka revizijskog suda, primjerice i Rev-54/93-2 od 7. listopada 1993.
2. Pitanje koje je tuženik Grad Solin naznačio u prijedlogu glasi:
„Postaje li pravomoćno obrazloženje sudske odluke ili ono što je u njemu sadržano?“.
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika Grada Solina.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stvak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije ima potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP zbog toga što pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda izražene primjerice i u rješenju broj Rev-54/1993-2 od 7. listopada 1993..
5. Naime, odlučujući o zahtjevu za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade koja se sastoji u razlici između invalidske mirovine koju tužitelj prima i plaće koju bi ostvario po redovnom tijeku stvari, a sve zbog posljedica prometne nesreće za koju solidarno odgovaraju tuženici, sudovi su o odgovornosti obaju tuženika odlučili na temelju utvrđenja iz pravomoćno okončanog parničnog postupka koji je vođen pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-920/2017 u kojem je utvrđeno da je odgovornost obaju tuženika solidarna, i to u opsegu od 70%. Zbog činjenice da je o tome pravomoćno odlučeno u drugom parničnom postupku, sud je prvog stupnja ocijenio da je o pitanju odgovornosti tuženika u ovom postupku „svaka rasprava suvišna“, dok je sud drugog stupnja naveo: “Protivno stoga žalbenim navodima tuženika Grada Solina, Grad Solin nije trebao u ovom postupku ponovno provoditi dokaze na okolnost nastanka i odgovornosti za nastali štetni događa kad je omjer odgovornosti već utvrđen u praovomoćnoj presudi.“.
6. Ovakvo pravno shvaćanje odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda izraženog u naprijed spomenutom rješenju koje shvaćanje glasi:
„Pravomoćnom odlukom postaje samo izreka presude a ne i njeno obrazloženje (članak 333. ZPP). Stoga da bi mogli zauzeti stav da je "pravomoćno odlučeno o odgovornosti tužene" potrebno je da odluka o odgovornosti tužene čini sastavni dio izreke presude koji postaje pravomoćan… Pitanje odgovornosti tužene je bilo u toj parnici prejudicijelno ili prethodno pitanje o kojem je sud odlučio u tom postupku (članak 12. ZPP). Ocjena suda o odgovornosti tužene sadržana je u obrazloženju presude donesene u tom postupku. Ta ocjena sud veže samo u tom postupku i ona ima pravni učinak samo u postupku u kojem je o njoj odlučeno (članak 12. stavak 2. ZPP). Ona nema značaj presuđene stvari. U svakoj drugoj parnici to pitanje odgovornosti tužiteljice za prometnu nezgodu se može rješavati drugačije. To opet dalje znači da ova ocjena i stav suda zauzet u postupku … o odgovornosti na strani tužene veže sud samo u tom postupku, a nije od značaja i u ovom postupku u kojem tužiteljica traži daljnju naknadu štete.“.
7. Stoga je tuženiku Gradu Solinu u odnosu na naznačeno pravno pitanje valjalo dopustiti reviziju na temelju odredbe članka 389.b stavka 3. ZPP i riješiti kao u izreci.
Zagreb, 8. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
