Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2754/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AC [adresa] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Josip Ećimović i Ivan Kaleb, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ećimović & Kaleb d.o.o., Zagreb, Mihanovićeva 9, protiv tužene Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, koju zastupaju punomoćnici CC, SC, NC, VC, IC, ĐC, EC, ACC, UC, TC, Iva Romac Jukić i Luka Tadijan,, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Gugić, Kovačić & Krivić d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 52, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 341/2024-28 od 26. travnja 2024., 31. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja AC, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-341/2024-28 od 26. travnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I. izreke utvrđuje se da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, dok se pod točkom II. izreke nalaže tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 65.111,25 eura.

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom II. izreke, tužitelj podnosi žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114,22 i 155/23, dalje: ZPP). Predlaže rješenje u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno u tom dijelu rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 7.427,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 1.856,75 eura te naknadu pristojbe za žalbu u iznosu od 663,61 eura, odnosno sveukupno 9.947,36 eura.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Ispitujući rješenje u pobijanom dijelu i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Sud prvog stupnja rješenje pod točkom II. izreke (odluku o troškovima parničnog postupka), donosi pozivom na odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a, nakon što je u dijelu pod točkom I. izreke, temeljem čl. 193. st. 2. ZPP-a, utvrdio da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena, uz obrazloženje da je predmet ovoga spora zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se vodila kod istoga suda pod poslovnim brojem Ovr-5322/2017, a da je tužitelj povukao tužbu nakon što je predmetna ovrha obustavljena, slijedom čega zaključuje da nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 158. st. 2. ZPP-a te tužitelju nalaže da tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka.

6. Temeljem prijedloga tužitelja za donošenje dopunske odluke o njegovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, sud prvog stupnja je dopunskim rješenjem poslovni broj P-341/2024-33 od 12. srpnja 2024., odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 79.973,66 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate.

7. Žalbenim navodima tužitelj prigovara zaključku suda prvog stupnja da tuženici pripada pravo na naknadu zatraženih parničnih troškova, upirući na to da je na pokretanje ove parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, upućen rješenjem ovršnog suda te da je do povlačenja tužbe došlo zbog obustave ovrhe, do koje obustave je došlo krivnjom tuženice, pa smatra da je ispravnom primjenom čl. 158. st. 1. i 2. ZPP-a, zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova trebalo odbiti, a prihvatiti zahtjev tužitelja.

8. Po stavu ovoga suda, neosnovano tužitelj žalbenim navodima upire na to da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za usvajanje njegovog zahtjeva za naknadu troškova, a ne zahtjeva tuženice.

9. Naime, iz sadržaja spisa neupitnim proizlazi da je do povlačenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, u kojoj je tužitelj tražio proglašenja ovrhe nedopuštenom (u skladu s rješenjem ovršnog suda koji ga je uputio na pokretanje navedene parnice), došlo nakon što je predmetna ovrha obustavljena rješenjem istoga suda poslovni broj Ovr- 5322/17-56 od 16. kolovoza 2023. (list 391-392 spisa), koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, poslovni broj Gž Ovr-276/2023-2 od 12. prosinca 2023. (list 394-396 spisa). Pri tome, iz obrazloženja navedenih rješenja proizlazi da je do obustave predmetne ovrhe došlo, iz razloga što sudski ovršitelj na uredovanju od 26. travnja 2023. nije našao pokretnine koje bi mogle biti predmet ovrhe, pri čemu ovrhovoditeljica (ovdje tuženica), nije predložila ovrhu na drugom predmetu ovrhe, već nastavak postupka ovrhe na pokretninama ovršenika (iako je utvrđeno da ovršenik nema pokretnina podobnih za pljenidbu), slijedom čega je ovršni sud na temelju čl. 144. st. 4., čl. 5. st. 4. i čl. 72. st. 2. OZ-a, odlučio na opisani način.

10. Iz sadržaja ovršnog predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-5322/17 (prema podacima dostupnim u sustavu eSpis), proizlazi i to da je u istome po zahtjevu ovršenika (ovdje tužitelja) za naknadu troškova postupka predmetne ovrhe nakon njezine obustave, rješenjem poslovni broj Ovr-5322/17-69 od 27. veljače 2024., pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 14. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), odbijen njegov zahtjev kao neosnovan, s obrazloženjem „da u konkretnom slučaju, ovrhovoditelj nije neosnovano prouzročio trošak ovršeniku, odnosno nije nepotrebno pokrenuo ovaj ovršni postupak. Ovrhovoditelj je postupak pokrenuo na temelju ovršne isprave, a sve jer tražbina ovrhovoditelja nije bila ispunjena. Predmetni postupak je obustavljen jer je na uredovanju održanom dana 26. travnja 2023. utvrđeno da ovršenik nema pokretnina podobnih za popis što znači da je daljnja ovrha na pokretninama ovršenika bila nemoguća, a sama činjenica da ovrhovoditelj nije predložio nastavak postupka, odnosno nije podnio prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe, ne znači da je ovrhovoditelj ovršeniku neosnovano prouzročio troškove postupka…. niti je ovrhovoditelj kriv jer je ovrha na pokretninama obustavljena…“, pri čemu je sud prvog stupnja istim rješenjem (protiv kojeg tužitelj nije podnio žalbu), dao konačni zaključak „da je zahtjev ovršenika za naknadu troškova valjalo odbiti jer predmetni postupak nije obustavljen zbog radnji poduzetih od strane ovršenika, a da ovrha nije obustavljena krivnjom ovrhovoditelja“.

11. Odredbom čl. 158. st. 1. i st. 2. ZPP-a određeno je da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, a da iznimno od st. 1., ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan tužitelju naknaditi tuženik.

12. U okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a.

13. Naime, neosnovano tužitelj tvrdi da je do povlačenja tužbe došlo zbog postojanja drugih razloga koji se mogu pripisati tuženici, jer to što je ovrha na pokretninama ovršenika obustavljena iz razloga što je utvrđeno da ovršenik nema pokretnina podobnih za popis (čime je daljnja ovrha na pokretninama ovršenika bila nemoguća), ne predstavlja razlog koji se može pripisati tuženici, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, na što je bez utjecaja činjenica da tuženica (tamo kao ovrhovoditeljica) nije predložila nastavak postupka, odnosno podnijela prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe u skladu sa zaključkom ovršnog suda od 24. svibnja 2023. (kojim ga sud poziva „da u roku od dva mjeseca od dana primitka prijepisa ovog zaključka, pozivom na gornji broj spisa, dostavi naslovnom sudu shodan prijedlog za nastavak postupka, jer će sud u protivnom obustaviti ovrhu sukladno čl. 5. st. 4. i čl. 72. st. 2. Ovršnog zakona“), jer je do obustave predmetne ovrhe na pokretninama ovršenika došlo primarno iz razloga što se pri pljenidbi nisu našle pokretnine koje mogu biti predmet ovrhe (čl. 144. st. 4. OZ-a), tako da predmetna ovrha nije obustavljena krivnjom tuženice (kao ovrhovoditeljice), kako to zaključuje i ovršni sud u naprijed citiranom rješenju, a time obustava ovrhe u konkretnom slučaju ne može predstavljati razlog za povlačenje tužbe koji se može pripisati tuženici.

14. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja, nisu ostvarene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 158. st. 2. ZPP-a, jer tužitelj nije povukao tužbu uslijed okolnosti da je tuženica udovoljila tužbenom zahtjevu, odnosno da postoje razlozi za povlačenje koji se mogu pripisati tuženici, pa se kod odluke o troškovima ima primijeniti odredba čl. 158. st. 1. ZPP-a, kako to pravilno čini i sud prvog stupnja. Utoliko se ukazuju bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke i svi preostali žalbeni navodi tužitelja kojima naglašava da je do povlačenja tužbe došlo zbog obustave ovrhe koja je obustavljena zbog procesnog nepostupanja tuženice u ovršnom postupku, u kojem pravcu se poziva i na sudsku praksu drugih nacionalnih sudovima u slučajevima za koje tvrdi da su istovjetni predmetnom, imajući u vidu i to da se u tim predmetima ne radi o identičnom činjeničnom i pravnom okviru kao u konkretnom slučaju.

15. Pravilno je, stoga, sud prvog stupnja postupio kada je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja pod točkom II., slijedom čega je valjalo na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom I.

16. Žalitelju nije dosuđen trošak nastao podnošenjem pravnog lijeka jer je žalba neosnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 31. prosinca 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža