Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4310/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužiteljice TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Demetrović, odvjetnici iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Općina Podcrkavlje, 108. Brigade ZNG 11, Podcrkavlje, OIB: 39613161208, zastupane po Dalii Hećimović, odvjetnici iz Zagreba, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Psp-8/2022-15 od 3. svibnja 2023., dana 31. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Psp-8/2022-15 od 3. svibnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu u dijelu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] – oranica Krčevina u [adresa] sa 1534 čhv na način da je na tom dijelu iskopao novi kanal, dio zemljišta prekrio tucanikom, asfaltirao i onemogućio joj daljnji posjed tog dijela nekretnine, dok je stari kanal zatrpao. Pod točkom II. izreke tuženiku je naložena uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja na način da zakopa novi kanal koji je iskopao na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] – oranica Krčevina u [adresa] sa 1534 čhv, ukloni tucanik i asfalt, iskopa stari kanal te preda tužiteljici u posjed opisanu nekretninu, dok se pod točkom III. izreke tuženiku zabranjuje svako takvo ili slično smetanje i uznemiravanje posjeda tužiteljice. Nadalje, pod točkom IV. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u točki I i II sa riječi: "od 2017." i u dijelu točke I u kojem navodi: "napravio parkiralište", dok je pod točkom V. izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 571,45 €[1] / 4.305,59 kn.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu izreke pod točkom I., II. III. i V. izreke kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje ne navodeći u kojem iznosu potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao kčbr. [katastarska čestica] – oranica Krčevina u [adresa] sa 1534 čhv na način da je na tom dijelu iskopao novi kanal, dio zemljišta prekrio tucanikom, asfaltirao i onemogućio joj daljnji posjed tog dijela nekretnine, dok je stari kanal zatrpao.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje tuženik ističe u žalbi. Naime, pobijano rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima rješenja, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koju ističe žalitelj.

6. Također, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da tužiteljica u činjeničnim navodima tužbe ističe da je dana 5. srpnja 2022. tuženik smetao posljednji mirni posjed tužiteljice na način da je bez ovlaštenja i znanja tužiteljice, a dijelu nekretnine tužiteljice upisane u zkul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] – oranica Krčevina u [adresa] sa 1534 čhv iskopao novi kanal, prekrio zemlju tucanikom, asfaltirao i napravio parkiralište, napravio šaht, dok je stari kanal zatrpao, a isti je predstavljao među između nekretnina u vlasništvu tužiteljice i tuženika, tako da se sada novi kanal nalazi uz samo drvo kestena, te stupovi za rasvjetu koji su bili u nekretnini tužiteljice sada se nalaze na dijelu koji koristi tuženik te je na taj način tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu;

- da je između kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio kanalić koji je ustvari predstavljao među i da je tužiteljica navela da su oni posadili kesten nekih osam metara od tog kanalića, a prošlo ljeto su došli na tu česticu te su vidjeli da je taj kanalić poravnat, jedan dio je izbetonirano za parkiralište, šaht i da je iskopan novi kanal koji je ušao 4 metra u posjed njene čestice koji je do tada obrađivala i radila odnosno njen otac i ona te je sada taj kesten četiri metra od međe, a ne više osam metara,

- da je očevidom na licu mjesta sud je prvog stupnja utvrdio kako se smetanje dogodilo na prostoru između starog kanala kojeg je tuženik zatrpao, te novog kanala kojeg je tuženik iskopao uzduž međe nekretnina stranaka, a u dubini tuženičine nekretnine za oko 4 metra te na dio tog prostora nasuo frezani asfalt, iskopao šaht i septičku jamu;

- da iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika MT proizlazi da je na spornom dijelu bio stari kanal odnosno šikara 2009. kada se radila cesta i došlo je do uzvišenja jednog dijela tako da je priroda napravila nekakav kanalić, tu je išla voda i do tog kanalića je tužiteljica koristila svoj posjed zemlje i to je bilo prije nego se radila izmjera sa njenim ocem. Zatim proizlazi da nakon što je bila izmjera, tuženik je rekao ocu tužiteljice da i dalje ostane u posjedu tog dijela dok ne bude izgradnja vatrogasnog doma te su otac tužiteljice i ona poslije njega nastavili posjedovati sporni dio zemlje do kanalića odnosno do te barijere. Nadalje, proizlazi da su prošle godine iskopali taj novi kanal, koji su nasipali tucanikom, tu se nalazi jedan šaht priključka za vodu i taj dio su nasuli frezanim asfaltom, a tu među su sa mjernikom uredili nekih 6-7 godina prije kada su počeli pripremati dokumentaciju te nisu zvali tužiteljicu jer su smatrali da je to na njihovom dijelu;

- da iz iskaza svjedoka ST proizlazi da on graniči sa svojom zemljom sa [adresa], zna da je međa bila ravno i jednom prilikom je bio T i to je bilo 1988. i tada je međa bila ravno, a sada je išao vidjeti kako to sada izgleda i vidio je da više nije onako kako je bilo, da je općina ušla u dio od [adresa] odnosno ne zna zašto je netko ušao unutra i zašto je međa poremećena od onako kako je bilo prije. Zatim, proizlazi da je bio prije mjesec i vidio je da to nije više ona međa koja je bila prije odnosno nije sigurno onako kako je bila međa 1988.;

- da iz iskaza svjedoka FT proizlazi da ne pozna ove nekretnine do prije izvođenja spornih radova i do starog kanala je dio koristila općina, a od starog kanala je koristila tužiteljica, do kanalića je bila trava, s jedne strane je koristila općina, a sa druge strane starog kanalića je kosila tužiteljica. Isto tako, proizlazi da kada se radio priključak za vodu tužiteljica je rekla da ulaze u njen posjed, a oni su radili po projektu kako je to utvrdio geodeta.

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu dijela nekretnine i to kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je na tom dijelu iskopao novi kanal, dio zemljišta prekrio tucanikom i asfaltirao dok je stari kanal zatrpao te je na taj način onemogućio tužiteljicu u daljnjem posjedu tog dijela zemljišta. Isto tako je utvrdio da je majka tužiteljice također potvrdila da su taj sporni dio orali i obrađivali te se ne sjeća da su uređivali među te je vidjela da je općina ušla u posjed. Isto je potvrdio i suprug tužiteljice JT koji je naveo da su taj sporan dio koristili za voćnjak te da su to koristili. Svjedok je posebno naveo da je do općine bio kanalić i taj kanalić nikad nije bio diran, šikara je bila na strani općine, a koliko je njemu poznato njegov pokojni starac s općinom nikada nije uređivao među, a isto tako svjedok ST potvrdio je da je općina ušla u dio od [adresa], a taj sporni dio je bio u posjedu tužiteljice i njenih prednika te izričito navodi da međa više nije ona koja je bila prije. Također, svjedok FT navodi da je prije na tom spornom dijelu bila košena trava te da je bio stari kanal, a kada su 2020.izvodili geodetu da to iskolči nisu zvali tužiteljicu jer su smatrali da nije sporna međa. Kada se radio priključak za vodu tužiteljica ih je upozorila da ulaze u njen posjed, a svjedok navodi da su radili po projektu kako je to utvrdio geodeta, a što sve upućuje na zaključak da je došlo do smetanja posljednjeg mirnog posjeda kako to zaključuje prvostupanjski sud.

9. Slijedom tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključuje da temeljem iskaza stranaka, svjedoka i očevida na licu mjesta nedvojbeno proizlazi da je tuženik smetao tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu na način da je iskopao novi kanal, dio zemljišta prekrio tucanikom, asfaltirao, dok je stari kanal zatrpao, tako da je prvostupanjski sud tuženiku naložio uspostavu posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabranu takvog i sličnog smetanja pa odlučuje kao pod točkom I.,

II. i III. izreke pobijane odluke.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dok je st. 2. istog članka propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

12. Naime sud prvog stupnja je pravilno, u smislu odredbe čl. 8. ZPP, ocijenio kako personalne, tako i materijalne dokaze koji su izvedeni tijekom postupka koje je doveo u međusobno u svezu, te je na temelju istih pravilno utvrdio da je tužiteljica dokazala da se zajedno sa svojim precima nalazila u posljednjem posjedu spornog dijela nekretnine. Za takvo svoje utvrđenje sud prvog stupnja je dao jasne, logične i razumljive razloge koje prihvaća i ovaj žalbeni sud, a koje tuženik svojim žalbenim navodima kojima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni suda prvog stupnja, nije uspio dovesti u sumnju. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

13. Žalbeni navodi tuženika se u pretežnom dijelu odnose na preocjenjivanje izvedenih dokaza na što nije ovlašten jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Naime, tuženik žalbenim navodima ističe da po pitanju točne lokacije navodne međe – je li postojao kanal i je li predstavljao među postoji proturječnost o dijelu odlučnih činjenica.

14. Međutim, takvi žalbeni navodi su neosnovani. Naime, tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica predmetnu česticu naslijedila od oca 2017. koji je prije nje bio u posjedu, te je na predmetnoj zemlji nasad kestena i između kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bio je kanalić koji je ustvari predstavljao među, a taj kanalić su poravnali i u jednom dijelu je izbetonirano za parkiralište, a iskopan je novi kanal koji je ušao četiri metra u posjed njene čestice koju su do tada obrađivali ona i njen otac. Isto tako, na očevidu na licu mjesta je tužiteljica pokazala sporni dio te navela pravac putem kojeg je išao kanal, navela je da je kanal išao ravno u pravcu javne rasvjete, da su kanal prokopali i pomakli unutar njene međe, te ušli u njenu među otprilike četiri metra. Sud je utvrdio da je dio spornog zemljišta nasut frezanim asfaltom, da je iskopan šaht i septička jama na spornom dijelu, a nasuprot spornom dijelu nalazi se vatrogasni dom. Takva utvrđenja proizlaze i iz iskaza zz tuženika koji je naveo da je na spornom dijelu bio stari kanal odnosno šikara 2009. kada se radila cesta i došlo je do uzvišenja jednog dijela tako da je priroda napravila nekakav kanalić, tu je išla voda i do tog kanalića je tužiteljica koristila svoj posjed zemlje i to je bilo prije nego se radila izmjera sa njenim ocem. Zatim proizlazi da nakon što je bila izmjera, tuženik je rekao ocu tužiteljice da i dalje ostane u posjedu tog dijela dok ne bude izgradnja vatrogasnog doma te su otac tužiteljice i ona poslije njega nastavili posjedovati sporni dio zemlje do kanalića odnosno do te barijere. Nadalje, proizlazi da su prošle godine iskopali taj novi kanal, koji su nasipali tucanikom, tu se nalazi jedan šaht priključka za vodu i taj dio su nasuli frezanim asfaltom, a tu među su sa mjernikom uredili nekih 6-7 godina prije kada su počeli pripremati dokumentaciju te nisu zvali tužiteljicu jer su smatrali da je to na njihovom dijelu,

15. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu spornog dijela zemljišta i za to utvrđenje sud prvog stupnja pružio je valjane razloge, a iskaz tužiteljice je u suglasnosti i sa ostalim dokazima provedenim tijekom postupka, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi da nije jasna lokacija međe odnosno mjesto počinjenog smetanja posjeda, s time da je tuženik u svojim navodima sadržajno priznao utuženi čin jer je naveo da je izvodio radove, a kad se to poveže s izričitim navodima tužiteljice i svjedoka pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja kako je utuženi čin počinio tuženik.

16. Nadalje, u žalbi tuženik kao jedan od žalbenih navoda ističe kako je obrazloženje kontradiktorno glede datuma utuženog čina i tužiteljičinog saznanja za čin i počinitelja te kaže: "u odnosu na trenutak navodnog smetanja posjeda i trenutak kada je tužiteljica za navodno smetanje saznala, a u vezi s rokom i pravom na zaštitu navodnog posjeda te u vezi s posljednjim mirnim posjedom, u obrazloženju se navodi" … pa nabraja po njemu kontradiktorna navode iz obrazloženja odluke.

17. Međutim, ovaj žalbeni navodi nije osnovan jer iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je sud poklonio vjeru iskazu tužiteljice koja je tijekom navodila da je za čin smetanja saznala 5. srpnja 2022. na način da je tuženik iskopao novi kanal, pa navodi tuženika da je tužiteljica višekratno i kroz duže vrijeme bila upoznata s činjenicom izgradnje vatrogasnog doma su neosnovani jer iako su vođeni razgovori oko izgradnje i sl. tek je 5. srpnja 2022. saznala da je izgrađen novi kanal, a što tuženik tijekom postupka nije niti osporavao tako da je pravilno prvostupanjski sud prihvatio činjenični navod tužiteljice iz tužbe kako se utuženi čin zbio 5. srpnja 2022., a tim prije što tuženik tijekom postupka to nije opovrgnuo, pa ni zakonski zastupnik tuženika, predsjednik općine MT prilikom izvođenja dokaza saslušanja stranaka, a niti jedan saslušani svjedok nije tvrdio da bi se čin smetanja zbio nekog drugog datuma od onog koji tužiteljica navodi u tužbi.

18. Stoga, kako je tužiteljica ustala s tužbom 15. srpnja 2022, dakle svega deset dana nakon utuženog čina, njena tužba je pravovremena i udovoljeno je pretpostavci iz čl. 21. st. 3. ZV za pružanje posjedovne zaštite.

19. U odnosu na žalbene navode vezano za nepostojanje samovlasti, odnosno pravno pitanje kvalificiranja čina tuženika za kojeg se u rješenju navodi da predstavlja samovlasno smetanje jer da je tuženik bez namjere samovlasnog postupanja, višekratno i mirnim putem pokušavao utvrđivati granicu predmetnog zemljišta koje je javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu, valja reći da su neosnovani. Naime, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika MT proizlazi da je na spornom dijelu bio stari kanal odnosno šikara 2009. kada se radila cesta i došlo je do uzvišenja jednog dijela tako da je priroda napravila nekakav kanalić, tu je išla voda i do tog kanalića je tužiteljica koristila svoj posjed zemlje i to je bilo prije nego se radila izmjera sa njenim ocem, slijedom čega jasno proizlazi i da je tuženik bio svjestan da je tužiteljica zajedno sa svojim precima koristila zemljište do posjeda te se ne radi o javnom dobru. Isto potvrđuje i svjedok FT koji je naveo da do prije izvođenja spornih radova i do starog kanala je dio koristila općina, a od starog kanala je koristila tužiteljica, do kanalića je bila trava, s jedne strane je koristila općina, a sa druge strane starog kanalića je kosila tužiteljica te kada se radio priključak za vodu tužiteljica je rekla da ulaze u njen posjed, tako da se ne mogu prihvatiti navodi tuženika da se ne radi o samovlasnom smetanju.

20. U svezi daljnjih žalbenih razloga valja reći da se u ovom postupku ne utvrđuju niti uređuju međe između čestica te nije od značaja gdje se međa pruža. Naime, pozivanje žalitelja na uređenje međe s prednikom tužiteljice nije od utjecaja na ocjenu postojanja samovlasnog smetanja posjeda jer tuženik ne tvrdi da je nakon eventualno postignutog dogovora položaja međe došlo do promjene u faktičnom posjedu među strankama. Isto tako, izvođenjem dokaza očevidom na licu mjesta je utvrđena narav utuženog čina, postojanje novog kanala i pružanje starog kanala pri čemu se iz pisanog opisa u zapisniku o očevidu s dovoljnom sigurnošću može identificirati mjesto i narav prijepora, dok iz obrazloženja pobijane odluke jasno proizlazi kako i zašto je prvostupanjski sud utvrdio da je sporno zemljište prije utuženog čina bilo u posjedu tužiteljice.

21. Isto tako, pozivanje tuženika na odluku donesenu u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj R1-109/2022 od 13. ožujka 2023. (odluka u predmetu radi uređenja međe) nije od važnosti u sporovima radi smetanja posjeda jer je odlučno tko je bio u posljednjem mirnom posjedu spornog zemljišta i da li je i tko utuženi čin izvršio. Također, ne može se prihvatiti niti tvrdnja žalitelja da su sporne radnje poduzete na nekretnini koja predstavlja javno dobro jer se status javnog dobra ne može utvrđivati jednostranim navodima tuženika osobito u situaciji kad je među strankama sporna granica razdvajanja nekretnina.

22. Isto tako, neosnovan je i žalbeni navod da je tuženik prostor oko vatrogasnog doma uređivao sukladno uporabnoj dozvoli jer ni taj prigovor nije od utjecaja na ocjenu postojanja samovlasnog smetanja posjeda budući da upravni akti koji se odnose na uporabu građevina ne uređuje posjedovne odnose među strankama niti daju ovlaštenje za jednostranu promjenu postojećeg faktičnog stanja posjeda.

23. Nadalje, sud prvog stupnja dao je jasne i valjane razloge glede ocjene dokaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.

24. Ostali žalbeni navodi su neodlučni, obzirom zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnih smetanja njegovog posjeda, ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i bio samovlasno smetan (čl. 21. st. 1. ZVDSP) te sud odlučuje isključivo prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika.

25. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 21. st. 1. i 2. ZVDSP.

26. U pogledu odluke o parničnom trošku, valja reći da je odluka o troškovima postupka također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 5. ZPP), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP).

27. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 438. ZPP-a potvrđeno je rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I., II., III. i V. izreke te je odlučeno kao u izreci ove odluke pod točkom I.

28. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove odluke.

U Zagrebu, 31. prosinca 2025.

Sutkinja:

Sabina Dugonjić