Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2480/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Amandi Snoj, kao sudu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Miševečka 15/A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tomić & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnica Dora Horvatović, zaposlenica tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1092/2023-16 od 14. ožujka 2024., dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1092/2023-16 od 14. ožujka 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika poslovni broj Ovrv-40817/2022 od 28. veljače 2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 273,14 eura sa zateznim kamatama tekući na pojedinačno označeni iznose u toj točki izreke.

Pod točkom II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13,27 eura sa zateznim kamatama, a pod točkom III. odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23 u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti sukladno žalbi, potrebno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu troškova opskrbe toplinskom energijom za stan u [adresa], za razdoblje od siječnja do prosinca 2021., u iznosu od 273,14 eura sa zateznim kamatama (konačno postavljeni tužbeni zahtjev na l. 155-156).

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu nisu nađene bitne odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 467. st. 1. ZPP, pa tako ni one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje upire žalba jer presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržajima isprava i zapisnika o danim iskazima i samih tih isprava i zapisnika, izreka presude je razumljiva, ne proturiječi sama sebi niti razlozima, te se ista može ispitati.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće:

- da je tužitelj ovlašten pružati uslugu isporuke toplinske energije za predmetni stan (temeljem Ugovora o potrošnji toplinske energije i Dodatka tog Ugovora sklopljenog sa ovlaštenim predstavnikom suvlasnika stambene zgrade u [adresa] - dalje u tekstu: Ugovor-list 97-112 spisa),

- da je tuženik u utuženom razdoblju bio predmnijevani vlasnik predmetnog stana, jer je stan dao u najam trećoj osobi što znači da je stanom raspolagao kao vlasnik, a iz dopisa kojima se obratio tužitelju, razvidno je da je nastupao kao vlasnik stana,

- da je tuženik dopisom od 6. kolovoza 2018. (list 92 spisa) obavijestio tužitelja da je ĆJ, supruga pok. najmoprimca MJ, kao član njegovog domaćinstva obveznik podmirenja režijskih troškova za predmetni stan, te da se ubuduće računi ispostavljaju na nju,

- da je u utuženom razdoblju ĆJ koristila stan kao najmoprimac, temeljem valjane pravne osnove,

- da iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (list 12 spisa) proizlazi da je Grad Zagreb evidentiran kao korisnik predmetnog stana, a priležeći računi (list 57-90 spisa) glase na [adresa] (ĆJ),

- da je tužitelj tuženika obavijestio da će račune dostavljati ĆJ, kao bespravnom korisniku stana (list 88 spisa).

7. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da je obveznik plaćanja predmetne naknade ĆJ na temelju odredbe čl. 84. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje ZV), koji predmetni stan koristi kao najmoprimac, a tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je ĆJ pozvana na plaćanje utuženih računa te da isti nije po pisanom pozivu ispunio obvezu u roku (čl. 111 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05, 41/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, - dalje: ZOO), dok zaključak gradonačelnika Grada Zagreba od 13. prosinca 2016. (list 66 spisa) nije primjenjiv u konkretnom slučaju jer je ĆJ stan koristila temeljem valjane pravne osnove. Stoga odlučuje kao u točki I. izreke prvostupanjske presude.

8. Suprotno žalbi, odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita pa je stoga prihvaća i ovaj sud.

9. Naime, kako je tuženik obavijestio tužitelja da je po smrti korisnika stana MJ, koji je u evidencijama tužitelja bio dotadašnji obveznik plaćanja predmetne usluge, sada ĆJ (kao član domaćinstva pok. MJ), korisnik stana i obveznik plaćanja predmetne usluge tužitelja, to je tužitelj neosnovano ĆJ evidentirao kao bespravnog korisnika predmetnog stana, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, jer sukladno čl. 24 st. 1 i 2 Zakona o najmu stanova (Narodne novine 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20) u slučaju smrti najmoprimca, prava i dužnosti najmoprimca iz ugovora o najmu stana prelaze na bračnog druga. Stoga, suprotno žalbi ĆJ kao supruga pok. najmoprimca nije bespravni korisnik stana, pa su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu.

10. Člankom 84. st. 2 ZV propisano je da kad dužnik obveze na povremeno davanje za komunalne usluge u svezi s uporabom stvari nekog posebnog dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i slično) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo tog posebnog dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

10.1. Člankom 84. st. 3 ZV propisano da ako je dužnik obveze iz stavka 2 ovog Zakona, osoba koja posebni dio nekretnine rabi ili iskorištava na temelju najma, zakupa ili drugog ugovora sa suvlasnikom na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo tog posebnog dijela, taj suvlasnik jamči dobavljaču za ispunjenje obaveze.

11. Tuženik kao predmnjevani vlasnik predmetnog stana i suvlasnik stambene zgrade na navedenoj adresi, u smislu čl. 84 st. 3 ZV jamči tužitelju kao dobavljaču toplinske energije ispunjenje obaveze. Međutim kako odredbom čl. 84 st. 3 ZV nije propisana solidarna odgovornost tuženika, to isti supsidijarno odgovara za namirenje tražbine, sukladno čl. 111 st. 1 ZOO, prema kojem se od jamca može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu.

12. Kako tuženik niti tvrdi niti dokazuje da je ĆJ pisanim putem pozvao na plaćanje utuženih računa u određenom roku te da ista u tom roku račune nije platila, to suprotno žalbi, tužitelj ne može zahtijevati ispunjenje obaveze od tuženika.

13. Žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je ĆJ najmoprimac i obveznik plaćanja računa, da tuženik nije dostavio dokaze da je s istom sklopio ugovor o najmu, predstavljaju žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog kojih se žalba u ovom sporu male vrijednosti ne može isticati pa stoga ne mogu biti predmet razmatranja u ovom postupku.

14. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, nema pravo naknade troškova postupka. Budući odluku o trošku parničnog postupka tuženika, tužitelj određeno niti ne osporava, a sud na povrede materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti, to ista ostaje neizmijenjena.

15. Stoga je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude, a pošto tužitelj sa žalbom nije uspio odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sutkinja:

Amanda Snoj