Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-5791/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužitelja BT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juri Jelaviću, odvjetniku u Metkoviću, protiv 1. tuženice ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženicu VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Škurla, Durmiš i Spajić d.o.o., Zagreb, Preradovićeva 24, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Psp-13/2022 od 30. listopada 2024., dana 31. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj Psp-13/2022 od 30. listopada 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da su tuženice samovlasno smetale tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu prava služnosti puta – i to prava kolnika na dijelu nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini od 30 m2, koji dio je na Skici lica mjesta na dan očevida, kao sastavnom dijelu Stručnog nalaza stalnog sudskog vještaka za geodeziju Marka Vukše od 15. travnja 2024., označen likom A, B, C, D, A, i to na način da su dana 27. rujna 2022. god. na predmetnom dijelu navedene nekretnine poduzele/odobrile razvlačenje folije i kopanje gredica za sadnju jagoda te postavljanje drvenih letvi, betonskih blokova i kamenja, pa se tuženicama nalaže da u roku od 8 dana uspostave prijašnje posjedovno stanje na način da s predmetnog dijela nekretnine uklone sve naprijed navedeno, te im se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje ubuduće (st. 1.), te da se naloži tuženicima da u roku od 15 dana solidarno nadoknade tužitelju troškove postupka uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja prvostupanjske presude pa do isplate (st. 2.). Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 1.237,50 €.

2. Protiv navedenog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijano rješenje u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite prava služnosti puta - i to prava kolnika jer da su tuženice smetale tužitelja u njegovom posljednjem mirnom posjedu prava služnosti puta – i to prava kolnika na dijelu nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u površini od 30 m2 na način da su dana 27. rujna 2022. na predmetnom dijelu navedene nekretnine poduzele/odobrile razvlačenje folije i kopanje gredica za sadnju jagoda te postavljanje drvenih letvi, betonskih blokova i kamenja.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl . 365. st. 2. ZPP, a niti one koje žalitelj ističe u žalbi. Naime, pobijano rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima rješenja, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a.

6. Nadalje, imajući u vidu sadržaj istaknutih žalbenih razloga proizlazilo bi da tuženik ukazuje na ostvarenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 299. ZPP jer je iz obrazloženja pobijanog rješenja evidentno da je sud prilikom odlučivanja uzeo u obzir fotografije koje su tuženice dostavile u spis tek u fazi glavne rasprave. Naime, tuženice su tijekom postupka tvrdile da je tužitelj, a nakon što su izvađene mandarine sa zemlje 1. tuženice tada i na svojoj zemlji počeo vaditi mandarine kako bi prikazao navodni put odnosno kako bi prikazao da se radilo o dovoljnoj širini prostora za kolni prolaz, dok su tuženice s obzirom na takvo osporavanje tužitelja, podnijele dokaze odnosno fotografije iz kojih je vidljivo da tužitelj siječe mandarine. Valja zaključiti da iako su tuženice takve fotografije podnijele nakon zaključenja prethodno zaključenog postupka u okolnostima konkretnog slučaja činjenica što je prvostupanjski sud cijenio i takve fotografije, iako je od strane tuženica taj dokaz dostavljen tek u fazi glavne rasprave nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude jer je sud odlučne činjenice o nepostojanju faktičnog izvršenja prava služnosti kolnika utvrdio prvenstveno na temelju iskaza tuženica i svjedoka, a posljedično tome nije ni povrijeđeno pravo tužitelja na „jednakost oružja” te pravna jednakost pred sudom.

7. Isto tako, imajući u vidu sadržaj dalje istaknutih žalbenih razloga proizlazilo bi da tuženik ukazuje na ostvarenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP-a. Stajalište je ovog žalbenog suda da su provedeni dokazi cijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, te suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe navodi da je posljednji mirni posjednik prava služnosti puta – i to prava kolnika na dijelu nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja nekretnina se nalazi u suvlasništvu tuženica jer da je tužitelj s pravnim prednikom (ocem) tuženica, odnosno sa svojim bratom – sada pok. LT, još prije 50-ak sklopio (usmeni) ugovor o zasnivanju prava kolnika na dijelu predmetne nekretnine;

- da je na očevidu na licu mjesta utvrđeno da se nekretnine stranaka nalaze jedna uz drugu te se protežu u pravcu jugoistok – sjeverozapad. Nekretnina tužitelja je u naravi voćnjak mandarina dok se na nekretnini tuženica nalazi 5 redova jagoda na kojima se nalazi folija, a tužitelj je pokazao prostor za kojeg je naveo da je njime prolazio preko nekretnina tuženica u širini od oko 2,10 m, a utvrđeno je da se na licu mjesta nalaze betonski blokovi i kamenja pa je tužitelj naveo da je na tom mjestu izlazio s nekretnine tuženica na zajednički put;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka Marka Vukše od 15. travnja 2024. proizlazi da je nekretnina tužitelja u naravi voćnjak zasađen mandarinama dok je nekretnina tuženice odmah uz nju zasađena jagodama na folijama u 5 redova , a predmetna nekretnina je iste širine u cijeloj svojoj duljini odnosno zadržava razmak između dva zasađena stabla mandarina;

- da iz iskaza svjedoka FT proizlazi da je u mjesecu rujnu 2022. kao ovlašteni geodet po zahtjevu tuženica radio parcelaciju njihovih nekretnina pa je, kao i u svakom drugom slučaju, imao obvezu obavijestiti susjede tako da je o izlasku na lice mjesta obavijestio i tužitelja. Zatim, proizlazi da je na terenu utvrdio gdje je međa prema stanju u katastarskom operatu te su među obilježili kolcima, nakon čega je tužitelj kazao da se ne slaže s tom međom te je izvadio kolce i bacio ih po zemlji i tada se govorilo o cijeloj nekretnini i tuženice su tada govorile kako bi tužitelj prolazio preko njihovih nasada jagoda, a poslije je dolazila i policija na lice mjesta;

- da iz iskaza svjedoka ET proizlazi da je više godina radio i pomagao svojoj sestri ĐT i sada pok. B obrađivati i brati mandarine na ovoj zemlji za koju misli da je ŠT ostavljena u nasljedstvo, a na susjednoj zemlji je viđao tužitelja da obrađuje i bere svoje mandarine te je vidio da bi tužitelj nekada prošao pješke preko ove zemlje na svoju zemlju dok je nasad na zemlji pok. Š bio dosta gust, a teško bi se moglo proći kariolom ili traktorom te je vidio da je tužitelj izvozio naranče sa svoje zemlju uzduž zemljom kraj svoje kuće. Isto tako, proizlazi da nakon što mu je pokazana skica lica mjesta da tu nikada nije bio put te da je ovo stanje na priloženim fotografijama koje je nastalo kasnije, a nema ni govora da bi tužitelj tuda vozio mandarine preko ove zemlje jer su mandarine bile sađene u širini od 2,5-3 m.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da iz provedenih dokaza proizlazi da tužitelj nije dokazao da je bio u posjedu prava služnosti puta – kolnika preko nekretnine 1. tuženice pri čemu se posebno naglašava da je tužitelj na okolnost posljednjeg mirnog posjeda u svojstvu svjedoka predložio samo članove svoje obitelji, i to kćeri i zetove te sestru, koji su izravno zainteresirani za uspjeh tužitelja u ovom postupku dok nije predložio u svojstvu svjedoka nikoga od susjeda niti vlasnika susjednih nekretnina koji bi mogli imati saznanja o tome da li je tužitelj bio u posjedu prava služnosti kolnika. Naime, prilikom očevida na licu mjesta tužitelj je pokazao na svojoj nekretnini utabanan prostor te navodi da je prolazio tim prostorom te dalje u pravcu preko nekretnine tuženice, a što je suprotno uvjerljivom iskazu tuženica koje su iskazale da je tužitelj, a nakon što su izvađene mandarine sa zemlje 1. tuženice na svojoj zemlji počeo vaditi mandarine kako bi prikazao navodni put, a što je vidljivo i na fotografiji koju su tuženice priložile u spis, na kojoj se vidi tužitelj s pilom te se vidi i panj od mandarine.

10. Nadalje, prvostupanjski sud iz provedenih dokaza utvrđuje da su na zemlji 1. tuženice također bile mandarine, što potvrđuju svi svjedoci, a koje su izvađene otprilike godinu dana prije nego što su posađene jagode na zemlji, dok tužitelj nije dokazao da je traktorom i prikolicom izvozio mandarine sa svoje zemlje kroz mandarine koje su se nalazile na zemlji tuženice s time da je iz iskaza svjedoka ET proizlazi da i drugih utvrđeno da je tužitelj svoje mandarine izvozio uzduž svojom zemljom do svoje kuće i to kroz garažu. Osim toga, prvostupanjski sud utvrđuje da iako tužitelj tvrdi da je taj put dogovoren prije 50 godina, nesporna je činjenica da je na području k. o. [katastarska općina] 2010. bila nova katastarska izmjera, ali tužitelj u tom postupku prilikom preoblikovanja i obnove zemljišne knjige nije tražio uknjižbu prava služnosti puta – kolnika, slijedom čega je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužitelj nije dokazao posjed prava služnosti kolnika jer na tu okolnost, osim iskaza članova svoje obitelji, nije predložio druge dokaze. Osim toga, iako je iz iskaza saslušanih svjedoka utvrđeno da je tužitelj nekada pješice prolazio preko nekretnine tuženice, dok prilikom očevida na licu mjesta tužitelj nije pokazao kuda bi on to u odnosu na sporni prolaz pješice prolazio tako da prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije zatražio posjedovnu zaštitu prava služnosti prolaza – staze, već kolnika (provoza) te odlučuje kao u izreci pod točkom I. izreke pobijane odluke.

11. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije 2. tuženice jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi 2. tuženica poduzimala bilo kakve radnje na dijelu nekretnine na kojem tužitelj traži sudsku zaštitu posjeda.

12. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

13. Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dok je st. 2. istog članka propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

14. Isto tako, prema odredbi čl. 16. st. 1. ZV-a, kad posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj dok prema odredbi čl. 16. st 2. ZV-a, kad posjednik jedne nekretnine jednostrano zabrani posjedniku druge nekretnine činiti na toj nekretnini nešto što bi taj inače mogao činiti, pa to taj zbog toga propusti učiniti, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti da se to propušta činiti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

15. Tužitelj žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Naime, stajalište je ovog žalbenog suda da su provedeni dokazi cijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP -a, dok u smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke. Kako iz stanja spisa proizlazi da su tuženice predložile saslušanje svoje majke ĐT, od kojeg dokaznog prijedloga su odustale zbog starosti i bolesti majke, odustajanjem od predloženog dokaznog prijedloga za kojeg sud smatra da nije od važnosti za donošenje odluke, nije ostvarena relativno bitna povreda postupka na koju ukazuje tužitelj iako je on ponovo predložio njezino saslušanje.

16. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da se prvostupanjski sud nije uopće osvrnuo na pitanje faktičnog izvršavanja prava služnosti kolnika u razdoblju od vađenja mandarina do sadnje jagoda, valja reći da iz provedenih dokaza proizlazi da su mandarine bile do sadnje jagoda i na tužiteljevoj nekretnini i na nekretnini tuženica u razmaku od 2,5-3 m te kako je naveo svjedok ET nema ni govora da bi tužitelj tuda vozio mandarine preko ove zemlje odnosno kako proizlazi iz iskaza tuženice na mjestu gdje tužitelj sada traži put preko njihove zemlje su bile guste mandarine koje su bile zasađene na udaljenosti oko 2 metra, tako da traktor nije mogao proći. Navedeno potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka Marka Vukše koji je u svom nalazu utvrdio da je predmetna nekretnina iste širine u cijeloj svojoj duljini odnosno zadržava razmak između dva zasađena stabla mandarina.

17. Isto tako, u odnosu na žalbene da se prvostupanjski sud nije osvrnuo na činjenicu da tužiteljeva nekretnina (kat. čest. [katastarska čestica]. k.o. nema apsolutno nikakvu vezu s javnim (ili zajedničkim) putem niti je naveo išta u pogledu vjerojatnosti da bi tužitelj gotovo 10 tona mandarina zaista izvozio sa zemlje kroz vrata širine 80 cm te da bi bez traktora i ostalih strojeva, valja reći da je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj je mandarine izvozio kroz svoju garažu i to na način da bi išao traktorom do kraja svoje zemlje te mandarine izvozio kroz garažu, kako proizlazi iz iskaza svjedoka ET, a i sam tužitelj je u iskazu naveo da postoje dvoja vrata garaže i to sa stražnje strane garaže, a osim toga da se nalaze još jedna vrata koja su širine 80 cm, pri čemu nije tvrdio niti dokazao da njegova nekretnina nema veze s javnim ili zajedničkim putem. To pogotovo proizlazi iz iskaza svjedoka CT koji je naveo da tužitelj nije na svoju zemlju prolazio ovim spornim prolazom da bi obrađivao i izvozio svoje mandarine, a isto proizlazi i iz iskaza 1. tuženice.

18. U odnosu na žalbene navode da je svjedok ŽT izrijekom naveo da je tužitelj prolazio spornim putem nakon vađenja mandarina, a da je izrijekom navela i 2. tuženica da je tužitelj počeo prolaziti nakon što su izvađene mandarine, valja reći da je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj nekada pješice prolazio preko nekretnine tuženice, što nije niti sporno, ali tužitelj nije zatražio posjedovnu zaštitu prava služnosti prolaza – staze, već kolnika (provoza), pri čemu tužitelj nije dokazao da je izvršavao faktičnu vlast odnosno da je spornim putem prolazio traktorom, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

19. U odnosu na žalbene da je na fotografijama vještaka Marka Vukše napravljenima prilikom očevida na licu mjesta, jasno vidljiv utabani put na tužiteljevoj nekretnini koji se ranije – do zasađivanja jagoda – nastavljao preko nekretnine danas označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je sada u vlasništvu tuženice pod 1., pa sve do nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], valja reći da nije vidljiv kolni put nego utabani put za prolaz pješke, slijedom čega su žalbeni navodi neosnovani.

20. Osim toga, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud na području k. o. [katastarska općina] 2010. bila je nova katastarska izmjera, ali tužitelj u tom postupku prilikom preoblikovanja i obnove zemljišne knjige nije tražio uknjižbu prava služnosti puta – kolnika, a niti je tužitelj zatražio upis u zemljišne knjige prava stvarne služnosti provoza kolnikom. Također su neosnovani i žalbeni navodi da je 2. tuženica u najmanju ruku odobrila poduzimanje radnji opisanih u tužbu budući da drugačije prolazi iz provedenog dokaznog postupka, a kako je već navedeno.

21. Daljnji prigovori žalitelja u suštini se svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud. Naime sud prvog stupnja je pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio kako personalne, tako i materijalne dokaze koji su izvedeni tijekom postupka koje je doveo u međusobno u svezu, te je na temelju istih pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite prava služnosti puta - i to prava kolnika.

22. Dakle, u prvostupanjskom postupku sud prvog stupnja je pravilno ocijenio izvedene dokaze, te je, posljedično tome, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijen io materijalno pravo iz čl. 22. st. .1 i 2. u svezi s čl. 16 ZVDSP kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

23. Ostali žalbeni navodi su neodlučni, obzirom zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnih smetanja njegovog posjeda, ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i bio samovlasno smetan (čl. 21. st. 1. ZVDSP).

24. U pogledu odluke o parničnom trošku, valja reći da je odluka o troškovima postupka također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova pri čemu kako je tužitelj izgubio parnicu dužan je naknaditi tuženiku parnični trošak.

25. Osim toga, neosnovano žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te je pravilno prvostupanjski sud prilikom obračuna parničnih troškova primijenio izmijenjenu i dopunjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 37/22). Naime, navedene Izmjene objavljene su 24. listopada 2022., a stupile su na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama (čl. 2. Izmjene Tarife), 1. studenoga 2022. i primjenjuju se u konkretnom slučaju. Naime, prema Tbr. 48/3 kad sud ili drugo tijelo odlučuje o dosuđivanju troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je odluka donesena 30. listopada 2024. u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak po vrijednosti boda od 2,00 € umjesto 1,33 €/10,00 kn te se ne radi o retroaktivnom djelovanju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka sukladno uspjehu u sporu.

26. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP -a u vezi s odredbom članka 438. ZPP-a potvrđeno je pobijano rješenje i odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom I.

27. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 31. prosinca 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić