Poslovni broj Gž-1374/2021-2

             

 

 

 

 

 

 

 

                                          Poslovni broj Gž-1374/2021-2

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja G. p. Z. – O. d.o.o. iz Z., OIB:…, protiv tuženika M. H. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3112/2018-13 od 30. ožujka 2021., 8. siječnja 2024.

 

 

      p r e s u d i o j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-3112/2018-13 od 30. ožujka 2021., u točkama I., III. i IV. izreke.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J. iz Z. poslovni broj Ovrv-9086/2018 od 21. ožujka 2018. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 199,99 EUR/1.506,81 kunu[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate. Točkom II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 23,23 EUR/175,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. do isplate i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 7,47 EUR/56,25 kuna sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 26,54 EUR/200,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. ožujka 2021. do isplate, dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

 

              2. Protiv citirane presude u točkama I., III. i IV. izreke žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje ZPP), predlažući da se pobijana presude ukine, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje ZPP/14), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje ZID ZPP) i članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupka („Narodne novine“ broj 80/22), prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 199,99 EUR/1.506,81 kunu na ime potrošnje plina na adresi u Z., (Poslovni kompleks „K.“) za razdoblje od ožujka do studenoga 2017.

 

              8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje:

 

              - da iz popisa suvlasnika (list 43 spisa) proizlazi da je tuženik vlasnik poslovnog prostora oznake L-18, površine 43,60 m2, a što tuženik ne osporava;

 

              - da je savjet suvlasnika Poslovnog kompleksa „K.“ na sjednici održanoj 29. srpnja 2013., na kojoj su nazočili predstavnici suvlasnika koji predstavljaju 67,81 % suvlasničkih udjela, donio konačnu Odluku o načinu ugovaranja opskrbe plinom i plaćanja potrošenog u zajedničkoj kotlovnici iz koje se toplinskom energijom opskrbljuju poslovni prostori u Poslovnom kompleksu „K.“, koji zapisnik o održanoj sjednici su potpisali T. B. za suvlasnika Republiku Hrvatsku, M. K. za suvlasnika H. š. d.o.o. i B. B. za suvlasnike P. d.d. i P. L. d.o.o., te P. Ć., direktor upravitelja T. d.o.o.;

 

- da je navedenom Odlukom naloženo upravitelju T. d.o.o. da izmijeni Ugovor o opskrbi plinom Poslovnog kompleksa „K.“ zaključen sa opskrbljivačem plina G. plinara Z. – O. d.o.o., te isti potpiše u ime zajednice suvlasnika Poslovnog kompleksa „K.“, kao i da dostavi sve potrebne podatke o vlasnicima poslovnih prostora koji će biti potrebni opskrbljivaču plina za provedbu te Odluke;

 

- da je zajednica suvlasnika Poslovnog kompleksa „K.“ zastupana po upravitelju T. d.o.o. (kao kupac) sa G. plinarom Z. - O. d.o.o. (kao opskrbljivačem) 1. listopada 2013. potpisala Ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice (kategorija poduzetništvo) broj STP-TG2-001017(Z)2013-2014, dio kojeg je i popis suvlasnika poslovnih prostora u Poslovnom kompleksu „K.“, gdje je pod rednim brojem 38. naveden tuženik;

 

- da je člankom 7. Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice (kategorija poduzetništvo) broj STP-TG2-001017(Z)2013-2014 ugovoreno da će se obračun isporučenog plina vršiti temeljem očitanog stanja na plinomjeru, a raspodjela isporučenog plina i računi ispostavljati pojedinačno prema sklopljenim ugovorima sa članovima kotlovnice, sukladno odredbama ugovora i popisu vlasnika poslovnih prostora,

 

              - da je člankom 16. navedenog Ugovora ugovoreno da će opskrbljivač svakom suvlasniku (članu) kotlovnice ponuditi - dostaviti Ugovor o opskrbi plinom - raspodjela članova kotlovnice u kategoriji poduzetništva, a koji se Ugovor smatra važećim sukladno Zakonu o obveznim odnosima ako kupac podmiruje prispjele obveze, odnosno ako u roku od 30 dana od dana zaprimanja Ugovora pisanim putem ne iskaže primjedbe na ponuđeni Ugovor ili izričito ne odbije Ugovor;

 

              - da iz izvatka iz poslovnih knjiga i dostavljenih računa proizlazi da je tuženik zaveden kao kupac na adresi u Z., K. 200, pod šifrom 15759;

 

- da tuženik tijekom postupka nije osporio da je u utuženom razdoblju koristio uslugu tužitelja.

 

              9. S obzirom na navedena utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja uz obrazloženje da je Ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice (kategorija poduzetništvo) broj STP-TG2-001017(Z)2013-2014 od 1. listopada 2013. potpisan u ime zajednice suvlasnika Poslovnog kompleksa „K.“ zastupane po upravitelju T. d.o.o., na temelju valjane Odluke suvlasnika po prijedlogu upravitelja zgrade zbog ranijeg neplaćanja troškova, posebno troškova plina.

 

              10. Također, neosnovanim utvrđuje i prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika jer, iako opskrbljivač nije zaključio pojedinačni ugovor sa tuženikom u pisanom obliku, da je pojedinačni ugovor sa korisnikom usluge iz članka 16. Ugovora o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice moguće sklopiti i konkludentno, isporukom plina od strane opskrbljivača plina i korištenjem isporučenog plina od strane vlasnika ili korisnika nekretnine, a o čemu se u konkretnom slučaju radi jer tuženik tijekom postupka nije osporio da je vlasnik predmetnog poslovnog prostora, te da je u utuženom razdoblju koristio uslugu tužitelja.

              11. Stoga, prvostupanjski sud odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude, te obvezuje tuženika na isplatu iznosa od 199,99 EUR/1.506,81 kunu, koja visina proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga i prijepisa računa za utuženo razdoblje, primjenom odredbi Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ broj 158/13), odredbi članka 9. i 65. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje ZOO), te odredbe članka 84. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14; dalje ZV).

 

              12. O zakonskim zateznim kamatama odlučuje primjenom odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a, dok o troškovima postupka odlučuje primjenom odredbe članka 154. i 155. ZPP-a.

 

13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koje tuženik u žalbi posebno ukazuje navodeći da presuda nije razumljiva, te da nema razloga o odlučnim činjenicama, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi nisu nejasni i proturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

14. Naime, neosnovani su i paušalni žalbeni navodi tuženika kojima ponavlja istaknuto tijekom postupka, da je Odluka o načinu ugovaranja opskrbe plinom i plaćanja potrošenog u zajedničkoj kotlovnici iz koje se toplinskom energijom opskrbljuju poslovni prostori u Poslovnom kompleksu „K.“ od 29. srpnja 2013. protupravana jer da su je donijele osobe koje nisu bile ovlaštene zastupati većinske suvlasnike, tj. Republiku Hrvatsku, H. š., P. i P. L., s obzirom da tuženik za navedeno nije naveo i predložio niti jedan konkretan dokaz, osim paušalnog isticanja da navedeni suvlasnici nisu bili zastupani po ovlaštenim osobama.

 

15. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima spori predmetnu tražbinu tužitelja navodeći da mu tužitelj nikada nije ponudio/dostavio pojedinačni ugovor o opskrbi plinom, a što je bio obvezan sukladno članku 4. Općih uvjeta opskrbe plinom („Narodne novine“ broj 158/13 i 74/17), budući da, iako je nesporno da tužitelj s tuženikom nije u pisanom obliku zaključio ugovor o opskrbi plinom, isto tako je nesporno da je tužitelj, preko zajedničke kotlovnice tuženiku pružio uslugu isporuke plina. Stoga, a s obzirom da je odredbom članka 294. ZOO-a propisano da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisani oblik smatra valjanim iako nije sklopljen u tom obliku ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojega je oblik propisan očito ne proizlazi što drugo, neosnovano tuženik spori postojanje pojedinačnog ugovora o opskrbi plinom između njega i tužitelja.

 

16. Isto tako, za istaknuti je da obveza tuženika na plaćanje predmetne tražbine proizlazi i iz odredbe članka 84. stavka 2. ZV-a kojom je propisano da kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

 

17. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo i obvezao tuženika na plaćanje utuženog iznosa, te troškova postupka.

 

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

 

19. Pobijana presuda u točki II. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

 

20. Tuženik nije uspio sa žalbom, slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

 

 

U Rijeci, 8. siječnja 2024.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić,v.r.