Poslovni broj: Usž-4382/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice LNO, iz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje , Zagreb , Radnička cesta 1 , OIB: 91547293790 , radi prestanka vođenja u evidenciji, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-501/2025-8 od 11. rujna 2025. , na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-501/2025-8 od 11. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-102-04/25-01/20 , URBROJ: 343-222/7-25/02 od 3. travnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje , Područne službe Rijeka , KLASA: UP/I-102-04/25-01/165 , URBROJ: 2170-35-103/7-25-02 od 26. veljače 2025. te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje , Područne službe Rijeka , KLASA: UP/I-102-04/25-01/165 , URBROJ: 2170-35-103/7-25-02 od 26. veljače 2025. kojim je utvrđeno da se tužiteljica prestaje voditi. u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda zaključno s danom 17. veljače 2025.
3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da su ju službenici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje usmeno informirali da neće izgubiti prava ako u određenom razdoblju ne dođe do osobne prijave. Objašnjava da je u vrijeme kada je došlo do propuštanja javljanja Zavodu prolazila kroz teško životno razdoblje. Naposljetku ističe da nije bila pravodobno i jasno upozorena prije nego što je izbrisana iz evidencije na posljedice izostanka s konzultacija niti joj je omogućen opravdan izostanak. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu.
4. U odgovoru na žalbu tuženik navodi da je Sporazumom o uključivanju na tržište rada, koji je tužiteljica potpisala, definirano da će tužiteljica i savjetnik za zapošljavanje razmjenjivati informacije o izvršavanju Sporazuma obaveznim kontaktom osobno unutar 8 tjedana te da će se svako neizvršavanje smatrati da je tužiteljica odustala od traženja posla u suradnji sa Zavodom te da će biti odjavljena iz evidencije nezaposlenih osoba. U odnosu na navode tužiteljice o tome da je prolazila kroz teško životno razdoblje tuženik ističe da takve navode tužiteljica po prvi put ističe tek u žalbi i da je imala mogućnost obavijestiti Zavod o razlozima neizvršavanja aktivnosti definiranih Sporazumom, u kojem slučaju bi mogla opravdati neizvršavanje, no da to nije učinila.
Predlaže da sud odbije žalbu tužiteljice.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da se tužiteljica vodila u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda. Sa Zavodom je tužiteljica 5. rujna 2024. potpisala Sporazum o uključivanju na tržište rada, kojim se obvezala razmjenjivati informacije o izvršavanju Sporazuma i aktivnostima traženja posla na individualnim konzultacijama sa savjetnikom za zapošljavanje obveznim kontaktom unutar osam tjedana. Sporazumom je definirano da će se svako neizvršavanje smatrati da je tužiteljica odustala od traženja posla u suradnji sa Zavodom i da će biti odjavljena iz evidencije nezaposlenih. Tužiteljica je posljednji put bila na individualnim konzultacijama 23. prosinca 2024. Podsjetnik na konzultacije joj je poslan 12. veljače 2025, no tužiteljica se do 17. veljače 2025. na iste nije odazvala.
8. Prvostupanjski sud je održao 4. rujna 2025. raspravu i na taj način strankama dao mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora sukladno odredbi članka 6. ZUS-a. Osim toga je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika.
9. Odredbom članka 17. stavka 1. točke 20. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, broj: 118/18., 32/20., 18/22., 156/23. i 152/24. – dalje: ZTR) propisano je da Zavod prestaje voditi osobu kao nezaposlenu u evidenciji ako ta osoba ne ispunjava uvjete o aktivnom traženju posla i raspoloživosti za rad te ne obavlja aktivnosti u dinamici utvrđenoj u profesionalnom planu.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zakonitim rješenje tuženika o prestanku vođenja tužiteljice u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda jer tužiteljica nije izvršavala obveze preuzete Sporazumom o uključivanju na tržište rada. Naime, tužiteljica je na posljednjim individualnim konzultacijama bila 23. prosinca 2024., a obvezala se razmjenjivati informacije o izvršavanju Sporazuma i aktivnostima traženja posla na individualnim konzultacijama unutar osam tjedana . Pritom je bila upoznata s činjenicom da će se sukladno Sporazumu svako neizvršavanje smatrati odustankom tužiteljice od traženja posla u suradnji sa Zavodom i da će u tom slučaju biti odjavljena iz evidencije nezaposlenih.
11. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ove Suda osporena presuda temelji se na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu , 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća :
Blanša Turić
