Poslovni broj: Usž-4460/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda , Radmile Bolanča Vuković , predsjednice vijeća , dr.sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić , članica vijeća , te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužiteljice JDŽ, [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , A. Mihanovića 3 , OIB: 84397956623 , radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-820/2024-12 od 26. lipnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026. ,
pretpostavljam da je
Odbija se žalba tuženika protiv rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-820/2024-12 od 26. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbačena je žalba tuženika izjavljena protiv presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj Us I-820/2024-8 od 16. travnja 2025. kao nedopuštena.
2. Tom je presudom poništeno rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , KLASA: UP/II 140-03/23-01/03281263210 , URBROJ: 341-99-05/3-23-6460 od 26. veljače 2024. (točka I. izreke) i Hrvatskog rješenje zavoda za mirovinsko osiguranje , Područne službe u Splitu , KLASA: UP/I 140-03/23- 01/03281263210 , URBROJ: 341-18-05/3-23-29178 od 23. studenog 2023. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude (točka II. izreke).
3. Tuženik u žalbi navodi da, na temelju odredbe članka 127. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), protiv pobijane prvostupanjske presude nije dopuštena žalba. Dalje navodi da je osnova za podnošenje žalbe odredba članka 127. stavka 2., s obzirom na to da je tom presudom prvostupanjskom tijelu naloženo donošenje sadržajno određene odluke u smislu članka 23. stavka 1. točke 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. dalje: ZOMO). Tuženik dalje ističe da prvostupanjski sud nalazi da su stalni prihodi tužiteljice s osnova invalidske mirovine na dan smrti majke iznosili 545,01 kn te nisu prelazili iznos od 66% svote najniže mirovine (552,82 kn) kako su utvrdila javnopravna upravna tijela i odbila zahtjev tužiteljice. Iz navedenoga razloga je prvostupanjski sud utvrdio da drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje nije pravilno i zakonito, pa je valjalo iste poništiti i predmet vratiti javnopravnom upravnom tijelu na ponovni postupak u kojem je tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude. Imajući na umu naprijed navedeno, tuženik smatra da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 127. stavka 2. za podnošenje žalbe na presudu od 16. travnja 2026. Predlaže da Visoki upravni sud Republike Hrvatske usvoji žalbu izjavljenu protiv presude prvostupanjskog upravnog suda od 16. travnja 2025., poništi istu u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da je Upravni sud pravilno zaključio kako ju je majka uzdržavala sve do svoje smrti, pa stoga ostvaruje pravo na obiteljsku mirovinu jer je u trenutku majčine smrti (1. ožujak 2009.) primila mirovinu u iznosu od 545,01 kn. Smatra da je sud pravilno utvrdio da je taj iznos mjerodavan iznos koji predstavlja njezin prihod u trenutku smrti majke. Tužiteljica dalje navodi da joj mirovina sa usklađenjem iznosila 557,49 kn i taj usklađeni iznos je primila 1. travnja 2009., dakle nakon smrti majke. Ističe da je pravilno Upravni sud odbacio žalbu tuženika kao nedopuštenu. Ako Visoki upravni sud ocjeni da je žalba dopuštena, predlaže istu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu od 16. travnja 2025.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a , ovaj Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.
7. Odredbom članka 132. stavka 1. ZUS-a propisano je da će nepravodobnu, nedopuštenu ili žalbu koju je podnijela neovlaštena osoba upravni sud odbaciti rješenjem u roku od 15 dana od dana njezina primitka.
8. Odredbom članka 127. stavka 1. ZUS-a , propisano je da žalba nije dopuštena protiv presude kojom je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena ili oglašena ništavom i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak, kao ni protiv presude kojom je sud naložio donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku.
9. Iz obrazloženja presude poslovni broj: Us I-820/2024-8 od 16. travnja 2025. proizlazi da je prvostupanjski sud poništio rješenja javnopravnih tijela i predmet vratio prvostupanjskom javnopravnom tijelu na ponovni postupak uz uputu da tijelo, u ponovnom postupku, na temelju pravilno i utvrđenog potpunog činjeničnog stanja, pravilnom primjenom materijalnog prava, donese novu odluku o zahtjevu tužiteljice , utvrdi odnosno utvrdi. jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 23. stavka 1. točke 1. ZOMO-a , pridržavajući se pri tome pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a .
10. Kako je prvostupanjskom presudom predmet prvi put vraćen javnopravnom tijelu na ponovni postupak, dok u obrazloženju presude tuženiku nije naloženo donošenje sadržajno određene odluke, već pravilno provođenje upravnog postupka radi utvrđivanja svih činjenica o kojima ovisi donošenje odluke, u konkretnom slučaju, žalba protiv presude nije dopuštena kako je to pravilno navedeno i uputi o pravnom lijeku u presudi od 16. travnja 2025.
11. Slijedom navedenog, ovaj Sud smatra da žalbeni navodi tuženika nisu osnovani i nisu od utjecaja na rješavanje upravnih stvari.
12. S obzirom na navedeno, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu na temelju članka 135. stavka 1. , au svezi s člankom 127. stavkom 1. ZUS-a .
U Zagrebu , 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
