Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te i Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LK, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 8. u vezi članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj: 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019, 42/2020, 85/2022, 114/2022, 133/2023), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, Klasa: 211-07/24-1/5433, Urbroj: 511-04-06-24-1 od 15. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 7. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu prigovora okrivljenika LK, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni na način da se, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), u izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 1450,00 (tisućučetristopedeset) eura, uračunava vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva od 15. svibnja 2024. u 21:20 sati do 16. svibnja 2024. u 09:20 sati uračunava kao 79,64 (sedamdesetdevet eura i šezdesetčetiri centa) eura novčane kazne pa je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu od 1.370,36 (tisućutristosedamdeset eura i tridesetšest centi) eura, koju je dužan platiti u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

II. Odbija se prigovor okrivljenika LK kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

III. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik HK proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1450,00 eura, zbog prekršaja iz članka 199. stavak 2. i stavak 8. u vezi članka 293. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Okrivljenik je obvezezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene zaštitne mjere i novčane kazne. Predlaže da se iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

5. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

6. Prigovor nije osnovan.

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pri tom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog.

8 Međutim Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je jesu li prekršajnim nalogom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i tako utvrdio povredu iz čl. 196. t. 6. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika jer prvostupanjsko tijelo, u izrečenu novčanu kaznu, nije uračunalo vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog. Time je prvostupanjsko tijelo, u smislu odredbe čl. 196. t. 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedilo materijalno prekršajno pravo.

9. Naime, prema podacima u spisu (Naredbe o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva Policijske uprave ličko-senjske, Policijske postaje Otočac, od 15. svibnja 2024.) proizlazi kako je okrivljenik HK dana 15. svibnja 2024. u 21:20 sati smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, te da je smještaj trajao do dana do 16. svibnja 2024. u 09:20 sati. Okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu nije uračunato vrijeme zadržavanja.

10. Odredbom čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je:

„(1) Vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju i svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu.

(2) Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih tristo kuna novčane kazne s jednim danom zatvora.“

11. Citiranom zakonskom odredbom jasno je navedeno da se u izrečenu kaznu uračunava svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem, a to znači i vrijeme smještaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva. U ovom predmetu je nedvojbeno da je okrivljenik bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, dakle lišen slobode, 15. i 16. svibnja 2024., znači dva dana, a to je 79,64 eura sukladno čl. 40. st. 2. Prekršajnog zakona. Stoga je, u izrečenu novčanu kaznu, vrijeme smještanja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog trebalo uračunati kao 79,64 eura, kako je to i navedeno u t. I. izreke ove presude.

12. Okrivljenik u prigovoru navodi da prekršaj ne poriče i kaje se. Deset godina je bez prekršaja, a niti konzumira alkohol. Radi u Sokol osiguranju, pa mu je vozačka neophodna u vezi posla, a i roditelji su mu stari i bolesni te ih stralno vozi po bolnicama

13. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

14. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, zakonom je propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, koja se u slučaju prometne nesreće s materijalnom štetom uvećava za iznos od 130,00 eura, pa je očigledno da mu je, prije svega, izrečena blaža vrsta propisane kazne, a osim toga i najniža zakonom propisana novčana kazna za predmetni prekršaj. Po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja izrazito težak oblik kršenja prometnih propisa i s time povezanim izuzetno velikim stupnjem ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, a niti ih okrivljenik ističe u prigovoru, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, već je samo prekršajni nalog preinačen u odluci o novčanoj kazni, a iz gore navedenih razloga.

15. Pritom se napominje da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor (obavljanje posla zbog kojeg mu je potrebna vozačka), što okrivljenik nije učinio pa su navodi prigovora u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja.

16. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika (upravljanje motornim vozilom pri koncentraciji od 2,38 g/kg alkohola u organizmu) takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u prigovoru i o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog poslovnih obveza, osim što nije dokazano, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere u konkretnom slučaju. Dapače, ovaj sud smatra da je navedena okolnost bila razlog više da se okrivljenik u prometu ponaša sukladno zakonskim propisima.

17. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u visini blizu zakonom propisanog minimuma trajanja, a imajući na umu koncentraciju alkohola od 2,38 g/kg i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a Prekršajnog zakona.

18. U odnosu na navod prigovora kojim se ističe nekažnjavanost, treba navesti da članak 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala ukidanje zaštitne mjere i ublažavanje izrečene novčane kazne.

19. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.

20. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

21. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. i čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 7. siječnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi ličko-senjske, Policijskoj postaji Otočac, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.