Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

Poslovni broj: 15 K-71/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sucu ovog suda Nives Vrvilo, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ane Tomić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljene AV i II. okrivljenog NV zbog počinjenja kaznenog djela opisanog u čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 110/97- dalje u tekstu KZ/97), a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97 i dr.,( KZ/97) povodom optužnice ODO Split broj K-DO-1892/2011 od 18. rujna 2012. godine, nakon održane i zaključene javne rasprave dana 29. prosinca 2025 g. u nazočnosti državne odvjetnice Martine Tomić, I. okrivljene AV, branitelja I. okrivljene LV, odvjetnika u [adresa] ,te objave odluke dana 2. siječnja 2026 g. ,

p r e s u d i o  j e

I. I.Okr. AV, kćerka pok. TV i A, rođene N, rođena **.**.1957. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], L, državljanka Republike Hrvatske, odvjetnica, s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 1.800,00 eura, OIB: [osobni identifikacijski broj], udana, majka troje djece, pismena, sa završenom VSS, srednjih imovinskih prilika, bez imovine, osuđivana i

II.Okr. NV, zv. " T", sin P i G, rođene O, rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], R, državljanin Republike Hrvatske, novinar, umirovljenik sa mirovinom u iznosu od 450,00 eura , OIB: [osobni identifikacijski broj], oženjen, otac troje djece, pismen, sa završenom SSS, loših imovinskih prilika, bez imovine, vojsku služio 1982./1983. godine u Umagu i Zagrebu, neosuđivan

k r i v i s u

što su u [adresa] i [adresa], u razdoblju od rujna 2005. do konca veljače 2010. godine, zajednički i dogovorno, s ciljem da se prvookrivljena AV okoristi dobivanjem kredita koji je odlučila ne vratiti, kod zadruge "Raiffeisenlandesbank Karntnen" zatražili odobravanje kredita u iznosu od 200.000,00 eura, neistinito prikazujući da će prvookrivljena AV kredit uredno vratiti, te u cilju dobivanja kredita neistinito naveli da su suvlasnici po ½ dijela nekretnine upisane u z. u. [broj ZK uloška] z.k. tijelo, č. zem. [katastarska čestica] ,u naravi kuće površine 212 m2 i dvora površine 251 m2, u K. O. [katastarska općina], a potom kako bi ovi povjerovali njihovim navodima, pribavili i predali neistinit z.k. izvadak od 15. rujna 2005., prema kojem je I. okr. vlasnica naprijed naznačene nekretnine, svjesni da je z.k. izvadak lažan i da nisu vlasnici predmetne nekretnine, te da se zadruga "Raiffeisenlandesbank Karnten" iz predmetne nekretnine neće moći naplatiti, nakon čega su ovi ne sumnjajući u vjerodostojnost njihovih navoda i priloženog z.k. izvatka, dana 04.listopada 2005. godine u Solinu, s prvookrivljenom AV kao korisnikom kredita – založnim dužnikom, drugookrivljenim NV kao jamcem platcem – založnim dužnikom i TV kao založnim dužnikom zaključili Ugovor o otplatnom kreditu i Anex ugovora o otplati kredita temeljem kojih su prvookrivljenoj AV odobrili jednokratni kredit u iznosu od 200.000,00 eura s obvezom isplate od 60 jednakih obroka, s ukupnim opterećenjem u iznosu od 309.814,56 eura, kao i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama kojim su prvookrivljena AV i drugookrivljeni NV jamčili da su isključivi vlasnici svaki za ½ idealnog dijela naprijed naznačene nekretnine, nakon čega je javni bilježnik PV ne sumnjajući u istinitost njihovih navoda i priloženog z.k. izvatka solemnizirao predmetni sporazum neistinito potvrdivši da su prvookrivljena AV i drugookrivljeni NV vlasnici po ½ predmetne nekretnine, a potom kako bi "Raffeisenlandesbank Karnten" isplatila prvookrivljenoj AV ugovoreni iznos kredita, pribavili i dostavili lažni z.k. izvadak i izvadak iz Knjige položenih ugovora oba od 12. listopada 2005., te u prosincu 2005. pribavili i dostavili lažni z.k. izvadak od 22. prosinca 2005., u kojem je neistinito navedeno da je na naprijed naznačenoj nekretnini te na nekretnini u vlasništvu založnog dužnika TV upisanoj u podulošku br.:246 što u naravi predstavlja četverosobni stan na šestom katu, površine 135,77 m2 i garaža u površini 23,10 m2, a koji stan čini dio zgrade sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u ulici Vukovarska 52, uknjiženo založno pravo u korist zadruge "Raiffeisenlandesbank Karnten" nakon čega su oštećenici "Raiffeisenlandesbank Karnten" vjerujući u istinitost njihovih navoda i vjerodostojnost dostavljenih izvadaka, isplatili kredit, a potom dana 17. veljače 2010., s ciljem održavanja oštećenika u zabludi da su vlasnici nekretnine upisane u z. u. [broj ZK uloška] z.k. tijelo, č. zem. [katastarska čestica] te da su na ovoj nekretnini i nekretnini založnog dužnika TV temeljem ugovora o otplatnom kreditu od 4. listopada 2005. ishodovali uknjižbu založnog prava u korist Raiffeisenlandesbank Karnten" pribavili i dostavili oštećenicima još dva lažna z.k. izvatka u kojima se to navodi, te na koncu sukladno namjeri stvorenoj već prilikom upućivanja zahtjeva "Raiffeisenlandesbank Karnten" da se prvookrivljenoj AV odobri kredit, u listopadu 2010. prvookrivljena AV prestala vraćati kredit, oštetivši time "Raiffeisenlandesbank Karnten" za nepodmireni iznos kredita od 206.404,00 eura.

što su dakle, prvookrivljena AV s ciljem da sebi, a drugookrivljeni NV, s ciljem da drugome pribavi protupravnu imovinsku korist doveli nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i održavali ga u zabludi i time ga naveli da na štetu svoje imovine nešto učini a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist, a postupali su s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi, te nabavili radi uporabe i uporabili lažnu ispravu, a kazneno djelo je počinjeno glede javne isprave, te dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učinili da ovo u javnoj ispravi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu,

II. Time su I. okrivljena AV i II. okrivljeni NV počinili kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – opisano u čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97, te dva kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava i to kazneno djelo – krivotvorenje isprave – opisano u čl. 311. st. 2. u svezi sa st. 1. i u svezi s čl. 61. KZ/97, a kažnjivo po čl. 311. st. 2. KZ/97, te kazneno djelo – ovjeravanje neistinitog sadržaja – opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 1. KZ/97, a sve u svezi s čl. 60. KZ/97,

zbog čega se I.okrivljenoj za kazneno djelo prijevare , temeljem čl. 224. st. 4. KZ/97 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10( deset) mjeseci , za kazneno djelo krivotvorenja isprave , temeljem čl. 311. st. 2. KZ/97, kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci , te za kazneno djelo –ovjeravanja neistinitog sadržaja , temeljem čl. 315. st. 1. KZ/97 kazna zatvora u trajanju od 6( šest) mjeseci , pa se I. okr ivljena na temelju čl. 60 KZ/97

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1( jedne) godine.

Temeljem čl. 67. KZ/97 I. okrivljenoj AV se

i z r i č e

U V J E T N A  O S U D A

na način da se kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine na koju je I. okrivljena osuđena neće izvršiti ukoliko ista u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

II. okrivljenom GV se za kazneno djelo prijevare , temeljem čl. 224. st. 4. KZ/97 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6( šest) mjeseci , za kazneno djelo krivotvorenja isprave , temeljem čl. 311. st. 2. KZ/97 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest)mjeseci , te za kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja , temeljem čl. 315. st. 1. KZ/97 se utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 6 (šest)mjeseci , pa se II. okr. NV , temeljem čl. 60. KZ/97

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 8 ( osam ) mjeseci.

Temeljem čl. 67. KZ/97 okr. GV se

i z r i č e

U V J E T N A  O S U D A

te se kazna zatvora u trajanju od 8 ( osam) mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2(dvije ) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Utvrđuje se da novčani iznos od 206.404,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je I. okrivljena AV ostvarila kaznenim djelom iz čl. 224. st. 4. u svezi sa stavom 1. Kaznenog zakona , iz čl. 311. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 61. KZ/97 i iz čl. 315. st. 1. KZ/97.

IV.Utvrđuje se da je novčani iznos od 206.404,00 eura imovina Republike Hrvatske.

V.Nalaže se I. okrivljenoj AV da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 206.404,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

VI.Temeljem čl. 148 st. 1 u svezi čl. 145 st. 2 toč.1. i 6 .ZKP/08 obvezuju se okrivljenici da na ime troška svjedoka solidarno isplate iznos od 17,254 eura(130,00 kn) - svjedok OV, 185,812 eura (1.400,00 kn) –svjedok RV, iznos od 34,50 eura (260,00 kn) –trošak EV , trošak sudskog tumača Marijane Cvitanović u iznosu od 21,73 eura (163,67 kn) , te na ime paušala svaki okrivljeni pojedinačno plate iznos od po 400,00 eura , sve u korist proračunskih sredstava RH, u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1.Optužnicom ODO SPLIT broj K-DO-1892/11 od 18. rujna 2012 g. tuženi su I. okr. AV i II. okrivljeni NV da su počinili kazneno djelo protiv imovine

– prijevaru – opisano u čl. 224. st. 4. u svezi sa st. 1. KZ/97, a kažnjivo po čl. 224. st. 4. KZ/97, te dva kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava i to kazneno djelo – krivotvorenje isprave – opisano u čl. 311. st. 2. u svezi sa st. 1. i u svezi s čl. 61. KZ/97, a kažnjivo po čl. 311. st. 2. KZ/97, te kazneno djelo – ovjeravanje neistinitog sadržaja – opisano i kažnjivo po čl. 315. st. 1. KZ/97, a sve u svezi s čl. 60. KZ/97, pobliže opisano u izreci ove presude.

2.U ovom predmetu bila je donesena prvostupanjska presuda broj K-407/15 od dana 27. veljače 2023 g. koja je po žalbenom postupku ukinuta i predmet vraćen ovom sudu na ponovno raspravljanje.

3.I u ponovljenom postupku okrivljenici su se u odnosu na optužnicu očitovali da se ne smatraju krivima i ostali pri svojim obranama koje su dali i u ranijem postupku.

3.1. Tako je I.okr. AV u svojoj obrani navela da je negdje tijekom 2003. godine njena prijateljica VV dovela kao stranku u njen ured EV koja je u to vrijeme,s obzirom da je imala trgovinu, imala određena nenaplaćena potraživanja pa je u tom smislu došlo do poznanstva s istom. Nakon toga 2004. godine otišla je u Deen Haag kao braniteljica te se povremeno vraćala u [adresa] i kako je u to vrijeme imala namjeru riješiti svoje stambeno pitanje, a ističe da je i danas podstanar, u jednom razgovoru ZV joj je kazala da bih mogla, s obzirom na primanja koja ima u Haagu ostvariti pravo na kredit, ali da joj za to treba nekakva nekretnina. U to vrijeme njen otac je bio živ i složio se da svoj stan od 150 kvadrata sa garažom od 40 kvadrata,a nalazi se u centru grada, tada vrijedan preko 350.000,00 eura ,da kao zalog za kredit u vrijednost od 150.000,00-200.000,00 eura. U tom trenutku, nakon što je od oca dobila suglasnost, taj podatak je prenijela EV koja je potom kazala da je sve ostalo njen problem, odnosno da će ista pribaviti vlasnički list, podnijeti zahtjev, da to radi zajedno sa ŽV, da jedino što će ona morati, a to je omogućiti da njena majka, odnosno otac da dozvole da se uđe u stan koji je predmet zaloga, jer da dolazi neki E iz [adresa] ispred te banke, kasnije je saznala da je to kreditna unija i da će po procjeni vidjeti da li će joj taj kredit biti odobren. To je bilo negdje kroz 6. - 7. mjesec 2005. godine. Ističe da od kraja 2003. do 2007. je bila u Haagu, tako da je povremeno boravila u [adresa], da bi je ista negdje početkom rujna izvijestila telefonom da su svi papiri spremni i da će dobiti kredit. Sjeća se da joj je tada kazala da će morati suprug i ona napraviti policu osiguranja kod ŽV za taj kredit i to prije nego što se isplati kredit, misli da je to bilo negdje u iznosu odmah platiti od oko 5.000,00 eura, a isto tako da će morati platiti troškove posredovanja kako njoj (EV), tako i ŽV u iznosu od 9.000,00 eura. Nakon toga, s tim da bi tu naglasila da su u to vrijeme bili podstanari u Vinogradskoj 42, i da je u nekoliko navrata EV nju pitala "je li bi tim novcima kupila taj stan" i znala je da je mislila sa tim novcima kupiti taj stan. Nedugo potom nakon što ju je obavijestila da je kredit odobren, ista joj je rekla da su dokumenti za kredit kod javnog bilježnika koje je ona prethodno donijela iz Austrije, ovo ističe iz razloga što je upravo ona bila ta osoba koja bi nakon što bi se potpisao kredit otišla sa strankom u Sloveniju, prvo kod ŽV, a potom bi tu osobu, pa tako i nju, odvela u banku kako bi se isplatio novac. Tako se ponovilo i ovaj put, misli da je to bilo negdje u 10. mjesecu, zna da je bila zima, njen suprug, ona i EV otišli su po kredit i to na način da su prvo išli kod ŽV u [adresa], kod koje su morali potpisati police osiguranja, njen suprug nije imao putovnicu tako da je ostao čekati nju i EV da se vrate iz [adresa], iz banke. Morali su se vratiti kako bi isplatili proviziju, a isto tako uplatili prvu ratu police osiguranja. Prije odlaska u Austraiju, kao što je rekla dva dana prije zvala ju je EV, rekla je da je donijela dokumente, da su išli na prijevod kod OV, da će ih preuzest i odnijeti kod PV, i da bi trebala doći na taj dan potpisivanja, ne zna koji je, u jedan sat u njegov ured, a isto tako i njen suprug i otac,s tim da je došla automobilom sa rasprave iz Dračevca, a EV, koliko se sjeća, dovela je njenog oca i supruga. Ističe da prije dolaska u sobičak, gdje su bili EV, KV i još jedan njoj nepoznati, oba V, sjedio je njen otac i suprug, nakon toga došao je PV, kad kaže PV misli na javnog bilježnika s kojim je inače radila kad je radila na Državnom odvjetništvu, jer je bio istražni sudac, a i dobar je poznanik njenog supruga, s obzirom da su studirali zajedno, družili se i slično, te joj je kazao "ovdje ti je poznato sve što piše, samo treba potpisati" i to je to, nije čitao, oni su to potpisali, otišla je u njegov ured, tu je bila UV, u pisarnicu, gdje je dobila podatak da treba na račun za troškove solemnizacije uplatiti iznos od oko 6.000,00 kuna. Tu je bila EV koja je rekla da će njoj dati novce, da će ona to podmiriti, jer će ona sutradan doći po cjelokupni spis kako bi ga odnijela u Austriju, odnosno prethodno provela kroz zemljišne knjige i po upisu da će ju obavijestiti kada će biti isplata, tako je sve to i bilo. Nakon što je u Austriji preuzela samo dio novca, vratila se EV i ona u [adresa], platili 9.000,00 eura provizije ŽV, i 5.000,00 eura na ime polica.

Nakon toga svaka tri mjeseca davala je na ruke 5.400,00 eura EV, a u nekoliko navrata i ĆV koji je dolazio zbog prikupljanja drugih klijenata, tako joj je je kazao. Tako da je sve do konca listopada ,misli 2011. na taj način podmirivala obaveze glede isplaćenih 190.000,00 eura. Nakon što se vratila iz Haaga, a bilo je to neko doba recesije, u nekoliko navrata tijekom 2011. g., možda koji put i prije, kasnila bi s uplatama, na što bi ju ŽV, a to su priložili kao dokaz u spis, preko fax-a sa službenog memoranduma "Iva suvenir" d.o.o. obavještavala "dobili smo kopiju Vašeg dopisa…molimo Vas da uplatite što prije" i tako dalje. Ista je imala potpunu kontrolu nad svim uplatama kako kredita, tako i police osiguranja. 2011 g. nije platila ratu koja je dospjela, nakon toga joj je proslijeđen bio e-mail u kojem je banka pozvala da dostavi vlasnički list, i to vlasnički list stana njenog oca. Kod nje tada nije bilo e-komunikacije, ona je poslala njenu vježbenicu ČV da ode na zemljišnik kako bi joj izvadila taj vlasnički list i kada se ona vratila nakon dva dana preuzela isti, i ona sama je vidjela da u tom vlasničkom listu nema upisanog ugovornog odnosa na stanu njenog oca. Istakla bi ponovo da onog dana kada je EV uzela sve njene dokumente koje su ovjerili kod javnog bilježnika, nije dobila predmet spisa, jer joj je rekla da joj to treba svaki put kad ide izvršiti plaćanje. Mora kazati da je to nije zabrinjavalo. Međutim, kada je dobila vlasnički list ističe samo vlasnički list stana položenog u Balkanskoj 52, danas Vukovarska 52, odmah je zvala EV, pitala je što se ovo dogodilo, zašto to nije upisano, rekla joj je "izvoli to riješiti, ništa me ne interesira drugo", ista da joj je rekla " sad ćemo završiti u zatvoru". Nakon toga kontaktirala je banku, oni nju, rekla im je da se upišu na stan njenog oca, pošto je taj stan bio slobodan, tražila je mogućnost da nastavi sa plaćanjem kredita, da ne raskinu ugovor, ali su isti zatražili od nje da osigura još jednu nekretninu, što je bilo u tom trenutku nemoguća misija, mora priznati da su je čekali gotovo tri mjeseca. Nakon toga se dogodilo ovo što se dogodilo, isti su se upisali na stan njenog oca, koji je u međuvremenu preminuo. ZV nije obrazložila što se sve dogodilo, tražila je da joj hitno donese cijeli spis, pokazala joj je predmet, tad je prvi puta vidjela vlasnički list stana u kojem je bila podstanar, mora istaknuti da je od dobivenog novca za taj stan vlasniku platila iznos od 160.000,00 eura, međutim, kako je taj stan bio vrijedan još 100.000,00 eura mnoge stvari su joj se iskomplicirale, a isti je spoznavši što se dogodilo, jer mu je kazala, jer je očekivala da će biti pozvan kao svjedok, rekao da taj iznos koji mu je do sad dala predstavlja naknadu za njegovu duševnu bol i da on neće ništa poduzimati. Posebno je naglasila da apsolutno nije sudjelovala u nikakvim radnjama krivotvorenja, žao joj je što sud nije saslušao EV, jer bi tada znali da je to upravo originalni pečat, a ona bi i objasnila, što je lako provjerljivo na Općinskom sudu u Splitu s kim je Općinski sud u Splitu imao ugovor o izradi pečata. Naravno, zbog svega ovoga da je oboljela i od raka 2016 g., jer je ovo bilo nešto što nije napravila, a što je očekivala da će se tijekom postupka materijalnim dokazima i potkrijepiti. Kontenta d.o.o., bliska prijateljica EV i ŽV radila je pečate za Općinski sud u Splitu. Mora kazati kad je saznala za sve ovo, a to je bio taj poziv da dostavi vlasnički list i kad je to sve vidjela, njena jedina misao je bila ići u policiju i to prijaviti, ali se uzdala u ona famozna 4 mjeseca da će uspjeti riješiti drugu nekretninu, upravo zbog toga što je AV, pa nije htjela da to izađe u novine i da jedna odvjetnica bude tako nasamarena. Također, ako se bolje pogleda spis onda se da vidjeti, da je na strani gdje postoji pečat za solemnizaciju, tog pečata nema,a ako ima ona bi ga voljela vidjeti, jer postoji samo pečat javnog bilježnika iz 2011 g., a to je kada isti izdao ovjerenu kopiju kako bi banka mogla krenuti u ovrhu. Konzultirala se sa predsjednicom komore javnobilježničke i ista joj je kazala da u to vrijeme nije bila e-komunikacija, ali da je njihova, između ostalog, obaveza bila da provjere vlasničke listove. Isto tako joj je Anđelko Stanić, javni bilježnik iz Dubrovnika kazao da je upravo zbog ovakvih identičnih situacija protiv PV bio pokrenut stegovni postupak i da je isti da ga se ne sankcionira otišao u mirovinu.

Tijekom ovih 6 godina platila je 145.000,00 eura kredita, 25.000,00 eura police osiguranja, i nikada ni u trenutku kad je spoznala da ugovor nije evidentiran kao teret na stanu njenog oca i danas nije poduzela ni jednu radnju da banku onemogući u nabavi potraživanja. U ovom trenutku, nakon smrti prvo sestre u 11. mjesecu 2021.g., majke u ožujku 2022.g., postala je jedina vlasnica i u pregovorima je glede isplate obaveze, premda je podnijela tužbu za ništetnost ugovora protiv banke navodnog oštećenika u ovom postupku glede ništetnosti, taj postupak je u tijeku. Prestala je plaćati ovaj kredit zbog životne obiteljske teške situacije kad joj je muž prestao raditi, kad se razboljela. Dakle, njena namjera nije bila ne plaćati kredit, jer jednostavno bi ratu nakon mjesec, dva, tri platila nakon 4-5 mjeseci. Kad se sve uzme u obzir ostala je dužna 45.000,00 eura, a ustala je tužbom za ništetnost ugovora protiv oštećenika s obzirom na presude Luksemburškog suda, Europskog suda za ljudska prava, gdje postoji stajalište da su ti ugovori ništetni, zato je i ona ustala tužbom za ništetnost ovakvog ugovora. Ona je pregovarala sa oštećenikom i u tijeku ovog postupka čitavo vrijeme i da rješu ovih 45.000,00 eura za koje ona ne osporava da je ostala dužna, međutim oni traže 300.000,00 eura, dakle zajedno sa kamatom ukupno po osnovu ovog ugovora da im se plati 300.000,00 eura, odnosno razlika od plaćenih 140.000,00 eura do 300.000,00 eura ,ona bi im još trebala po njima platiti 160.000,00 eura, a našli su se u dogovoru na 150.000,00 eura, s tim da se radi o jako visokoj vrijednoj nekretnini, isti sada gledaju tržne vrijednosti, pa za taj sporazum oni čak traže i 200.000,00 eura. Ukoliko ona to ne plati oni žele prodati taj stan na koji su se uknjižili 2011.g., i ona ga želi prodati, oglasili su prodaju, ali dio novca ide oštećenom u ovom postupku. Tu im je cijeli spor nastao u dogovoru do danas što oni ne priznaju da ona njima plati ovaj iznos do 200.000,00 eura, nego traže 300.000,00 eura sveukupno. Inače stan je sad vrijedan oko 550.000,00 eura i oni su oglasili prodaju stana.

Na upit suda da li to znači da oštećeni s obzirom na tu njihovu uknjižbu založnog prava na stanu i s obzirom da se oglasila prodaja stana nikako ne mogu biti oštećeni. Naime, banka ta zadruga nije prenijela potraživanje na nekog drugog, ali je opunomoćila jednu Češku firmu da može vršiti prodaju tog stana i to je tvrtka APS i ta tvrtka već diljem Europe oglasila prodaju tog stana. I. okrivljena je predala dopis "IVA-Souvenir" d.o.o koji joj je poslala ŽV, a to je njezina posrednička tvrtka, te predala također još jedan podnesak ŽV kojoj je ona dostavila 24.4.2007. da je izvršila uplatu za njezin kredit i I. okrivljena predaje svu evidenciju koju je dostavila ŽV i koju je ŽV vodila evidenciju plaćanja kredita i dostavila joj je tu svoju evidenciju gdje je zaokružila iznos koji je potrebno još platiti, a to sve I. okrivljena izjavljuje na ove okolnosti da je predmet bio kod ŽV.

I. okrivljena izjavljuje da s obzirom da nema kontakta sa ŽV da je pitala EV da li je ŽV znala ili jedna ili druga da su Z uknjiženi na ovaj predmetni stan, pa joj je EV rekla da je ŽV njoj dala vlasnički list na ime SV, a da uopće ne shvaća zašto je njoj taj stan trebao, s obzirom da je ovaj stan od oca sa garažom vrijedio u to vrijeme oko 350.000,00 eura, i bio sasvim dovoljan za osiguranje ovog kredita.

Tvrtka za izradu pečata u [adresa] se zove Kuntenta, u privatnom vlasništvu prezimena Ž. Isto tako I. okrivljena je predala kao dokaz uz prijedlog za ovrhu punomoćnika oštećenika u predmetu Ovr-5387/11 i uplatnice iz kojih se vidi da ona direktno nije dobivala dokaze o uplati, nego da je to naslovljeno osim na [adresa] na Costa Ricu, a to naknadno da je dobila u posjed ove uplatnice od EV i to kad je počeo ovaj proces.

U ponovljenom postupku I. okrivljena je ostala kod svoje obrane iz ranijeg postupka a koja je naprijed iznesena te dodala da je već u spisu dostavljen dokaz da je uplaćeno banci ukupno 160.000,00 eura, ali može dostaviti i novije izračune koji potvrđuju upravo ovu činjenicu da je uplaćeno 160.000,00 eura od strane I. okrivljene.

3.2.II.okrivljeni je u svojoj obrani naveo da se u ovom slučaju više osjeća kao da bi mogao biti svjedok, a ne okrivljeni. Nema pojma što se tiče ove papirologije, došao je sa suprugom, puncem u javnog bilježnika PV i tu je bila EV i PV koji im je pokazao hrpu nekih papira, rekao je "ovo je sve u redu, nema potrebe čitati, sve sam ja to sredio, sve je čisto, samo morate potpisati". Potpisao je neki papir, nema pojma što je potpisao, ali se toga danas ne sjeća. On nije gledao te papire, niti vlasničke listove, niti išta. U Austriju je trebao ići kao jedan od supotpisnika kredita, i otišao je ali do Slovenije, nakon što se supruga vratila iz [adresa] otišli su do ŽV, njoj su se dali novce za životno osiguranje i provizije, ali on ne zna koliko novaca, to je radila supruga. Smiješno mu je što tužiteljstvo tvrdi da su oni išli smišljeno prevariti banku u Austriji, jedan bračni par koji je platio 140.000,00 eura i ostao dužan iznos koji je navela supruga, i samo su okolnosti životne dovele do toga da je ostao bez posla i da nije to mogao više vraćati. Namjera je bila samo doći konačno do svoga stana, jer su podstanari i danas. Izjavio je da ne zna koliko im je banka -zadruga u Austriji isplatila na ime kredita.

Na upit suda zašto tada nisu kupili taj stan koji su namjeravali kupiti od tog kredita, izjavio je da je taj mamlaz vlasnik stana tražio više novca, a oni da su mu davali, misli 160.000,00 eura, zna samo da je falilo, da je trebalo još, ne zna koliko je još trebalo, ali zna da nisu imali.

Na upit suda da li je nakon što su dali proviziju 9.000,00 eura, 5.000,00 eura na ime onoga što je iskazivala I. okrivljena da li je 180.000,00 eura bilo dovoljno za kupiti stan, izjavio je da misli da nije, i on misli da je u krajnjoj liniji u ovoj problematici to totalno nebitno. Ono što je bitno da su se na ovom mjestu optuženika umjesto njega i supruge trebali naći ŽV, EV i PV koji su to sve organizirali, odnosno njihovi gazde ili ataci, šta on zna, ali ne njih dvoje. Zadnja njegova rečenica je da niti je luk jeo, niti mirisao, i sve je išlo k vragu od zdravstvenog stanja, pa dalje.

4. Izvode se dokazi čitanjem iskaza do sada saslušanih svjedoka i to svjedoka OV, EV, MV, PV i RV,vještakinje Andrijane Ristović, čitanjem i pregledom dokaza optužbe i to Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, Ugovora o otplatnom kreditu, zk izvatka od 15. rujna 2005.g. glede nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška], čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], zk izvatka od 27. srpnja 2005. u pogledu nekretnine upisane u [broj poduloška] K. O. [katastarska općina], punomoć oštećen ika dana ĆV kao punomoćniku od 12. srpnja 2005.g., izvatka iz zemljišne knjige 5501 K. O. [katastarska općina] od 15. rujna 2005.g., izvatka iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška] K. O. [katastarska općina] od 12. listopada 2005.g., izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 22. prosinca 2005.g., izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 12. listopada 2005.g., izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 15. veljače 2010.g., izvatka iz Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 25. srpnja 2011.g., izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 15. veljače 2010.g., izvatka iz knjige položenih ugovora br. [broj poduloška] K. O. [katastarska općina] od 29. srpnja 2011.g., preslike zemljišne knjige za Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], dopisi AV upućeni oštećeniku od 16. veljače 2010.g, nalog za plaćanje u inozemstvu nalogodavca AV u korist oštećenika od 16. veljače 2010.g, izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 15. veljače 2010.g, izvatka iz zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] od 15. veljače 2010.g, prijava poreza AV za razdoblje od 1. siječnja 2008.g., dopisa MV upućen AV od 17. veljače 2010.g, dopis AV upućen ĆV od 29. ožujka 2010.g., dopis I. okr. upućen ošt. od 29. ožujka 2010.g, dopis odvj. AV upućen ĆV od 20. lipnja 2010.g,. potvrde o transakcijama oštećenika (list 70-71 spisa ODO-a), naloga za plaćanje u inozemstvo AV u korist oštećenika od 10. lipnja 2010.g., dopis Općinskog suda u Splitu 3 Su-1357/11 od 13. listopada 2011.g., dopis istog suda broj K.I.31325/2011 od 14. studenog 2011.g. s povijesnim izvadcima na čest zem. 1608/10 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i izvadak položenih ugovora 246 K. O. [katastarska općina] od 14. studenog 2011.g, dopis pun. oštećenika upućen ODO-u [adresa] od 6. veljače 2012.g. s tablicom dinamike otplaćivanja kredita od strane I. okr. (list 105-107 Državno odvjetničkog spisa), pregledan je izvadak iz kaznene evidencije za I. okrivljenu i II. okrivljenog, pročitano je vještvo otisaka pečata izvršeno od Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „ ĐV“ broj 511-01-4/3-1448/12 s priloženim dostavljenim materijalom vještačenja originalno, obavijest sektora boniteta regulativne supervizije Hrvatske narodne banke od 6. listopada 2017., dopis od Hrvatske narodne banke od 6. listopada 2017. (list 446 spisa), spisa P-4835/17, K-301/2018, K-271/15, prijevod punomoći sa češkog na hrvatski (na strani 594 – 599 spisa), podnesak postizanje eventualnog sporazuma (na strani 602-605 spisa).Izveli su se dokazi koje je predala okrivljena prilikom svoje obrane, a to su uplate kredita koji je ŽV dostavila okrivljenoj za razdoblje od 2007. godine, zatim podnesak odvjetnice AV upućen ŽV od 24.4.2007. godine sa prilogom prepiska između Iva Souvenir d.o.o. sa I. okrivljenom od 22.2.2007. godine i 24.4.2007. godine, od 20.2.2007. godine, uplatnica od 10.01.2007. godine, još jedna uplatnica bez datuma na 3.500,00 eura od 18.4.2006. godine, kao dokaz uplate od strane I. okrivljene, te prijedlog za ovrhu Ovr-5387/11 sa uplatnicama I. okrivljene što je davala banka kao dokaz o uplate, a koje da I. okrivljena nije niti primila, već glase na Costa Rica (6 komada), te tužba I. okrivljene protiv K i SV predana Općinskom sudu u Splitu sa privremenom mjerom broj P-2335/07.

4.1.Sud je odbio dokazne prijedloge obrane d ase ponovno sasluša svjedokinja EV , ŽV i vještak grafolog koji je izradio grafološko vještačenje iz Centra "Vučetić", kao potpuno suvišne i nepotrebne.

5.Ocjenom svih izvedenih dokaza , kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti , sud je utvrdio da su se u ponašanju okrivljenih utuženim radnjama ostvarila sva obilježja utuženih kaznenih djela.

6.Što se tiče pravne kvalifikacije postupanja okrivljenika, treba kazati kako je okrivljenicima stavljeno na teret da su počinili kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavka 4. u svezi stavka 1. i kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenje isprave iz članka 311. stavka 2. u svezi stavka 1., i čl. 61. , te čl. 315. st. 1. ,sve KZ/97. Kako je u međuvremenu dana 01. siječnja 2013 stupio na snagu novi Kazneni zakon („Narodne novine„ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 , 101/17,18/18,126/19, ), trebalo je u smislu odredbe članka 3. stavka 2. ovog Zakona utvrditi je li novi zakon za okrivljenike blaži. Za kazneno djelo prijevare iz članka 224. stavak 4. KZ/97 propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, a za kazneno djelo prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ/11 kazna zatvora od jedne do osam godina, dok je za kazneno djelo krivotvorenje isprave iz članka 311. stavka 2. KZ/97, a za kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 3. KZ/11 predviđen jednak raspon kazne od šest mjeseci do pet godina, kao što je jednak raspon kazni propisan i za kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja -opisano i kažnjivo po čl. 315 st. 1. KZ/97 koje kazneno djelo također ima pravni kontinuitet u odredbi čl.281 KZ /11.

Dakle, za sva utužena kaznena djela iz Kaznenog zakona iz 1997 g. postoji pravni kontinuitet u navedenim člancima Kaznenog zakona iz 2011g. koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013 g. Iz navedenog proizlazi kako novi zakon za okrivljenike nije povoljniji pa je njihovo ponašanje trebalo označiti kao u izreci ove presude.

7.Nije sporno u postupku da su okrivljenici zaključili Ugovor o otplatnom kreditu sa oštećenim dana 4. listopada 2005 g. kojim je I. okrivljenoj AV odobren kredit od 200.000,00 Eur-a , II. okrivljenik bio u ulozi jamca , te da su kao sredstvo osiguranja kredita bili kuća i dvor na ime I. okrivljene u [adresa](č. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], kuća površine 212 m2 a dvor površine 251 m2 ) i četverosoban stan oca I. okrivljene TV u [adresa], na IV katu, na adresi [adresa] , kbr. 52, , površine 135,77 m2 i garaža površine od 23,97m2( broj [broj poduloška], sagrađen na čest. zem. [katastarska čestica] K. O [katastarska općina] . Nije sporno da je isti dan 4. listopada 2005 g. uz Ugovor o otplatnom kreditu solemniziran i potpisan Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama -dalje u tekstu Sporazum, kojim I. okrivljena kao korisnik kredita i II. okrivljeni kao jamac se ovlašćuju da mogu upisati založno pravo -hipoteku na navedene dvije nekretnine koje su bile sredstvo osiguranja vraćanja ovog kredita od AV , kao što takvu uknjižbu može ishoditi i banka.

7.1.Nije sporno da je predmetni Ugovor o kreditu napisan na obrascu u Austriji, [adresa] i da ga je tada predstavnik banke KV donosi u [adresa] i potpisuje zajedno sa predmetnim Sporazumom , dakle 4. listopada 2005 g. u javnobilježničkom uredu PV u kojem su se nalazili i I. okrivljena, II. okrivljeni, Otac I. okrivljene TV i sudski tumač OV, i naravno j. bilježnik PV , Nije sporno ni da su uz navedene dokumente i kao sastavni dio istih priležila dva vlasnička lista kao dokaz vlasništva I. okrivljene na kući i dvorištu , u [adresa] od 15. rujna 2005 g. s potpisom i pečatom Općinskog suda u Splitu-list 149 spisa, kao i vlasnički list koji dokazuje vlasništvo 1/1 oca I. okrivljene TV na stanu u [adresa] , površine 134 m2 sa garažom površine 23 m2 ,od 27.7.2005 g. -list32 spisa, a kojim vlasničkim listovima su okrivljenici jamčili njihovo vlasništvo nad predmetnim nekretninama i na taj način i napisani u Ugovor o otplatnom kreditu i predmetni Sporazum kao sredstva osiguranja vraćanja kredita upravo upisom založnog prava na tim nekretninama , a potonje je bio uvjet isplate kredita, dakle bez predstavljenog odnosno dostavljenog dokaza da je na predmetnim nekretninama uknjiženo založno pravo oštećenog u zemljišne knjige suda na navedenim nekretninama u vlasništvu I. okrivljene AV i stana u vlasništvu joj oca JV nije se mogao isplatiti kredit. Oba vlasnička lista su također potpisana odnosno parafirana od svih naprijed navedenih osoba koje su se tada nalazile u javnobilježničkom uredu j. bilježnika BV. Potrebno je navesti da u Ugovoru i Sporazumu se navodi , a kako je iskazao j. bilježnik PV, očitom omaškom, da su I. okrivljena i II. okrivljeni suvlasnici kuće i dvora u [adresa] što je trebalo biti predmetom uknjižbe založnog prava na tim nekretninama kao sredstvo osiguranja vraćanja kredita, jer su svi navedeni potpisali odnosno parafirali vlasnički list na kojem je upisana I. okrivljena Doris Košta 1/1, a ne i njezin suprug , ovdje II. okrivljeni.

7.2.Nadalje je koncem 2005 g. I. okrivljenoj isplaćen kredit u Austriji , po koji su išli I. okrivljena, svjedokinja EV i posrednica između banke-oštećene i I. okrivljene ŽV , iz [adresa] koja je posredovala između banke i klijenata te KV ,predstavnik banke.

Za isplatu kredita bio je potreban dokaz o uknjiženom založnom pravu -hipoteke na predmetnim nekretninama navodno u vlasništvu I. okrivljene kao i na stanu u vlasništvu joj oca TV, te u tu svrhu spisu prileže zemljišnoknjižni izvadci sa uknjižbom založnog prava na nekretnini navodno u vlasništvu I. okr. AV od 12. listopada 2005 g. -list 153 spisa, zatim zemljišnoknjižni izvadak sa upisom založnog prava na nekretnini I. okr. AV ( vlasništvo 1/1) od 22. prosinca 2005 g. -list 154 spisa, te vlasnički list sa upisom založnog prava na stanu oca I. okrivljene TV , sve u korist oštećene banke , i svi vlasnički listovi odnosno zemljišnoknjižni izvadci su sa pečatom Općinskog suda u Splitu.

7.3.Nesporno je da je I. okrivljena podigla iznos kredita u Austriji koncem 2005 g. i vraćala ga što sama, što putem EV koja je također podizala kredit u Austriji ali drugoj banci, te je nesporno da ga je I. okrivljena vraćala do listopada 2010 g. kada su prestale uplate , te je u 2011 g. banka raskinula Ugovor o kreditu , te pokušavši se naplatiti preko predmetnih nekretnina za koje je imala dokaz o njihovom upisu založnog prava na tim nekretninama otkrila da je stvarno stanje u zemljišnim knjigama takvo da na predmetnim nekretninama uopće nije upisano njihovo založno pravo i ne samo to nego i da I. okrivljena uopće nije bila upisana kao vlasnica kuće i dvora kojoj nekretninom je jamčila kao sredstvom osiguranja već neke treće osobe, a što je sve bio uvjet dobijanja predmetnog kredita( oštećeni je to saznao preko Odvjetničkog ureda u Zagrebu Jagar&Grebenar kojeg je opunomoćio za naplatu kredita nakon raskida ugovora i koji odvjetnički ured je i podnio kaznenu prijavu u ovom predmetu dana 19.09.2011 g. , što potvrđuje i njihov saslušani vježbenik tada RVlist 495 spisa).

8.Da je tome tako , tj. da I. okrivljena AV nije uopće bila upisani vlasnik kuće i dvora , za cijelo , u K. O. [katastarska općina] na čest. zem. [katastarska čestica] , i da nije uopće niti moglo biti a niti je bilo upisano založno pravo oštećene banke na toj nekretnini, te da nije uopće bilo uknjiženo založno pravo na četverosobnom stanu oca I. okrivljene TV niti u vrijeme podizanja kredita , koncem 2005 g. niti 2011 g., proizlazi iz stvarnog stanja na predmetnim nekretninama i to povijesnog izvatka za čest zem. 1608/10 i na stanu oca I. okr. TV , koji je u međuvremenu umro pa su se upisali kao suvlasnici njegova supruga, i dvije kćerke od kojih je jedna I. okrivljena AV , koja je upisana za 1/6 dijela na tom stanu , a što sve proizlazi iz vlasničkih listova i povijesnog zemljišnonjižnog izvatka za te nekretnine koji su dostavljeni na traženje Općinskog državnog odvjetništva za potrebe ovog postupka od 3. listopada 2011 g., povodom kojeg dopisa je ovom državnom tijelu od strane zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu i dostavljen zemljišnoknjižni povijesni izvadak za čest zem. ( između ostalog) 1608/10 iz kojeg je vidljivo da su upisane mnogobrojne druge ili treće osobe a ne AV , za cijelo , kakav je vlasnički list bio predan j. bilježniku U i banci ( list 75-98 spisa). Nadalje iz vlasničkog lista ili stvarnog zemljišnoknjižnog upisa od 14.11.2011 g. na četve rosobnom stanu oca I. okr. TV proizlazi da on jeste bio upisan kao vlasnik za cijelo predmetnog stana , da su nakon njegove smrti se upisali njegova supruga TV Ć, ŠV i Č S ,kao kćerke , i da uopće nije bilo upisano založno pravo na predmetnoj nekretnini temeljem predmetnih Ugovora o otplatnom kreditu i Sporazuma , sve do 29.09.2011 g. , kada nesporno proizlazi iz izjava i okrivljen ih i oštećenog da je tada tek upisano založno pravo na nekretnini -četverosobnom stanu sada u vlasništvu nasljednika navedenih pok. TV, i kako to proizlazi iz predmetnog vlasničkog lista na listu 100-102 spisa, a što apsolutno ništa ne odgovara vlasničkim listovima predanih kod solemnizacije Ugovora i Sporazuma kod j. bilježnika PV ( osim što je bio istinit vlasnički list za pok. oca I. okrivljene TV, niti navedeno stvarno stanje odgovara predanim vlasničkim listovima sa uknjižbom založnog prava u korist banke prije isplate kredita I. okr. , jer to je bio uvjet , i to lažnim vlasničkim listovima od 12. listopada 2005 g ( kuća i dvor AVlist 38 i 41 i 42 spisa)) i od 22. prosinca 2005 g. ( stan TVlist 39 spisa)

9.U postupku je bilo potrebno utvrditi da li su okrivljeni znali da su vlasnički listovi koji su bili sastavni dio Ugovora o kreditu i Sporazuma krivotvoreni , jer da se radi o krivotvorinama utvrđeno je u postupku vještačenjem ( osim što nije bio krivotvoren vlasnički list na ime oca I. okrivljene JV od 27.07.2005 g. jer on jeste bio tada vlasnik stana u [adresa]), a koji je parafiran od svih sudionika koji su bili u javnobilježničkom uredu PV na dan sklapanja Ugovora o kreditu i Sporazuma dana 4. listopada 2005 g. ,da li su znali i bili svjesni da vlasnički listovi sa upisom založnog prava u korist banke od 12. listopada 2005 g. i 22. prosinca 2005 g. su lažirani , jer je to bio uvjet isplate kredita,kao i upis hipoteke na predmetnim nekretninama u korist banke , da li su to znali i bili svjesni toga prilikom potpisivanja Ugovora o kreditu i Sporazuma odnosno solemnizacije tih dokumenata kod j. bilježnika i konačno da li su na taj način počinili kazneno djelo prevare , dakle , doveli u zabludu banku o činjenicama koje su bile uvjetom dobivanja kredita, kojeg su plaćali istina, 5 godina, ali nakon toga prestali, i na taj način svjesno oštetili banku za iznos naveden u činjeničnom opisu optužnice odnosno ove presude.

10.Iz rezultata dokaznog postupka sud je dakle utvrdio da su okrivljeni počinili utužena kaznena djela na način kako im se to stavlja na teret optužnicom i za što su i proglašeni krivima ovom presudom.

11.Ovdje je važno navesti ,vezano uz tu lažnu dokumentaciju , kako bi realizirali traženi kredit , da su okrivljeni predstavnicima oštećene banke neistinito naveli , odnosno prikazali da se radi o vjerodostojnim ispravama te tako isto su postupili i prilikom ovjere sve dokumentacije kod j. bilježnika PV. Stoga ovdje nije bitno jesu li okrivljenici sudjelovali u pribavljanju tih lažnih dokumenata jer je dovoljno da su ih uporabili u pravnom prometu, a znali su da se radi o krivotvorenim ispravama.

12.Da je tome tako tj. da su okrivljenici znali da se radi o krivotvorenim ispravama proizlazi iz slijedećih dokaza u postupku:

12.1.I I. okr. AV i II. okr. NV su potpisali odnosno parafirali svu dokumentaciju pa i lažne vlasničke listove , pored Ugovora o otplatnom kreditu i Sporazuma kod j. bilježnika PV te je logično i normalno da su pročitali što potpisuju ( a svugdje piše da su oni suvlasnici kuće i dvora u [adresa] , pri čemu parafiraju i vlasnički list takvog sadržaja).

12.2.To nedvojbeno proizlazi iz iskaza tada j. bilježnika U koji je na ročištu gl. rasprave na zapisniku od dana 19. lipnja 2020 g. -list 441 spisa, decidirano se izjasnio da misli da mu ŽV iz [adresa] nije donijela vlasničke listove, a nije bila ni prisutna u njegovom uredu prilikom solemnizacije predmetne dokumentacije jer nije bilo ni potrebe ( a suprotno obrani I. okrivljene koja pokušava pribavu takvih vlasničkih listova prebaciti na ŽV) , već da su bili pr isutni KV, kao predstavnik banke, AV, NV i TV te sudski tumač OV. Naveo je da je poznavao ŽV i na upit suda da li imam saznanja da li je ŽV pribavljala svu dokumentaciju za stranke pa i vlasničke listove i ZK izvatke ili su to radile stranke u takvom posredovanju, izjavio je da bi ŽV došla kod njega sa austrijskim ugovorom o kreditu i misli da su stranke same išle na sud po svoje ZK izvatke, ona bi došla sa ugovorom i ona bi s njima prije pregovarala, dogovarala o uvjetima kredit, upoznavala ih s tim, a misli da ona nije išla na sud po ZK izvatke zato što su njemu kao bilježniku većinom stranke donosile ZK izvatke. Bilo je dosta slučajeva i dosta su posla imali po pitanju ovih kredita kad su u pitanju bili veći iznosi onda je KV dolazio osobno potpisati Sporazum, a u nekim manjim iznosima čak bi banka opunomoćila i OV kao predstavnika, opunomoćenika svoga. Misli da je KV na taj dan kao predstavnik banke sigurno vidio i ZK izvatke, sigurno da ga je to zanimalo da vidi što je osiguranje kredita, ali njega je zanimao onaj završni izvadak sa upisom hipoteke. Znam iz moje prakse da je njih zanimao ovaj zadnji izvadak sa upisom hipoteke, jer ne bi dobili novce bez toga, to su mu stranke rekle i logično je da banka neće dati novac ukoliko nema dokaz da je upisana hipoteka. I ŠV i NV su pročitali ovaj Sporazum ,naravno da su vidjeli dokumentaciju vezano za ovaj Sporazum, oni su više puta dolazili u taj njegov ured i to nekoliko puta, iščekivao se taj ugovor iz Austrije i on je sa ŠV bio dobar, bili su kolege, on sudac, ona na ODO Split je radila, tako da su bili dobri i naravno da su njih dvoje( okrivljenici) vidjeli i znali i da im je pročitana sva dokumentacija i sami Sporazum. Dakle ovo nisu poslovi da vi odete kupiti motor ili auto, ovo su poslovi koji se pripremaju, vi morate biti upoznati sa uvjetima, papirima, načinom otplate kredita, di će se novci podići, di će se uplatiti, sve se to unaprijed dogovara u ovim poslovima. Iskazao je da on kad dizao kredit ne bi nikad to podizao da nije upoznat sa svim uvjetima, jer su to veliki novci koje treba vratiti. I TV je bio taj dan kod njega, svi su vidjeli sve papire, jer se njima svima sve objasnilo, uvijek se objasni, i on im je objasnio sve i svim strankama se tako radilo. Dakle, on je svima objasnio i čitao, odnosno čitao ga je OV, jer on da ne zna njemački, kasnije ga je preveo, dakle Sporazum je strankama dao isti dan i svima koji su bili u kancelariji, OV je preveo ovaj Ugovor i on da je protumačio što znači iz tog ugovora, dakle oni su znali uvjete, a OV je to poslije preveo ove ugovore i dostavio strankama i dostavio i njemu, ali je sve njima bilo objašnjeno. Nisu ovdje bili ljudi nepismeni. U ugovoru se potkrala jedna greška a to je da je NV vlasnik za ½ kuće u [adresa], jer u vlasničkom listu je upisana AV.

12.3.Dalje je i svjedok OV na zapisniku od 15. srpnja 2019 g. -list 399 spisa , iskazao da su u njegov ured koji je u blizini odvj. ureda AV , dolazili i za ovaj konkretan Ugovor iz ovog postupka jer je on prevodio da njemačkog jezika na hrvatski i obrnuto, on je i sudski tumač. On da je za odvjetnički ured Košta radio 2 predmeta , dvije usluge prijevoda u kojima je direktno bi la involvirana AV , i sve što je radio da postoji pisani trag. Na upit okrivljene ad. I. kada bi dobio dokumentaciju na prijevod koja bi išla kod javnog bilježnika na koji način sam ovjeravao taj prijevod, izjavljujem da sam to činio potpisom i pečatom. Ja uobičavam na desnom donjem uglu staviti svoj potpis i pečat. Na upit I. okr. kad stavlja paraf, izjav io je da ga stavlja vjerojatno kod bilježnika. Kod bilježnika dolazi na poziv bilježnika i on ga unosi, pretpostavlja da ga unosi, u podatke kad je on tu nazočan, bilježnik kaže parafiraj.. Za ovaj konkretan slučaj on se ne sjeća da je bio kod bilježnika U, ali ako njegov paraf postoji onda sigurno da je to potpisao kod njega, može biti da mu je jedna službenica to i donijela na potpis u njegov ured. Nije položajno blizu javno bilježničkog ureda PV jer je on u Solinu, a on da je sa svojim uredom kod starog hajdukovog igrališta i u blizini njegova ureda je odvjetnički ured Košta.

Na upit zam. ODO da li sada kad je prolistao ove prijevode koji prileže predmetnom spisu, da li ga je za ove poslove angažirao odvjetnički ured Košta, izjav io je da vjerojatno da, a nakon što mu je sud dao ponovno spis da prolista Sporazum zaključen kod PV, izjavio je da s ovim prvim dijelom na hrvatskom jeziku gdje su stranke TV, okrivljena AV itd., da to prvi put vidi, a što se tiče prijevoda na njemačkom jeziku koji slijedi iza toga, izjavio je da na stranicama spisa 16-21 da se ne radi o prijevodu, nego o Ugovoru o kreditu na njemačkom jeziku, kopiji gdje je on parafirao, a iza toga slijedi njegov prijevod.

Na upit suda tko mu je ovo dostavio na prijevod, da li odvjetnički ured AV ili javni bilježnik PV, izjavio je da to ne zna, a pretpostavlja da mu je to dostavio odvjetnički ured Košta kad je tražio naplatu od njih. Za jedan račun ima u uredu koji je ispustio odvj. uredu AV, ali za ovaj prijevod sa njemačkog na hrvatski ili može biti obrnuto koji prileži ovom spisu sa njegovim potpisom, izjavio je da za to nema račun jer ga je bacio. Donosio je račun odvj. uredu AV i tražio da mu se plati upravo za ovaj prijevod koji prileži ovom spisu danas. Račun nema. Donosio sam račun da mi se plati, jer su me drugi upozorili da ne dajem račun bez plaćanja. Neposredno poslije posla sam donosio račun da mi se plati, a bacio sam ga jer sam ga smatrao zastarjelim za ovaj predmet i nenaplativim.

Nakon što mu je sud predao na uvid ovjereni prijevod s njemačkog na hrvatski na stranici 22 ovosudnog spisa do stranice 25, izjavio je da su ovo njegovi parafi na ovom prijevodu i njegov pečat.

Na daljnji upit suda da li su njegovi potpisi na prijevodu na stranici 26 je njegov potpis na dva mjesta sa tri slova ARKO, to isto i na stranici 27 takav isti potpis, zapravo ima 5 slova ARako, ne običava potpisati sa AR i to nije njegovo, to grafolog može utvrditi, na stranici 28 je također njegov potpis i isti takav kakav je napisao stoji i na stranici 29, kao i na stranici 30, dakle samo je njegov potpis ARako, ovi parafi koje vidi na tim stranicama skraćeno AR sa njim da nemaju veze, ovi parafi skraćeni on ih ne prepoznaje da imaju veze sa njim. Ne vidi da je potpisao nešto na stranici broj 31, na stranici broj 32 isti njegov potpis kao i na prethodnim stranicama, kao i na stranici 33, dakle samo tamo gdje M, na stranici 34 ne prepoznaje to ništa kao njegov potpis, jer ako gledajući ove dokumente, prijevode to sve potpisivalo istog dana zašto bi njegov potpis na jednoj stranici bio drugačiji od onoga na prethodnoj stranici, na stranici broj 36 je njegov potpis koji je istovjetan ranijim potpisima, ali sličan se potpis javlja, a on ga ne prepoznaje pored tog njegova da bi i to bio njegov.

Na upit okrivljene ad. I. kada bi dobio dokumentaciju na prijevod koja bi išla kod javnog bilježnika na koji način je ovjeravao taj prijevod, izjavio je da je to činio potpisom i pečatom. On uobičava na desnom donjem uglu staviti svoj potpis i pečat.

Na upit I. okr. kad stavlja paraf, izjavio je da ga stavlja vjerojatno kod bilježnika. Kod bilježnika dolazi na poziv bilježnika i on ga unosi, pretpostavlja da ga unosi, u podatke kad je on tu nazočan, bilježnik kaže parafiraj.

13.I iz ovakvog iskaza i priležeće dokumentacije Ugovora, Sporazuma, vlasničkih listova nedvojbeno proizlazi da je tumač OV bio prisutan u javnobilježničkom uredu PV kad se potpisivala predmetna dokumentacija i prevodila , jer njegovi potpis M i paraf Ar je prisutan na dokumentaciji , a kako je naposljetku prevoditelj i iskazivao kada je potpisivao prijevod i kada je parafirao ( potonje kad bi mu j. bilježnik rekao). Iz ovog iskaza bi proizlazila i činjenica nedvojbena po ovom sudu, a s obzirom na iskaz ovog svjedoka da je njemu iz odvjetničkog ureda Košta bio dostavljen Ugovor na prijevod , vjerojatno na hrvatski , po nekoj osobi jer je tražio naplatu za taj predmetni prijevod od odvjetničkog ureda Košta , iz čega sud zaključuje da je I. okrivljena zasigurno imala u rukama Ugovor o otplatnom kreditu od banke i ranije ali na njemačkom jeziku i da joj je vraćen preveden na hrvatski jezik , tako da je bila upoznata sa sadržajem istog ( a u kojem se navodi , doduše pogrešno, suvlasništvo nje i supruga na kući i dvoru u [adresa] , umjesto njeno vlasništvo za cijelo kako je predala nedvojbeno ona takav vlasnički list ), dakle, upravo onako kako je to naveo j. bilježnik PV da su svi sve znali , i sa svom dokumentacijom bili upoznati i okrivljeni.

14.Također iz iskaza EV na zapisniku od 15. srpnja 2019 g. bi prvo proizlazilo da je ŽV znala za ove banke u Austriji i ona bi posredovala između banke i klijenta, prikupljala dokumentaciju, , javila je li kredit odobren ili nije i kako je nju u to vrijeme u nekim sporovima zastupala I. okrivljena i čula da joj treba kredit ona da ju je povezala sa ŽV . ŠV da joj je dala dva vlasnička lista od kojih je jedan glasio njenog oca a drugi na više vlasnika od kojih je bilo i prezime SV i ne zna za što je to služilo i ona da je tu dokumentaciju predala dalje ŽV, što joj je dala ŠV. ŠV je naknadno čula da, kako je tada radila u Haagu, da je potrebno da da potvrdu da ima i tamo nekakva primanja, da bonitet bude bolji da bi mogla dobiti kredit. Koliko zna ŠV nije imala problema sa bonitetom. ŽV je tada sve realizirala vezano za kredit, one se nisu mogle njoj suprotstavit i ova svjedokinja je imala kredit u Austrijskoj banci ali drugoj banci), bila je takva osoba, jer bilo im je bitno dobiti kredit i ona je sve dalje radila. ŽV je tražila određene papire, ŠV je prikupila papire i predali su to ŽV, ona da je predala te papire ŽV, jer ŠV nije bila tu i nikakvih daljnjih problema nije bilo vezanih za dokumente. Kad je ona predala ŽV te papire ništa ona nije komentirala, ništa nije pitala, i dokumentacija je bila u redu po poimanju ŽV, ona ništa nije posebno tražila. Puno godina iza toga, ŽV da je zvala da ŠV ne plaća uredno kredit, da kasni sa otplatama i da ima problema sa vlasničkim listovima. ŽV je zvala nju i to joj rekla, jer ŠV nije mogla dobiti, nešto je tako bilo. Nije ŽV njoj tumačila te vlasničke listove, rekla joj je da nije upisana hipoteka, ona je njoj samo rekla da obavijesti ŠV da vrši pritisak na nju da ona to napravi, a ona dalje nije imala nikakve veze s tim. U međuvremenu je ŽV došla do ŠV, obavijestila ju što sve treba napraviti i sad sve dalje kako se odvijalo ona ne zna, samo zna da je ŽV bila ljuta i da je rekla da je ŠV plaćala uredno kredit, da je vršila uredno uplatu da do toga ne bi došlo.

14.1.Iskazala je da je ŽV bila u panici, da se kredit nije plaćao, da nije bila upisana hipoteka i bila je ljuta i dalje da je se ne pita, jer ne zna. Misli da je to bila negdje 2010., 2011. godina. Čula se sa ŠV poslije toga i rekla joj je da će plaćanje riješiti, svi su oni malo zapeli u tom plaćanju, ona prva. Tada se plaćalo u [adresa] i ŠV bi joj znala dati dvi, tri rate odjedanput i ona bi to nosila i plaća gore, ne bi platila u toj banci nego u Sv. Stefanu gdje je nosila svoje uplate. ŽV im nije pokazala nikakav dokument da je posrednik banke bilo koje, to je sve bilo tako na riječ. Poznato joj je ime MV, on je radio u nekoj banci u [adresa], da li je Raiffeisen ili neka druga. Vidjela bi ga kad bi bio sa ŽV, dolazio bi s njom u Hrvatsku, on je nosio ugovore, više puta bi dolazio sa ŽV, ne zna što je on radio za banku, što je on bio u banci.

Na upit suda tko je pribavljao dokumente iz zemljišnih knjiga, dakle stanje vlasništva, vlasničke listove i sl., izjavila je da su oni trebali pribaviti svu tu dokumentaciju i priložiti je uz zahtjev i onda su to predali, dalje što je bilo s njima oni to ne znaju. Zna da su morali ići u prevoditelja, najprije su morali ići u prevoditelja, netko drugi bi donio ugovore u prevoditelja, je li donio taj ugovor KV ili je došao poštom ili je donijela banka po nekom drugom predstavniku, ali oni su trebali otići u tumača, prevoditelja prvog i potpisati prevođenje i dobili bi račun koliko mora ju platiti, a da li bi on odnio, tumač, u javnog bilježnika ili netko drugi, to ne zna. Iza prevođenja bi išli kod javnog bilježnika, oni, stranke koji su podizali kredit.

15.I ovaj iskaz potvrđuje raniji zaključak suda da je I. okrivljena bila upoznata sa sadržajem Ugovora o otplatnom kreditu prije potpisivanja jer potonji dio iskaza ove svjedokinje se poklapa sa iskazom svjedoka prevoditelja OV. Dakle, i. okrivljena i II. okrivljeni su vrlo dobro znali da sadržaj Ugovora i Sporazuma a koji se odnosi na upis vlasništva u zemljišne knjige suda ne odgovara što se tiče kuće i dvorišta u [adresa] , kao predmetom osiguranja, stvarnom stanju u zemljišnim knjigama.

16.Svjedokinja EV je još iskazala kako je tražila i dokumentaciju od NV i on joj je donio dokumentaciju o svojim primanjima. Ne znam koliko je vremena prošlo od slanja dokumentacije, pa dok je odobren kredit, dugo se čekalo, misli da se čekalo najmanje 3 mjeseca, ako ne i više, ne sjeća se koliko je vremena prošlo do odobrenja kredita. Obično bi predstavnik banke došao i pogledao na licu mjesta o kojoj se nekretnini radi da bi vidio vrijednost, odnosno oni su sami procjenjivali vrijednost, a da li je to učinjeno u konkretnom slučaju, ne zna. Mogli ste donijeti procjenu procjenitelja, ali oni bi svejedno došli na teren. Nije bila kod bilježnika kad se ovjeravao Sporazum AV jer šta će ona tamo raditi.

Na upit braniteljice II. okr. da li je banka upisivala hipoteku ili tko je bio zadužen uopće za upis založnog prava u zemljišne knjige, iskazala je da ona samo zna da nisu oni to radili, dakle onaj tko je podizao kredit to nije radio, stranke to nisu radile, nego predstavnik banke, da li je to bio KV ili koga bi banka ovlastila, to ne zna. Banka je pisala tekst ugovora o kreditu. Ne znam koliko je ŠV od ukupno dogovorenog i podignutog kredita vratila novca. Nije joj poznato da li je ŠV osim njoj još nekom davala novac za uplatu. Poslije se uspostavila veza austrijske banke i zadruge sa našom Raiffeisen bankom u Hrvatskoj, pa se moglo uplaćivati i ovdje. Čula je od ŠV da joj je banka raskinula ugovor o kreditu s njom, a nije je pitala ni zašto ni kako, ona nema kontakt s njom. Nije znala da tada te zadruge banke nemaju dozvolu za rad u Hrvatskoj. Nije znala niti da se ne radi o banci, tek naknadno je čula da se radi o zadruzi. Nije joj poznato da bi ove banke slale uvjete pod kojima bi sklopili kredite, obično bi to gospođa ŽV izdiktirala što treba ju prikupiti i to je to.

Ipak se može sjetiti kad je isplaćen kredit, isplaćen je u Austriji i da su se tada nosili već dugi zimski rukavi, ali nikako 2006.g., sigurno je isplaćen 2005.g. Na isplati kredita su bili ona, ŽV i bila je ŠV, i ona je digla svoj novac. Ona je bila u hodniku, a KV, ŽV i ŠV u bili u drugoj prostoriji i ŽV i KV su bili s ŠV upravo po pitanju isplate njezinog kredita, nije joj poznato koliki je iznos ŠV podigla, to ne može znati, znala je okvirno da ona traži 200.000,00 eura. ŽV je obavještava u ime banke kome i kada će biti izvršena isplata novca na ime kredita.

ŽV da je znala njemački, onda bi oni obavijestili ŽV, a misli na banku, onda bi ŽV njih. Ona je ŠV odvela kod ŽV, a ŽV je to tako zahtijevala da se prvo dođe kod nje, jer ona je pokušavala ishoditi dodatnu policu osiguranja od klijenata koji bi zaključili ugovor sa bankom i htjela je zaključiti taj ugovor o osiguranju.

U Austriju u [adresa] je išla ŠV, ona, ŽV i tamo je bio DV. Sjeća se da je ŠV nešto platila ŽV, ŽV je naplaćivala posredničku proviziju, zato je i radila.

Za banku u [adresa] ŠV je bila jedina osoba za koju je ona proslijedila dokumentaciju ŽV, ali nije bila jedina osoba u odnosu na druge klijente.

17.Međutim nasuprot ovakvog iskaza EV , koja je evidentno nastojala otkloniti kaznenu odgovornost od okrivljenih stoji materijalni dokaz u spisu na listu 56

-59 spisa gdje I. okrivljena AV šalje dopis faxom adresiran na banku - oštećenog napisan ne na memorandumu njezinog odvjetničkog ureda u kojem navodi kako im dostavlja traženu dokumentaciju , kao i dokaz o izvršenoj uplati i to dana 16.02.2010 g. a u prilogu su upravo krivotvoreni vlasnički listovi upisanog prava vlasništva kuće i dvora za cijelo na ime AV sa uknjižbom založnog prava u korist banke, naravno također krivotvoreno , kako je to sud naprijed utvrdio jer to uopće nije odgovaralo stvarnom stanju- list 59 spisa, te im dostavlja vlasnički list sa upisom prava vlasništva njenog oca TV na stanu u [adresa] , također sa krivotvorenom uknjižbom založnog prava u korist banke , što znači da je I. okrivljena osobno poslala krivotvorenu dokumentaciju oštećenom , pa prema tome njezina obrana da bi sve to što se tiče dokumentacije radila , pribavljala i dostavljala ŽV iz [adresa] nije točna niti istinita već dana u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti.

18.Dalje, I. okr. na listu 68 spisa šalje dopis banci na memorandumu svog odvjetničkog ureda dana 29.03.2010 g. potpuno drugog sadržaja ,navodno u odnosu na dostavljene zk izvatke da su predmetne nekretnine upisane u Z.U. ulošcima u kojima ima više vlasničkih cjelina pa da se plombe odnose na druge subjekte , misleći da će sebe s ovim zaštiti jer je ona pokušala se upisati u zemljišne knjige suda tužeći Đ parničnom tužbom 2007g., što je ovom sudu sada nebitno , jer iz ovih dokaza i ponašanja I. okrivljene također proizlazi osim da su okrivljeni počinili kazneno djelo krivotvorenje isprava i kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja i da su cijelo vrijeme imali prijevarnu namjeru , u kojoj su ustrajali i 2010 g. dostavom krivotvorenih vlasničkih listova sa lažnim upisom založnog prava , pri čemu se II. okrivljeni ne može pravdati da on ništa nije znao , valjda svatko zna kad je jamac čime jamči , jer kako je potvrdio i javni bilježnik PV kod ovakvog pravnog posla se sve dobro provjeri i pripremi jer je u pitanju veliki novac.

19.I svjedok KV, tadašnji predstavnik banke , koji je sudjelovao u zaključenju Ugovora o kreditu oštećenog i AV je iskazao u bitnom da se ne sjeća tko je donio papire i dokumentaciju i vlasničke listove banki , da li je to radila posrednik ŽV ili osobno I. okrivljena izjavio je da se ne sjeća , ali bez obzira što bi posrednik doveo klijenta , banka bi i dalje komunicirala sa klijentom i tražila od klijenta da dostavi dokumentaciju i najčešće da su radili sa klijentima a možda u pojedinačnim slučajevima sa posrednikom. Iskazao je i slijedeće bitno na raspravi od 26. rujna 2019 g. list 426-427 spisa:

"Uvijek se vršila procjena nekretnine od strane banke, ne sjećam se da smo imali vanjske suradnike, ne mogu se sjetiti da li je u konkretnom slučaju bio ovlašteni vještak koji je vršio procjenu ili su to radili zaposlenici banke ali uvijek smo fizički preg ledali objekt, bilo po vještaku bilo po zaposlenicima banke. Sve su nekretnine fizički pregledane. Kod j. bilježnika bi klijent potpisao za uknjižbu hipoteke i fiducije u zemljišne knjige a na upit suda tko bi dalje imao posao provesti tu fiduciju u zemljišne knjige izjavljujem da banka to nije. Klijent je morao izvaditi original vlasnički list kao dokaz da je hipoteka upisana i to je bio uvjet za isplatu kredita. Banka bi prvo pripremila ugovor o kreditu, notar bi pripremio sporazum o zasnivanju hipoteke i banka bi dobila jedan primjerak original sporazuma tog što je potpisan kod j. bilježnika. Ne sjeća se da li je bio rok da se banci dostavi dokaz da je upisana hipoteka ali je uvijek to različito trajalo."

20.Iskaz svjedoka RV , koji je kao pravnik radio u OD Jagar Grebenar iz Zagreba kad im se javila kao stranka upravo oštećeni u ovom postupku, proizlazi ono o čemu sud ima materijalne dokaze u spisu, a to je da postoji zemljišnoknjižni izvadak iz kojeg se vidi da je založno pravo upisano , a faktično stanje je bilo da nije bilo upisano založno pravo i da zna da su više puta podnosili prijedlog za upis založnog prava na nekretnini gdje nije bila upisana samo AV već još tri osobe, i da je sud to odbijao ali je na kraju prihvatio.

21.Naposljetku , provedeno je u predmetu i vještačenje spornih otisaka pečata na , kako je već naprijed utvrđeno i bez ovog vještačenja , na krivotvorenim vlasničkim listovima na ime AV te vlasničkih listova na kojima je lažno upisano založno pravo banke na stanu TV, oca I.okrivljene i navodnoj kući i dvoru na ime AV , te iz rezultata vještačenja proizlazi da ti sporni pečati na tim krivotvorenim vlasničkim listovima ne odgovaraju originalnom pečatu zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Splitu , čije otiske originalnih pečata je zatražilo ODO Split i usporedbom tih originalnih otisaka i spornih otisaka na krivotvorenim vlasničkim listovima po stručnoj osobi Centra za forenzička ispitivanja , istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić"utvrđeno je da se radi o neoriginalnim spornim pečatima na krivotvorenim vlasničkim listovima koji ne odgovaraju otisku originalnih pečata OSS u utuženo vrijeme ( list 114-123 spisa).

22.Prvookrivljena je zajedno sa svojim braniteljem isticala upravo ovo vještvo kao nezakonit dokaz na zapisniku od dana 29. prosinca 2025 g. , prvenstveno iz razloga što da se kod ovakvih vještačenja uzima originalni pečat Općinskog suda u Splitu , a ne radi se vještačenje temeljem otiska navodno originalnog pečata, međutim sud nije prihvatio ovaj navod prvookrivljene da je predmetno vještvo nezakonit dokaz , jer je saslušana vještakinja koja je i izvršila vještačenje stručno i objektivno po ovom sudu, jasno obrazložila razlike u pečatima i po čemu se vidi da se radi o krivotvorini.

23.Tako je vještakinja Andriana Ristović na ročištu gl. rasprave od dana 25. prosinca 2025 g. iskazala da prilikom vještačenja u ovom predmetu je koristila metodu ispitivanja pečata i otisaka pečata, i to je usporedba, metoda je akreditirana sukladno normi HZ ISO 17025: 2007.

Na upit branitelja okrivljene koji su nesporni uzorci koji su koristili u ovoj metodi vještačenja izjavila je da su : Nesporni uzorci pečata 10 i 18 koji su se koristili 2005. godine, u vremenu nastanka otisaka na spornim potvrdama i nesporni uzorci peča ta 10 i 20 koji su se koristili 2010. godine.

Međusobnom usporedbom spornih i nespornih pečata istovrsnih utvrđena su odstupanja spornih otisaka u odnosu na nesporne dostavljene otiske i za 2005. godinu i za 2010. godinu.

Za 2005. godinu se izjasnila kako to traži branitelj I. okrivljene da se radilo o okruglim pečatima, u kalibru nema razlike no međutim ima u specifičnosti individualnosti samog pečata, a što su izuzetno vrijedne karakteristike koje nastaju prilikom otiskivanja samog pečata. Utvrđene su kao što je i navela na slici 4. str. 5. nalaza gdje je pokazala superpoziciju spornog i nespornog pečata pri čemu su utvrđene razlike u veličini i obliku slovnih i brojčanih oznaka, poziciji istih, kvaliteti reprodukcije detalja, kao i kvaliteta i vanjska linija otiska, a što nesporno potvrđuje kako sporni otisak pečata nije nastao otiskivanjem pečata čiji su nesporni uzorci dostavljeni na vještačenje.

Po razlici položaja tekstualnog i brojčanog dijela na pečatu utvrdila je da se radi o različitim pečatima, a što nije slučaj da bi u konkretnom došlo do oštećenja pečata uporabom ili iz nekog drugog razloga što zna biti slučaj, ali ovdje da se radi o formativnoj razlici, dakle definitivne su razlike i to nisu isti pečati.

Primijenjena je metoda superpozicije koja je korištena primjenom uređaja videospektralnog komparatora. Tu dolazi do preklapanja otisaka pečata s ovom metodom a iz kojeg su jasno vidljivo podudarnosti odnosno razlike u samim pečatima.

Ovi pečati sporni i nesporni da su joj dostavljeni od strane od ODO Split.

Na upit I. okr. da li je ova metoda superpozicije dovoljna, izjavila je da je ova metoda superpozicije dovoljna da se utvrde razlike ili superrazlike temeljem kojih se zaključuje kako sporni pečati nisu nastali otiskivanjem originalnog pečata čiji su nesporni otisci dostavljeni na vještačenje.

Na pitanje okrivljene da li u slučaju ručno otisnutog pečata općenito postoje dva identična otiska izjavila je kako upravo zbog različite količine tinte koja ostavlja trag na papiru prilikom ručnog otiskivanja pečata prilikom izuzimanja nespornih uzoraka pečata dostavlja se minimalno 10 otiska pečata kako bi metoda superpozicije bila moguća pri čemu je ona imala dostatnu količinu kvalitetno otisnutih pečata približno iste kvalitete kao sporni.

Ona nije dobila fizički pečate već je ODO dostavio otiske pečata kako se vidi u nalazu , kako god su slike otisaka pečata vidljive u njenom nalazu.

Ne može odgovoriti na pitanje ,ne zna da li joj je prilikom dostavljanja fotografija nespornih i spornih pečata priložen zapisnik o načinu izuzimanja istih odnosno tko je to sačinio i tko je potvrdio autentičnost tih otisaka pečata, da li je to napravio sud ili odgovorna osoba. Ona jedino može se pozvati u ovom odgovoru na list 158 spisa ODO sa datumom od 18. listopada 2011. gdje je vidljiv dopis Općinskog suda u Splitu sv. Križ upućen ODO Split iz kojeg je vidljivo da je sud u Splitu dostavio original pečate koji su se koristili u zemljišno knjižnom odjelu 2005 i 2010. godine, gdje je sud po stavkama toč. 1 i 2. obrazlaže koji su pečati korišteni za 2005. i dostavlja otiske istih kao i koji su korišteni za 2010. godinu i također i otisak istog.

Pojasnila je da nije radila metodu usporedbe temeljem ovako kopiranih pečata kao što je u dopisu suda u Splitu ODO, nego je imala izvorne otiske pečata, otisnute tintom, od ODO Split. Sa da se ne može sjetiti koja je dokumentacija bila s originalnim otiskom pečata.

Izjavila je da tinta nije vještačena, nije bilo potrebe, budući su se ovdje vještačili otisci pečata. Na upit okr. da li ima otisak pečata bez tinte, izjavila je da u ovom slučaju nema, vještačenje tinte nije niti bilo potrebno za predmetno vještačenje, ni je imala nalog, niti je to bilo potrebno.

U izvornost dokumenta ona kao vještak ne ulazi nego samo radi vještačenje po nalogu ODO.

Ona nije ulazila u izvornost pečata nego je samo radila po nalogu za vještačenje usporedbe pečata po njihovom izvornom otisku, kao što je rekla naprijed.

24.Dakle, iz rezultata dokaznog postupka nedvojbeno proizlazi da su okrivljenici s namjerom počinili utužena kaznena djela jer dokaza o neubrojivosti nema, dakle, ovakvo ponašanje okrivljenika je moglo biti samo svjesno i sa znanjem o počinjenju utuženih kaznenih djela.

25.To što je I. okrivljena 5 godina plaćala kredit , vratila polovicu kredita bez kamata ( digla nesporno 200.000,00 eura, ( to što je ona dala za policu osiguranja od kredita i ŽV za proviziju ovdje nije bitno ) i po Tablici dinamike otplaćivanja kredita za gđu AV na listu 107 spisa proizlazi da je otplatila 103.411,35 eura , a koju je kao dokaz predala oštećena banka , ne ekskulpira okrivljene , jer kraj činjenice da su okrivljeni prilikom ishođenja kredita uporabili lažnu dokumentaciju , već sama ta činjenica ukazuje na prijevarnu namjeru okrivljenika , pa je očito da su takvim svojim ponašanjem doveli oštećenu u zabludu , pogrešno joj prikazujući stvarno stanje , a da je ista znala za te činjenice da su krivotvorene , da im doista kredit ne bi ni odobrila , a pogotovo što su okrivljeni doveli oštećenog u zabludu glede upisa založnog prava , pa na takav način sebi pribavili protupravnu imovinsku korist , odnosno oštetili oštećenu banku. Dakle, prijevarna namjera u trenutku sklapanja ugovora se očituje u tome da su okrivljeni bili svjesni da za slučaj nemogućnosti plaćanja kredita su dali lažne podatke , je svjedok KV , predstavnik banke je iskazao da se novac nije mogao isplatiti bez dokaza da je upisano založno pravo na predmetn im nekretninama, pa kako su okrivljeni dostavili taj lažni dokaz koji je bio uvjet za isplatu kredita evidentno je da su bili svjesni da će u slučaju neisplate onemogućiti banku u namirenju svog potraživanja , pa je u njihovom ponašanju već tada postojala prijevarna namjera.

26.Slijedom svega navedenog sud je okrivljene oglasio krivima i osudio kako je to navedeno u izreci presude .

27.Prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kaznene sankcije sud je I. okr. kao olakotnu okolnost cijenio majčinstvo ,protek vremena od počinjenja kaznenog djela ( gotovo 11 godina), a od otegotnih okolnosti dosadašnju osuđivanost kako to proizlazi iz kaznene evidencije, dok je kod II. okrivljenog od olakotnih okolnosti cijenio očinstvo i dosadašnju neosuđivanost,također veliki protek vremena od počinjenja kaznenog djela , dok otegotnih okolnosti nije našao , pa im je odmjerio prvo pojedinačne kazne zatvora za svako počinjeno kazneno djelo te izrekao jedinstvenu kaznu zatvora, međutim koja se neće izvršiti jer im je izrekao uvjetne osude, smatrajući da je i ovako izrečena uvjetna osuda, kako je to navedeno u izreci presude dovoljna da se ostvari svrha kažnjavanja 6. i 50 KZ/97.

28.Iako se I. okrivljena poziva da je ona isplatila 164.000,00 eura , da bi trebalo uračunati i uplate okrivljenih na ime police osiguranja što su uplatili, sud ne vidi te dokaze , osim prijedlog oštećenog za donošenje Rješenja o ovrsi iz kojeg bi proizlazilo da potražuju od okrivljenika na ime glavnice 168,805,97eura zajedno sa pripadajućim ugovornim i zateznim kamatama(list 631 spisa) , te s obzirom da i ugovona i zatezna kamata kod raskida ugovora predstavlja umanjenje nečije imovine-štetu, u ovom slučaju oštećenog banke, to je sud uzeo osnovanim iznos naveden u činjeničnom opisu optužnice od 206.404,00 eura , koji je stoga iznos , temeljem čl. 464. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 82. KZ/97 valjalo oduzeti I. okrivljenoj AV ( jer na njene ruke je isplaćen kredit) kao imovinsku korist koju je ostvarila utuženim kaznenim djelima za koje je utvrđena krivom i osuđena. Ova obveza suda da počiniteljima , koji su počinjenjem kaznenog djela pribavili imovinsku korist nije u nikakvoj svezi sa radnjama oštećenika koji u ovom kaznenom postupku nije postavio imovinskopravni zahtjev , već je van ovog postupka uknjižio založno pravo na stanu u vlasništvu danas I. okrivljene, njene majke i sestre , i podnio prijedlog za ovrhu . Naime, u situaciji kad oštećeni u kaznenom postupku nije podnio imovinskopravni zahtjev u slučaju da ne uspiju realizirati upisano založno pravo ili podneseni prijedlog za ovrhu ili u nekom slučaju ne pokrenu parnicu za naknadu štete , okrivljenici bi pribavljenu imovinsku korist zadržali za sebe, a kad se ima u vidu da ne može doći do situacije da se oštećeni dvaput namiri , jer sukladno čl. 82. st. 5. KZ, oštećenik koji najkasnije u roku od 3 mjeseca od pravomoćnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi podigne tužbu radi ostvarenja prava na naknadu štete( u ovom slučaju pokrene ostvarenje prava temeljem upisa svog založnog prava na stanu nekad u vlasništvu TV) , oštećeni ima pravo namirenja iz oduzete imovinske koristi u roku od 3 mjeseca od donošenja odluke o njegovom pravu.

29.Odluka o trošku rezultat je osuđujuće presude i zaposlenosti okrivljenika.

Šibenik, 2. siječnja 2026 g. g.

Sudac:

Nives Vrvilo

Pouka o pr. lijeku.

Protiv ove presude nezadovoljna strana može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi preko ovog suda za Županijski sud u dovoljnom broju primjeraka.

Dn:- ODO Šibenik

- I. i II. okrivljenom

- Branitelju I. okr. LV, odvjetnik u [adresa]

- Punomoćniku oštećenog Mislavu Bistrović, odvjetniku u Zagrebu