Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-688/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Croatie osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv 1. ovršenika Grada Slavonskog Broda, Slavonski Brod, Vukovarska ulica 1, OIB: 58007872049 i 2. ovršenice BČ (ranije BČT) iz [adresa] (općina Bebrina), Kaniža 163, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja i žalbi 1. ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-1166/2022-5 od 3. svibnja 2023., 31. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. ovršenika Grada Slavonskog Broda, kao neosnovana i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr- 1166/2022-5 od 3. svibnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, izvan žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24) te u odluci o troškovima postupka pod točkom III. izreke.

II. Odbacuje se žalba 1. ovršenika Grada Slavonskog Broda podnesena protiv navedenog rješenja o ovrsi u dijelu pod točkom II. izreke, kao nedopuštena.

III. Uvažava se žalba ovrhovoditeljice Croatie osiguranja d.d. te se ukida navedeno rješenje o ovrsi u dijelu pod točkom II. izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi je na temelju ovršne javnobilježničke isprave - Ugovora o kreditu br. 9011133809, solemniziranog kod javne bilježnice Ruže Medunić iz Slavonskog Broda pod brojem OU-252/2006 od 7. travnja 2006., zaključenog između Privredna banka Zagreb d.d., Podružnica u Slavonskom Brodu (u daljnjem tekstu: PBZ), kao kreditora i založnog vjerovnika, s jedne strane i SČT, kao korisnika kredita i založnog dužnika te 2 ovršenica, kao založne dužnice, s druge strane, radi naplate dospjele novčane tražbine prema korisniku kredita u iznosu od 606.334,72 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te troškovima ovog ovršnog postupka, određena predložena ovrha na nekretnini u vlasništvu 1. ovršenika Grada Slavonskog Broda u ½ dijela (upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], Kuća br. 14, zgrada i dvorište u [adresa] površine 558 m2, k. o. [katastarska općina]), i to zabilježbom ovrhe u navedeni zk. ul. zemljišne knjige, utvrđivanjem vrijednosti nekretnine, njezinom prodajom i namirenjem ovrhovoditeljice iz iznosa dobivenog prodajom te ispražnjenjem nekretnine (točka I. izreke), dok je pod točkom II. izreke odbačen prijedlog za ovrhu u odnosu na 2. ovršenicu BČ, a pod točkom III. izreke naloženo 1. ovršeniku Gradu Slavonskom Brodu, da ovrhovoditeljici naknadi trošak ovrhe u iznosu od 331,81 eura (2.500,00 kuna).

2. Protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom II. izreke žali se ovrhovoditeljica iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), koji se primjenjuje sukladno odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12 i 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ). Predlaže rješenje u pobijanom dijelu ukinuti.

3. Protiv navedenog rješenja u cijelosti žali se 1. ovršenik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. toč. ZPP-a. Predlaže pobijano rješenje ukinuti.

4. Žalba ovrhovoditeljice je osnovana.

5. Žalba 1. ovršenika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći i po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a i čl. 381. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio navedene bitne povrede odredaba ovršnog postupka.

7. Sud prvog stupnja pobijanim rješenjem cijeni osnovanim prijedlog za ovrhu u odnosu na 1 ovršenika Grad Slavonski Brod, na čiji teret ujedno određuje i trošak ovrhovoditeljici u iznosu od 331,81 eura (2.500,00 kuna), a koji trošak se odnosi na trošak sudske pristojbe te odlučuje kao pod točkom I. i III. izreke.

8. U odnosu na 2. ovršenicu, pobijanim rješenjem na temelju čl. 169. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24, dalje SZ), sud prvog stupnja odbacuje prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem da ovrhovoditeljica u odnosu na nju nije ovlaštena tražiti ovrhu budući je nad navedenom ovršenicom otvoren stečaj potrošača rješenjem od 15. veljače 2019. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Sp-45/2016, a što je vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka broj 5092 k. o. [katastarska općina] pod brojem Z-1831/2019, a koje nekretnine su predmet ove ovrhe, pa zaključuje da, s obzirom na to da je nad 2. ovršenicom otvoren stečaj, protiv iste nije moguće izdati ovrhu.

9. Ovrhovoditeljica žalbenim navodima upire na pogrešnu primjenu Ovršnog zakona te Zakona o stečaju potrošača ("Narodne novine", broj 100/15, 67/18 i 36/22, dalje ZSP) prilikom odlučivanja o odbačaju prijedloga za ovrhu u odnosu na 2 ovršenicu, uz tvrdnju da se na odnos ovrhovoditeljice i 2. ovršenice ne mogu primijeniti odredbe ZSP-a, imajući u vidu da se tražbina na temelju koje je pokrenuta predmetna ovrha temelji isključivo na založnom pravu, kao stvarnom pravu na tuđoj stvari te da je 2. ovršenica (nad kojom je otvoren stečaj potrošača), isključivo založni dužnik i kao takva dužna trpjeti namirenje tražbine ovrhovoditeljice iz vrijednosti založene nekretnine, a ne osobni dužnik, tako da nije ostvaren niti stečajni razlog utvrđenja nesposobnosti za plaćanje.

10. 1. ovršenik žalbenim navodima osporava zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi ističući prigovor zastare potraživanja, osporavajući i odluku o troškovima postupka, uz tvrdnju da je nekretnina na kojoj je određena predmetna ovrha, prešla na 1. ovršenika kao ošasna imovina ranijeg dužnika te da se u skladu sa čl. 139. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje: ZN), ti troškovi trebaju namiriti iz predmeta ovrhe.

11. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi da su Privredna banka Zagreb, kao kreditor i založni vjerovnik, s jedne strane i SČT, kao korisnik kredita i založni dužnik i 2 ovršenica, kao založna dužnica, s druge strane, sklopili 6. travnja 2006. Ugovor o kreditu br. 9011133809, kojim je utvrđeno postojanje tražbine kreditora prema korisniku kredita u iznosu od 155.000,00 CHF-a, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja kredita, s promjenjivom kamatom od 7,83 % i pripadajućim naknadama i troškovima, temeljem kojeg ugovora je uknjiženo založno pravo na nekretnini korisnika kredita i 2. ovršenice u korist PBZ-a, kao kreditora (upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Slavonskom Brodu, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], Kuća br. 14, zgrada i dvorište u [adresa], površine 558 m2, k. o. [katastarska općina], kao sporedna hipoteka glavnoj hipoteci uknjiženoj u zk. ul. [broj ZK uloška] istoga suda), da je člankom 8. navedenog ugovora o kreditu utvrđeno da kreditor može neposredno na temelju ugovora o kreditu zatražiti ovrhu na založenoj nekretnini radi prisilne naplate bilo koje od tražbina iz ugovora o kreditu, da se korisnik kredita nije pridržavao svoje obveze isplate kredita, slijedom čega je tražbina dospjela na naplatu u iznosu od 731.903,12 kuna te je PBZ otkazala navedeni ugovor o kreditu i temeljem ugovora o osiguranju potraživanja sklopljenim s ovrhovoditeljicom, postavila ovrhovoditeljici zahtjev za naknadu štete za navedeni iznos, pri čemu je ovrhovoditeljica svome osiguraniku, PBZ-u, isplatila osigurninu 24. svibnja 2010. godine u iznosu od 731.903,12 kuna.

12. Iz sadržaja predmetnog spisa proizlazi i to da je tražbina vjerovnika iz ugovora o kreditu prenesena s PBZ-a na ovrhovoditeljicu u smislu odredbe čl. 32. OZ-a, na temelju ovjerene izjave o ustupu prava po ispravi br. OV-11866/10 od 13. srpnja 2010., nakon čega je korisnik kredita, SČT, preminuo **.**.2018. te je, na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Slavonkom Brodu poslovni br. O-1260/18 od 27. lipnja 2020., ostavinska imovina iza pokojnog korisnika kredita, kao ošasna imovina, prešla u vlasništvo 1. ovršenika Grada Slavonskog Broda, tako da su nakon provedenog ostavinskog postupka, ovršenici suvlasnici svaki u ½ dijela predmetne nekretnine

13. U odnosu na žalbene navode ovrhovoditeljice, ovaj sud, za sada, ne može provjeriti osnovanost tih žalbenih navoda. Ovo stoga što, imajući u vidu odredbu čl. 23. ZSP-a (kojom je propisano da se u postupku stečaja potrošača, ako nije drukčije propisano tim Zakonom, podredno primjenjuje Stečajni zakon), u svezi s čl. 169. st. 5. SZ-a (kojom je propisano da nakon otvaranja stečajnoga postupka razlučni vjerovnici nisu ovlašteni pokrenuti postupak ovrhe ili osiguranja), založni vjerovnik koji nije stečajni vjerovnik nema pravo pokretati ovrhu na imovini koja je u stečajnoj masi, što se iz podataka u spisu ne može provjeriti.

14. Pored navedenog, u kontekstu stečaja potrošača, pravne posljedice otvaranja stečajnog postupka nastupaju trenutkom objave rješenja o otvaranju postupka na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova (čl. 57. st. 1. ZSP-a), od kojeg trenutka povjerenik preuzima upravljanje imovinom potrošača koja ulazi u stečajnu masu (čl. 40. ZSP-a).

15. Iz navedenog proizlazi da iako zabilježba ovrhe na nekretnini ima učinak prema Ovršnom zakonu, otvaranjem stečajnog postupka nad ovršenikom temeljem Zakona o stečaju potrošača dolazi do ograničenja provođenja ovrhe na toj nekretnini izvan stečajnog postupka.

16. Međutim, prvostupanjski sud u razlozima pobijanog rješenja, osim što navodi da je nad 2. ovršenicom otvoren stečaj potrošača rješenjem od 15. veljače 2019. kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Sp-45/2016, a što je vidljivo iz zemljišnoknjižnog izvatka broj 5092 k. o. [katastarska općina] pod brojem Z- 1831/2019 (list 18-20 spisa), ne obrazlaže tijek navedenog postupka stečaja potrošača, niti je utvrdio u kojoj je fazi navedeni postupak u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu.

17. Naime, prijedlog za ovrhu u ovom predmetu je podnesena 7. listopada 2022., dok je stečaj potrošača nad 2. ovršenicom otvoren 15. veljače 2019., dakle, više od tri godine prije podnošenja prijedloga za ovrhu, čime ostaje upitno je li taj postupak stečaja potrošača bio u tijeku u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, dok sama činjenica zabilježbe otvorenog stečaja potrošača nad 2. ovršenicom (koja je vidljiva iz zemljišnoknjižnog izvatka), sama po sebi nije dokaz da je navedeni postupak stečaja još uvijek u tijeku.

18. Stoga, da bi se moglo odlučivati o pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda o tome ima li postupak stečaja potrošača koji je otvoren nad 2. ovršenicom utjecaja na predmetni prijedlog za ovrhu, bilo je potrebno utvrditi je li taj postupak bio u tijeku u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu, pa kako je činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava kojemu prigovara ovrhovoditeljica, iz naprijed navedenih razloga, ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, za sada se ne može ispitati niti pravilnost primjene materijalnog prava.

19. Slijedom svega navedenoga, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažiti žalbu ovrhovoditeljice kao osnovanu i ukinuti rješenje o ovrsi u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak u kojemu će utvrditi sve odlučne činjenice za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu u odnosu na 2. ovršenicu, po potrebi izvršiti uvid u predmetni spis stečaja potrošača, ukoliko je isti još uvijek u tijeku, a nakon toga u tom dijelu donijeti novu odluku.

20. U odnosu na žalbu 1. ovršenika, valja naglasiti da žalitelj žalbenim navodima ne spori da je predmetna ovrha određena na temelju ovršne (javnobilježničke) isprave - Ugovora o kreditu br. 9011133809, solemniziranog kod javne bilježnice Ruže Medunić iz Slavonskog Broda pod brojem OU-252/2006 od 7. travnja 2006. (čl. 23. toč. 5. OZ-a, kojom je propisano da je ovršna isprava, između ostalog, ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava) te da je ista bila podobna za ovrhu u skladu s odredbom čl. 29. OZ-a.

21. Žalbenim navodima žalitelj ne prigovara niti tome da se radi o ovršnoj ispravi koja je poslužila kao temelj za zasnivanje založnog prava radi osiguranja potraživanja koje je predmetom ove ovrhe, kao niti to da je predmetna ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti, što proizlazi i iz cjelokupne dokumentacije dostavljene uz prijedlog za ovrhu.

22. S obzirom na obrazloženo, slijedi da ovrhovoditeljica raspolaže pravovaljanom ovršnom ispravom temeljem koje od 1. ovršenika (na kojeg je prešla u vlasništvo ostavinska imovina iza pokojnog korisnika kredita), može prisilnim putem namiriti svoju tražbinu.

23. Stoga, imajući u vidu da je ovrhovoditeljica uz prijedlog za ovrhu priložila i izvadak iz zemljišne knjige (list 18-20 spisa), iz kojeg je vidljivo da je 1. ovršenik (su)vlasnik nekretnine koja je predmetom ovrhe, što 1. ovršenik žalbenim navodima niti ne spori, kako tijekom postupka žalitelj nije dostavio bilo kakav dokaz da je tražbina koja proizlazi iz navedene ovršne isprave podmirena (niti to tvrdi), pravilno je sud prvog stupnja primjenio materijalno pravo nalazeći da su u odnosu na žalitelja ispunjene sve pretpostavke za donošenje pobijanog rješenja.

24. Pri tome, u odnosu na žalbene navode kojima žalitelj osporava zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi ističući prigovor zastare potraživanja, radi se o žalbenom razlogu opisanom u čl. 50. st. 1. toč. 11 OZ-a, o kojem ovaj sud nije ovlašten odlučivati, budući se radi o žalbenom razlogu o kojem sukladno čl. 52. OZ-a, odlučuje prvostupanjski sud upućivanjem ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Slijedom navedenog, o žalbi ovršenika valjalo je odlučivati izvan navedenog žalbenog razloga (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a).

25. U odnosu na žalbene navode žalitelja kojima osporava odluku o troškovima postupka, uz tvrdnju da je nekretnina na kojoj je određena predmetna ovrha, prešla na njega kao ošasna imovina ranijeg dužnika te da se u skladu sa čl. 139. ZN-a ti troškovi trebaju namiriti iz predmeta ovrhe, za odgovoriti je da da općina može snositi troškove ovršnog postupka u okviru ošasne imovine, do visine vrijednosti te imovine (i isključivo iz stvari i prava koja su sastavni dio ostavine).

26. Naime, sporna je primjena odredbe čl. 139. st. 6. ZN-a kojom je propisano da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbine ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna imovina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine, odnosno sporno je primjenjuje li se navedena odredba na trošak ovoga postupka koji pada na žalitelja u odnosu na teret čije nekretnine (kao ošasne imovine) je ovrha određena.

27. Budući je u odnosu na 1. ovršenika, kao nasljednika ošasne imovine, po prijedlogu ovrhovoditeljice određena ovrha radi namirenja novčanog potraživanja proizašlog iz predmetne ovršne isprave, žalbeni navodi 1. ovršenika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja.

28. Naime, ograničenje iz čl. 139. st. 6. ZN-a, odnosi se na dugove ostavitelja, a trošak ovog postupka nije dug ostavitelja, već osobna obveza 1. ovršenika.

29. Stoga, kako je prvostupanjski sud predmetnu ovrhu na suvlasničkom dijelu nekretnine 1. ovršenika odredio na temelju ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha, kako nije utvrđeno niti postojanje žalbenih razloga na koje temeljem odredbe čl. 50. st. 5. OZ-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu 1. ovršenika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi, izvan žalbenog razloga i čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a, kao i potvrditi odluku o troškovima postupka, te odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja, pri čemu će iz naprijed navedenog žalbenog razloga (iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a), u nastavku postupka, sud prvog stupnja uputiti 1. ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

30. U odnosu na žalbu kojom žalitelj pobija rješenje prvog stupnja u dijelu pod točkom II. izreke, kako se u tom dijelu pobijano rješenje ne odnosi na žalitelja, u tom dijelu žalba nije dopuštena, slijedom čega je valjalo temeljem čl. 366. ZPP-a, u svezi s čl. 381. ZPP-a, žalbu žalitelja u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja pod točkom II.

U Zagrebu 31. prosinca 2025.

Sutkinja:

Roberta Pandža