Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj Kzd-196/2023-16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež po sucu za mladež Iki Peranović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Barbare Pavlović, u kaznenom predmetu protiv okrivljene BTF, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15, 61/15. i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KMP-DO-319/2018 od 22. studenog 2018., nakon održane nejavne rasprave dana 31. prosinca 2025., u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Marije Fuček, okrivljene STF i braniteljice okrivljene, odvjetnice Jelene Grbešić, dana 5. siječnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o j e

Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje u tekstu: ZKP/08),

Okrivljena OTF, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer B i OTF, rođene S, rođena **.**.1976. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom visokom stručnom spremom - Filozofski fakultet, po zanimanju profesorica hrvatskog jezika, nezaposlena, suvlasnica u jednoj polovini dijela stana u [adresa] veličine oko 70 m2, razvedena, majka jednog djeteta u dobi od 23 godine, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi:

- u vremenu od rujna 2012. godine do 16. travnja 2018. u Zagrebu, Barutanski brijeg 7 i drugim adresama na kojima su živjele, u nakani da svom djetetu ŽTF, rođenoj **.**.2002., nanese psihičku i fizičku bol i neugodu, imenovano dijete učestalo vrijeđala govoreći joj da je bezobrazna i derište, a također je na nju učestalo fizički nasrtala na način da ju je udarala rukama po licu, te u više navrata kada bi se dijete BT svojim rukama branila od udaraca, govorila joj "makni te ruke, inače ću ti ih polomiti" nakon čega bi joj izvrnula ruke ili ih pritisnula te ju udarila rukom po licu, te u najmanje 4 navrata imenovanom djetetu stavila jastuk na lice i pritiskala ga kako bi je ušutkala, uslijed čega dijete BT nije mogla disati, što je sve kulminiralo 16. travnja 2018. u popodnevnim satima, kada je kćeri rekla da je vodi na psihijatriju u KBC "Rebro" kod neurokirurga kako bi je on uvjerio da je bezobrazna, te potom na imenovano dijete fizički nasrnula tako što ju je udarila rukom po glavi, otjerala je u kut gdje je dijete BT pala na pod, a zatim ju uhvatila rukom za majicu i kosu i počela je vući po podu te ju nekoliko puta ošamarila, nakon čega je imenovano dijete htjelo otići na toalet, no to joj je zabranila, a u trenutku kada je uspjela sjesti na WC školjku, pritisnula joj nos i usta rukom uslijed čega je imenovano dijete ostalo bez zraka, te ju potom ošamarila, zbog kojeg cjelokupnog njezinog ponašanja je imenovano dijete smješteno u dom, te u srpnju 2018. za vrijeme dok je kći bila na praznicima u zajedničkom domu, vrijeđala je i pogrdno govorila o njezinom ocu, što je imenovano dijete jako povrijedilo, nakon čega ju je snimala mobilnim uređajem protivno njezinoj volji za vrijeme dok je obavljala nuždu na WC-u, a kojim cjelokupnim ponašanjem je ugrozila pravilan psihofizički razvoj imenovanog djeteta,

- d a k l e, da bi zlostavila dijete,

- pa da bi time počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava – opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15, 61/15., 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11),

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje:

1. Uvodno citiranom optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 22. studenog 2018., broj KMP-DO-319/2018, okrivljena OTF se tereti za počinjenje kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11.

2. Upitana kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljena je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.

3. U svojoj obrani na raspravi 12. studenog 2021. (list 215/2 do 217/2) navela je da je BT rođena s dijagnozom otvorene kralješnice u donjem dijelu, odmah je bila podvrgnuta operaciji koja je trajala 10 sati, ugrađena joj je i pumpica u glavu kako ne bi došlo do hidrocefalusa i uglavnom, u bolnici je bila oko mjesec i pol dana. Liječničke prognoze su bile loše, liječnici su rekli da je za očekivati ako uopće preživi, da će biti nepokretna. Nakon toga uslijedile su mnogobrojne rehabilitacije, liječnički pregledi kod svih mogućih specijalista i doista jedan vrlo opsežan liječnički tim se borio za nju. Uglavnom, BT je prohodala sa 18 mjeseci, normalno i progovorila i na koncu je osposobljena za samostalan život. Samo je njezin slučaj i još jedan slučaj djevojčice u BIH uspješno završio. Uglavnom, BT je trebala skrb od 0 do 24 sata i ona joj je sama pružala tu skrb, odobren joj je status dopusta do 7. godine života djeteta, i svake godine su morali ići na liječničku komisiju da joj to produlje i kontroliraju i morala im je nositi svu medicinsku dokumentaciju. BT nije mogla normalno urinirati, nije imala ugrađen kateter nego joj je ona morala svaka 3 sata taj kateter uvoditi do mjehura i kateterizirati. Svako malo je bila u bolnici, sigurno je 30-ak puta bila hospitalizirana, znala je ostati u bolnici po mjesec dana jer je za nju svaka upala mogla biti kobna i često je bilo na granici sepse. I dok bi bila u bolnici, ona bi bila s njom od jutra do navečer pa i do 23 sata, jer su je molili u bolnici da bude s njom i da ju kateterizira, jer na tom odjelu na kojem je ona ležala nije svo medicinsko osoblje bilo obučeno za to. Osim toga, bilo je i drugih stvari zbog kojih je trebalo njegovati BT, ona je često pila koktel antibiotika pa joj je često znala ići krv oko čmara, pa je i to ona sanirala i njegovala. Uglavnom, sve to i svi ti boravci u bolnici su bili jako traumatični za BT, a i za nju je sve to bilo traumatično, jer se uvijek brinula što ako se njoj nešto dogodi. Ako bi otišla negdje nešto obaviti, uvijek se morala vratiti za 2-3 sata, tako da je stalno bila pod stresom. Ona je jednostavno bila prepuštena sama sebi i cjelokupna briga i skrb oko BT je bila isključivo na njoj. Naime, suprug je radio na terenu i dolazio je jedan puta mjesečno i to pretežno nedjeljom na jedan dan , pa je ona morala u neko doba noći staviti BT u sjedalicu jer je nije imala kod koga ostaviti, i onda bi iz [adresa] odlazila po njega na Jankomir gdje bi on ostavio kamion. Osim toga, zbog ove kateterizacije nikome nije mogla ostaviti BT jer su se svi bojali, nisu znali to napraviti, jednostavno imali su strah ostati s njom i zbog njezinih promjena stanja, u smislu da joj na primjer odjednom pozli i slično. BT je uvijek bila pod terapijom, imala je često upale, escherichia coli joj se stalno vraćala, pila je terapiju kako bi zadržala tu tekućinu, jer bi inače sve išlo van. Osim što n ije mogla normalno mokriti, BT nije mogla kontrolirati ni stolicu. Unatoč svemu tome redovno je krenula u školu, s tim da je prije toga bila operirana jer joj je desno stopalo išlo unutra, tako da je i zbog te operacije i gipsa koji je imala na cijeloj nozi , rehabilitacija trajala oko godinu dana, BT nije mogla hodati nego ju je ona morala nositi. Kada je krenula u prvi razred BT je zadobila otvorene rane po tijelu, i onda je ona saznala da je BT doživjela bullying u školi od jednog dječaka, završila je i na "Rebru" i "Rebro" je onda podnijelo prijavu protiv škole, međutim, u školi nikako nisu htjeli priznati da se to dogodilo, to tim više što se radilo o dječaku poznatog političara. Uglavnom, njoj je tada rečeno da nikad više neće dobiti zaposlenje u školi, a inače je profesorica hrvatskog jezika, i doista je tako i bilo, poslala je sigurno oko 300 zamolbi i nigdje je nisu primili u školu. Uglavnom, u to vrijeme joj je i mama imala operaciju srca, suprug je rekao da je on pukao i da se on više ne može nositi s tim i tu im se počeo i brak raspadati. Nakon toga bivši suprug je iz stana izbacio BT i nju, i one su preselile u Barutanski brijeg kao podstanari, BT je promijenila školu, no i dalje su je u školi maltretirali, znali su joj provaljivati u WC dok bi se ona kateterizirala tako da je ona dobila ključ od WC-a. Jednom prilikom se dogodilo i nasilje od strane bivšeg supruga, došao je u alkoholiziranom stanju i htio vidjeti BT, uglavnom završio je na kaznenom sudu, izrečena mu je uvjetna osuda, a bio je i u istražnom zatvoru. Što se tiče inkriminiranog razdoblja navela je da je u rujnu 2012. BT bila misli 4. razred i redovno je išla u školu, a ona je ubrzo dobila status majke njegovateljice, što joj je sam centar za socijalnu skrb predložio, rekli su da možda nije dobro da BT sama ide u školu, jer teško je hodala, bilo joj je teško nositi torbu, tako da je uglavnom ona BT i odvozila u školu i išla po nju i ponovno je bila angažirana oko nje 24 sata. BT je uredno završila osnovnu školu, suprug i ona su se i formalno 2013. rastali, BT je upisala Žensku opću gimnaziju. Međutim, i tamo su je cure počele izbjegavati jer "da se osjeti na urin", a BT je doista znala pobjeći stolica i urin. Kada je bivšem suprugu istekao rok kušnje od 4 godine onda su počeli problemi. Naime, on se javio u centar za socijalnu skrb i rekao da želi viđati BT, iako do tada nije ni pitao za nju niti im je financijski pomagao, a počeo je rušiti i njezin kao majke zdravi autoritet nad BT. Naime, počeo je BT govoriti da ona ne mora biti sa majkom ako ne želi, da nije dužna nikome polagati račune, da se ne mora kateterizirati ako ne želi, da će on njoj naći stan i plaćati i da je ona dovoljno velika da može sama živjeti i raditi što hoće . To joj je i sama BT rekla da joj je otac govorio, a to je i on izjavio u njezinoj nazočnosti u centru za socijalnu skrb kada su bili na razgovoru. Uglavnom, tada je počeo otpor BT na suradnju s njom, počela je odbijati liječenje, nije se htjela kateterizirati, vrištala je na svaku sitnicu, kada bi otišla u školu po nju, ona bi bila sva mokra, pobjegao joj je i urin i stolica i naravno, to je smrdilo, u kući nije htjela ništa pomagati, kada bi vrištala znala bi jako pocrveniti i od bijesa udariti u vrata, nije se h tjela kupati ni tuširati, ona bi joj znala po pet puta reći da se ide kateterizirati jer je već prošlo vrijeme kada je to trebalo učiniti, no ona se ne bi ni pomaknula, a ispod nje je na primjer bilo već sve mokro. Naravno to je nju kao majku sve frustriralo, pa bi BT sva nemoćna znala pokazati rukom prema kupaoni i reći „a sad izvoli“. Uglavnom to su bili veliki problemi. Nekih tjedan dana prije 16. travnja 2018. ona je BT vodila na "Rebro" kod psihijatra zbog njezinog vrištanja i ovog sveukupnog ponašanja i otpora, napravili su joj pretrage mozga i rekli su da bi trebalo možda nešto i operirati. Uglavnom, ovog **.**.2018. BT se vratila s nekog izleta, bila je nervozna, ponovno je počela vrištati zbog nečega, vrištala je tako jako da ju je sigurno cijela ulica mogla čuti. Inače BT je znala vrištati bez ikakvog razloga ako joj nešto ne bi bilo po volji. Taj puta je toliko jako vrištala i bila crvena u licu da se ona bojala da ne dobije epileptički napad, pa ju je odvela na hitnu na "Rebro" kod psihijatra. Naime, i prije ju je u dva navrata tamo vodila zbog ovih problema koje je BT imala u školi, ali ona nije htjela piti tablete koje joj je psihijatar dao. Kada su ulazile u hitnu, BT joj je rekla „e sad ćeš vidjeti“. BT je tad sama bila kod psihijatra na razgovoru tako da ona nije čula što im je govorila, no nakon razgovora psihijatar joj je rekao da je moraju prijaviti jer da je BT rekla da je maltretira, tuče, da je hoće smjestiti u ludnicu. Uglavnom ona taj puta nije uopće dobila od liječnika nikakav papir ni nalaz da je bila tamo sa BT na pregledu. Sjeća se samo da je pred njom psihijatar zvao neurokirurga koji je operirao BT i pitao ga da li je moguće da je majka BT tako tukla i maltretirala, na što je ovaj rekao da je to nemoguće jer ih on poznaje. Nakon toga su došli policijski službenici, odveli su BT i nju u policijsku postaju u Petrinjsku, gdje je ona sjedila vani na hodniku, dok je BT bila na razgovoru. Došao je i socijalni radnik koji je bio prisutan razgovoru BT i policijskih službenika, ona im je u jednom trenutku pokucala i rekla da se BT mora kateterizirati, i BT i socijalni radnik su otišli u njihov stan odakle je BT uzela kateter. Za to vrijeme ona je i dalje bila u policijskoj postaji i mislila je da su socijalni radnik i BT otišli u stan samo kako bi se BT kateterizirala, međutim, kada su se vratili, shvatila je da joj uzimaju dijete. Naime, sjeća se kako je BT pitala da li se može vratiti doma, jer je očito i ona shvatila da će je odvesti, na što su oni rekli da ne može, da ona sada ide u dom, a njoj su rekli da može ići doma i da će je kasnije kontaktirati. Uglavnom, BT je smještena u Caritasov dom na Trešnjevku, ona ju je i dalje nastavila odvoziti i dovoziti u školu jer joj je BT to dozvolila, družile su se, išle u šetnju. Međutim, i u domu su se nastavili problemi kao i s njom, a vezano za Ana Marijinu nehigijenu, nepoštivanje autoriteta, napravila je veliki račun na mobitelu, a kada joj je ona uzela mobitel i pregledala poruke, vidjela je da je BT poslala poruku svojoj teti, a njezinoj sestri da će skočiti kroz prozor i da ona tako više ne može, što je ona rekla voditeljici doma, tako da su BT odveli u psihologijski tretman. Uglavnom, jedno dva do tri tjedna BT nije dolazila kući, a onda je počela dolaziti, obično vikendom, za blagdane, a nekada i preko tjedna. Ona je i dalje obavljala za BT sve vezano za njezine liječničke preglede, pribavljanje uputnica, pribavljanje lijekova, nju bi samo zvali iz doma i rekli što treba, naravno sve to uz Ana Marijino dopuštenje. Uglavnom, kada bi BT dolazila kući, one nisu nešto posebno razgovarale o Ana Marijinom ocu, znala ju je pitati da li je u kontaktu s njim, da li joj da novaca i da li joj što treba da joj ona nadoda. BT ne bi nešto posebno odgovorila, i nije baš bila zainteresirana za taj razgovor, a i ona bi izbjegavala nešto previše pričati o njemu. Na bilo kakvu spominjanje njezinog oca, BT bi počela vrištati, i ovo što je se tereti da je pogrdno govorila BT o njezinom ocu, jednostavno nije istina. Potpuno je neistinito da je ona BT vrijeđala, nikada joj nije ništa pogrdno rekla, sve što bi joj znala reći bilo je „ BT, pa dokle tako“. Sve ovo što joj se stavlja na teret jednostavno nije istina, "pa kako bi ona nju tukla kad zna da i jedan udarac za nju može biti koban". Ovo što joj se stavlja na teret da se dogodilo 16. travnja 2018. jednostavno nije istina. Jednako tako i ovo što joj se stavlja na teret da je BT mobitelom snimala za vrijeme dok je obavljala nuždu na WC-u, jednostavno nije istina. Upitana ima li kakvo objašnjenje zbog čega nju BT tereti za sve ovo što je opisano u optužnici, okrivljena je navela kako smatra da je to rezultat dogovora između BT i njezinog oca. Naime, pojasnila je kako je BT pred njom u centru za socijalnu skrb izjavila da je već dvije godine u kontaktu sa svojim ocem, a ona to nije znala i jednostavno smatra da su se njih dvoje dogovorili da BT ode od nje, a onda je uslijedilo i sve ovo za što je BT optužuje, s tim da ne zna da li je to izmislila BT ili on, no ništa od toga se nije dogodilo. Uglavnom, BT sada nije vidjela već dvije godine, čuju se uglavnom za rođendan ili za blagdane kada čestitaju jedna drugoj. Ne zna točno gdje je ona sada, navodno je sa ocem u Njemačkoj, no može reći da je primijetila kada bi se čule telefonom kako bi BT normalo razgovarala ako bi bila sama, međutim, kada bi netko bio pored nje, BT bi je počela napadati da kakva je ona majka pa je ne zove, ili pak zašto je zove, prijavit će je da je maltretira. Upitana što je po njezinom mišljenju razlog da se BT nije vratila živjeti kod nje, navela je da je to rezultat „ispiranja njezinog mozga“ ne samo od strane oca nego i cijele njegove familije. BT je jednostavno prekinula kontakt sa članovima njezine obitelji, njenim prijateljima i zapravo je u kontaktu i orijentirana samo na obitelj svojeg oca, iako je ona u komunikaciji između BT i nje zaključila da bi BT i s njom rado komunicirala kao i sa članovima njezine obitelji i sa prijateljima. BT je nekoliko puta preko telefona pitala zašto ne dođe kod nje, jer je u Njemačkoj udaljena od nje oko 100 km, na što bi BT uvijek rekla da bude, nikad nije rekla da neće. Inače, BT se teško nosila sa svojim dijagnozama, imala je otpor prema kateteriziranju, do njezine desete godine ona joj je to radila, a poslije BT sama, sve to joj je teško padalo, tim više što je bila izložena bullyingu u školi. Kada bi pružala otpor, BT bi vikala, vrištala, odlazila u sobu i zaključala bi vrata, nju je odgurivala. Kada bi BT bila na razgovoru u Centru za socijalnu skrb, uvijek bi bila sama sa psihologom. Može reći da je BT zapravo uvijek pružala otpor vezano za njezino kateteriziranje, liječenje, uzimanje terapije, ali to je kulminiralo kada se pojavio n jezin otac. Jednostavno kada bi BT pitala je li se kateterizirala ona bi rekla da jeste, iako joj sve curi niz noge, a pod tim misli i urin i stolica, zatim kada bi je pitala je li popila tablete, BT bi rekla da jeste, iako ona vidi da nije. Od centra za socijalnu skrb, a i od liječnika tražila je pomoć vezano za ovakvo ponašanje BT, i u takvim situacijama, budući bi o tome razgovarali u prisutnosti BT, liječnici bi BT znali reći da li ona uopće želi živjeti. Naime, BT i ona su bili kao u jednom režimu, sve se moralo na vrijeme obavljati i ako se tako ne učini, to može biti kobno za zdravlje BT. Kada bi BT vrištala, obično bi otišla u svoju sobu i zaključala se, a ona bi poslije otišla kod nje i pokušala s njom razgovarati, i uglavnom bi takve situacije ona uvijek pokušala riješiti razgovorom s BT. Nikada se nije dogodilo da bi ona BT stavila jastuk na glavu. Sve dok BT nije završila u domu, isključivo je samo ona brinula o njoj, kao što je rekla imala je status majke njegovateljice, pa i tijekom boravka u domu centar je s njom stalno razgovarao, i njihovo mišljenje i preporuka je bila da se BT vrati živjeti s njom upravo zbog njezinog zdravstvenog stanja i potrebe skrbi o njoj. Međutim, kada ju je otac premjestio u Centar za odgoj i obrazovanje u Dubravi, odustali su od toga, a misli da je Centar odustao od te ideje jer su shvatili da je BT definitivno pod utjecajem oca i da će se on protiviti tome, jer je cijelo to vrijeme bio protiv toga da se ona viđa i kontaktira s BT. Inače, ona sada živi i radi u Njemačkoj, i radi u svojoj struci.

3.1. Na raspravi 31. prosinca 2025. okrivljena je navela da ostaje u cijelosti kod prethodno navedene obrane koju je iznijela na raspravi 12. studenog 2021. Odgovarajući na pitanja svoje braniteljice navela je da je BT zadnji put vidjela i s njom bila u kontaktu prije tri godine, sjeća se da je to bilo na Badnjak kada joj je BT došla u posjetu, normalno su komunicirale, ali kada je BT rekla da ne može pušiti u stanu već mora izaći na balkon, BT je to odbila i opet je počela vikati i vrištati, uzela je svoj kofer i otišla. Nakon toga više nije ni čula niti vidjela BT iako ju je pokušala kontaktirati telefonom u čemu nije uspjela jer je ona promijenila broj. Koliko zna, BT živi sa ocem u Njemačkoj, misli da je napustila školu, a zadnji puta kada je bila kod nje na Badnjak rekla joj je i da je prestala uzimati terapiju. Sjeća se da je BT fizički loše izgledala, posebno ju je pogodilo kada je vidjela da BT nosi pelenu pa je po tome zaključila da ne koristi kateter jer joj je uz to rekla i da mora ići na operaciju mjehura. Inače, doktorica FTF i ona su se jako borili i uspjeli u tome da BT uspije kateterom i terapijom rješavati problem mokraće i mokraćnog mjehura.

4. U ponovljenom dokaznom postupku sud je ispitao okrivljenu, te je pročitao i pregledao, službenu zabilješku o dojavi s izvješćem o utvrđenom činjeničnom stanju IV Policijske postaje Zagreb od 16. travnja 2018. (list 3 spisa), liječničku dokumentacija za KTF Nastavnog zavoda za hitnu medicinu grada Zagreba od 17. travnja 2018. (list 11 spisa), izvješće osnovne škole "Brestje" od 26. travnja 2018. (list 16 spisa), izvješće i dokumentaciju Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Maksimir od 27. travnja 2018. (list 24 do 31 spisa), službenu zabilješku Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Maksimir od 24. travnja 2018. i 26. travnja 2018. (list 33 spisa), nadopunu izvješća dežurnog socijalnog radnika i socijalnu anamnezu od 17. travnja 2018. Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Sesvete (list 39 do 41 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Maksimir od 17. travnja 2018. (list 44 do 45 spisa), nalaz Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom za dijete KTF od 08. ožujka 2017. (list 48 do 53 spisa), izvješće dežurnog djelatnika Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Sesvete od 17. travnja 2016. (list 57 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Maksimir od 15. studenog 2017. (list 74 do 76 spisa), dopis osnovne škole "Bukovac" od 03. svibnja 2018., (list 85 do 86 spisa), fotodokumentaciju - fotografirane ozljede djeteta ĐTF od 17. travnja 2018. (list 89 do 91 spisa), nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za dijete LTF od 21. lipnja 2018. (list 99 do 101 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Maksimir od 16. srpnja 2018. (list 107 spisa), izvješće Ženske opće gimnazije "Družba sestara milosrdnica" s pravom javnosti od 07. rujna 2018. za dijete LTF (list 121 do 122 spisa), iskaz svjedokinje ST sa rasprave 29. prosinca 2019. godine (list 185 do 186 spisa), iskaz svjedokinje FTF sa rasprave 1. rujna 2021. (list 190/2 do 191 spisa), iskaz svjedokinje OT sa rasprave 1. rujna 2021. (list 191 do 191/2 spisa), iskaz svjedokinje ŽT (Jović) sa rasprave od 1. rujna 2021. (list 191/2 do 192 spisa), iskaz svjedokinje FT sa rasprave 1. rujna 2021. (list 192 do 192/2 spisa), iskaz svjedokinje RTF sa rasprave 1. rujna 2021. (list 192/2 do 193 spisa), iskaz svjedokinje KT sa rasprave od 2. studenog 2021. (list 196/2 do 197 spisa), iskaz svjedokinje ĐT sa rasprave od 2. studenog 2021. (list 197 do 197/2 spisa), iskaz svjedokinje LT sa rasprave od 2. studenog 2021. (list 197/2 do 198/2 spisa), iskaz svjedoka RT sa rasprave od 12. studenog 2021. (list 205/2 do 206 spisa).

5. Preslušana je CD snimka i pročitan zapisnik o ispitivanju oštećene ĐTF na Županijskom sudu u Zagrebu 11. rujna 2018. godine (list 116 spisa).

6. Prije ispitivanja okrivljene, pročitan je izvod iz kaznene evidencije i prekršajne evidencije (list 271 do 274 spisa).

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom svih provedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, sud nije našao dokazanim da je okrivljena počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.

8. Naime, optužnicom se okrivljena tereti da je u inkriminiranom razdoblju u Zagrebu, Barutanski brijeg 7 i drugim adresama na kojima su živjele, u nakani da svom djetetu ŽTF nanese psihičku i fizičku bol i neugodu, učestalo je vrijeđala govoreći joj da je bezobrazna i derište, a također da je na nju učestalo fizički nasrtala na način da ju je udarala rukama po licu, te u više navrata kada bi se dijete BT svojim rukama branila od udaraca, govorila joj "makni te ruke, inače ću ti ih polomiti" , da bi joj na to ona izvrnula ruke ili ih pritisnula te ju udarila rukom po licu i da je u ovom razdoblju u 4 navrata BT stavila jastuk na lice i pritiskala ga kako bi je ušutkala, pa da uslijed toga dijete BT nije mogla disati. Također joj se stavlja na teret da je 16. travnja 2018. godine u popodnevnim satima, BT rekla da je vodi na psihijatriju u KBC "Rebro" kod neurokirurga kako bi je on uvjerio da je bezobrazna, te da je potom na imenovano dijete fizički nasrnula tako što ju je udarila rukom po glavi, otjerala je u kut gdje je dijete BT pala na pod, a zatim da ju je uhvatila rukom za majicu i kosu i počela je vući po podu te ju nekoliko puta ošamarila, nakon čega je BT htjela otići na toalet, a da joj je ona to zabranila, a u trenutku kada je BT sjela na WC školjku, da joj je pritisnula nos i usta rukom uslijed čega je BT ostala bez zraka, te da ju je potom ošamarila, pa da je zbog cjelokupnog njezinog ponašanja BT smještena u dom. I u konačnici se tereti da je u srpnju 2018. za vrijeme dok je kći BT bila na praznicima u zajedničkom domu, vrijeđala je i pogrdno govorila BT o njezinom ocu, što je BT jako povrijedilo, te da ju je nakon toga snimala mobilnim uređajem protivno njezinoj volji za vrijeme dok je obavljala nuždu na WC-u, pa da je svim navedenim cjelokupnim ponašanjem ugrozila pravilan psihofizički razvoj djeteta BT.

9. Za sve navedeno okrivljenu u svojem iskazu tereti jedino dijete ŽTF. Tako je ista navela da je sporni događaj bio, koliko se sjeća, 16. travnja ili 17. travnja 2018. godine. Bila je na izvanškolskoj aktivnosti, imali su izlet i bila je situacija vezano za jednu skupinu na WhatsAppu. Naime, njezina mama je tražila neke dokaze da se nju izbjegava u razredu i onda je htjela da ona uđe u tu grupu i potraži poruke, a ona je bila izvan te grupe koja se u međuvremenu ukinula i onda je ona ma lo "malo više" burno reagirala jer nije mogla doći do tih poruka i onda je počela i htjela je udariti. Ne sjeća se sada baš razgovora i onda je bio mir, bila je u kazni. I onda tu večer je mama malo isto poludjela, i onda ju je odlučila odvesti na Rebro kod njezinog neurokirurga da je on uvjeri da je ona bezobrazna i da nije u redu. Uglavnom napravila se scena i onda je ona bila u šoku što se sve dogodilo, počela je i plakati , i onda ju je jedna medicinska sestra odvojila u jednu sobu i onda je sve izletjelo iz nje, ispričala je sve što se dogodilo. Naime, prije nego su otišli na Rebro, majka ju je vukla po podu, htjela ju je udariti, a upitana kako ju je vukla po podu, navela je za kosu i odjeću. Upitana je li nešto govorila mama za to vrijeme, navela je da je, ne može se sad sjetiti, ali je bilo tipa da je ona bezobrazno derište i te stvari otprilike. Kad je sve ispričala tamo u bolnici, zvali su policiju i čini joj se Centar za socijalnu skrb. Došla je policija, odveli ih i onda su je ispitali tamo. Upitana da opiše gdje se događao fizički kontakt i kako je do toga došla, navela je da je zbog te grupe majka bila baš osjetljiva na to i onda je burno reagirala, i prije nego su išli na Rebro uhvatila ju je za kosu i lupila je po glavi. Upitana s čim ju je lupila po glavi, navela je rukom, vukla ju je po podu i par puta ošamarila, a sve to se dogodilo u dnevnom boravku stana. Upitana je li ostala stajati na nogama, navela je da nije baš stabilna na nogama i pala je na pod. Nije se uspjela ni podizati s poda, bila je cijelo vrijeme na podu, i tada je majka iskoristila priliku da je vuče za majicu, misli da joj je poderala par njih prije zbog toga. Upitana da opiše što se onda dogodilo, navela je da je onda otišla obući se, onda je otišla do auta. Majka se baš derala na nju, baš je bila agresivna u glasu. Upitana jesu li šamari bili tom prilikom i kada, navela je da su bili tom prilikom, uhvatila ju je za majicu i uspjela je podići i jednom ili dvaput ošamariti. Onda su otišle u bolnicu. U bolnici su ih htjeli poslati na hitni prijem, majka je to odbila, jer su ih već prije kad ju je majka jednom dovela iz istog razloga poslali doma. Uglavnom ovaj dan nije bila jela od jutra jer joj je majka znala par puta napraviti to da ostane bez ručka, pa su joj na njihov trošak u bolnici nabavili Colu i čokoladu, bananu da pojede i popričali su s njom. Psihijatrica je došla i jedna mlađa medicinska sestra i doktor, i onda su ih odveli, majku i nju, u policiju i onda je ispričala tamo jedno dvadeset puta isto. Onda je došao socijalni radnik, i onda je ona oko dva ujutro došla u dom. Upitana koliko je trajao taj opisani događaj kod kuće, navela je da je trajalo s prekidima cijeli dan, dva pute su se već tako obračunale, recimo svaki put po dva sata. Upitana što je trajalo dva sata, navela je da je svađa oko grupe bila taj dan popodne, a žešći obračun je bio navečer već oko 19 sati, i sve to zajedno je trajalo ukupno oko dva sata, s time da je ovaj zadnji događaj trajao oko pola sata. Upitana je li prije ovog događaja 16. travnja bilo sličnih situacija, navela je da je bilo i gorih. Naime, par mjeseci prije toga je bilo učestalo da kada bi se majka i ona posvađale i kada joj nešto ne bi bilo po volji pa bi od muke zavrištala, majka bi da je ušutka uzela jastuk i gušila je, to je bio njen način da je ušutka. Ne zna je li bila svjesna, skoro je bila izdahnula svaki taj put, jer baš je pritiskala i nije imala zrak. Upitana koliko puta se dogodilo to s jastukom, navela je da ne zna, barem pamti četiri do pet puta u par mjeseci, ako ne i više. Upitana je li se još nešto događalo osim ovog s jastukom, navela je da je majka kada bi se ona branila od tog da ju majka udavi ili od majčinih udaraca, joj znala ruke odvaliti kako bi ju spriječila da se brani, znala bi joj govoriti "makni te ruke inače ću ti ih polomiti", nekada bi ju uspjela i udariti jer bi joj izokrenula ruke i pritisnula ih i onda bi je udarila. Tako je dan prije nego je završila u domu, htjela ići na WC prije te bolnice jer je bila mokra, zna joj pobjeći, majka je došla za njom na WC i nije joj dala, dok je sjedila na WC školjci zapriječila joj je ruke i stavila joj ruku i nije mogla disati, misli da joj je skoro nos pomaknula, ostala je bez daha. Onda ju je još ošamarila, ne može sad reći točno. To sad priča o 16. travnju. Upitana da li se ikad prije dogodilo da ju je majka uspjela udariti i da opiše, navela je da ne može precizno reći, ali znale su se dogoditi situacije kojima ne zna razlog, ali znalo je biti, a upitana da opiše kako bi ju to majka udarila i sa čim, navela je da je to bilo "predavno" pa se ne može sjetiti, jednostavno ne može se precizno sjetiti događaja, ali bilo ih je. Upitana otkad se mama tako odnosi prema njoj, navela je da otkad žive same, od rastave od tate, bilo je to blaže u početku, ali je raslo, raslo, raslo. Upitana kad su se rastali, navela je 2013., a od 2012. su bile same, a misli da je tada bila četvrti razred. Upitana o snimanju na WC-u, navela je da je to bilo sad u sedmom mjesecu, to je bilo kad su svi njezini iz doma išli na more i onda su joj dali izbor da ide u Dom Brezovicu ili kod mame, ali su je uspjeli uvjeriti da je u tom domu loše, da je bolje s mamom . Tako je otišla kod mame, i dva dana je bilo sve u redu, a onda taj utorak kada se vratila iz dnevne bolnice u Kukuljevićevoj gdje je išla već od šestog mjeseca, majka počela nešto pričati o tati, vrijeđati, govoriti gluposti, uglavnom napravila se scena jer je majka počela pričati, prigovarati, u vezi s kontaktom s tatom, počela je svašta govoriti protiv njih. Ona to nije mogla izdržati, kao da je dobila predživčani slom, počela je galamiti, vrištati, majka ju je počela snimati svojim mobitelom i onda je to iskoristila kad ju je odvela kod doktorice u Kukuljevićevoj, pokazala joj je tu snimku. I na WC-u ju je isto snimala, polugolu, i onda je to također pokazala njezinoj doktorici. Upitana kako joj je bilo 16. travnja, kako se je osjećala, navela je da grozno, misli da je čak imala slom živaca jer stvarno je bilo grozno, misli da je tad isto bilo s jastukom , ali stvarno grozno. Kad je došla u bolnicu, odlučila je da je dosta više, da je dovoljno odrasla da se izbori i jednostavno je to napravila, "grozno, grozno, užas, previše za njezino psihičko zdravlje i užas". Upitana zašto ide u dnevnu bolnicu, je li je netko uputio, navela je da je u šestom mjesecu bila situacija da joj je mama došla u dom u posjetu i oduzela joj mobitel koji joj je kupila još dok je ona bila doma, a oduzela joj je mobitel sa izlikom da ga ne namjerava plaćati ako nije s njom, bilo je još nekih situacija, i zbog svih tih dojmova i problema, ona je prijateljici poslala poruku da će se baciti kroz prozor od muke, a oni su to svi shvatili ozbiljno pa su je iz sigurnosti poslali u Kukuljevićevu na grupne terapije i od tada ide. Dakle, uglavnom ide zbog tih poruka iz šestog mjeseca. Upitana što joj znači kad je bila rekla da će poludjeti od muke i s čime to povezuje, navela je da je bilo svašta, sjeća se da joj je mama prigovarala što je otvorila novi Facebook profil i prihvatila sve s tatine strane koje ona ne podnosi. Govorila joj je da mora svesti te kontakte na minimum, a s tetom, njezinom sestrom na nulu jer ona je posjećuje. Bilo je prigovaranja za kontakte, za to kako razmišlja, preispituje njezine odluke, sve neki prohtjevi. Nakon što je ona završila u domu, jedno vrijeme mama ju je zvala i molila da se vrati doma, govorila joj je da je baka, a to je mamina mama, jako loše i da ako se ne vrati doma da će ona umrijeti od žalosti i da će je onda ona imati na duši ako se ne vrati doma. Upitana kakva je bila situacija u kući prije nego što su se roditelji rastali, navela je da je bila mirnija nego kad je bila samo s majkom jer nije puno toga smjela jer je tata bio tu, on je većinu vremena radio vani, po terenima, zarađivao, ali su se znali dosta svađati oko financija, oko svega, a pogotovo oko njegove familije, oko njegove mame i sestara, braće, jednostavno mama ih nije voljela uopće, i to je bio veliki problem. No bilo je još obiteljskih susreta, krstitke, vjenčanje, ali otkad je sama s njom, ništa. Bilo je burno, ali kako je bila mala, nije shvaćala baš, ali bilo je ono, i dobro i loše. Upitana da li kontaktira s ocem otkad su se mama i tata razišli, navela je da su se godinu ili dvije viđali svaki vikend ili svaki drugi, jer su im odredili na sudu tako, i zvali su se, ali bi onda nastale te svađe između njih dvoje i onda je on otišao u Njemačku nakon 2015. godine koliko se sjeća, i otada su bili sve slabiji kontakti, a onda potpuno iščezli, nije ju smio zvati. Misli da je zvao mamu, ali onda bi mu ona odbrusila. Pitao je kako je, kako se osjeća, onda bi bili ti problemi s uznemiravanjem, tako da je nije smio zvati. Sad u trećem mjesecu, mjesec prije nego je završila u domu, on je došao, jer su imali ročište vezano uz povećanje alimentacije, tad je bio par dana i kod njih prespavao u stanu . Kad je otišao, kad god bi je zvao, morala bi sjediti pred mamom kako bi ona mogla čuti što pričaju i tada je sve bilo na «da», «ne». Kada je završila u domu, odmah ju je sljedeći dan ujutro otac nazvao, svi su je nazvali. Upitana koji je bio povod sukoba između nje i mame, navela je da je bilo situacija oko kućanskih poslova. Mama bi joj odredila suđe, usisati tepih, pospremiti sobu, i ona ne bi napravila jednu stvar, a ostalo da. Bilo je situacija i kada je bila škola u pitanju, tako je ona navikla da si sve spremi večer prije da si uštedi vrijeme, i onda bi se mama kad ona nešto ne bi spremila, majicu, i kad bi tražila ujutro, naljutila. I onda bi po zimi morala ići sama u školu, busom, tramvajem, po zimi, snijegu, hladnoći, mama ju nije htjela odvesti u školu od ljutnje zbog toga. Upitana je li možda ranije odlazila u Centar za socijalnu skrb ili neku drugu ustanovu, navela je da je bila u Poliklinici za zaštitu djece, ali to je išla na razgovore vezano za zlostavljanje u školi koje je proživljavala. Upitana kada je to išla, koji razred, navela je da od trećeg ili četvrtog osnovne, a išla je par puta i vezano uz komunikaciju s tatom, ali nikad nije ništa spominjala što je bilo između nje i mame. Upitana zašto nije ništa spominjala, je li imala neki poseban razlog da ne spominje to između nje i mame, navela je da zato jer je bila jako mala i imala je strah ako sad kaže što se događalo, što će biti s njom, hoće li biti zbrinuta, hoće li moći to sve izdržati. Možda čak i bolje da je to sad napravila, jer da je to napravila s 10 ili 11 godina, ne bi baš uspjela to toliko izdržati, nije bila toliko psihički jaka. Upitana da pojasni 16. travnja i tu WhatsApp grupu, navela je da je to razredna grupa od njezinog razreda, bilo je par situacija kad joj nisu odgovarali na poruke, ignorirali su je i onda je ona zbog tog svega izašla iz te grupe. U međuvremenu su i svi drugi izašli iz grupe i to se ukinulo. Taj jedan dan u trećem mjesecu, misli da je sedamnaestog, mama je išla na razgovor u školu i htjela je da dokaže da se nju izbjegava, da joj se ne odgovara na poruke, na probleme sa zadaćama. Pošto se to ukinulo, mama nije mogla ući u to i onda je njoj rekla da pošalje mail razrednici i ravnateljici i da ih upita za to, na što joj je ona rekla da one nemaju ništa, da je to skupina između njih cura, da nemaju one što, i onda je mama reagirala, počela se derati i govoriti joj da je neposlušna, bezobrazna, ljutila se na nju zbog toga. Upitana kako je inače tekao odnos između nje i mame, navela je da je bilo dosta dobrih trenutaka i mirno, bile su baš bliske, znale su se zezati i sve, ali nekako je sve to bilo bačeno u sjenu zbog tih incidenata, njenih ispada i nekontrole. Upitana kakva je bila pomoć mame s obzirom na potrebe koje ima, vezano za zdravstveno stanje, navela je da to ne poriče, to je bilo sve u redu, imala je hranu, zbrinuta je bila i sve, to je jedna strana koju ne može poreći, to je bilo okej. Upitana kako je inače išla u školu, navela je da je inače uglavnom išla tramvajem sama, ali bi je mama tu i tamo vozila kada bi bilo nevrijeme ili kad bi ona inzistirala ili bi je pokupila iz škole kad bi bila umorna, ali uglavnom je išla sama. Onda početkom godine ju je zbog tog izoliranja u školi vodila i vraćala autom iz škole da izvidi situaciju, baš ju je skoro svaki dan vozila, ali prva tri mjeseca početkom prošle školske godine je išla sama. Upitana kako su se obraćale ona i mama jedna drugoj u sukobima i incidentnim situacijama, navela je da bi mama njoj vikala da je bezobrazna, derište, a ona bi mami uzvraćala jer nije mogla šutjeti, nešto bi joj rekla da je glupa, ali uvijek bi ispalo da je samo ona ta koja je to govorila. Upitana je li bilo kome od odraslih, nekome s kim je bliža, ispričala što se događa doma, navela je da je pričala baki, maminoj mami, i tati kad su se još viđali. Baka je par puta bila i svjedok tim ispadima.

9.1. Stavljajući ovakav iskaz oštećene u odnos sa iskazima svih ostalih ispitanih svjedoka te sa pročitanom i pregledanom materijalnom dokumentacijom, sud smatra da je njezin iskaz nepouzdan, neuvjerljiv i neživotan te iskonstruiran u pravcu terećenja okrivljene. Ovakvo svoje mišljenje sud temelji na iskazima ispitanih svjedoka a djelomično i materijalnoj dokumentaciji u spisu.

10. Svjedokinja ST, susjeda okrivljene, u svojem iskazu je navela da u stanu iznad okrivljene žive njezin muž i ona, a iznad njihovog stana živi njezina kćerka i unuk. Oni su znali često čuti, a kada kaže često, pod tim misli jedan do dva puta mjesečno da kćerka okrivljene vrišti, plač nije čula nego samo vrištanje i znala je čuti kako dijete viče "pusti me na miru". Također su znali čuti lupanje. Kada je se pita da li može odrediti o kakvom lupanju se radi, njoj je to ličilo na trčanje po stanu, a misli da se to dijete valjda branilo pa je trčalo po stanu. Glas od okrivljene nije nikada čula. Ovo vrištanje i lupanje se znalo čuti u bilo koje doba dana ili večeri, zapravo nije postojalo neko određeno vrijeme u koje se to događalo. Ona je znala vidjeti okrivljenu i njezinu kćerku, ali vrlo rijetko, znali bi se sresti na ulazu ili dvorištu, ali ona nema komunikaciju s njom kao ni drugi stanari, ali o tome ne želi pričati, nego samo vezano za dijete. Okrivljenu više ne viđa u zadnjih tri mjeseca i ona ne stanuje više u ovom stanu , a kćerku isto sada već dulje ne viđa, ima sigurno godinu dana. Ovo lupanje i vrištanje je trajalo sigurno oko dvije godine, a i više. Znala je vidjeti djevojčicu da ide u školu jer je imala torbu, a nekada ju je i majka vozila. To je znala vidjeti na primjer kada bi bila na balkonu. Vidjela je da dijete kada hoda, šepa, naginje se na jednu stranu i zato je zaključila da je invalid i zbog toga joj je i bilo žao djeteta. Ona nije nikada osobno svjedočila sukobu između okrivljene i njezine kćerke. Ona nije nikada vidjela da bi okrivljena fizički zlostavljala svoju kćerku. Nije nikada zvala policiju ili Centar za socijalnu skrb vezano za ovo lupanje i vrištanje djeteta, nego je njoj policija došla u kuću, a kada je dijete okrivljene otišlo iz stana, išla je na policiju i tamo su je ispitivali također da li je što čula ili vidjela i ona je njima rekla sve što i sada ovdje. To je bilo prije godinu dana i samo jedan puta je bila na policiji. Ona nikada nije bila u stanu kod okrivljene i njezine kćerke. Zna da je dijete poslije negdje smješteno jer su oni stanari znali reći gazdi za ovo što je sada ispričala, i zna da je on rekao da je dijete negdje smješteno. Ona se žalila i gazdi na ovo što je sada ispričala, no on je njoj govorio da se on ne želi u to miješati. Naime okrivljena i njezina kćerka su bili podstanari. Gazdi se osim nje nitko više nije žalio. Zadnji puta misli da je vidjela kćerku i majku zajedno možda prije godinu dana, negdje su odlazili, a pritom nije ništa posebno vidjela vezano za njihov izgled. Djevojčica kada bi išla samo je gledala ravno i nikoga nije smjela pozdraviti. Kada joj je predočen njezin navod iz iskaza koji je dala pred policijskim istražiteljem 29. listopada 2018. godine, da je posljednji puta kada je čula buku i Ana Marijino vrištanje, to bilo sredinom travnja 2018. godine, kada je vidjela okrivljenu i BT dok su izlazile iz stana te je BT tom prilikom bila jako crvena u licu, navela je da je točno da je tako bilo. Misli da su okrivljena i njezina kćerka živjele u ovom stanu oko tri godine prije nego je dijete smješteno, i ovo vrištanje i lupanje se čulo nedugo nakon što su one doselile kao podstanari.

11. Svjedokinja UTF, liječnica oštećene ĐTF, u svojem iskazu je navela da je ona liječnica specijalist pedijatar subspecijalist nekrolog i bavi se neurogenim mokraćnim mjehurom, a što upravo ima dijete ŽTF. BT je počela dolaziti kod nje još kao beba dok je ona radila u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj, i poslije je nastavila dolaziti gdje sada radi u Polikliniku za dječje bolesti Helena. Djevojčicu je dovodila majka. Zadnji put je BT kod nje bila 20. veljače 2020. godine u pratnji medicinske sestre iz Doma za odgoj i obrazovanje Dubrava. Dok je bila manja, BT je dolazila s majkom tri do četiri puta godišnje, a kasnije možda sa nekih 15 ili 16 godina dolazila je rjeđe, možda dva puta godišnje. BT je djevojčica rođena sa teškom anomalijom kralježnice a to je rascjep kralježnice, kada kralježnica to jest kralježična moždina probije izvan tijela. Djevojčica je odmah po rođenju i operirana, no i takvi pacijenti poslije imaju velike poteškoće u funkcioniranju, prije svega sa mokrenjem, s mokraćnim mjehurom, mora im se najmanje pet puta dnevno stavljati kateter i prazniti mokraćni mjehur jer oni ne mogu spontano mokriti i to traje cijeli život, zatim imaju problema s inkontinencijom, jednostavno oni nemaju pod kontrolom funkciju pražnjenja crijeva, često zadržavaju sadržaj, a zna im često i pobjeći, oni obično nose pelene i sve ove probleme je imala BT, a imala je problema i sa pokretljivosti, otežano je hodala, te još ima ugrađenu jednu pumpicu u glavi koja drenira moždanu tekućinu i povezanim crijevom odvodi u trbušnu šupljinu. Naime, nakon rođenja kod BT se razvio hidrocefalus, pa su zbog toga napravili ovaj zahvat. Zna da BT zbog toga često ima glavobolje kao što je uobičajeno kod ovakvih slučajeva. BT je na preglede uvijek dovodila majka, oca nikad nije upoznala. Što se tiče odnosa BT prema njezinim dijagnozama, ona kao i uglavnom što čine takvi pacijenti kada dođu u pubertet, počinju pružati otpor prema kateterizaciji, pružaju otpor i prema roditeljima i prema liječnicima, opiru se režimu čišćenja crijeva, mokrenju jer oni nemaju podražaj za mokrenje, nego jednostavno je roditelj taj koji vodi računa o tome da se svakih otprilike 3 do 4 sata mijenja kateter. Naime, ako se to redovito ne radi odnosno mijenja kateter, može doći i do inkontinencije i do različitih drugih komplikacija , upala, oštećenja bubrega. Može reći da je kod BT majka sve to redovito radila, a BT je negdje u pubertetu počela pružati otpor, da majka nije vodila računa o tome i redovito sve to radila, kod BT bi sasvim sigurno došlo do težih komplikacija. Nikada na BT nije primijetila nikakve tragove fizičkog zlostavljanja, niti joj se BT bilo kada žalila na majku na bilo kakvo zlostavljanje od strane majke, ni psihičko ni fizičko, niti je ona primijetila na BT da bi proživljavala neko psihičko zlostavljanje. Ne sjeća se da li je BT tada išla u školu i gdje, zna da je zadnje bila u tom Centru za odgoj i obrazovanje. Što se tiče intelektualnog statusa BT, nije primijetila neka veća odstupanja koja bi predstavljala poteškoću u njihovom razgovoru i dobivanju informacija od nje. Naime, najviše bi s njom razgovarala vezano za ovaj njezin zdravstveni problem, na primjer da li se redovito kateterizira, kako je s pražnjenjem crijeva, inkontinencijom i slično i ne zna da li je BT bila iskrena u tim razgovorima, i davanju ovih informacija, zapravo se više i ne sjeća što bi joj govorila, ali općenito može reći da je uobičajeno da djeca tu nisu baš skroz iskrena i znaju reći da je sve u redu, a onda od roditelja dobiju drugu informaciju da baš i n ije sve u redu, pa liječnici obično uzmu neku sredinu. Kako je točno bilo s BT, ne sjeća se. Misli da joj se majka žalila nešto vezano za to, ali se više ne sjeća konkretno o čemu se radi. Kada je rekla da djeca s ovakvim zdravstvenim problemima imaju otpor, pod tim misli da imaju fizički otpor, znaju se fizički opirati recimo kateterizaciji i cijelom tom režimu kroz koji svakodnevno moraju prolaziti, znaju biti agresivna, nervozna, ljutiti se, uglavnom roditelji na neki način ih moraju siliti na sve ono što je potrebno obaviti pa i na same liječničke preglede.

12. Svjedokinja OT, obiteljska liječnica oštećene ĐTF, u svojem iskazu je navela da od 2000. godine ima ordinaciju u [adresa] i okrivljenu LT kao liječnik poznaje možda od 2001. godine. Kroz razgovor s njom saznala je da ima dijete koje je rođeno s teškim anomalijama koje je više puta operirano i koje je s posebnim potrebama. Uglavnom zna da je majka cijeli svoj dan bila zauzeta oko BT vezano za njezinu skrb i njegu, i sve ostalo što je potrebno. BT je prvi puta vidjela 2015. godine kada je s majkom došla kod nje u ordinaciju zbog akni na licu. Kod nje je sveukupno BT bila možda 15 do 20 puta i to samo zbog akutnih problema, tipa prehlade, kašlja, boli je uho, i uvijek je bila u pratnji majke. Ona nikada nije primijetila ništa neuobičajeno u njihovom odnosu, to je bio jedan uobičajeni odnos između majke i adolescenta odnosno djeteta koje je u pubertetu , a što je BT bila kada je počela dolaziti kod nje. Ono što može reći je da je BT bila povučena, nepričljiva, uglavnom je uvijek majka morala reći zbog čega je BT došla. Ona doista nikada nije primijetila da bi BT trpjela bilo kakvo fizičko ili psihičko zlostavljanje od strane majke niti joj se kada BT žalila na to. Bila je u šoku kada joj je 2018. godine došla krim policija i kada su je ispitivali vezano za to što se desilo. Također joj se ni majka nikada nije ništa žalila na BT u smislu da odbija sve ono što je potrebno i neophodno za njezino zdravlje i dijagnoze koje ima, nije joj se žalila da BT odbija kateterizaciju, da ne održava higijenu, i koliko je shvatila majka je BT obavljala kateterizaciju. Tek nakon 2018. godine i nakon tog događaja, majka joj je ispričala da je imala problema sa BT, u smislu odbijanja kateterizacije, održavanja higijene i slično. Uglavnom nakon ove 2018. godine BT je bila kod nje u ordinaciji još dva do tri puta, ali opet zbog drugih akutnih zdravstvenih problema i nisu uopće pričali o tome što je sve saznala, niti joj se BT što žalila. Istaknula je da majku BT svakako može označiti kao vrlo brižnu majku, jer ne samo da je dovodila BT nego ju je često i telefonom znala kontaktirati za zdravstvene probleme BT.

13. Svjedokinja UT (O), socijalna radnica, u svojem iskazu je navela da je kao socijalna radnica radila u Centru za socijalnu skrb Maksimir negdje možda od 2017. do lipnja 2018. godine, i zna da su okrivljena LT i njezina djevojčica BT bili u tretmanu centra zbog Ana Marijinih dijagnoza, i zna da su bili u tretmanu kod kolegice nadležne za djecu sa poteškoćama u razvoju ĆT. Prvi puta ih je upoznala negdje kratko prije nego je u lipnju 2018. godine otišla u Centar za socijalnu skrb Dubrava. Uglavnom kod nje su došle u tretman zbog toga što se otac pojavio sa zahtjevom da se malo više uključi u odgoj BT, odnosno vezano za viđanje sa BT, zapravo ih se više sjeća iz viđanja po hodniku kada bi išle kod kolegice, a koliko puta su bile kod nje se uopće ne sjeća. Uglavnom nije joj poznato da bi između majke i BT bilo nekih problema ili nekog zlostavljanja, ona nikada nije ništa primijetila, a onda su jednostavno dobili dopis iz Centra za socijalnu skrb Sesvete da je BT smještena u Caritasov dom jer je nekom liječniku rekla da ju majka zlostavlja. Koliko se može sjetiti, misli da se otac uključio jer je htio pospješiti taj odnos s BT. Ne može se sada sjetiti što su oni poduzeli po tom njegovom zahtjevu, moguće je da su pozvali majku na razgovor i da su mu sugerirali da na sudu traži izmjenu sudske odluke. Sjeća se da kada su bili na razgovoru u centru, otac, majka i BT, da je BT vikala na oca, bila je ljuta na njega, vikala mu je gdje je dosad bio, da se majka cijeli život brinula o njoj, koliko se sjeća spominjala je i financijsku situaciju da nemaju novaca. Uglavnom otac je koliko se sjeća uvijek govorio da je voli, da ima samo nju i slično. Uglavnom nakon što je otišla u Caritasov dom, zna da BT nije htjela ni čuti za majku, počele su joj dolaziti u posjetu očeve sestre sa kojima do tada nije bila u kontaktu, zapravo se ne sjeća čija je to rodbina bila. Zna da je otac uvijek govorio da je majka otuđila dijete od rodbine. Misli da je oca vidjela dva do tri puta. Nije joj poznato da bi otac bio osuđen za obiteljsko nasilje niti da bi majka s BT dok je bila mala, završila u Caritasovoj sigurnoj kući. Prema njezinom mišljenju i dojmu cijele situacije, misli da je BT zapravo malo iskoristila situaciju i dobila prostora za manipulaciju. Naime, oca nije viđala cijelo vrijeme ni imala kontakta s njim, samo je majka brinula o njoj, a s obzirom na zdravstvene probleme koje je imala BT majka je vršila pritisak na nju što se tiče održavanja higijene, kateterizacije, a što BT nije odgovaralo. Naime, zna da je oko toga bilo problema i u Caritasovom domu, oni su tražili brzo nakon njezinog smještaja praktički odmah, da se BT izmjesti jer jednostavno nije htjela održavati higijenu, popiškila im je sve madrace, odbijala je prati se, na koncu nitko s njom više nije htio biti u sobi, jednostavno BT nije trpjela ni prihvaćala autoritet da njoj netko naređuje i kaže što treba raditi. Sjeća se da su kolege svaki dan zvale, čak i ravnateljica iz Caritasovog doma da li su našli neki smještaj. Jednostavno misli da se BT zasitila majke i njezinog inzistiranja na higijeni i svemu ostalom, liječničkim pregledima, i da je onda iskoristila situaciju kada se otac pojavio, jer je rekla kako će ići u Njemačku. Nakon što joj je predočeno za što se okrivljena tereti, svjedokinja je navela da joj nije poznato ništa o tome.

14. Svjedokinja FT, pravnica u Centru za socijalnu skrb Maksimir, u svojem iskazu navela je da je vezano za obitelj ET bila uključena samo u pravnom dijelu postupka oko smještaja BT u Dom. Naime, negdje u 4. mjesecu 2018. godine dobili su dopis od kolege dežurnog socijalnog radnika da je BT prilikom razgovora kod neuropsihologa rekla da ju majka fizički i psihički zlostavlja, da to dugo traje i da ona to više ne može trpjeti pa da je djevojčicu potrebno smjestiti u ustanovu. Uglavnom BT je smještena po žurnom postupkom najprije u Caritasov dom na Trešnjevci, poslije je bila smještena u Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava, a poslije je otac pokrenuo i sudski postupak za izmjenu odluke s kime će BT živjeti. BT nikada nije ni vidjela niti ju upoznala. Sve ono što zna o predmetu postupka potječe iz dokumentacije koju je čitala u Centru za socijalnu skrb, i prema onom što je pročitala shvatila je da je odnos između BT i njezine majke jako narušen i da je zapravo glavni razlog tome činjenica da je BT dijete s posebnim potrebama i da je majka inzistirala na održavanju higijene, uredne i redovite kateterizacije, na liječničkim pregledima i sve drugo što je bilo potrebno s obzirom na zdravstveno stanje BT, a BT je bilo dosta svega toga. Naime, njezin dojam je u odnosu na tu cijelu situaciju da je BT bilo dosta svih tih liječničkih pregleda, obveze održavanja higijene, kateterizacije i da je ona jednostavno u tom trenutku kada se pojavio otac iskoristila tu situaciju da bi se riješila svih tih obveza. Naime, zna da su ih u centar zvali iz Doma Trešnjevka i govorili im da bi BT trebala bolje održavati higijenu, da su osjetili smrad urina. Uglavnom iz doma su tražili da se BT premjesti jer su smatrali da oni nisu odgovarajuća ustanova za njezine potrebe. Nakon što je BT smještena u Dubravu nema saznanja o tome kako je funkcionirala. Zna da je BT negdje u lipnju 2020. godine otišla u Njemačku kod oca i da živi kod njega. Nema nikakvih saznanja da bi Ana Marijini roditelji bili u bilo kakvom tretmanu Centra za socijalnu skrb zbog zlostavljanja BT. Zna da je negdje 2011. godine otac BT pravomoćno osuđen zbog nasilja u obitelji na štetu supruge i BT.

15. Svjedokinja ĆTF, socijalna radnica, u svojem iskazu je navela da je bila socijalna radnica na zamjeni u Centru za socijalnu skrb Maksimir od lipnja 2018. do travnja 2019. godine. U tom razdoblju BT je smještena u Caritasov dom na Trešnjevci, a tamo ju je smjestio dežurni socijalni radnik jer je BT na nekom pregledu prijavila majku da ju zlostavlja, a ne zna više o čemu se konkretno radilo. Uglavnom zna da su ih iz Caritasovog doma svaki dan zvali da BT nađu drugi smještaj jer teško s njom izlaze na kraj, zna da su govorili da je neuredna, da ne drži higijenu, da se osjeti po urinu, da ne vodi računa o redovitoj kateterizaciji, rekli su da im je popišala sve madrace. Uglavnom nakon toga su je smjestili u Centar za odgoj i obrazovanje u Dubravi. S BT je bila u kontaktu samo prilikom smještaja, i s BT nije nikada razgovarala o ovome što je prijavila majku za fizičko i psihičko zlostavljanje. Što se tiče Ana Ž funkcioniranja u Centru u Dubravi, bilo je malo bolje nego u Caritasovom domu, ali i tamo je bilo problema, jer se BT uvijek otimala bilo kakvim autoritetima i naredbama, ona je uvijek provodila svoju samovolju. Ne sjeća se više jesu li iz Centra iz Dubrave govorili što vezano za održavanje higijene i kateterizacije od strane BT. Uglavnom nakon što je BT smještena u dom, oni su iz centra dosta bili u kontaktu s njezinom majkom, što telefonom, što osobno, majka je jednostavno tražila pomoć i savjete što i kako dalje. Naime, BT je izdvojena iz obitelji bez ikakve sudske odluke, majka nije znala kako se postaviti u toj situaciji, a po njoj i njezinom mišljenju, BT je iskoristila tada aktualnu situaciju i manipulirala kako bi ona dobila ono što ona hoće. Naime, negdje u to vrijeme se pojavio njezin otac koji je verbalizirao da se želi uključiti u njezin život i brinuti o njoj, iako mislim da nije imao dovoljno uvida u stvarne potrebe BT, a s druge strane BT je bilo dosta svih tih liječničkih pregleda i svega drugog što se morala pridržavati, i onda je ona vidjela izlaz u pojavljivanju oca, govorila je da želi ići živjeti kod njega, jednostavno BT je na svoj način sve izmanipulirala da dobije ono što ona hoće jer ona je uvijek htjela dobiti samo ono što ona hoće. Zna da je majka htjela i pokušavala komunicirati sa BT, i zvala ju je i slala poruke, no BT je to odbijala, a s druge strane je stalno komunicirala s ocem. Navela je da se ne sjeća da je u ovim kontaktima s majkom razgovarala o tome što se dogodilo i o tome zašto ju je BT prijavila i kako je sve to zapravo funkcioniralo i bilo, sjeća se samo da je majka prokomentirala da je bila šokirana kada je čula na koji način je BT svjedočila i što je sve ispričala, da je puno toga dodala i izokrenula. U njihovom centru s BT misli da je dva puta razgovarala psihologica ĐT, koja je sada zaposlena u zakladi „Luka Ritz“, možda ona ima nekih boljih saznanja i više, no zna da su one razgovarale o BT, i obje su istog mišljenja i zaključka da je BT definitivno bila manipulativna u cijeloj toj situaciji. Kada je BT smještena u Centar za odgoj i obrazovanje, zna da je majka i dalje htjela i nudila se da BT vodi na liječničke preglede, no BT je odbila ići, radilo se o specijalističkim pregledima, nije sigurna da li je BT uopće otišla, zna da je bio problem i s prijevozom do škole i majka je nudila da će ju ona voditi na način da će angažirati nekog poznanika koji će odvoziti BT u školu i iz škole, no BT je i to odbila. Misli da je BT na kraju išla u školu, da je taj prijevoz nekako organiziran na način da je išla busom ili tramvajem, ali zna da je i tu bilo problema, da ju je negdje auto udario i slično. Zna da je između majke i BT dolazilo do sukoba kada bi BT vikendom otišla kod majke i nakon travnja 2018. godine, zna da je majka tražila intervenciju Psihijatrijske bolnice u Kukuljevićevoj. Kada joj je predočeno što se činjenično okrivljenoj stavlja na teret, svjedokinja je navela da joj ništa nije poznato o tome, jedino zna da je bilo svađa između njih dvije i sigurno je tada bilo povišenih tonova, BT je uvijek htjela ono što je ona htjela. Zna da je majka znala reći da je BT znala vikati i vrištati, i u takvom slučaju je majka ovom jednom prilikom i tražila intervenciju od bolnice u Kukuljevićevoj.

16. Svjedokinja ĐT, psiholog, u svojem iskazu navela je da je radila kao psihologica u Centru za socijalnu skrb Maksimir od travnja 2017. do svibnja 2019. godine i zna da je obitelj okrivljene to jest ona i njezina kćer BT bili u tretmanu Centra za socijalnu skrb jer BT ima teškoće sa zdravstvenim stanjem i ostvarivala je neka prava. Misli da je negdje u 4. mjesecu 2018. godine od strane Centra za socijalnu skrb došlo do žurnog izdvajanja BT iz obitelji, to se dogodilo u dežurstvu, ona nije bila prisutna, misli da je bio kolega TT. S njim nije pričala poslije o tome, ali je više puta išla u posjetu BT u dom gdje je bila smještena, prvo na Trešnjevku, a poslije u Dubravu, i najviše su pričali općenito o tome kako joj je u domu, da li kontaktira sa roditeljima, kakvi su joj planovi, nisu puno pričali o tome što se događalo dok je bila s majkom, zna da je u nekom trenutku BT rekla da je majka znala vikati na nju i da ju je znala udariti, a li ništa konkretnije o tome nisu razgovarale. Ne može se sjetiti da li se BT žalila još na što. Zna da je majka nakon što je BT smještena u dom se žalila da BT odbija kontakt s njom. Dok su živjele zajedno nije bilo nikakvih pritužbi ni od strane majke ni BT. Zna da su poslije iz ustanova dobivali pritužbe da imaju problema sa BT po pitanju higijene, da se osjetila po urinu jer nije mijenjala redovito kateter ili što je već imala, da se nije tuširala, prala kosu, žalili su se i da ne želi kontaktirati s majkom. Ne sjeća se da li se majka poslije kada je BT otišla, nešto žalila na nju. Uglavnom dok je BT živjela s majkom, majka je brinula o njoj i s tim je bilo sve u redu, oni u Centru nisu nikada primijetili da bi bilo nekih problema oko ponašanja i brige majke prema BT. Kada joj je predočeno da u spisu postoje službene zabilješke o obavljenim razgovorima s okrivljenom te sa ocem BT, s BT i okrivljenom, te da se radi o službenim zabilješkama od 13. studenog 2017. godine i od 15. siječnja 2018. godine, navela je da koliko se sjeća da se radilo o tome da je otac nazvao centar i rekao da ne može kontaktirati s BT, pa da su zbog toga obavljeni ti razgovori, no sada se više stvarno ne može sjetiti o čemu se tada pričalo. Upitana uzima li mogućim da su ovi razgovori bili vezano za kazneni postupak koji se vodio protiv oca BT zbog njegovog nasilničkog ponašanja na njezinu štetu i na štetu majke, navela je da se sada stvarno više ne sjeća, zna da su njih dvije bile u Sigurnoj kući, no to je bilo prije nego što je ona došla u centar raditi, a to joj je poznato iz spisa predmeta. Ne sjeća se da li je nakon toga bila kakva prijava od strane BT policiji.

17. Svjedok TT, socijalni radnik, u svojem iskazu naveo je da je taj tjedan bio dežurni socijalni radnik i sjeća se da su ga zvali iz policijske postaje, misli Maksimir da dođe u policijsku postaju radi saslušanja djevojčice koja je došla kod njih i prijavila nasilje. Zapravo se ne sjeća da li je došla kod njih ili je zvala telefonom. Uglavnom on je došao u policijsku postaju, i prisustvovao je ispitivanju djevojčice od strane policijskih službenika. Zna da se je dugo zadržao u policijskoj postaji jer je on nakon što je obavljen razgovor s djevojčicom tražio njezin smještaj u ustanovu pa je morao puno telefonirati. Naime, djevojčica je tražila da bude negdje smještena, koliko se sjeća ona je tada živjela samo s majkom, no nisu je imali kod koga smjestiti od obitelji, misli da je rekla da ju baka ne može primiti, da je otac u inozemstvu pa je on zbog toga tražio ustanovu gdje bi ju smjestili. Uglavnom misli da je on onda našao Dom na Trešnjevci gdje bi je smjestio, policijski službenik i on su otišli s djevojčicom na adresu stanovanja kako bi ona uzela stvari, a onda je on ujutro odmah o tome obavijestio nadležni Centar za socijalnu skrb Maksimir i oni su dalje postupali, i tu je njegovo postupanje završilo i to je bilo jedino njegovo postupanje vezano za ovu djevojčicu. Uglavnom osim što je čuo da je djevojčica ispričala u obavijesnom razgovoru sa policijskim službenicima, izvan toga on nema nikakvih saznanja o nasilju nad djevojčicom. Upitan je li on nakon što je prisustvovao ovom obavijesnom razgovoru, u ime djevojčice podnio kaznenu prijavu policijskoj postaji, naveo je da se ne sjeća, ali misli da nije. On nije nadležan provjeravati istinitost onoga što je djevojčica ispričala policijskim službenicima, on je bio dužan samo joj osigurati smještaj tako da ni tada nije provjeravao navode djevojčice ni na koji način. Koliko se sjeća djevojčica je rekla da ima kateter i da ona to sama mijenja, zna da je rekla da ima neku bolest, ali se ne sjeća koju i kakvu. Upitan sjeća li se kako mu je djevojčica izgledala kada ju je vidio, naveo je da može reći da je bila suvisla, koliko se sjeća nije mu izgledala nešto emocionalno potresena, ne sjeća se da li je plakala. Upitan sjeća li se da li je nešto tu večer u policiji potpisao, naveo je da se ne sjeća, vjerojatno jeste, možda neki zapisnik. Ne sjeća se da li je on tu večer s policijskim službenicima i službeno nešto razgovarao, u smislu da li je dao kakvu službenu izjavu. Koliko se sjeća, djevojčica je sama rekla da želi da ju smjeste negdje. Uglavnom on je ujutro kada je došao na posao sukladno svojoj obavezi odmah napisao vrlo iscrpnu socijalnu anamnezu, i u njoj je zapravo napisao sve ono što se događalo taj dan i sve ono o čemu ga se danas ispituje i onda je to poslao nadležnom Centru za socijalnu skrb Maksimir.

18. Svjedokinja KT, ravnateljica u školi koju je pohađala oštećena, navela je da je BT upisala 2017. godine gimnaziju u Ženskoj općoj gimnaziji i ona je tada bila ravnateljica. Na upis je došla s majkom, a školu je Ana Mariju pohađala dvije godine. Negdje u travnju prvog razreda pohađanja škole, dakle to je bilo 2018. godine škola je dobila obavijest od Centra za socijalnu skrb da BT više ne živi kod majke nego da je smještena u kuću bez odgovarajuće roditeljske skrbi Trešnjevka, poslije je još bila smještena u drugu ustanovu. S BT su u školi uglavnom razgovarale psihologica i njezina razrednica vezano za sve što se događalo, i zna da su joj obje rekle da im se BT žalila da je neki problem sa majkom, da u njihovom odnosu nešto nije u redu, a nisu joj konkretno govorile o čemu se radi, tako da nema saznanja o tome. Budući je ona bila ravnateljica, nije baš imala puno kontakta s roditeljima djece, to su više imali razrednici, zna samo da je jednom prilikom ZT majka kada je bila na informacijama, bila i kod nje i tada joj je rekla da je BT nažalost odlučila da više ne živi s njom doma. Sjeća se da su je psihologica i razrednica obavijestile da imaju pritužbe od nastavnika i učenica da BT ima miris obzirom da nosi kateter ili pelene odnosno da ne održava higijenu kako bi trebala. Takve pritužbe su stizale tijekom cijelog njezinog školovanja, pred kraj možda manje, ali nije to bilo stalno nego su povremeno stizale takve pritužbe , s tim da ona osobno nije razgovarala s majkom vezano za ovo neodržavanje Ana Marijine higijene, nego psihologica ili razrednica i zna da su joj poslije rekle da im je majka rekla da je BT tvrdoglava i da namjerno ne želi održavati higijenu. Sjeća se da su joj u jednom trenutku, razrednica ili psihologica rekle da majka „izgleda“ zlostavlja BT, no ističe da su to rekle baš tako „izgleda“. Nisu joj rekle konkretno o čemu se radi i o kakvom zlostavljanju. Tijekom prvog polugodišta sve je bilo u redu, sjeća se da je majka donijela tortu u školu za Ana Marijin rođendan, kada su išli na izlet tri dana također je donijela tortu, i uglavnom sve se činilo u redu. Poslije se BT nešto povukla, a psihologica ili razrednica su joj sjeća se jednom prilikom rekle da navodno majka zabranjuje BT da komunicira s djecom u školi, a ne zna na koji način su one došle do ove informacije. Oca su upoznali kada je jednom prilikom došao u školu, ali to je bilo nakon što je BT otišla od kuće. Ona osobno nikada nije razgovarala s BT i sve ovo što je ispričala i što joj je inače poznato vezano za BT, zapravo joj je poznato iz priča psihologice ili razrednice, dakle sva njezina saznanja su posredna. Nije joj poznato da bi za ove dvije godine BT bila izložena bullyingu od strane vršnjaka. Ovo što su joj psihologica ili razrednica u jednom trenutku rekle da majka izgleda zlostavlja BT, bilo je nakon što je BT otišla od majke, i valjda je ona njima nešto ispričala po čemu su one to zaključile. Zna da je BT završila dva razreda srednje škole kod njih i nema podataka o daljnjem njezinom školovanju.

19. Svjedokinja LT, majka okrivljene, a baka oštećene, u svojem iskazu navela je da je svojoj kćerki LT pomagala u kući od kako se BT rodila, a i čuvala je BT. Nije živjela s njima, ali je često išla, nekada svaki dan, nekada je znala ostati i po tjedan dana, nekada i po mjesec dana, ovisi kako je trebalo. Uglavnom, kada je BT imala 12 godina ona je njoj rekla „ti bako možeš ići u svoj stan, ja sam sada velika i ne moraš me više čuvati“. Ona to nije rekla odmah svojoj kćerki jer jednostavno nije htjela da ispadne da ona majci tuži BT, ali počela je rjeđe dolaziti. Istaknula je da je ona posebno bila vezana za BT iako ima još četvero unučadi, ali ona joj je posebno bila na srcu zbog tih njezinih zdravstvenih problema. Uglavnom, zadnje tri godine dok je BT živjela s majkom, ona je dolazila puno rjeđe kod njih, više je dolazila u posjetu a manje im je pomagala u kući. Može reći da je ovo razdoblje dok je pomagala kćerki i BT, bilo jako teško za nju. Naime, BT je bila vrlo gruba prema njoj, odgovarala joj je bezobrazno, znala joj je svašta reći. Kao što je rekla ona je BT iznimno žalila zbog njezinih zdravstvenih poteškoća i zato joj je sve tolerirala, a kćerki nije htjela ništa govoriti kako bi ju zaštitila da se ne brine i ne sekira obzirom da je puno radila. Tako može reći da je BT često znala doći iz škole mokra od toga što se pomokrila, a isto tako i prljava od velike nužde. Ona bi sve to očistila i oprala prije nego kćerka dođe i ništa joj ne bi govorila o tome, BT je opominjala da u školi na vrijeme ide u WC da se to ne dogodi, da na vrijeme promjeni uložak, u školi su joj dali poseban ključ da ima za WC, no ona bi joj rekla „što tebe briga, to je moja stvar“. Uglavnom BT bi znala sve to zajedno staviti u perilicu i uključiti i to je bilo strašno, pogotovo kada bi i drugog veša bilo u perilici. Može reći da se je kćerka jako trudila i žrtvovala oko BT, stalno je razgovarala s njom kada se treba kateterizirati, napisala joj je na papiru točno u koje vrijeme treba što obaviti. Uglavnom svih ovih godina BT se nikada nije naučila kada i što treba raditi, teško joj je reći da li je to bilo zbog toga što nije htjela ili nije mogla shvatiti. Zna da su svih tih godina i kćerka, i ona, a i BT znale plakati jer nisu znali što više napraviti. BT se nije htjela tuširati ni kosu prati, govorila bi „zašto moram svaki dan„ i slično, one bi joj govorila da mora i dva puta dnevno. Uglavnom kćerka je jako puno radila, radila je u pekari od 14:00 do 22:00 sati, znala bi doći kući i u pola noći dok sve počisti u pekarni, a onda bi pripremala BT za ujutro za školu ako ona ne bi bila kod njih pa sve to pripremila. Nije vidjela da bi njezina kćerka bilo kada udarila BT ili da bi ju počupala ili da bi na bilo koji drugi način bila gruba prema njoj, one su se znale igrati, ljubiti, maziti. Kćerka je jedino znala vikati na BT kada bi se osjećala bespomoćnom, znala bi joj reći „do kada BT, kada ćeš već jednom naučiti, misliš sa je meni lako na poslu, novaca nemamo, ne mogu ni ja više“ i slično. Može reći da su BT i majka bile emocionalno jako povezane, i njoj se srce slomilo kada je čula da je BT otišla. BT se nije bojala svoje majke niti se kada žalila na majku, nikada nije rekla da ju je majka tukla ili joj bilo što loše napravila. Sad više ne zna gdje je BT bila smještena nakon što je odvedena od majke. Zadnji puta se čula s BT možda prije godinu dana, godinu i pol dana. Nije nikada razgovarala s BT o tome zbog čega je ona otišla od majke. Ni danas ne zna zbog čega je BT otišla od kćerke jer nije ni s njom pričala o tome. Sjeća se kada je BT otišla od majke i bila u domu na Trešnjevci, da ju je jedan dan kćerka nazvala da idu po nju jer su je zvali iz doma da BT ima uši u kosi. Uglavnom, kada su tamo došle, kada je BT vidjela da je i ona tu, bila je neugodna, rekla je „što si ti došla, što hoćeš“ i slično, uglavnom svi su joj rekli da je nepristojna, i kada su krenuli, ona je toliko bila agresivna u autu da je htjela izaći iz auta zato što ona ide s njima. Kada su došli kući i kada su razgovarali kćerka i BT, kćerka je rekla BT da može ići živjeti kod svojih teta po dva tjedna kako ne bi morala u dom, na što je BT skočila, vikala je, urlala, derala se, govorila „nećeš ti meni određivati kuda ću ja ići, ja ću ići kud ja hoću i sada sam otišla gdje sam htjela“ i slično. Inače, nikada nije čula da bi kćerka BT nešto loše rekla o njezinom ocu.

20. Iz izvješća i dokumentacije Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Maksimir od 27. travnja 2018. proizlazi da su se roditelji oštećene BT razveli 2013. godine, nakon čega je BT nastavila živjeti s majkom. U odnosu na oca vodio se kazneni postupak zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 213. stavka 2. Kaznenog zakona na štetu oštećene te članka 99. stavka 1. na štetu okrivljene. Osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca uz primjenu uvjetne osude sa zaštitnim nadzorom u trajanju od četiri godine te mu je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola. Godine 2011. kao žrtva vršnjačkog nasilja, oštećena BT bila je u obradi i tretmanu Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba. Ostvaruje pravo na osobnu invalidninu i redovito se prati po timu specijalista. Nadalje iz istog izvješća proizlazi da se Centru za socijalnu skrb obraćao i otac oštećene tražeći intervenciju kako bi uspostavio kontakt sa kćeri. Dana 17. travnja 2018. dežurni socijalni radnik smjestio je oštećenu u Caritasovu kuću Trešnjevka zbog prijave za obiteljsko nasilje koje je na njezinu štetu počinila majka, a dana 24. travnja 2018. socijalna radnica i psihologinja provele su razgovor sa oštećenom, koja je opisivala povremeno fizičko te verbalno zlostavljanje od strane majke. Proizlazi da su stručni djelatnici Caritasove kuće naveli kako je oštećena i u razgovoru s njima potvrdila da je majka povremeno udari i verbalno zlostavlja te kako je majka ponekad u razgovoru smirena, a ponekad se neprimjereno izražava. Nadalje, iz navedenog izvješća proizlazi da se iz rada s obitelji stječe dojam da je okrivljena preprotektivna u odnosu na oštećenu, a u kontaktu je sklona reakcijama pretjeranog intenziteta, pri čemu mijenja svoje reakcije iz pozitivnih u negativne i obrnute.

21. Iz nadopune izvješća dežurnog socijalnog radnika i socijalne anamneze od 17. travnja 2018. Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Sesvete, proizlazi da je tijekom razgovora oštećena navela kako zna da je za majčino raspoloženje ponekad i sama kriva budući da majci ponekad ne želi pomoći i slušati ju, kako shvaća da je preplavljena svojim problemima i da radi nekoliko poslova da bi mogle imati kvalitetan život, no smatra kako ovakav tretman ne zaslužuje te kako ovo nisu metode discipliniranja već zlostavljanje. Navela je kako je nekoliko puta krenula prema Centru za socijalnu skrb i policijskoj postaji, ali bi joj onda bilo žao majke pa bi odustala od prijave. Razlog zbog kojeg je sve odlučila prijaviti policiji je eskalacija problema koja se dogodila 16. travnja 2018.

22. Iz nalaza Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom za dijete Anu GT od 08. ožujka 2017. proizlazi da je kod oštećene utvrđeno postojanje tjelesnog i osjetilnog oštećenja te postojanje teškog invaliditeta IV stupnja, kao i da postoji privremena promjena u zdravstvenom stanju, postoji privremena potreba pomoći i njege u punom opsegu te potreba za specifičnom njegom uz izvođenje medicinsko-tehničkih zahvata zbog kojih je osoba onemogućena pri uključivanju u svakodnevne životne aktivnosti u kući i izvan kuće.

23. Iz dopisa Osnovne škole "Bukovac" od 03. svibnja 2018. proizlazi da je oštećena u 4. razredu primljena u njihovu školu te da majka prilikom upisa u školu nije informirala djelatnike škole o većim zdravstvenim poteškoćama kod djeteta. Navodi se da se oštećena dobro uklopila u razrednu sredinu te rado sudjelovala u školskim aktivnostima i bila dobro prihvaćena od strane učiteljice i učenika razrednog odjela, a majka je svoja negativna i traumatična iskustva iz prve škole koju je oštećena polazila, otvoreno prenosila na njihovu školu te su narušena komunikacija i nepovjerenje majke pogoršavali razredno ozračje. Razrednica je zaključila da je jako teško komunicirati s majkom, da je ista često bila sklona izvlačiti riječi iz konteksta i pridavati im značenja koja joj trenutno odgovaraju, voditi nepovezane razgovore te je bila sklona prijetnjama (verbalnim, putem sms poruka i maila).

24. U izvješću Osnovne škole "Brestje" od 26. travnja 2018., navodi se da je suradnja s roditeljima oštećene ĐTF bila teška zbog njihovih učestalih optužbi za zlostavljanje njihove kćeri. Za zlostavljanje optuživali su a posebno majka, ostale učenike, učiteljicu, a kasnije se to proširilo i na stručnu službu. Tijekom razgovora na koje je okrivljena dolazila u školu, došla je do izražaja njezina nerealna procjena situacija o kojima se radilo.

25. Iz fotodokumentacije - fotografiranih ozljeda djeteta ĐTF od 17. travnja 2018. kod oštećene je vidljiva masnica na nozi.

26. Iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba za dijete Ana Mariju Bevanda od 21. lipnja 2018. , proizlazi da je djevojčica upućena na procjenu zbog sumnje na zlostavljanje od strane majke te je provedenom obradom zaključeno da se radi o djevojčici s teškoćama u razvoju i pojačanim zdravstvenim potrebama, koja je odrastala u obitelji separiranih roditelja narušenih odnosa te nedostatne suradnje, da se u emocionalnom doživljavanju djevojčice nalazi sniženo raspoloženje, po reaktivnom tipu uz anksioznost, te njezina opterećenost obiteljskim problemima i narušenim odnosima. Navodi se da je djevojčica emocionalno i socijalno nezrelija, s otežanom integracijom u vršnjačkim odnosima, slabije kritičnosti u odnosu na svoje ponašanje uz istovremeno izraženu potrebu za samostalnošću. Tijekom obrade govorila je o neprimjerenim i nasilnim postupcima od strane majke te su dobiveni podaci koji upućuju na izloženost djevojke neprimjerenom pritisku od strane oba roditelja, kao i nedovoljnoj osjetljivosti roditelja na njezine emocionalne i razvojne potrebe. Postavljena je dijagnoza Emocionalne teškoće u djetinjstvu, zatim Fizičko kažnjavanje od strane majke, kao i Emocionalno zanemarivanje djeteta. Naime, djevojčica je tijekom obrade navela kako ju majka već godinama vrijeđa, viče na nju, fizički je kažnjava, da se sada nalazi u domu i ne želi se vratiti majci jer se boji njenih reakcija. Period rastave roditelja, djevojčica je opisala kao stresan period, da je nakon rastave živjela s majkom, a što se tiče odnosa sa ocem, bio je s prekidima, s ocem je mogla pričati samo kada je majka bila uz nju, majka joj je kontrolirala mobitel. Opisala je majčine burne reakcije u vidu vikanja, ružnih riječi i učestalih kazni, te da bi ju majka ponekad ušutkala šamarom ili čupala za kosu , a u zadnje vrijeme bi je ušutkala tako da joj stavi jastuk na glavu. Također je izjavila da ju je majka izolirala od drugih članova obitelji i istaknula je da majka treba stručnu pomoć i da je to uvjet da se ona vrati kući, za sada se ne želi vratiti majci jer se boji njenih reakcija, boji se da se majka ne bi iskalila na njoj i ponovno je istukla.

27. Iz izvješća Ženske opće gimnazije "Družba sestara milosrdnica" s pravom javnosti od 07. rujna 2018. za dijete LTF, proizlazi da je oštećena upisana u školsku godinu 2017./2018. u prvi razred te je u rujnu 2017. majka obavijestila ravnateljicu, razrednicu i psihologinju da je djevojčica doživljavala bullying u osnovnoj školi zbog čega je dva puta mijenjala osnovnu školu. Učenici se žale razrednici na neugodan vonj oštećene, a što potvrđuju i profesori. Često ima neopranu kosu i izolira se od kolega. U siječnju 2018. okrivljena se pojavila u školi, odbija sugestije vezane uz higijenske navike oštećene, bila je agresivna u komunikaciji te je optužila svako ponašanje kao bullying. Agresivna je, nepristojna, kako usmeno tako i u pisanoj komunikaciji s profesorima. Učestalo mijenja način komunikacije, od suradnje jedan dan, do toga da idući dan prijeti, napada i optužuje za nemarni rad. Školi nije davala prave informacije o zdravstvenom stanju djevojčice. Zaključeno je da majka svojim manipulativnim ponašanjem odvaja učenicu od društva te su se kolegice iz razreda požalile da im majka odgovara u njihovim raspravama na neslužbenoj razrednoj WhatsApp grupi. Nakon što je dijete smješteno u Dom u proljeće 2018. prema izvješću škole učenica je smirenija, neugodni miris se smanjio, pa i nes tao, te je izgled bio uredniji, a sama djevojka je bila smirenija, opuštenija, usredotočenije je pratila nastavu, bila veselija nego prije i lakše ostvarivala kontakte s kolegicama iz razreda.

28. Ocjenjujući provedene dokaze, sud je pročitanu i pregledanu dokumentaciju ocijenio vjerodostojnom jer se radi o ispravama odnosno izvješćima sačinjenim od strane službenih osoba vezano za njihova službena postupanja i nema nikakvog razloga da bi oni nešto neistinito i neobjektivno naveli u toj dokumentaciji.

29. Što se tiče iskaza svjedoka UTF, OT, DT, FT, ĆTF, KT, ĐT i TT, sud smatra da su oni istinito iznijeli ono što im je poznato o predmetu postupka, a kako se radi o svjedocima koji o predmetu postupka imaju samo načelna saznanja i to vezano za svoje službeno postupanje, nema nikakvog razloga da bi oni nešto izmislili ili neistinito naveli.

30. Što se tiče iskaza svjedokinje ST, ona je o onome što joj je poznato o predmetu postupka iskazivala istinito, jasno i iskreno je navela što joj je poznato, a što ne. Iskreno je navela da je čula vrištanje i lupanje iz stana u kojem su živjele okrivljena i oštećena, ali da ona sama nikada osobno nije bila nazočna sukobu između okrivljene i njezine kćerke.

31. Svjedokinja LT majka okrivljene je u bitnom potvrdila obranu okrivljene, i ona je opisala kćerkinu požrtvovanost za zdravlje i dobrobit djeteta BT te manipulativnost i neposlušnost BT.

32. Dakle, kada se iskaz oštećene ĐTF koji u pretežitom dijelu sadrži njezin opis događaja od 16. travnja 2018. dok u odnosu na preostali dio inkriminiranog razdoblja od gotovo šest godina ista samo paušalno i šturo navodi navodne radnje zlostavljanja svoje majke označavajući ih kao situacije koje su znale biti, stavi u odnos sa iskazom svjedoka FTF, OT, ŽT, FT, RTF i ĐT, ne može se na temelju tog i takvog iskaza oštećenice nedvojbeno zaključiti o njezinoj izloženosti fizičkom i psihičkom zlostavljanju od strane majke tijekom inkriminiranog razdoblja a na način kako se to okrivljena tereti i kako to oštećenica tvrdi.

33. Tako je svjedokinja FTF liječnica specijalist pedijatar kod koje je oštećena ŽTF bila u postupku liječenja otkad je bila beba, detaljno opisala zdravstveno stanje i dijagnoze oštećene. Potvrdila je navode okrivljene ističući da je upravo majka uvijek dovodila BT na preglede te da je kod BT postojao bunt i otpor i prema bolesti i prema liječenju. Istaknula je da je BT rođena sa teškom anomalijom kralješnice, da je na preglede BT uvijek dovodila majka a oca nikad nije upoznala te da je BT pružala otpor prema kateterizaciji, prema roditeljima, prema liječnicima, da je trebalo redovito čistiti crijeva, mijenjati kateter i slično te da se to moralo redovito i na vrijeme obavljati kako ne bi došlo do drugih teških, komplikacija. Navela je da je majka BT sve to redovito radila te da majka nije savjesno i odgovorno vodila računa o tome i sve to redovito radila, kod BT bi sasvim sigurno došlo do težih komplikacija. Također je istaknula da na BT nikada nije primijetila nikakve tragove fizičkog zlostavljanja, niti joj se BT bilo kada požalila na majku, na bilo kakvo zlostavljanje od strane majke niti na psihičko niti na fizičko, niti je ona primijetila na BT da proživljava neko zlostavljanje. Svjedokinja ČT, obiteljska liječnica je također navela kako na BT nikada nije uočila nikakve tragove psihičkog ili fizičkog zlostavljanja niti joj se ista ikada požalila. I ona je navela da je BT na pregled dolazila uvijek u pratnji majke i nikada nije primijetila ništa neuobičajeno u njihovom odnosu, i koliko je ona shvatila majka je cijeli svoj dan bila zauzeta u skrbi i njezi BT. Istaknula je da majku BT može označiti kao vrlo brižnu jer ne samo da je BT dovodila nego ju je znala i telefonom kontaktirati u vezi zdravstvenih problema BT. Svjedokinje UT, FT i ĆTF djelatnice Centra za socijalnu skrb podružnica Maksimir u čijem tretmanu je bila obitelj okrivljene i djeteta BT, u svojim iskazima su istovjetno potvrdile kako je BT iskoristila situaciju i dobila prostor za manipulaciju budući da nije trpjela ni prihvaćala autoritet niti da joj itko naređuje što da radi, provodila je svoju samovolju te je iskoristila pojavljivanje oca kako bi pobjegla od majke kao autoriteta. Tako je svjedokinja ĆTF opisala kako je BT iskoristila tada aktualnu situaciju i manipulirala kako bi dobila ono što hoće. Naime, nadalje je navela da se negdje u to vrijeme pojavio otac BT koji je verbalizirao da se želi uključiti u njezin život i brinuti o njoj, a kako je BT bilo dosta svih tih liječničkih pregleda i svega drugoga što se morala pridržavati, vidjela je izlaz u pojavljivanju oca i počela je govoriti da želi ići živjeti kod njega. Jednostavno, svjedokinja je istaknula da je BT na svoj način sve izmanipulirala da dobije ono što hoće jer je ona uvijek htjela dobiti samo ono što ona hoće.

34. Kada se ovakvi iskazi svjedoka koje sud smatra objektivnim i neutralnim, stave u odnos sa činjenicom da je oštećena nakon što je podnijela kaznenu prijavu protiv majke, otišla u dom a potom i prije završetka srednje školskog obrazovanja iskoristivši pojavljivanje oca i otišla s njime u Njemačku, jasno se može zaključiti da je oštećena ŽTF iskoristila situaciju i dobila prostor za manipulaciju budući da nije više trpjela niti prihvaćala autoritet majke niti da joj itko naređuje što da radi, i zapravo je provela svoju samovolju i otišla kud je htjela bez ikakvih posljedica.

35. Dakle, s obzirom na sve prethodno navedeno te uzimajući u obzir opsežnu i detaljnu obranu okrivljene koja je u bitnim okolnostima u suglasju sa iskazima prethodno navedenih svjedoka a djelomično i sa materijalnom dokumentacijom u spisu, sud nije našao dokazanim da bi okrivljena prema svojem djetetu ŽTF u razdoblju od rujna 2012. godine do 16. travnja 2018., bila nasilna na način kako ju se tereti pa da bi ostvarila subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava na štetu svojeg djeteta ETF. Naime, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je dijete ŽTF rođena sa teškim anomalijama i zdravstvenim smetnjama koje su zahtijevale svakodnevnu pojačanu skrb i njegu a što je obavljala okrivljena kao majka kojoj je BT bila povjerena, i koja je tijekom cijelog inkriminiranog razdoblja a i ranije od rođenja BT, dijete vodila na redovite liječničke preglede, a bile su i u tretmanu nadležnog Centra za socijalnu skrb i nitko od nadležnih liječnika a ni stručnih osoba u Centru nikada nije uočio na njoj nikakve tragove ili znakove bilo kakvog psihičkog ili fizičkog zlostavljanja niti im se ona žalila na to. Upravo suprotno, i liječnici i djelatnici Centra su okrivljenu opisali kao iznimno brižnu i požrtvovanu dok su oštećenu BT ocijenili kao manipulativnu i u velikom otporu prema autoritetu a u jednom trenutku i prema svojim dijagnozama i liječenju te su uglavnom svi istovjetnog mišljenja da je oštećenica iskoristila pojavljivanje oca početkom 2018. godine i u čemu je vidjela svoj mogući bijeg od majke kao autoriteta iako otac nikada nije bio uključen u brigu oko oštećenice. Njegovo pojavljivanje i verbaliziranje da se želi uključiti u brigu i skrb oko oštećenice se poklapa sa njezinom prijavom majke za fizičko i psihičko zlostavljanje.

36. Slijedom svega iznijetog, sud je na temelju članka 453. točke 3. ZKP okrivljenu TTF oslobodio optužbe ne nalazeći da je ista počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.

37. S obzirom da je okrivljena oslobođena optužbe, na temelju članka 149. stavka 1. ZKP troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP te nužni izdaci okrivljene i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

U Zagrebu, 5. siječnja 2026. godine

Sudac za mladež:

Ika Peranović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KMP-DO-319/2018

2. okrivljena BTF - putem braniteljice

3. braniteljica okrivljene, odvjetnica Jelena Grbešić

4. oštećena ŽTF putem oglasne ploče

5. spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte