Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-545/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, protiv ovršenika MIRNA d.d., Rovinj, Giordano Paliaga 8, OIB: 15761637292, zastupanog po punomoćniku Tomislavu Sadriću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Batarelo Dvojković Vuchetich d.o.o. iz Zagreba, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj Ovr-510/2022-2 od 19. svibnja 2022., dana 31. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju - Rovigno, poslovni broj Ovr- 510/2022-2 od 19. svibnja 2022., izvan žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024; dalje: OZ ).

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja je na temelju ovršne isprave - Sporazuma br. 1/2005 o zasnivanju založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja radi osiguranja novčane tražbine od 3. siječnja 2005., solemniziran kod javnog bilježnika Nenada Dolinara 19. siječnja 2005., pod brojem OU-3/05-1 (dalje u tekstu: Sporazum), sa potvrdom ovršnosti na dan 1. travnja 2015., sa Ugovorom o [broj kredita] od 21. prosinca 2004. i Dodatkom br. I Ugovoru o [broj kredita] od 14. siječnja 2005., sa Zapisnikom posl.br. OU-47/22-1 od 20. travnja 2022., i izvodom iz poslovnih knjiga od 14. travnja 2022., prema kojemu ovršenik duguje ovrhovoditelju iznos od ukupno 1.086.057.02 €/ 8.182.896,60 kn[1] (glavnica 6.272.529,50 kn i zatezne kamate 1.910.367,10 kn) kao i daljnje zakonske zatezne kamate prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka, određena ovrha na nekretninama ovršenika upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] hladnjača sa 2725 m2, zabilježbom ovrhe na toj nekretnini, utvrđenjem vrijednosti, njenom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom. Pod točkom II. izreke je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu provesti predmetno rješenje i izvršiti upis zabilježbe u zemljišnoj knjizi dok su pod točkom III. izreke ovrhovoditelja odmjereni ovršni troškovi u iznosu od 12.972.77 €/97.743,30 kn te je naloženo ovršeniku da taj iznos naknadi ovrhovoditelju.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik pobijajući isto u cijelosti te osporavajući osnovu i visinu potraživanja radi kojeg je određena ovrha, ne navodeći pri tome zakonom predviđene žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, iako bi sadržajno proizlazilo da se žali prije svega zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ukazujući određeno na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3., 7. i 11. OZ, sa prijedlogom za donošenjem zaključka kojim će se ovršenika uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odnosno da prihvati žalbu, ukine provedene radnje te obustavi ovrhu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 5. OZ kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava te na bitne povrede odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba ovršnog postupka.

5. Iz dostavljenog prvostupanjskog spisa u bitnome proizlazi:

- da su Partner banka d.d. Zagreb (dalje u tekstu: Banka) postupajući u ime i za račun Fonda za razvoj i zapošljavanje (dalje u tekstu: FOND) i Mirna ribolov d.o.o., temeljem Ugovora o poslovnoj suradnji od 15. rujna 2003. i Ugovora o obavljanju poslova između FONDA i banke te odluke o odobrenju kredita od 21. prosinca 2004., sklopili Ugovor o kreditu broj 26-000264 kojim je korisniku kredita odobren isti u iznosu od 8.200.000,00 kn,

- da su Banka kao predlagatelj osiguranja i Mirna ribolov d.o.o. te Mirna d.d. Rovinj (kao I i II protivnici osiguranja) 3. siječnja 2005. zaključili te kod javnog bilježnika solemnizirali Sporazum na koji je javni bilježnik stavio potvrdu ovršnosti sa danom 1. travnja 2015.,

- da je čl. 1. Sporazuma utvrđeno da banka u tom pravnom poslu nastupa u ime i za račun Fonda, dok je čl. 8. ugovoreno da protivnici osiguranja pristaju izrijekom da se radi naplate dospjele tražbine banke, a nakon što javni bilježnik na sporazum stavi potvrdu ovršnosti, neposredno na temelju istog provede ovrha na cjelokupnoj pokretnoj i nepokretnoj imovini protivnika osiguranja,

- da je Ministarstvo financija sporazumom od 15. ožujka 2012. sklopljenim sa [obrt], preuzelo poslove bivše Samostalne službe za razvoj i zapošljavanje Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva,

- da je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem odredio ovrhu na nekretninama ovršenika, a temeljem ovršne isprave – Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja radi osiguranja novčane tražbine od 3. siječnja 2005., solemniziranog kod javnog bilježnika Nenada Dolinara 19. siječnja 2005., sa potvrdom ovršnosti na dan 1. travnja 2015., a radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 1.086.057.02 €/ 8.182.896,60 kn, i to na nekretninama pobliže navedenim i označenim u samoj ovršnoj ispravi.

6. Ovršenik u sklopu žalbenih navoda osporava ovrhu jasno i nedvosmisleno ukazujući na materijalno pravnu osnovu pobijanja te žalbene razloge koje grupira u tri osnovne skupine.

7. Prvu čini tvrdnja da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika na temelju ovršne isprave iz razloga jer ovrhovoditelj nije vjerovnik predmetnog potraživanja te navodni pravni prednik ovrhovoditelja nije bio vjerovnik potraživanja a tražbina nije cesijom ili na drugi način prenesena na vjerovnika. U odnosu na taj prvi žalbeni razlog ovršenik se poziva prije svega na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, pri čemu na kraju iscrpno izloženih razloga uz navedenu odredbu spominje i odredbu čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ.

8. Drugi žalbeni razlog ovršenik temelji na odredbi čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ i tvrdnji da je ovršna isprava ništetna te bez učinka, a jer da je Sporazum sklopljen protivno prisilnim propisima i to kogentnim odredbama čl. 314. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 - dalje: ZOO) vezanim uz oblike pravnog posla i punomoć za njegovo sklapanje, te protivno kogentnim odredbama čl. 297. i 309. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) koje uređuju akcesornost hipoteke.

9. Treći žalbeni razloga ovršenik temelji na tvrdnji o zastari tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ), nakon čega sve iznesene žalbene razloge detaljno i iscrpno obrazlaže.

10. U odnosu na tako iznesene žalbene navode, ovaj drugostupanjski sud prije svega ukazuje da kada je žalba protiv rješenja o ovrsi izjavljena iz razloga predviđenog čl. 50. st. 1. točka 7. točaka 9. do 11. OZ, sud prvog stupnja je dužan dostaviti žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana (čl. 52. st. 1. OZ), nakon čega će ovisno o poduzetim radnjama ovrhovoditelja, postupiti u smislu čl. 52. st. 2. i 4. OZ ili će pak u smislu čl. 52. st. 3. OZ bez odgode donijeti zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga zbog kojeg je izjavio žalbu.

11. Kako je ovršenik u konkretnom slučaju žalbu izjavio i iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ, to je prvostupanjski sud u odnosu na iste bio dužan postupiti u smislu odredbe čl. 52. OZ, pa tako izneseni razlozi nisu predmetom ispitivanja od strane drugostupanjskog suda.

12. Drugostupanjski sud u granicama svojih ovlasti osim žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 50. st. 5. OZ) u konkretnom slučaju odlučuje o žalbenim razlozima koje je ovršenik grupirao u drugoj skupini žalbenih razloga uz poziv na povredu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ, kao i podredan navod koji u prvoj skupini žalbenih navoda (gdje se poziva na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ) ističe u odnosu na povredu iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ.

13. Kako se takvi žalbeni razlozi temelje na tvrdnji o ništetnosti ovršne isprave, valja ukazati da je sud u ovršnom postupku ograničen pravnim sredstvima i procesnim odredbama odnosno činjeničnim i pravnim elementima u pogledu mogućnosti ispitivanja ništetnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 1371/2021-2 od 17. listopada 2023.).

14. Razmatrajući tako iznesene žalbene navode, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio osnovanost i pravilnost navoda u sklopu kojih ovršenik smatra da bi Sporazum o zasnivanju založnog prava na kojem ovrhovoditelj temelji ovršni postupak, bio protivan prisilnom propisu zbog toga što punomoćnik banke ne bi imao punomoć u valjanom obliku, a jer je na specijalnoj punomoći ( str. 26 spisa) potpis opunomoćitelja – predsjednice uprave banke – javnobilježnički ovjeren, ali ne i solemniziran.

15. U odnosu na navedeno, prije svega valja ukazati da žalitelj ne osporava činjenicu da je Sporazum o zasnivanju založnog prava u konkretnom slučaju sklopljen u solemniziranom obliku na kojem ovrhovoditelj temelji ovrhu, pa predstavlja kvalificirani sporazum kojem su odredbe čl. 269. i 279. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 - dalje: OZ/96) – važeće u trenutku sklapanja takvog pravnog posla, davale snagu ovršne isprave u smislu čl. 21. st. 4. OZ/96 i na temelju kojeg se može tražiti prisilno ostvarenje tražbina koje su u njima utvrđene.

16. Nadalje, ovršenik nepravilno smatra da je sporazum protivan prisilnom propisu, budući je potpisan od strane UT, kojoj je punomoć za takvu radnju izričito dana od strane NT, članice uprave ovlaštene za zastupanje banke pojedinačno i samostalno, pri čemu je takva punomoć ovjerena od strane javnog bilježnika Nenada Dolinara ovjerom potpisa broj OV-134/05 od 19. 01. 2005..

17. Opisanim postupanjem javni bilježnik je ovjerio potpis u smislu čl. 77. st. 1. i 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj: 78/1993, 29/1994, 162/1998, 16/2007, 75/2009, 120/2016, 57/2022 - dalje: ZJB) pri čemu je postupio i u smislu odredbe čl. 77. st. 7. ZJB kojom je propisano da bilježnik u ovjeri potpisa osobe kao zastupnika koje pravne osobe, može potvrditi da se ta osoba potpisala za pravnu osobu, samo ako je on prethodno utvrdio da je ta osoba to ovlaštena učiniti. U tom smislu je iz dostavljene ovjere potpisa i punomoći vidljivo da je javni bilježnik naveo i da mu je gospođa NT osobno poznata a njezino ovlaštene za davanje punomoći je utvrdio uvidom u izvadak iz sudskog registra nadležnog trgovačkog suda.

18. Osim navedenog, iz ovjere ovlaštene osobe i zastupnika banke, proizlazi da ista jasno i nedvosmisleno ovlašćuje UT da zastupa banku u postupku sklapanja i solemniziranja konkretnog sporazumu o zasnivanju založnog prava ne nekretnini protivnika osiguranja br. 1/2005.

19. Stoga takva ovjera potpisa punomoćnika banke sačinjena na temelju ovjerene specijalne punomoći u smislu odredbe čl. 77. ZJB, predstavlja valjanu ovjeru koja ne dovodi do ništetnosti samog pravnog posla sačinjenog u formi javnobilježničkog akta sukladno odredbama čl. 59. st. 1. i čl. 69. ZJB, uz napomenu se u slučaju solemnizacije ugovora o zasnivanju založnog prava uz primjenu odredbi čl. 45. ZJB, radi o jednostranoj solemnizaciji jer takav javnobilježnički akt mora potpisati založni dužnik, a potpis založnog vjerovnika nije odlučan (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III/5354/2020 od 09.04.2025.).

20. Pri tome presuda Pž-6739/16 od 11. 12. 2019. na koju se žalitelj poziva u navodima žalbe, nije primjenjiva na konkretan slučaj obzirom da ista polazi od primjene odredbe čl. 412. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj: 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 111/2012, 125/2011, 68/2013, 110/2015, 40/2019, 34/2022, 114/2022, 18/2023, 130/2023, 136/2024 - dalje; ZTD ) kojom je u slučaju ugovora o prijenosu poslovnih udjela u društvu s ograničenom odgovornošću propisano da je za prijenos poslovnog udjela potreban ugovor sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili privatne isprave koju potvrdi javni bilježnik ili sudska odluka koja zamjenjuje takav ugovor.

21. Neosnovano ovršenik smatra i da bi Sporazum o zasnivanju založnog prava bio protivan prisilnom propisu jer nositelj hipoteke i vjerovnik potraživanja ne predstavljaju iste subjekte (založno pravo je osnovano i upisano u korist Fonda kao pravnog prednika ovrhovoditelja, dok je banka – po tvrdnjama ovršenika - vjerovnik odnosno nositelj tražbine osigurane založnim pravom).

22. U tom smislu valja ukazati da iz čl. 1. Sporazuma proizlazi kako je banka u tom pravnom poslu nastupala u ime i za račun Fonda. Također, takva okolnost proizlazi i iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 15. rujna 2003. i Ugovora o obavljanju poslova između Fonda i banke te Odluke o odobrenju kredita od 21. prosinca 2004., temeljem kojih je sklopljen konkretan Ugovor o kreditu.

23. Dobrovoljno ugovorno založno pravom na nekretnini (dobrovoljnu ugovornu hipoteku) i na pravu izjednačenom s nekretninom, u smislu čl. 309. st. 1. ZV, vjerovnik stječe uknjižbom toga prava u zemljišnu knjigu kao tereta na njime opterećenoj nekretnini, ako zakonom nije što drugo određeno.

24. Nadalje, odredbom čl. 309. st. 4. ZV je propisano da se odredbe ZV o osnivanju dobrovoljnoga ugovornoga založnoga prava na nekretninama upisom u zemljišnu knjigu, na odgovarajući način primjenjuju i na promjene i prestanak založnoga prava na nekretninama do kojih dolazi na temelju pravnih poslova.

25. Kako odredba čl. 309. st. 4. ZV izričito propisuje i predviđa da se pravila o dobrovoljnoj ugovornoj hipoteci na odgovarajući način primjenjuju i na promjene založnog prava na nekretninama do kojih dolazi na temelju pravnih poslova, a založno pravo je zasnovano u korist Fonda kao pravnog prednika ovrhovoditelja, takvo ugovaranje Sporazum ne čini protivnim čl. 322. ZOO niti dovodi do postojanja žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ.

26. Neosnovano je i podredno isticanje žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ (da isprava nije stekla svojstvo ovršnosti) obzirom da su stranke čl. 6. Sporazuma propisale mogućnost i uvjete u sklopu kojih će javni bilježnik na Sporazum staviti potvrdu ovršnosti. Kako je žalitelj takve navode istaknuo u sklopu šireg pozivanja na odredbu čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ u odnosu na koje je prvostupanjski sud bio dužan postupiti u smislu čl. 52. OZ, to će takvi žalbeni navodi biti raspravljeni u skladu sa propisanom osnovom i postupkom.

27. Slijedom navedenog, kako ovršenik žalbenim navodima ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja, to je žalbu protiv pobijanog rješenja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje o ovrsi izvan razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ temeljem odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a te odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

28. Zahtjev ovršenika za naknadu troškova žalbenog postupka nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Zagrebu 31. prosinac 2025.

Sudac:

Vedran Medaković