Poslovni broj: Usž-2965/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

RJE Š ENJE

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Mire Kovačić , predsjednice vijeća , Radmile Bolanča Vuković i dr.sc. Sanje Otočan , članica vijeća višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića , zapisničara , u upravnom sporu tužitelja ZGiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupnog po opunomoćeniku Mirku Kozini , odvjetniku u Splitu , Gundulićeva 26 , OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka , Zagreb , Selska cesta 136 , OIB: 28454963989 , radi troškova upravnog spora, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-1649/2024-5 od 25. ožujka 2025. , na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026. ,

rije š io je

Odbija se žalba i potvrđuje točka II. izreke Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-1649/2024-5 od 25. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda upravni spor se obustavlja (točka I. izreke) te se nalaže tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave tog pravomoćnog rješenja, tužitelju nadoknadi troškove spora u iznosu od 1.250,00 eura (točka II. izreke).

2. Tuženik pobija zakonitost točke II. izreke prvostupanjskog rješenja zbog svih zakonom propisanih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud dosuđujući naknadu troškova tužitelju donio pogrešan zaključak jer je tuženik bio ovlašten donijeti rješenje kojim je odlučio o zahtjevu tužitelja neovisno o vođenju upravnog spora. Poziva se na stajališta iz ovosudne presude, poslovni broj: Usž-1830/2018 od 18. listopada 2018. i iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske , broj: U-III/2561/2018 od 19. lipnja 2019. , smatrajući da iz istih proizlazi kako odluka suda o određivanju troškova nije legitimna, odnosno da se istom ne postiže pravičnost i ujednačenost postupanja sudbene. vlasti. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda.

3. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporavanu točku II. izreke rješenja i postupak koji je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. u vezi s člankom 128. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se točka II. izreke prvostupanjskog rješenja pobija.

6. Člankom 144. stavcima 1. i 2. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora te da isti obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

7. Člankom 147. stavkom 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.

8. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 2. srpnja 2024. podnio tužbu radi šutnje jer tuženik nije u roku iz članka 101. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., 110/21.) donio odluku povodom njegove prijave, koju je podnio tuženiku 24. travnja 2024. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo da je o prijavi tužitelja odlučeno rješenjem, KLASA: UP/I-009-01/24-01/20, URBROJ: 567-04- 02/12-24-1 od 20. svibnja 2024. koje je dostavio uz odgovor na tužbu. U spisu tuženika nije priložena dostavnica iz koje bi bilo vidljivo da je tužitelj primio rješenje od 20. svibnja 2025., odnosno ne može su utvrditi da je tužitelj rješenje zaprimio prije podnošenja predmetne tužbe. Tužitelj je pozvan na očitovanje u skladu s člankom 100.

ZUS-a, no isto nije dostavio.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je na temelju članka 100. stavka 2. ZUS-a u vezi sa člankom 106. stavkom 1. točkom 2. ZUS-a obustavio upravni spor.

10. S obzirom na to da je prvostupanjski sud obustavio spor nakon što je tuženik stupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj je uspio u upravnom sporu radi šutnje uprave i ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 147. stavova 1. i 2. ZUS-a . Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora i to trošak sastava tužbe koji prema Tbr. 27. točki 1. alineji 2. , Tbr. 46. ​​i Tbr. 54. Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, 138/23.) iznosi 1.250,00 eura.

11. Napominje se tuženiku da prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske (npr. odluka broj: U-III/2291/2018 od 19. lipnja 2018. ) kada stranka pokrene upravni spor, kao iu konkretnom slučaju, uskraćivanje prava na naknadu troškova upravnog spora koji je obustavljen nakon što je tuženik stupio po tužbenom zahtjevu, nije razmjerno legitimnom cilju kojem teži članak. 79. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12.,152/14., 94/16. i 29/17., 110/21.) , odnosno članak 144. ZUS-a i njegova bi primjena rezultirala ograničenjem koje bi umanjilo samo bit prava na pristup sudu zajamčenog člana 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 85/10.) .

12. Pozivanje tužitelja na odluku ovog suda, poslovni broj: Usž-1830/2018 nije od utjecaja jer osim što nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, na navedeni predmet su se primjenjivale odredbe Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) , a koji zakon nije sadržavao prethodno citiranu odredbu članka 147. stavka 6. današnjeg ZUS-a , koja odredbom jasno definira predmetnu situaciju.

13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga, kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. , au vezi s člankom 128. stavkom 4. ZUS-a , odbijena je žalba tuženika i potvrđena točka II. izreke rješenja prvostupanjskog suda.

U Zagrebu , 8. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić