REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2699/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja EF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II. tužiteljice ŽF, OIB [osobni identifikacijski broj] i III. tužiteljice ŠF, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Hrvoju Čipčiću-Bragadinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. tuženika Grada Umaga, OIB 84097228497, iz Umaga, G. Garibaldi 6, zastupanog po punomoćniku ZF, zaposleniku I. tuženika i II. tuženika PF, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o prijedlogu I.-III. tužitelja i o prijedlogu I. tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-554/2024-2 od 28. veljače 2025. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-514/2019- 71 od 13. prosinca 2023., u sjednici održanoj 30. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog I.-III. tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
II. Prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću poslovni broj Gž-554/2024-2 od 28. veljače 2025. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 514/2019-71 od 13. prosinca 2023., I. -III. tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatraju da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„1. Da li se na odnos između zakupodavca i zakupnika u svezi povrata plaćene zakupnine a nakon što se pravomoćno utvrdi da ne postoji valjana pravna osnova temeljem koje je zakupnik plaćao zakupodavcu zakupninu, primjenjuju odredbe čl. 1111. i čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima koje uređuju materiju stjecanja bez osnove ili odredbe čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
2. Da li se zakupodavac smatra neposrednim posjednikom ili posrednim posjednikom nakon što je zakupniku dao stvar u zakup i da li zakupodavac postaje nepoštenim posjednikom u odnosu na zakupnika primitkom tužbe kojom zakupnik pobija zakupodavčevo pravo na raspolaganjem predmetom zakupa i zbog toga potražuje povrat plaćenih zakupnina?
3. Da li potraživanje povrata isplate plaćenih zakupnina od strane zakupnika prema zakupodavcu u slučaju utvrđenja pravomoćnom presudom zakupnikovog vlasništva nad predmetom zakupa treba razmatrati kao zahtjev za plaćanjem naknade za upotrebu i koristi od upotrebe predmeta zakupa ili kao povrat stečenog bez osnove?“.
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije I. -III. tužitelji su podnijeli i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo i to pravo na pravično suđenje te pravo vlasništva.
1.2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije I. tuženik se prijedlogu I. -III. tužitelja protivi.
1.3. Protiv iste drugostupanjske presude i I. tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije i to u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
„1. Je li procesnopravno dopušteno prilagati u spis parničnog predmeta nakon zaključenja prethodnog postupka isprave pribavljene pri određenom javnopravnom tijelu (Državnom arhivu) za koje stranka tvrdi da su identične ispravama koje se već nalaze u sudskom spisu glede kojega je do zaključenja prethodnog postupka ta ista stranka predložila uvid i priklop, sve to bez da prvostupanjski sud uopće provjeri nalaze li se doista naknadno dostavljene isprave koje nisu pribavljene iz sudskog spisa upravo u tom sudskom spisu glede kojega je stranka pravodobno predložila uvid i priklop?
2. Je li, protivno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda održanom 15. lipnja 2018. godine, dopušteno postupanje drugostupanjskog i prvostupanjskog suda koji dopuštaju tužitelju promjenu istovjetnosti tužbenog zahtjeva (preinaku tužbe) njegovim povećanjem nakon zaključenja prethodnog postupka?
3. Je li akt kojim se dopušta izgradnja (građevinska dozvola ili akt drugoga naziva) odobrenje javne vlasti kojim se dopušta prenamjena zajedničkih dijelova zgrade u posebne dijelove, a sa stvarnopravnim učinkom promjene vlasničkih/suvlasničkih odnosa na nekretnini, u smislu članka 372. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
4. Oduzima li važnost članku 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između posjednika i ujedno zakupnika koji sebe smatra zbiljskim vlasnikom prostora i koji takvim biva naknadno/kasnije utvrđen deklaratornom presudom, s jedne strane, i zemljišnoknjižnog vlasnika i ujedno zakupodavca za kojeg se kasnije utvrđuje da nije stvarni vlasnik prostora, s druge strane, a temeljem kojega se ugovora plaća zakupnina, sve s konačnim učinkom da se izvorni zakupodavac ne smatra glede ubrane zakupnine nepoštenim posjednikom za svo vrijeme trajanja ugovornog zakupnog odnosa?“.
1.4. Tužitelji nisu podnijeli odgovor na prijedlog I. tuženika za dopuštenje revizije.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. I.-III. tužitelji nisu postupili sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP jer u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu jasno naznačili razloge važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu (sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP).
2.2. I.-III. tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na pravično suđenje te pravo vlasništva.
2.3. U odnosu na pravna pitanja navedena u prijedlogu I. tuženika za dopuštenje revizije pod rednim brojem 1., rednim brojem 3. i rednim brojem 4. ocijenjeno je da ne postoje razlozi važnosti tih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako se u odnosu na ta pravna pitanja I. tuženik poziva tek na okolnost da o tim pravnim pitanjima Vrhovni sud Republike Hrvatske nije zauzeo pravna shvaćanja, ovdje je za ukazati tek na sljedeće. Okolnost da o određenom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske ne bi imao izraženo pravno shvaćanje, sama po sebi, to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2.4. Niti u odnosu na pravno pitanje navedeno u prijedlogu I. tuženika za dopuštenje revizije pod rednim brojem 2. ne postoje razlozi važnosti tog pravnog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Kako se u tom pravcu I. tuženik poziva na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. (pod rednim brojem 3.), ovdje je za ukazati na sljedeće. Navedeno pravno shvaćanje odnosi se na činjeničnu i pravnu situaciju koja je bitno različita od situacije kakva je u ovom konkretnom (predmetnom) slučaju. Stoga nema mjesta ocjeni da bi u odnosu na to pravno pitanje pobijana drugostupanjska presuda bila utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo protivno zauzetom pravnom shvaćanju sa zajedničkog sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1., st. 2. i st. 3. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 30. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
