REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2958/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ALLIANZ Versicherung AG, sa sjedištem u Saveznoj Republici Njemačkoj, 10900 Berlin, Theodor-Stem-Kal 1, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica u Zagrebu, Trnjanska cesta 63, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB 57500462912, sa sjedištem u Zagrebu, Ulica Stjepana Širole 4, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 3378/2024-2 od 4. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1645/2022-31 od 4. srpnja 2024., u sjednici održanoj 8. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3378/2024-2 od 4. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1645/2022- 31 od 4. srpnja 2024. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Predlagatelj u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačuje pravna pitanja koja glase:
"1) Je li za ocjenu odgovornosti upravitelja autoceste za štetu nastalu naletom vozila na divlju životinju na autocesti (u smislu članka 50. Zakona o cestama i u vezi s člankom 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima) relevantno o kojoj se vrsti divlje životinje radi, uzimajući u obzir činjenicu da pojedine vrste divljih životinja mogu dospjeti u ograđeno područje autoceste i uz uredno postavljenu i održavanu zaštitnu žičanu ogradu;
2) Ukazuje li sama činjenica da se divlja životinja, konkretno lisica, našla na kolniku autoceste na to da zaštitna žičana ograda nije bila pravilno postavljena ili održavana;
3) Smatra li se činjenica o mogućem načinu ulaska lisice u ograđeno područje autoceste općepoznatom činjenicom ili se radi o činjenici koju je potrebno dokazivati i u tom slučaju na kome je teret dokaza te činjenice?".
3. Kao razlog važnosti naznačenih pitanja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni tuženik ukazuje da praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena, pozivajući se na odluke Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4851/2022-2 od 16. srpnja 2024., Pž-3602/2019-2 od 21. prosinca 2020., Pž-6948/2019-3 od 1. prosinca 2019., Pž-7228/2019-2 od 24. veljače 2021., Županijskog suda u Rijeci broj Gž-27/2019-2 od 9. svibnja 2019., Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1874/04 od 19. srpnja 2005. i dr.
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu te kao takva ne opravdavaju intervenciju najvišeg suda.
6. Prvonaznačenim pitanjem predlagatelj dijelom polazi od tvrdnje da pojedine vrste divljih životinja mogu dospjeti u ograđeno područje autoceste i uz uredno postavljenu i održavanu zaštitnu ogradu, koje tvrdnje ne prate utvrđenja iz predmetnog postupka. Naime, nižestupanjski su sudovi u konkretnom slučaju, s obzirom na utvrđenje da se radilo o divljoj životinji - lisici, ocijenili da je postojao propust tuženika u izvršavanju odgovarajućih mjera koje bi spriječile takvu vrstu divljači (lisicu), u podvlačenju odnosno preskakanju zaštitne žičane ograde.
6.1. U odnosu na naznačena pitanja ovaj je sud ocijenio da su pravna shvaćanja na kojima je utemeljena pobijana presuda u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u odluci revizijskog suda broj Rev-1187/2024-2 od 12. studenoga 2024. kojim je na pitanje: "Da li divljač na kolniku autoceste, koja je uzrokovala prometnu nezgodu (naletom vozila na tu divljač), ukazuje na propust pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste koja je dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti (posebice u vidu postavljanja i održavanja ograde oko autoceste?)" odgovoreno: "Činjenica da se divljač zatekla na autocesti ukazuje na propust pravne osobe odgovorne za upravljanje i održavanje autoceste koja je dužna voditi brigu i poduzimati primjerene mjere i radnje koje bi omogućile odvijanje sigurnog i nesmetanog prometa na autocesti i u pogledu postavljanja i održavanja zaštitne ograde oko autoceste te je, s obzirom da se prema odredbi članka 50. Zakona o cestama za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, u svakom pojedinom slučaju potrebno je utvrditi jesu li takve mjere i radnje poduzete te jesu li bile adekvatne i dostatne radi zaštite i sigurnosti prometa", pri čemu ocijenjeno da je "na tuženiku teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste dok tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku ceste" (odlomak 17. presude Rev-1187/2024- 2 od 12. studenoga 2024.). Citirana revizijska odluka odnosi se na štetu na autocesti do koje je došlo naletom vozila na divljač-lisicu, kao što je to slučaj i u predmetnoj pravnoj stvari.
6.2. Nadalje se predlagatelju ukazuje da je pobijana odluka u skladu i s pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama revizijskog suda poslovni broj Rev-1271/2024-2 od 2. listopada 2024., Rev 873/2017-2 od 16. veljače 2021., Rev-x 230/2012-2 od 8. studenoga 2012. i dr.
7. U takvim okolnostima naznačena pravna pitanja tuženika ne mogu osnovano biti temelj za ujednačavanje sudske prakse, pa time ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U odnosu na navode da potrebe razvoja prava kroz sudsku praksu opravdavaju dopuštenje revizije, valja odgovoriti da, prema ocjeni revizijskog suda, potrebe razvoja prava ne opravdavaju intervenciju revizijskog suda putem dopuštenja revizije jer je pobijana odluka donesena u skladu s dostignutim standardima zaštite ljudskih prava u suvremenim društvenim okolnostima koji su uspostavljeni u praksi europskih i domaćih sudova. Slijedom navedenog, prijedlog je tuženika valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavaka 1. i 2. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 8. siječnja 2026.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
