Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika NI, zbog prekršaja iz članka 53. stavak 1. i stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023, 145/2024), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko - dalmatinska, Postaja prometne policije Split, Klasa: 211-07/25-3/5403, Urbroj: 511-12-36-25-2 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenika NI kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik NI proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 53. stavak 1. i stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obavezan na naknadu troškova prekršajnog postupka postupka u iznosu od 66,36 eura, te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere te troškova postupka. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

5. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

6. Prigovor nije osnovan.

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

8. Okrivljenik u prigovoru ističe da priznaje prekršaj prekoračenja brzine, opisujući okolnosti počinjenja prekršaja ističe da se radi o brzoj prometnici na kojoj se ne nalazi niti jedan objekt sa kolnikom, a brzina je bila prilagođena trenutnoj situaciji rijetkog prometa na istoj.N je vozač koji nikad nije imao prometnih prekršaja jer vodi računa o prometnim propisima. Vozačka dozvola mu je potrebna za obavljanje djelatnosti i izvor je njegovih primanja te bi ga oduzimanje iste kao mladom čovjeku koji zarađuje uslugom prevoženja stavilo u težak položaj. Moli da ga se oslobodi plaćanja kazne i da mu se ukine zaštitna mjera zabrane upravljanja vozilom, odnosno da se novčana kazna svede na minimum jer je izrečeni iznos prevelik trošak za njegova primanja te će narušiti njegovu egzistenciju, a mlad je čovjek koji je tek nedavno počeo živjeti sa curom koja je studentica bez primanja. Svjestan je pogreške i ovo je izoliran slučaj koji mu se dogodio prvi put i od tada u ovih godinu dana nije se ponovio. Mjera opomene bila bi dovoljna jer nije sklon kršenju prometnih propisa. Isto tako moli da ga se oslobodi troška postupka.

9. U odnosu na navod prigovora kojim se ističe nekažnjavanost, treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne i ukidanje zaštitne mjere i u konkretnom slučaju je našla dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni u visini zakonom propisanog posebnog minimuma te duljini trajanja izrečene mjere u zakonom propisanom minimalnom trajanju.

10. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna od 1.320,00 eura primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

11. Naime za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura, pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura predstavlja novčanu kaznu propisanu u zakonom propisanom minimalnom iznosu za predmetni prekršaj.

12. Imajući na umu da je za predmetni prekršaj zakonom propisana novčana kazna u visini od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora do 60 dana, te cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac procijenio i predvidio da se za taj prekršaj može izreći, osim novčane, i kazna zatvora, i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

13. U odnosu na okrivljenikov prijedlog da se primjeni mjera upozorenja opomena, treba navesti da u konkretnom slučaju za to nema zakonske osnove. Naime, pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik je proglašen krivim za prekršaj za koji je Zakonom, osim novčane kazne, propisana i kazna zatvora. Prema odredbi čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, opomena se može primjeniti za prekršaj za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura, ako se prema postupanju počinitelja, njegovoj krivnji i prouzročenoj posljedici radi o očito lakom obliku tog prekršaja i kad se s obzirom na sve okolnosti koje se tiču počitelja ili posebno njegovog odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzročene prekršajem steknu uvjeti za postignuće svrhe mjere opozorenja bez kažnjavanja. Dakle, osnovni zakonski uvjet za primjenu opomene je da se radi o prekršaju “za koji je propisana kao jedina novčana kazna do 663,61 eura”, a što u ovm slučaju nije ostvareno.

14. Ispitujući potom odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da inkriminirano ponašanje okrivljenika, prekoračenje dozvoljene brzinu kretanja u naselju za 56 km/h, predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa, i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovao i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

15. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Stoga, imajući u vidu načelo razmjernosti propisano odredbom čl. 51. a Prekršajnog zakona, duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, po ocjeni ovog suda u razmjeru je s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

16. Odluka o troškovima postupka je na zakonu utemeljena, a propisana je Rješenjem o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova (Narodne novine broj: 55/2011, 58/2011-ispravak, 100/2012, 110/2014 i 45/2016). Navedenim Rješenjem ministra unutarnjih poslova, odredbom čl. 1. st. 1. toč. 1. propisano je da naknada paušalne svote troškova za izdavanje prekršajnog naloga znosi 500,00 kuna / 66,36 eura, a sud nije našao u konkretnom slučaju okolnosti da se okrivljenik oslobodi plaćanja istih.

17. Potrebno je istaknuti da okrivljenik okolnosti koje navodi u prigovoru zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri te troškovima nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavak 2. Prekršajnog zakona.

18. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.

19. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka. Ovaj sud smatra, da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

20. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. siječnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko - dalmatinske, Postaja prometne policije Split, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.