REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3375/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, sa sjedištem u Zagrebu, A. Mihanovića 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, sa sjedištem u Zagrebu, Listopadska ulica 2, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-73/2024-2 od 22. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-80/2023-6 od 13. studenoga 2023., u sjednici održanoj 8. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-73/2024-2 od 22. svibnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-80/2023-6 od 13. studenoga 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije, pozivom na odredbu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), naznačuje dva pravna pitanja koja glase: "1) Je li naknada za tjelesno oštećenje koju je HZMO isplatio svom osiguraniku po propisima Zakona o mirovinskom osiguranju stvarna šteta u smislu odredbe članka 27. stavak 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu;
2) Je li osiguravatelj štetnika u obvezi naknaditi HZMO isplaćenu naknadu za tjelesno oštećenje iako naknada za tjelesno oštećenje nije taksativno navedena kao oblik stvarne štete koju bi HZMO mogao potraživati subrogacijskim zahtjevom od osiguravatelja štetnika obzirom da među taksativno navedenim oblicima stvarne štete u članku 27. stavku 2. ZOOP nije navedena i naknada za tjelesno oštećenje?".
3. Predlagatelj smatra da su naznačena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kao razlog važnosti u odnosu na prvo naznačeno pitanje ukazuje na neujednačenu praksu drugostupanjskih sudova, konkretno na presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-715/2024-2 od 21. siječnja 2025., Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2498/2022-2 od 7. svibnja 2024., Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-475/2022-2 od 2. lipnja 2022. te Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3464/2021-4 od 21. kolovoza 2023. i Pž-5777/2021-3 od 29. kolovoza 2022.
4. Tužitelj u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže odbiti prijedlog tuženika.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. ZPP, revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
6. U odnosu na oba naznačena pitanja ovaj je sud ocijenio da su pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci revizijskog suda broj Rev-1437/2021 od 5. siječnja 2021. kojim je na pitanje: "Je li naknada za tjelesno oštećenje koju je isplatio HZMO svom osiguraniku po propisima Zakona o mirovinskom osiguranju stvarna šteta u smislu odredbe članka 27. stavak 2. ZOOP koju bi osiguravatelj štetnika, u slučaju postojanja odgovornosti osiguratelja štetnika, bio u obvezi naknaditi HZMO ili se isplaćena naknada za tjelesno oštećenje ne može smatrati stvarnom štetom u smislu članka 27. stavak 2. ZOOP?" odgovoreno da: "svi izdaci koji su uzročnoposljedično vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje, predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time i predstavlja stvarnu štetu."
6.1. U takvim okolnostima naznačena pravna pitanja tuženika ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U odnosu na navode da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova. Slijedom navedenog, u odnosu na naznačena pitanja, prijedlog je tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su jasno i dostatno obrazložene. Glede tuženikovih navoda u dijelu kojim tvrdi da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava treba istaknuti kako članak 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav) i članak 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 – dalje: Konvencija) sadrže u pravilu samo procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.
7.1. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava predlagatelja na jednakost svih pred zakonom zajamčenog člankom 14. Ustava i člankom 14. Konvencije odnosno člankom 1. Protokola 12. uz Konvenciju, treba istaći da je ova pritužba nedovoljno obrazložena, tim više što tuženik niti ne ističe da bi nekoj stranci u istim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koja je njemu navodno uskraćena.
8. Stoga, kada tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava – pravo na pravično suđenje te pravo na jednakost svih pred zakonom, zajamčena Ustavom i Konvencijom, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 8. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
