REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5371/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GDD d.o.o. Split, Put Plokita 87, OIB 04524958627, kojeg zastupa punomoćnik Mijo Jeličić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jeličić i partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnice-odvjetnice Suzana Malenica i Nada Mikulandra iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Mikulandra i Malenica u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-200/2024-2 od 18. ožujka 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-21/2023-72 od 18. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja se odbija.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-200/2024-2 od 18. ožujka 2025. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku broj Pr-21/2023-72 od 18. prosinca 2023.
2. Na prijedlog nije odgovoreno.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika djelomično nije osnovan i djelomično nije dopušten.
4. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 144/22., 155/23., 146/25. - dalje: ZPP), ovaj sud je ocijenio da naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
5. Tuženik u prijedlogu postavlja sljedeća pitanja:
„Može li izjava radnika u kojoj priznaje vlastiti propust i nastanak štete za poslodavca, predstavljati pravni i/ili činjenični temelj za utvrđenje njegove izvanugovorne (ili ugovorne) odgovornosti za naknadu štete prema poslodavcu, bilo prema općim pravilima odgovornosti za štetu bilo zbog povrede zakonske zabrane natjecanja radnika s poslodavcem?
Ako izjava radnika o priznatom propustu ima dokaznu snagu, predstavlja li takva odgovornost povredu ugovornih obveza iz radnog odnosa (odgovornost iz radnog odnosa), odnosno povredu zakonske zabrane natjecanja s poslodavcem ili se radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu (deliktna odgovornost) temeljem općih pravila Zakona o obveznim odnosima?“.
6. Ovaj sud nalazi da razlozi važnosti na koje se tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u odnosu na navedena pitanja nisu u dovoljnoj mjeri uspoređujući s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
7. U predmetnoj stvari predmet spora je potraživanje tužitelja kao poslodavca da mu tuženik kao radnik naknadi štetu koju mu je uzrokovao na radu tj. u svezi s radom. Tuženik je vodio poslovanje tužitelja u njegovoj podružnici u Republici Njemačkoj, međutim 2009. godine tuženik je osnovao svoje društvo pod tvrtkom Uspon d.o.o., te je poslove i prihode usmjerio na to društvo, koristio se financijskim i osnovnim sredstvima tužitelja, bez znanja i odobrenja tužitelja s tužiteljevog računa podigao je određeni iznos eura te sklapao ugovore o preuzimanju leasinga za vozila, te u razdoblju od 2009. do 2010. godine cjelokupno poslovanje tužitelja i podružnice prenio na svoje trgovačko društvo.
7.1. Tuženik je priznao dugovanje u izjavi od 13. listopada 2010. u kojoj je naveo da je on isključivo odgovoran za nastalu situaciju te da se obvezuje podmiriti sva nastala dugovanja kako podružnice u Njemačkoj i dugovanja u Hrvatskoj prema matičnoj firmi u iznosu od 509.145,73 kn (67.575,25 eura). Stoga je pravilno drugostupanjski sud prihvatio tužbeni zahtjev u navedenom iznosu.
8. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja.
9. Tuženik se u prijedlogu za dopuštenje revizije, izražavajući svoje neslaganje sa nižestupanjskim odlukama, poziva i na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17
- dalje: Konvencija), pozivajući se na arbitrarnost u odlučivanju.
9.1. Ovaj sud smatra da nisu ispunjene niti pretpostavke predviđene u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP za dopuštenost revizije, jer vjerojatnost teških postupovnih ili materijalnopravnih povreda u postupku nije učinjena vjerojatnima, te ovaj sud smatra da su u svojim presudama nižestupanjski sudovi odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, te je revizija u tom dijelu odbačena na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP te je riješeno kao u točki II. izreke ove odluke.
Zagreb, 30. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug
