REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-5055/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FORTIS USLUGE d.o.o., Zagreb, Miramarska 24, OIB: 09381191680, kojeg zastupa punomoćnik Igor Metelko, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika UniCredit Leasing Croatia d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB: 18736141210, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2498/2024-2 od 17. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1261/2022-38 od 12. travnja 2024., u sjednici održanoj 8. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na pitanje postavljeno pod rednim brojem 2.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na pitanje postavljeno pod rednim brojem 1. te u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2498/2024-2 od 17. lipnja 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1261/2022-38 od 12. travnja 2024.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.

4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da drugo postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer tuženik nije iznio odgovarajuće razloge važnosti postavljenog pitanja. To stoga jer je odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2637/2023 od 10. svibnja 2023. na koju se pozvao tuženik ukinuta odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-135/2025-3 19. veljače 2025. u kojoj je izraženo isto shvaćanje kao i u pobijanoj odluci odnosno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci u skladu je sa shvaćanjem izraženim na sjednici Građanskog odjela ovog suda od 20. siječnja 2020. vezano za zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva.

5. Slijedom navedenog, u odnosu na drugo postavljeno pitanje, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- a pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

6. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik u odnosu na prvo postavljeno pitanje nije uopće naznačio razloge zbog kojih smatra da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske treba dopustiti reviziju, što je bio dužan prema odredbi čl. 387. st. 2. točki 3. ZPP-a.

7. Budući da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu naznačeni razlozi važnosti prvog postavljenog pravnog pitanja u smislu čl. 385.a ZPP-a u vidu suprotnih odluka drugostupanjskih sudova ili revizijskog suda, prijedlog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a odbaciti kao nedopušten u odnosu na postavljeno prvo pitanje.

8. U pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a koji tuženik podnosi zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje koje je sadržano u čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), valja reći da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu nekom osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo koje navodi tuženik. Naime, tuženiku je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku kao i služiti se pravom na žalbu što je tuženik i iskoristio, dok su nižestupanjski sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima koji proizlaze iz utvrđenog činjeničnog stanja, a drugostupanjski sud je odgovorio na odlučne žalbene navode tuženika te se odluke ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tuženik nije imao pravično suđenje.

9. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on podnesen pozivom na čl. 385.a st. 2. ZPP-a, valjalo je temeljem čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP-a odbaciti prijedlog i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil