REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5398/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Dubrovnika, OIB 21712494719, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, kojeg zastupa ŠŠ, protiv tuženika ELITE TRAVEL d.o.o. Dubrovnik, OIB 58914751045, Vukovarska 17, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kačić, odvjetnik u Dubrovniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-836/2025-3 od 14. svibnja 2025. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-486/2019-131 od 2. prosinca 2024. i dopunsko rješenja tog suda poslovni broj Povrv-486/2019-138 od 3. siječnja 2025, na sjednici održanoj 30. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude citirane u uvodu ove odluke.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., - dalje: ZPP) ovaj revizijski sud je utvrdio da naznačena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije koja glase:
"1. Je li u sporu radi naplate naknade za zaustavljanje turističkih autobusa u zoni posebnog prometnog režima, u smislu članka 6. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) Grada Dubrovnika, za utvrđenje pasivne legitimacije turističke agencije dovoljno dokazati da je vozilo nosilo oznaku agencije ili da je vozač izjavio da vozi za tu agenciju, ili je potrebno dokazati da je agencija bila vlasnik vozila ili u ugovornom odnosu s vlasnikom vozila?
2. Jesu li odredbe čl. 82 i 83 Zakona o sigurnosti prometa na cestama prisilne norme s kojima svaki opći akt mora biti usklađen kako bi proizvodio pravne učinke?
3. Može li tužitelj osnovano potraživati naplatu na temelju Odluke gradskog vijeća na mjestima na kojima je Zakonom propisana zabrana parkiranja i zaustavljanja.
4. Ima li presuda u obrazloženju razloge o odlučnim činjenicama, ako niti jedan dokaz kojeg je tuženik predlagao nije izveden, a tuženik je tijekom postupka osporavao vjerodostojnost isprava kao jedinog dokaza na temelju kojeg je drugostupanjska presuda donesena, s time da se prilikom donošenja drugostupanjske presude ne navodi zašto prigovor tuženika nije prihvaćen?
5. Moraju li sudovi u obrazloženju navesti jasne razloge zašto, po tuženiku, predloženi dokazi nisu izvedeni?",
ne ispunjavaju pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije.
4. Predlagatelj se pozvao, kao razloge važnosti, na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz predmeta Pž-3344/2022, Pž-472/2025, Pž-2664/2025, jer da je u istima zauzeto drugačije pravno stajalište, a u odnosu na posljednja tri pitanja poziva se na ovosudnu odluku u predmetu Revt-377/2015, te se u razlozima pozvao i na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-6013/2012 od 1. prosinca 2014., U-III/213/2000 od 27. ožujka 2000., U-III-1673/2015 od 25. svibnja 2017., U-III- 1533/2019 i U-III-3381/2019 od 11. studenog 2021.
5. Pobijanom odlukom preinačena je prvostupanjska odluka uz obrazloženje, u bitnome, da nijedan od dokaza izveden u postupku sam za sebe ne dokazuje da je tuženik pasivno legitimiran, da je upravo on organizirao kao turistička agencija iskrcaj putnika u zoni posebnog režima prometa, ali da, zbog svoje međusobne povezanosti kada se sve te dokaze ocjenjuje zajedno kao cjelinu, zaključuje da je tuženik u utuženom razdoblju izvršio iskrcavanje putnika u posebnoj zoni režima prometa te da je stoga pasivno legitimiran za plaćanje utužene naknade u ovome predmetu.
6.1. U odnosu na naznačeno prvo pitanje, osim što je ono u biti činjenične prirode, valja reći da praksa na koju se poziva predlagatelj ne koincidira naznačenom pitanju, jer i kako sam predlagatelj citira u razlozima prijedloga u istima je navedeno da je potrebno dokazati da je vozilo bilo u vlasništvu ili neposrednom korištenju tuženika, odnosno poslovnu vezu između vlasnika i agencije. Ovdje je sud utvrdio da je tuženik "izvršio iskrcavanje putnika u posebnoj zoni režima prometa", čime je ispunjena pretpostavka za primjenu čl. 6. Odluke o zaustavljanju i parkiranju turističkih autobusa i osobnih automobila (8+1) u zoni posebnog prometnog režima („Službeni glasnik Grada Dubrovnika“ broj: 10/14, 18/15, 5/16 i 8/16; - dalje: Odluka), a kojem je propisano da za parkiranje ili zaustavljanje turističkih autobusa radi iskrcaja putnika u zoni posebnog prometnog režima, turistička agencija ili vlasnik vozila moraju platiti naknadu.
6.2. U odnosu na drugo pitanje predlagatelj se nije pozvao niti na jednu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske ni višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenom pitanju koje bi bilo drugačije od iznesenog u pobijanoj odluci, pa stoga ne egzistiraju razlozi različite prakse nižestupanjskih sudova koju je potrebno ujednačiti ili da se radi o situaciji da odluka odstupa od prakse ovoga suda ili pak da bi trebalo preispitati sudsku praksu, a što je osnovni smisao revizijskog postupka. Pored toga na pitanje je odgovoreno u ovosudnoj odluci Rev-1119/2023-2 od 11. ožujka 2025., a pobijana odluka je sukladna istoj.
6.3. Preostalim pitanjima također se dovodi u pitanje činjenična utvrđenja u nižestupanjskom postupku, jer ono na što predlagatelj u postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo prijeporno u konkretnom sporu (na temelju kojih se dokaznih sredstava u postupku trebalo utvrditi odlučne činjenice) je činjenične naravi i potpuno je vezano za predložene dokaze i utvrđene okolnosti svakog pojedinog slučaja. Tako i Revd-1315/23 i Revd-3915/2022.
7. Prijedlogom se u biti još jednom izražava nezadovoljstvo konkretnom odlukom i referira se na utvrđenja i zaključke nižestupanjskog suda, što nisu adekvatni razlozi važnosti pitanja koje zahtjeva odredba čl. 385.a ZPP. Stoga kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, koje moraju biti kumulativno ispunjene, to je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog odbijen.
Zagreb, 30. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
