REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8/I,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-408/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Biljani Bojanić, sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja UP, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. zastupanog po punomoćniku Anti Pecirepu odvjetniku u Zagrebu, Bužanova 6d, protiv ovršenice Republike Hrvatske - Ministarstva obrane, OIB:52634238587 u Zagrebu, Trg Kralja Petra Krešimira IV/1, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, Građansko upravni odjel, radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Ovr-81/2025-2 od 14. svibnja 2025., 8. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovršenice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Ovr-81/2025-2 od 14. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršenici Republici Hrvatsko – Ministarstvu obrane, da roku od 8 dana naknadi ovrhovoditelju trošak izravne naplate u iznosu od 109,38 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od donošenja rješenja pa do isplate po stopi iskazanoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3% (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Protiv toga dijela navedenog rješenja, u odnosu na dosuđeni trošak za pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 50,00 eura s pripadajućim PDV, žalbu, pravodobno, podnosi ovršenica iz svih žalbenih razloga. Žalbom se i poziva na odredbu čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona kojom je i propisano da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi samo troškove nužne za provedbu ovrhe, kao i da Pravilnikom o elektroničkoj komunikaciji ("Narodne novine" broj 139/2021) klauzule pravomoćnosti i ovršnosti sud odvjetnicima dostavlja elektroničkim putem te podnesak kojim se traži dostava istih nije nužan za postupak, obzirom da će mu potvrda biti dostavljena elektronskim putem neovisno o tome da li ju je tražio ili nije. Žalbeni je prijedlog prihvaćanje žalbe i preinačenje pobijanog rješenja odbijanjem zahtjeva ovrhovoditelja, podredno vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Odgovorom na žalbu ovrhovoditelj se istoj u cijelosti protivi, predlažući je odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba ovršenice nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je rješenjem naložio ovršenici, osnovom zahtjeva ovrhovoditelja, da trošak nastao u provedbi izravne naplate po ovršnoj ispravi – rješenju Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Ovr-44/2024 od 19. veljače 2024., i rješenju Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr-497/2024 od 7. siječnja 2025., naknadi u iznosu od 109,38 eura, koji se odnosi na pribavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 32. st. 2.), zahtjev za izravnu naplatu kod FINA-e u iznosu od 25,00 eura (Tbr. 11. st. 5. u vezi s Tbr. 7. st. 1.) i trošak sastava prijedloga sudu (Tbr. 11. st. 8. u vezi s Tbr.7. st. 1.) u iznosu od 12,50 eura, uz PDV od 25%. Pri tome je i izraženo pravno shvaćanje da ovrhovoditelju i pripada cjelokupni zatraženi trošak, kao i da je naplata pokrenuta i provedena kod FINA-e i da se to odnosi na trošak izravne naplate u odnosu koji se smatra ovršni postupak, sukladno čl. 14. st. 4. i 6. Ovršnog zakona i koji je ovršenica dužna naknaditi ako su ti troškovi bili potrebni za provedbu ovrhe.

5.1. Obzirom da i proizlazi da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate zbog izostanka dobrovoljnog podmirenja tražbine, te da je tom radnjom ovrhovoditelju prouzročen trošak, zahtjev ovrhovoditelja prihvaćen je u cijelosti.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih razloga žalitelja, pazeći pri tome i dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba ovršnog postupka, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s odredbom čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a sve u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje:OZ), ocjena je i ovog suda da je pobijano rješenje pravilno.

6.1. Pri tome je i ocjenjeno da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

7. U ovom dijelu postupka, obzirom na žalbu žaliteljice, nije sporno da ovrhovoditelj ima pravo na trošak izravne naplate kod FINA-e već je sporno da li ima pravo i na naknadu troška koji se odnosi na pribavljanje klauzule pravomoćnosti ili ovršnosti, utemeljeno na odredbi Tbr. 36. st. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 – dalje: Tarifa).

8. Na temelju odredbe Tbr. 36. st. 2. Tarife propisano je, da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga, odvjetniku pripada naknada od 25 bodova.

8.1. Cijeneći sadržaj te odredbe a imajući u vidu da se u Tarifi nigdje ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njen punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, već jednostavno taj trošak pripada stranci ili u ovom slučaju ovrhovoditelju, bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, pa je stoga i pogrešan stav ovršenice da ovrhovoditelju ovaj trošak ne pripada. Pri tome je neprihvatljivo da bi se taj trošak koji predviđa Tarifa morao dokazivati na način da je upravo punomoćnik stranke čiji je odvjetnik išao na sud ili kod javnog bilježnika ili na drugi način – podneskom od suda ili javnog bilježnika zatražio dostavu potvrde pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno da je dobio bez zahtjeva elektroničkim putem, pa je stoga i pravilno taj trošak priznat (tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-74/2023 od 14. veljače 2023., Rev-974/2024 od 10. srpnja 2024., kao i Rev- 400/2025. od 29. travnja 2025.).

9. Pri tome nije sporno da stupanjem na snagu Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji pravomoćnosti ili ovršnosti sud odvjetnicima dostavlja elektroničkim putem, a podnesak kojim odvjetnik traži dostavu istih nije nužan za postupak, time se i ne može točno utvrditi da li je i elektroničnom komunikacijom dostavljen podnesak o potvrdi pravomoćnosti i ovršnosti. Međutim, kako je u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-74/2023 od 14. veljače 2023. izraženo pravno shvaćanje koje je podudarno sa shvaćanjem prvostupanjskog suda, ono je izraženo u situaciji nakon što su već bile na snazi navedene odredbe Pravilnika o elektroničkoj komunikaciji, pa je u ovom postupku temeljem odredbe čl. 14. st. 4. OZ, i odredbe Tbr. 36. st. 2. Tarife valjalo i zaključiti da ovrhovoditelju pripada pravo i na ovaj zatraženi trošak.

10. Slijedom navedenog žalba ovršenice je odbijena kao neosnovana i na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučeno kao u izreci.

U Puli-Pola 8. siječnja 2026.

Sutkinja

Biljana Bojanić