Poslovni broj: Usž-4951/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , dr. sc. Sanje Otočan , predsjednice vijeća , Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužiteljice FŠC, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , Trg Stjepana Radića 1 , Zagreb , OIB: 61817894937 , radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I- 1282/2024-7 od 22. rujna 2025. , na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.

pretpostavljam da je

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-1282/2024-7 od 22. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Grada Zagreba , Gradonačelnika , KLASA: UP/II-551-06/23-014/2760 , URBROJ: 251-02-01/001-24-3 od 8. siječnja 2023.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 8. siječnja 2023. odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba , Gradskog ureda za socijalnu zaštitu , zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku , Odjela za demografski razvoj , Odsjeka za pronatalitetnu politiku , KLASA: UP/I-551- 06/23-014/3134 , URBROJ: 251-09-22-1/002-23-03 od 6. studenoga 2023. , kojim je određeno da tužiteljici prestaje pomoć za roditelje odgojitelja s danom 30. rujna. 2023.

3. Tužiteljica žalbom pobija prvostupanjsku presudu radi bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Pogrešnim smatra zaključak suda da je zakonito izmijenjena odluka javnopravnog tijela protiv koje se ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor, a kojim je stranka stekla neko pravo, jer je isti protivan članku 13. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). S obzirom na to da Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba”, 25/22. – dalje: Odluka/22) predstavlja opći akt, smatra da su u skladu s člankom 13. ZUP-a nije bilo osnove za izmjenu bilo kojeg dijela pravomoćnog zaključka od 1. srpnja 2019. Pri tome ističe da je izreka zaključka kojim je stekla pravo pravomoćna u cijelosti, a ne u samo nekom dijelu. Smatra da se osporenim rješenjima izmijenilo njezino stečeno pravo na način da se smanjilo njegovo trajanje, odnosno da je isto ukinuto, i na taj se način diralo u ostvarivanje stečenog prava koje predstavlja njezinu imovinu u skladu s ustavnim tumačenjem dosega ustavnog jamstva prava vlasništva i njezino legitimno očekivanje da će stečeno pravo biti poštovano i zaštićeno. Također smatra da nisu primijenjeni članak 164. stavak 4. Statuta Grada Zagreba („Službeni glasnik Grada Zagreba”, 23/16., 2/18., 23/18., 3/20., 3/21. i 16/22.) i članak 12. ZUP-a. Navodi da prvostupanjski sud nije vezan odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u konkretnom slučaju jer je predmet ovog postupka zakonitost pojedinačnog rješenja, a ne zakonitost Odluke/22. Kako se u konkretnom slučaju radi o pojedinačnim upravnim aktima, na koje se prilikom donošenja, provedbe i izmjene primjenjuje ZUP, smatra da je i u ovome postupku trebalo primijeniti isti Zakon u skladu s člankom 19. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine”, 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. – dalje: Ustav). Smatra da osporeno rješenje prvostupanjskog javnopravnog tijela nema povratno djelovanje i da zbog toga isto za nju ne može proizvoditi pravne učinke prije 20. studenoga 2023. Navodi i da prvostupanjski sud nije dao obrazložene odgovore na njezine najbitinije argumente i prigovore u skladu s pravom na pravično suđenje i obrazloženu sudsku odluku. Predlaže poništiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je zaključkom Grada Zagreba, Ureda za demografiju, KLASA: 551-06/19-013/521, URBROJ: 251-21-21-1/009-19-2 od 1. srpnja 2019. tužiteljici priznato pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja.

8. Člankom 7. stavkom 1. alinejom 1. Odluke/22, propisano je da novčana pomoć prestaje 30. rujna 2023., korisniku čije je dijete za koje je ostvarena novčana pomoć navršilo 7 godina ili će do 30. rujna 2023. navršiti 7 godina.

9. S obzirom na to da je u upravnom postupku utvrđeno da je dijete tužiteljice za koje je ostvarila pravo na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja navršilo 7 godina života, a što tužiteljica nije osporila ni u upravnom postupku ni u upravnom sporu, pravilno je prvostupanjskim rješenjem od 6. studenoga 2023. utvrđeno da je tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023.

10. Prvenstveno u odnosu na prigovor o primjeni Odluke/22, ovaj Sud ističe da nije osnovan prigovor tužiteljice da se ne može Odluka primijeniti na korisnike mjere koji su pravo ostvarili po Odluci/16. Ovo iz razloga što je člankom 11. Odluke/22 propisano usklađenje novčane pomoći roditeljima odgojiteljima koji su novčanu pomoć ostvarili do stupanja na snagu te Odluke (do 15. svibnja 2018.), s mjesečnim novčanim iznosima iz članka 5. te Odluke. Pri tome se ističe da je o navedenim prigovorima odlučivao i ovaj Sud u sporu radi ocjene zakonitosti općeg akta u kojem je donesena presuda, poslovni broj: Usoz-143/202291 od 27. veljače 2023., a zakonitost i pravilnost te presude potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom, broj: U-III- 1744/2023. Tom presudom je predmetna Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocijenjena zakonitom te je ponovno, kao i u ranijoj presudi Usoz-8/22 od 5. srpnja 2022., zaključeno da novčana pomoć za roditelje odgojitelje nije pravo u klasičnom smislu, već financijska pomoć koju je javna vlast ovlaštena dodijeliti, ali i oduzeti, a koja pomoć se ne temelji na obvezi javne vlasti, nego na solidarnosti, zbog čega adresati Odluke iz 2016. i Odluke iz 2017. nemaju legitimno pravo očekivati trajnu nepromjenjivost pravnog uređenja statusa roditelja odgojitelja.

11. U odnosu na prigovor da je na njezinu štetu povrijeđeno načelo razmjernosti i pravo na mirno uživanje vlasništva, ovaj Sud ističe da je u ovosudnoj presudi, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. Sud utvrdio da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu valja imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, određenoj, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno u skladu s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točke 35., 51. do 56.). Stoga Sud ocjenjuje neosnovanim prigovore povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom i člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori”, 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24.).

12. Člankom 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 10/18., 20/21. i 25/22.) propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove Odluke podnosi gradonačelniku Grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnoga gradskoga upravnoga tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.

13. Treba reći da je članak 10. navedene Odluke bio predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu. Presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023- 7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke je odbijen.

14. U navedenoj presudi, poslovni broj: Usoz-254/2023 od 19. prosinca 2023. ovaj Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom te je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnošću pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata, zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.). Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje ovaj Sud je imao na umu i izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj: U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. (točka 18. i 19. presude).

15. Tužiteljica neosnovano smatra da je u upravnom postupku povrijeđen članak 12. ZUP-a jer je protiv rješenja prvostupanjskog javnopravnog tijela od 6. studenoga 2023. podnijela prigovor o kojem je odlučeno osporenim rješenjem tuženika od 8. siječnja 2023., a time što je pravni lijek nazvan prigovor, a ne žalba, nije onemogućeno pravo tužiteljice na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije.

16. Rok propisan člankom 6. Odluke/22 procesni je instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, pravilno navodi prvostupanjski sud da je rješenjem Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022. obustavljeno izvršenje naprijed navedene Odluke/22 koja obustava izvršenja do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u postupku ocjene zakonitosti tog općeg akta, koji je, kao što je već navedeno, ocjenjen zakonitim presudom Suda, poslovni broj: Usoz- 143/22-91 od 27. veljače 2023., pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

17. Člankom 10. stavkom 2. ZUS-a jasno je propisano da je pravomoćna presuda suda kojom se odlučuje o zakonitosti općeg akta obvezna za sve. Stoga neosnovano tužiteljica smatra da prvostupanjski sud nije vezan pravomoćnom ovosudnom odlukom o zakonitosti općeg akta (Odluke/22) koja se u konkretnom slučaju primjenjuje.

18. Imajući na umu da su Odlukom/22, kojom je Grad Zagreb na drugačiji način riješio uvjete i način dodjele novčane pomoći za roditelje odgojitelje, zakonitom i ustavnopravno prihvatljivom ocijenili, kako ovaj Sud, tako i Ustavni sud Republike Hrvatske, ocjena zakonitosti u subjektivnom upravnom sporu, odnosno u upravnom sporu u kojem odlučeno o izmjeni ili prestanku novčane pomoći svakog pojedinog korisnika ograničava se na ocjenu zakonitosti je li pojedinačnom odlukom trajanje novčane pomoći i njezina visinu odnosno prestanak određen u skladu s pravilima uspostavljenima novom Odlukom/22.

19. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Prvostupanjski sud je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a.

20. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu , 8. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća :

dr. sc. Sanja Otočan