REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2042/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja Valamar Rivijera d.d., Poreč, Stancija Kaligari 1, (prije Riviera Adria d.d. i Rabac d.d.), OIB: 36201212847, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mladen Markoč, SS i PS, [adresa], protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 5. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/14- 01/458, URBROJ: 513-04/17-02 od 30. lipnja 2017. i rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, KLASA: UP/I-471-01/14-01/2, URBROJ: 513-07-23-06-2 od 4. lipnja 2014.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Ureda za velike porezne obveznike, KLASA: UP/I-471-01/14-01/2, URBROJ: 513-07-23-06-2 od 4. lipnja 2014. kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost i porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja – 31. prosinca 2010. te smanjenje poreznog gubitka za 2010.

2. Citirano prvostupanjsko rješenje temelji se na rezultatima poreznog nadzora, o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: 471-01/13-01/380, URBROJ: 513-02-23-6-14-13 od 30. travnja 2014. (dalje: Zapisnik), u kojem je utvrđeno da je tužitelj nezakonito iskoristio pravo na odbitak pretporeza po računima povezanih društava Valamar turistički projekti d.o.o. i Riviera Poreč d.d., Park dizajn d.o.o., Fed d.o.o., Plan Terra d.o.o. te odvjetnika NS.

Porezno tijelo osporilo je pravo na odbitak PDV-a po računima društva Valamar turistički projekti d.o.o. (pobliže navedeni na str. 7. obrazloženja prvostupanjskog rješenje), kojim su tužitelju zaračunate naknade prema Ugovorima o izradi projektne turističke dokumentacije i vođenju investicijskog projekta Rabac 2009. – 2010. i 2010. – 2011. od 15. prosinca 2009. i 4. kolovoza 2010. te Ugovora o izradi projektne tehničke dokumentacije i upravljanju projektom Apartmani Lanterna od 19. svibnja 2010., uz obrazloženje da primljeni računi, zajedno s pratećom dokumentacijom, svojim sadržajem ne udovoljavaju zahtjevima vjerodostojne knjigovodstvene isprave budući da ne sadrže sve podatke koje bi račun trebao sadržavati (čl. 15. st. 3. ZPDV- a), konkretno mjesto izdavanja, pojedinačno navedenu vrstu usluge, količinu i jediničnu cijenu, slijedom čega iz nije moguće spoznati poslovni događaj pa tako ni provesti nadzor transakcije među povezanim društvima.

Iz istog razloga tužitelju je osporeno pravo na odbitak PDV-a po računima društva Riviera Poreč d.o.o. kojima je to povezano društvo tužitelju zaračunavalo paušalnu naknadu za direktni marketing (sporni računi navedeni su u tablici na str. 10. i 11. prvostupanjske odluke), dok je u odnosu na račune istog društva kojima se tužitelju zaračuna trošak provizije za direktni marketing uvođeno da se radi o perfektuiranju usluga temelju stih računa za usluge obavljene od strane trećih osoba na temelju kojih je te usluge tužitelju zaračunalo i društvo Valamar hoteli i ljetovališta d.o.o. (popis računa i njihova usporedba prikazani su u tablicama na str. 12. i 13. poreznog rješenja).

PDV po računima društva Park dizajn d.o.o. nije priznat uz obrazloženje da se radi o računima koji glase na drugog poreznog obveznika (Valamar turistički projekti d.o.o.) i koji ne sadrže podatke o vrsi, količini, cijeni i nadnevku obavljenih usluga (računi pobliže navedeni u tablici na str. 14. prvostupanjskog akta).

Računi dobavljača Riviera Poreč d.d., Fed d.o.o., Plan Terra d.o.o. te odvjetnik NS (tablica na str. 15 prvostupanjskog rješenja) osporeni su uz obrazloženje da iz računa, koji imaju nedostatke u sadržaju, i raspoloživih priloga nije moguće sa sigurnošću utvrditi da li su uslugu zaista i obavljene tužitelju. Obzirom da je dokumentacija na temelju koje je tužitelj iskazivao pravo na odbitak PDV ocjenjena nevjerodostojnom to su tužitelju osporeni i rashodi po tim računima u ukupnom iznosu 1.593.272,46 kn te je obračunata porezna obveza poreza na dobit u iznosu 41.706,78 kn.

Činjenični supstrat na kojem se temelje prethodna utvrđenja izložen je detaljno (i opširno) u Zapisniku (38 stranica) i obrazloženju pobijanog prvostupanjskog akta (34 stranice), stranka je njime upoznata te se stoga isti zbog izbjegavanja ponavljanja neće posebno iznositi u obrazloženju ove odluke.

3. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika (i prvostupanjskog tijela) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda pravila postupka. U tužbi, u bitnom, ponavlja navode iz ranijih faza postupka (Prigovor, Žalba) te izlaže kako slijedi. Prvenstveno naglašava je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon što je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-471-02/12-01/713, URBROJ: 513-04/13-02 od 30. rujna 2013. (dalje: II° rješenje od 30 rujna 2013.), po njegovoj žalbi, poništio prvostupanjsko rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, KLASA: UP/I- 471-02/12-01/57, URBROJ: 513-07-18-12-01 od 16. travnja 2012. (dalje: I° rješenje od 16. travnja 2012.). Napominje da je spomenutim drugostupanjskim rješenjem tuženik uvažio žalbu u cijelosti te je slijedom toga prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku bilo dužno provesti cjelokupan postupak nadzora, sukladno odredbama 102.

– 112. Općeg poreznog zakona, a ne odluku temeljiti na istim pogrešnim zaključcima iz ranije odluke. Osim toga ukazuje da je prethodno vođeni nadzor vodilo drugo tijelo i druge ovlaštene osobe. Prigovora i da obrazloženja pobijanih rješenja ne sadrže odgovora na njegove navode iznijet u Prigovoru i Žalbi.

Ističe prigovor zastare prava na utvrđivanje porezne obveze obzirom da je od donošenje prvostupanjskog rješenje do donošenje odluke po istoj proteklo više od tri godine.

Glede merituma, tužitelj u tužbi, u bitnom, ponavlja navode iz ranijih faza postupka (Prigovor, Žalba) te izlaže kako slijedi.

Glede računa društva Riviera d.d. (URA 13097 – prefakturiranje 50 % vrijednosti plesnog podija i lajsni) tužitelj navodi da je ispostavitelj tog računa u lipnju 2010. od dobavljača Dafu d.o.o. kupio (između ostalog) plesni podij s rubnim lajsnama te da je odgovorna osoba u Rivieri d.o.o. odmah po primitku ulaznog računa odredila da se polovica plesnog podija te polovica lajsni ima dalje isporučiti njemu. To je i naznačeno na predmetnom računu dobavljača (Dafu d.o.o.) te je temeljem toga Riviera d.d. izdao svoj izlani račun (2010/28) i dostavnicu po istim brojem dok je on za primljenu robu izdao svoju "primku Osa" br. 2010/19 i zaveo je u svojim poslovnim knjigama kao dugotrajnu imovinu. Dakle, narav poslovnog događaja bila je isporuka dugotrajne imovine, mjesto isporuke bio je Rabac, vrijeme isporuke srpanj 2010., a vrijednost isporuke vidljiva je iz računa pa stoga smatra da je, suprotno utvrđenjima poreznih tijela, pravo na odbitak pretporeza bilo moguće utvrditi iz priložene dokumentacije. Što se tiče računa istog društva koji se odnosi na isporuku miješalice za pranje salate tužitelj navodi da je račun dostatan dokaz o sklopljenom pravom poslu kupoprodaje. Ističe da je u svrhu dokazivanja ove isporuke u tijeku nadzora priložena i dostavnica dobavljača broj 2010/117 ovjerena potpisom osobe koja je stroj preuzela kao i fotografija istog (stroja).

Glede računa društva Fed d.o.o. tužitelj navodi da posjeduje račun dobavljača na kojem je naznačen datum isporuke te da je kupovina (tende s natpisom) realizirana temeljem prethodne ponude dobavljača od 1. srpnja 2010. i njegove narudžbe od 2. lipnja 2010. Ističe da se predmetna tenda nalazi na svom prvotno određenom mjestu (restoran St. Andrea Rabac) te da je porezno tijelo, ukoliko je imalo sumnju u postojanje ove isporuke, trebalo obaviti očevid na licu mjesta. Nadalje, navodi da je tendu platio i uveo u svoje poslovne knjige te da stoga ne bi trebalo biti nikakvih dilema da se radi o porezno priznatom rashodu i da ima pravo na odbitak PDV-a. Da je predmetni poslovni događaj zaista i nastao potvrđuju fotografije predmetne tende te računi društva Derossi metali d.o.o. za zavisne troškove – izrada konstrukcije i prijevoz tende od Zagreba do Rapca.

Što se tiče računa dobavljača Plan Terra d.o.o. tužitelj navodi da, suprotno navodima iz obrazložena pobijanih rješenja, dokumentacija u spisu vjerodostojno dokazuje primljene isporuke i opravdava pravo na odbitak pretporeza. Ističe da po ovom računu osporen cijeli iznos pretporeza (na osnovicu od 51.945,00 kn) dok se s druge strane porezno priznatim rashodom vezanim za oporezivanje dobiti smatra dio tog računa (iznos od 13.500 kn) koji se odnosi na nabavku sustava za automatsko navodnjavanje.

Vezano za ulazni račun broj 1565 primljen od odvjetnika NS tužitelj je stava da je isti osporen samo zbog formalnih nedostataka u sadržaju računa te da porezno tijelo nije provelo detaljnu analizu ovog poslovnog događaja čiji je nastanak potkrijepio dodatnom dokumentacijom i očitovanjem odvjetnika, a iz kojih da su jasno vidljivi vrsta, količina, mjesto i nadnevak obavljenih usluga.

Što se tiče računa društva Park dizajn d.o.o., tužitelj navodi da je porezno tijelo isti ocijenilo nevjerodostojnim te osporilo samo zbog pogrešnog OIB-a.

Vezano uz poslovni odnos s društvom Valamar turistički projekti d.o.o. temeljem Ugovora o izradi projektne turističke dokumentacije i vođenju investicijskog projekta Rabac 2009. – 2010. i 2010. – 2011. od 15. prosinca 2009. i 4. kolovoza 2010. te Ugovora o izradi projektne tehničke dokumentacije i upravljanju projektom Apartmani Lanterna od 19. svibnja 2010, tužitelj navodi da mu je navedeno društvo svoje usluge obračunavalo sukladno ugovorima i ugovorenim cijenama. Način obračuna usluga pojašnjen je i prezentiran predanim materijalima u tijeku nadzora. Pojašnjava da je cijena, odnosna naknada u tim računima, obračunata kao postotak od ukupne cijene investicijskog projekta u skladu s praksom utvrđivanja vrijednosti usluga temeljem Pravilnika o cijenama usluga Hrvatske komore arhitekata i inženjera u graditeljstvu, odnosno ista je formirana realno i u skladu s tržišnim uvjetima. Ističe da su sve ugovorene usluge navedene u privitku tih Ugovora dok su isporučene usluge konkretizirane u privitku Ugovora o saldiranju te da je način knjiženja ovisio o osnovnoj usluzi izvođača. Smatra da je porezno tijelo neosnovano osporilo pretporez po ovim računima budući da je u tijeku postupka dostavio vjerodostojne isprave kojima dokazuje primljene isporuke.

Što se tiče računa društva Riviera d.d. koji su izdani po Ugovoru broj 1/10 od 1. siječnja 2010. (naknada za direktni marketing) tužitelj prije svega naglašava da je u tijeku postupka dostavio iscrpna pisana obrazloženja o ispunjavanju obveza iz ovog ugovora kao i o poslovnoj i pravnoj prirodi pruženih usluga. Nastavno na prethodno, navodi da je dio usluga za direktnu prodaju i marketing pružalo društvo Valama hoteli i ljetovališta a dio društvo Riviera d.d.. Ističe da je suština pruženih usluga različita te taksativno nabraja poslove koje je obavljano pojedino društvo.

Zaključno, tužitelj se poziva na pravno shvaćanje Europskog suda iz predmeta C-516/14, a u kojem je taj Sud zauzeo Stav da se protivi odredbi čl. 178. tč. a Direktive 2006/112, da nacionalna porezna tijela ne mogu odbiti pravo na odbitak PDV-a samo zbog toga što porezni obveznik posjeduje račun koji ne ispunjava propisane uvijete, pri čemu nadležna tijela raspolažu svim potrebnim informacijama za provjeru jesu li ispunjeni materijalni uvjeti u vezi s korištenjem tog prava.

4. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Uvjeti za odbitak pretporeza propisni su u čl. 20. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 87/09,64/09; dalje: Zakon) i čl. 133. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 149/09; dalje: Pravilnik).

8. Prema odredbi čl. 20. st. Zakona pretporez je iznos poreza na dodanu vrijednost iskazan na računima za isporuke dobara i usluga koje su drugi poduzetnici obavili poreznom obvezniku (st. 1.). Pretporez se može odbiti samo na temelju računa koji sadrže sve podatke iz čl. 15. st. 3. Zakona, na temelju uvozne carinske dokumentacije u kojoj je iskazan porez na dodanu vrijednost obračunan pri uvozu, kao i dokaza o uplati poreza u slučaju iz članka 19. st. 2. Zakona (st. 10).

9. Sukladno čl. 133. st. 1. tč. 1 – 4. Pravilnika poduzetnici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza uz uvjet da računi za primljena dobra ili obavljene usluge sadrže sve podatke propisane čl. 15. st. 3. Zakona, da je isporuka dobara ili usluga primljena od drugog obveznika poreza na dodanu vrijednost, da za primljene isporuke prema čl. 20. i čl. 22. f) Zakona nije isključeno pravo za odbitak pretporeza, da je isporuka obavljena poduzetniku u poduzetničke svrhe.

10. Prethodno propisani uvjeti moraju biti ispunjeni kumulativno.

11. Porezna osnovica je dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona (čl. 5. st. 1. Zakona o porezu na dobit, NN br. 177/04, 90/05, 57/06, 80/10; dalje: ZPD).

12. Čl. 33. ZPD-a propisano je da se porezna osnovica utvrđuje se na temelju podataka evidentiranih u poslovnim knjigama koje se vode u skladu s propisima o računovodstvu i financijskim izvješćima koja se sastavljaju na temelju tih propisa (bilanca, račun dobiti i gubitka), ako ZPD ne određuje drukčije.

13. Prema odredbi čl. 79. Općeg poreznog zakona (NN br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13; dalje: OPZ), važećeg u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja, oporezivanje se temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu sa člancima 54. do 57. OPZ-a, ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost.

14. Porezni obveznici dužni su izdavati račune te voditi poslovne knjige i evidencije radi oporezivanja prema propisima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza (čl. 54. st. 1. OPZ-a).

15. Prema čl. 56. st. 2. OPZ-a bilježenje podataka u poslovne knjige mora se temeljiti na urednim i vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama. Smatra se da je isprava za knjiženje uredna kad se iz nje nedvosmisleno može utvrditi mjesto i vrijeme njezina sastavljanja i njezin materijalni sadržaj, što znači narav, vrijednost i vrijeme nastanka poslovne promjene povodom koje je sastavljena. Vjerodostojna je isprava ona koja potpuno i istinito odražava nastali poslovni događaj.

16. Nadalje, čl. 5. st. 1. i 3. Zakona o računovodstvu (NN br. 109/07; dalje ZR) propisano je da je knjigovodstvena isprava pisani dokument ili elektronički zapis o nastalom poslovnom događaju i ista mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

17. Knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor (čl. 6. st. 1. ZR-a).

18. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih zakonskih normi Sud nalazi da su osporavana rješenja poreznih tijela utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

19. Iz postupanja poreznog tijela pri utvrđivanju činjenica relevantnih za oporezivanje, odnosno pristupa poreznog tijela kod analize evidentiranih poslovnih događaja, razvidno je da porezno tijelo nije nekritički osporilo pretporez po računima ranije spomenutih dobavljača, već je za takvo postupanje imalo činjenični i pravni temelj. Iz sadržaja spisa razvidno je da je porezno tijelo ispitalo svu dokumentaciji koju je tužitelj dostavio u tijeku poreznog nadzora te je u sastavljenom Zapisniku, kao i kao i u obrazloženju prvostupanjskog rješenja, detaljno izložilo razloge na osnovu kojih je utvrdilo nevjerodostojnost iste.

Što se tiče pravnog shvaćanja Suda EU, na koje se tužitelj poziva, a prema kojem temeljno načelo neutralnosti PDV-a zahtijeva da se odbitak pretporeza odobri ako su zadovoljeni materijalni uvjeti, čak u ako porezni obveznik nije udovolji određenim formalnim uvjetima, valja navesti da isto nije primjenjivo u konkretnom slučaju.

Naime, odbitak pretporeza nije pogodnost koja se poreznim obveznicima priznaje automatizmom već se radi o danoj mogućnosti uz uvjet da su ispunjene sve pretpostavke propisane u odredbama Zakona te Pravilnika. Obzirom da se radi o poreznoj povlastici to teret dokazivanja činjenica o kojim ovisi priznavanja ovog prava leži na poreznom obvezniku (čl. 78. tč. 2. OPZ-a), pa je stoga nužno da porezni obveznik u svojoj poslovnoj dokumentaciji raspolaže ispravama kojima može dokazati ispunjenje propisanih uvjeta – materijalnih (čl. 20. st. 1. Zakona) i formalnih (čl. 20. st. 10. Zakona, čl. 133. Pravilnika). Dokumentiranje podataka u poslovnim knjigama mora temeljiti na vjerodostojnim i urednim knjigovodstvenim ispravama pa je, posljedično tome, priznavanje prava na odbitak pretporeza zavisno o vjerodostojnosti i urednosti isprava na temelju koje se ti podaci evidentiraju. U tom smislu, račun kao i sva druga „popratna“ dokumentacija moraju biti sastavljeni tako da omogućuju pregled svih relevantnih podataka o nekom poslovnom događaju. Samo tako sastavljene isprave mogu se ocijeniti vjerodostojnima prilikom dokazivanja ispunjava uvjeta za odbitak pretporeza, a kako to slijedi iz ranije citiranih odredbi Zakona (i Pravilnika). Drugim riječima, ispunjenje materijalnih uvjeta za odbitak pretporeza dokazuje se dokumentacijom koja mora biti takvog sadržaja da je iz nje moguće nedvojbeno utvrditi da je određeni poslovni odnos realiziran na način kako je isti i evidentiran u poslovnim knjigama.

Pravo na odbitak PDV tužitelju nije osporeno samo zbog formalnih nedostatka samih računa već stoga što je analizom popratne dokumentacije utvrđeno da ista nije sastavljena na način kako to zahtijevaju računovodstveni propisi, odnosno da ne sadržava podatke koji bi jasno i nedvojbeno ukazivali na to da je poslovni događaj koji se dokumentira doista stvarno i nastao (po vrsti, obujmu, količini, kvaliteti i vrijednosti).

20. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud zaključuje da navodima iznijetim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojim se temelji obračunata porezna obveza, pri čemu valja istaknuti da se radi o istim prigovorima koje su isticani i tijekom upravnog postupka i na koje su se porezna tijela opširno očitovala u obrazloženju pobijanih odluka iznoseći pritom jasne, precizne te činjenično i pravno utemeljene razloge zbog kojih se isti ne prihvaćaju, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

21. Vezano za navode tužitelja da mu je, s jedne strane, osporen cijeli iznos pretporeza po računu društva Plan Terra d.o.o. (na osnovicu od 51.945,00 kn), dok mu je, s druge strane, po istom računu priznat rashod koji se odnosi na nabavku sustava za automatsko navodnjavanje, valja navesti da iz spisa proizlazi da tužitelj u svojim poslovnim knjigama nije kao rashod prikazao cjelokupni iznos tog računa (51.945,00 kn) već iznos od 38.445,00 kn, a koji iznos je osporen u cijelosti, pa se stoga ne može govoriti o djelomičnom priznavanju rashoda.

22. Navod tužitelja da je II° rješenjem od 30. rujna 2013. u cijelosti poništeno I° rješenje od 16. travnja 2012. te je slijedom toga prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku bilo dužno provesti cjelokupan postupak nadzora, sukladno odredbama 102.

– 112. Općeg poreznog zakona, nije od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Nakon poništavajuće odluke tuženika porezni nadzor započeo je iznova izdavanjem Obavijesti o poreznom nadzoru od 2. siječnja 2014, KLASA; 471- 01/13-01/380, URBROJ: 513-07-23-06-14/6.

Osim toga, za napomenuti je i to da je tuženik poništio prethodno spomenuto prvostupanjsko rješenje zbog nezakonito osporenog pretporeza po računima društva Valamar hoteli i ljetovališta d.o.o. po Ugovorima o upravljanju, dok su svi ostali žalbeni navodi, a koji su istovjetni onima u ponovljenom postupku (i ovom sporu), ocijenjeni neosnovanima.

23. Zaključno, što se tiče prigovora da je u tijeku drugostupanjskog postupka nastupila relativna zastara, valja navesti da prema pravnom shvaćanju iznijetom u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. U-zpz-15/2021 od 18. rujna 2024., nije nastupila relativna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

24. Slijedom navedenog, Sud konstatira da pobijanim aktima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u tč. I. izreke.

25. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a

U Rijeci 5. siječnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mladen Markoč, SS i PS, [adresa]

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5