Poslovni broj: Usž-4274/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
PRESUDA
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Blanše Turić , predsjednice vijeća , Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek , članova vijeća te sudske savjetnice Marte Srake , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja ŽI, iz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Milan Jurčević , odvjetnik u Splitu , Trg hrvatske bratske zajednice 3A , protiv tuženika Splitsko-dalmatinske županije , Upravni odjel za financije , Split , Domovinskog rata 2 , OIB: 40781519492 , radi naknade troškova upravnog postupka, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2923/2024-9 od 7. srpnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2026.
pretpostavljam da je
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2923/2024-9 od 7. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/II-410-06/23-0001/0068 , URBROJ: 2181/1-09/04-24-0006 od 20. studenog 2024. i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Pobijanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U žalbi u bitnom navodi da prvostupanjski sud radi terminološku zbrku jer miješa termin iz Zakona o općem upravnom postupku – povoljno okončane postupka za stranku s terminom okončanja upravnog postupka. U tom smislu ističe da se prvostupanjski sud poziva i elaborira o pravnom institutu okončana upravnog postupka koji u aktualnom zakonu uopće više ne postoji. Naposljetku navodi da je drugostupanjskim rješenjem pobijano prvostupanjsko rješenje i da je predmet dostavljen prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje, no da prvostupanjsko tijelo već godinu i pol dana nije donijelo rješenje i da ga se na isto ne može prisiliti, zbog čega smatra da tužitelj nikada neće moći ostvariti naknadu troškova koji su mu nastali. Predlaže da Sud poništi pobijanu presudu, sam otkloni nedostatke i presudom riješi ovu upravnu stvar.
4. Iako uredno pozvan tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine“, broj: 36/24. - dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi da je tuženik donio rješenje kojim poništava prvostupanjsko rješenje i vraća predmet prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje te da je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog postupka jer da ne postoji mogućnost naknade troškova upravnog postupka nastalih zastupanjem po opunomoćeniku.
8. Prvostupanjski sud ocijenio je da je odluka tuženika zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u obrazloženju rješenja jer da je pravno shvaćanje tuženika prema kojem ne postoji mogućnost naknade troškova upravnog postupka nastalih zastupanjem po opunomoćeniku, odvjetniku suprotno izričitoj odredbi članka 161. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“; broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), a prema kojoj u situaciji kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo.
9. Prvostupanjski sud zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem je troškove upravnog postupka potrebno sagledavati kao ukupne troškove postupka. U tom smislu navodi da je upravni postupak okončan kada u njemu stranka više ne može izjaviti žalbu i zaključuje da u konkretnom slučaju upravni postupak u trenutku traženja naknade troškova upravnog postupka još nije bio okončan jer prvostupanjsko tijelo nije donijelo odluku u ponovnom postupku.
10. Prema ocjeni ovog Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nije bilo mjesta odlučivanja o troškovima upravnog postupka u situaciji kada je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, takvim rješenjem tuženika postupak nije okončan niti je poznato hoće li za stranku biti povoljno okončan. S obzirom na navedeno, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je odluka tuženika utemeljena na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u obrazloženju rješenja i da utvrđeni nedostatci nisu utjecali na rješavanje predmetne upravne stvari.
11. Prigovor tužitelja da isti nikada neće moći ostvariti naknadu troškova jer ne može prisiliti prvostupanjsko tijelo na donošenje rješenja u ponovnom postupku nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari jer će u tom slučaju tužitelj imati na raspolaganju mogućnost podnošenja tužbe zbog šutnje uprave.
12. Imajući na umu navedeno, prvostupanjski sud je ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja tuženika pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
13. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovog Suda osporena se presuda temelji na pravilnom i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
14. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
15. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a , a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu , 8. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća :
Blanša Turić
