REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2823/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆR, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Panić Šušteršić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika RAIFFEISEN LEASING d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 43, OIB 75346450537, zastupanog po punomoćniku Mislavu Šarcu, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i radi stjecanja bez osnove, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-123/2025-2 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-558/2021 od 22. studenoga 2024., u sjednici održanoj 30. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. U odnosu na pravna pitanja, prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
II. U odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 123/2025-2 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-558/2021 od 22. studenoga 2024., tužiteljica je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnijela prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši sljedeća pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu:
"1. Jesu li sudovi pogrešno primijenili odredbu članka 8. ZPP-a kada su odlučivali koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka bez da su obrazložili i izveli odnosno odbili izvesti dokaz priklopa spisa predloženih po tužiteljici, a da je potom u odluci drugostupanjskog suda prejudiciran i zauzet stav o činjenicama koje se nisu utvrdile izvođenjem takvog dokaza odnosno bez da je predmetni dokaz izveden?,
2. Može li tuženik koristiti bjanko zadužnicu kao sredstvo naplate za naknadu štete, unatoč tome što je Ugovorom o operativnom leasingu i Općim uvjetima Ugovora o operativnom leasingu izričito predviđeno da će mjenica biti korištena kao sredstvo osiguranja u slučaju neplaćanja bilo kojeg dospjelog iznosa?,
3. Za slučaj da tuženik može koristiti gore navedenu bjanko zadužnicu za naplatu naknade štete, ima li tuženik tada pravo koristiti zadužnicu za naplatu naknade štete kada postojanje i visina naknade štete nisu utvrđeni u postupku pred sudom već ih je tuženik samostalno utvrdio?,
4. Da li je dospijeće obveza naknade štete od ključne važnosti za određivanje trenutka kada se može pokrenuti postupak naplate temeljen na zadužnici? 5. Ako je odlučeno raspravljati o pitanju ništetnosti pojedine odredbe Općih uvjeta poslovanja na koje jedna od ugovornih strana nije mogla imati utjecaj iako je na njih pristala, može li Sud temeljiti svoju odluku na takvoj odredbi - prema kojoj se bjanko zadužnica može naplatiti i za naknadu štete - iako je Vrhovni sud Republike Hrvatske prethodno zauzeo više stajališta o istom odnosno takav da se naknada štete ne može odrediti jednostrano izvansudski?".
1.1. Predmetni prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica je podnijela i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP smatrajući da su joj u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
1.2. Tuženik se u odgovoru na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije protivi tom prijedlogu. Zahtijeva naknadu troška podnošenja odgovora na taj prijedlog.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj revizijski sud ocijenio je sljedeće.
2.1. Tužiteljica nije postupila sukladno odredbi čl. 387. st. 3. ZPP jer uz prijedlog za dopuštenje revizije nije priložila potrebne dijelove spisa s jasnim naznakama spornih dijelova na koje se prijedlog za dopuštenje revizije odnosi.
2.2. Ne postoje razlozi važnosti predmetnih pravnih pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, sudske odluke na koje se tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva donesene su u bitno drugačijoj činjeničnoj i pravnog situaciji od situacije kakva je u ovom slučaju.
2.3. Pravna pitanja navedena pod rednim brojem 1., rednim brojem 2. i rednim brojem 3. nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu već iz samog razloga što se ta pravna pitanja odnose isključivo na okolnosti konkretnog (predmetnog) slučaja.
2.4. U odnosu na pravno pitanje navedena pod rednim brojem 4. nije jasno zašto bi to pravno pitanje bilo važno za odluku u ovom sporu. Naime, pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju da se postupak naplate temeljem zadužnice može pokrenuti i prije dospijeća obveze naknade štete.
2.5. Tužiteljica nije postupila niti sukladno odredbi čl. 387. st. 2. toč. 2. ZPP jer nije jasno i na određen način naznačila temeljno ljudsko pravo iz čl. 385.a st. 2. ZPP za koje smatra da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno.
3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. I. izreke ovog rješenja, odnosno valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i odredbe čl. 389.a st. 1. i st. 2. ZPP odlučiti kao pod st. II. izreke ovog rješenja.
4. Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja nije bila od utjecaja na donošenje odluke o prijedlogu za dopuštenje revizije (st. III. izreke ovog rješenja).
Zagreb, 30. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
