Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1889/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, predsjednika vijeća Andrine Raspor Flis, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Gordana Muraja, odvjetnica u Velikoj Gorici, protiv tuženika [adresa], sa sjedištem u [adresa], OIB: 75834963344, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Bučanac, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Bučanac, u Velikoj Gorici, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P- 200/2024-11 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Grada Velike Gorice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj P-200/2024-11 od 17. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica KŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] dosjelošću stekla u posjed i vlasništvo nekretninu upisanu u ZK uložak [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica], u naravi oranica [adresa] površine 508 m2 te je tuženik Grad Velika Gorica, OIB: 75834963344 dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva na navedenim nekretninama u korist tužiteljice.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda provedba ove presude.

III. Nalaže se tuženoj nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.546,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 17. ožujka 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu parničnog troška tuženiku uz troškove žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22, 155/23 i 148/25 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile (str. 49 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje vlasništva nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] površine 508 m2 uz zahtjev za trpljenje upisa tužiteljice kao vlasnice ove nekretnine za koju tvrdi da je zajedno sa svojim prednicima posjednica više od 60 godina i na kojoj se u označenom razdoblju obrađuje vrt a stekla ju je od svoje prednice sestre, sada pok. ĆŠ na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. veljače 2012. s time, da ju je i osobno obrađivala a kupili su ju je njezini roditelji, brat i sestra još 1962. te ju je obrađivala zajedno s roditeljima a kasnije sa sestrom.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev ocjenom kako su tužiteljica i njezini predci više od 60 godina obrađivali nekretninu i svoja vlasnička prava javno manifestirali u čemu nisu bili spriječeni po bilo kome, pa tako niti tuženiku i koji posjed nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja već je stečen na dopušten i pravilan način a u vrijeme stjecanja prava vlasništva nije znala, niti imala dovoljno razloga posumnjati da joj ne pripada pravo na posjed jer joj je pravni prednik (majka) predao te nekretnine u posjed nakon što ih je ona neprekidno posjedovala i koristila kao isključiva vlasnica.

8. Tuženik u žalbi, čini nespornim da su prednici tužiteljice stupili u posjed nekretnine još 1962. kao i da predmet prijepora predstavlja nekretnina koja je upisana vlasništvom tuženika 1999. na temelju zakona te da su u postupku obnove zemljišnih knjiga prednici tužiteljice bili upisani kao posjednici.

9. Sukladno ispravama koje prileže spisu moguće je utvrditi da je u postupku sastavljanja nove zemljišne knjige na temelju Posjedovnog lista br. 956 i Nacrta iz 1935. pod brojem Z-490/1956 uknjiženo pravo vlasništva za korist PŠ, od koje su prednici tužiteljice Ugovorom od 19. prosinca 1961. kupili k. č. br. [katastarska čestica], čijom parcelacijom je nastala čestica 2008/21, sada predmetna k. č. br. [katastarska čestica].

9.1. Prema povijesti promjena na katastarskim česticama je moguće utvrditi da su na predmetnoj k. č. br. [katastarska čestica] (ranije 2008/21) odnosno 2008/4, sve do 1973. su bili upisani prednici tužiteljice UŠ, otac tužiteljice i ČŠ nakon čega je posjednikom upisana AŠ.

10. Saslušanjem svjedoka, na čije iskaze nije bilo primjedbi je nadalje utvrđeno kako su pravni prednici tužiteljice više od 60 godina bili u poštenom posjedu predmetne nekretnine i samostalno ju uživali kao vlasnici a tuženik nikada nije bio u posjedu, niti je na bilo koji način osporavao posjed i uživanje nekretnine kako tužiteljici, tako i njezinim prednicima.

11. Za razrješenje odnosa je tako primijenjeno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa odnosno, odredbe Općeg građanskog zakonika (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941. "Narodne novine" br. 73/91 – dalje: OGZ) kao i odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91 i 92/94 – dalje: ZOVO koji je na snazi bio od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997.), jer se prema odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17- dalje: ZVDSP) stjecanje prava vlasništva do stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja prava.

12. Prema odredbi paragrafa 1468. OGZ su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva tužiteljice putem njezinih prednika s obzirom da su joj prednici nesporno još od 1962. i to prema navodima samog tuženika posjednici nekretnine te je dakle 40 godina takvog posjeda proteklo još 2002. godine.

13. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed kao i njegovo trajanje kroz cijelo zakonom određeno vrijeme a stjecanje vlasništva dosjelošću glede redovne dosjelosti je, prema pravnom pravilu paragrafa 1468. OGZ određeno tako, da se rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga i gdje se stečene stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama ili, ako stvar nije uknjižena naime onoga koji je doista i posjeduje, dosjelost svršuje tek poslije 30 godina a odredbom paragrafa 1472. OGZ je potom propisano kako se prava na državnoj imovini koja na ime posjednikovo nisu upisane u javne knjige i sva ina prava, mogu protiv fiskusa steći samo posjedom od 40 godina.

14. Prema načelnom mišljenju proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ u trajanju od 30 godina odnosno, roka iz paragrafa 1472. OGZ od 40 godina najdulji rok za dosijedanje je 20 godina, koji se međutim ne primjenjuje na nekretnine u društvenom vlasništvu pa je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bio potreban posjed od 40 godina.

15. Uvjete za dosijedanje, odnosno, stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, s obzirom na utvrđenje je dosijedanje započeto šezdestih godina dvadesetoga stoljeća, sukladno odredbama članka 388. stavka 1. i 2. ZVDSP, treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima OGZ do stupanja na snagu ZOVO, zatim po odredbama ZOVO i konačno po sada važećim odredbama ZVDSP.

16. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OGZ u paragrafima 1460. - 1477. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OGZ), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OGZ) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OGZ), s time, da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OGZ).

17. Provedenim dokazima je utvrđeno da su prednici tužiteljice, bili pošteni posjednici u smislu odredbe paragrafa 326. OgZ jer su ne samo posjedovali nekretninu već nisu znali, niti morali znati da nije njihova te su tako najkasnije do 2002. prednici tužiteljice imali neprekinut, pošten posjed kroz 40 godina.

18. S obzirom da se poštenje posjeda pretpostavlja a tuženik je taj koji je bio dužan dokazati suprotno, što međutim iz rezultata provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi pa je posjed prednika tužiteljice valjano ocijenjen savjesnim odnosno, poštenim jer prednici tužiteljice nisu znali, niti mogli znati da stvar koju posjeduju nije njihova u smislu odredbi OgZ kao i čl. 72. st. 1. i 2. ZOVO.

19. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odluci br. Rev X-974/2017-2 od 7. svibnja 2019., se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nego na temelju drugih odredbi tog Zakona.

19.1. Pri tome treba uputiti i na sadržaj presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. glede stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu jer je tužiteljica dokazala poštenje posjeda a tuženik nikada nije ostvarivao na predmetnoj nekretnini bilo kakva vlasnička prava.

20. Rok dosijedanja dakle, prema rezultatu dokaznog postupka počinje teći najkasnije 1962. (već prema navodima žalbe tuženika) pa su tako tužiteljica odnosno, njezini prednici dosjelošću već do 2002. stekli pravo vlasništva dosjelošću jer je prošlo 40 godina u smislu roka za trajanje poštenog posjeda kada su prednici tužiteljice već dosjelošću stekli pravo vlasništva.

21. Činjenica nacionalizacije predmetne nekretnine na temelju Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta na temelju kojeg je postala društveno vlasništvo danom stupanja na snagu tog Zakona (26. prosinca 1958.), ne predstavlja odlučnu činjenicu u ovom predmetu jer je tužiteljica sa svojim prednicima poštena posjednica nekretnine u vremenskom slijedu od 1962. pa do podnošenja tužbe, na koji način je stekla vlasništvo dosjelošću neovisno od trenutka upisa nekretnine u društveno vlasništvo ili trenutka kada su nekretnine stekle status društvenog vlasništva (primjerice rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-3874/2022-2 od 7. veljače 2023.).

22. Stoga nisu od značaja niti navodi žalbe kojima upućuje na činjenicu da je tuženik 1999. po zakonu upisan kao vlasnik nekretnine kao i da je 2009. izvršena obnova zemljišnih knjiga na temelju čega se tuženik upisao kao vlasnik novoformirane č.k.br. 1352 jer su, u prvom redu prednici tužiteljice već do tada dosjelošću stekli vlasništvo nekretnine.

23. Uz iznijeto, radi se različitom činjeničnom stanju i različitoj odluci (pri čemu se u postupku obnove niti ne može raspravljati o stjecanju prava vlasništva dosjelošću) već bi mogla biti od utjecaja na poštenje posjeda (jer bi tada tužiteljica saznala da predmetna nekretnina nije upisana u zemljišnim knjigama na ime prednika, pa time postala nepošteni posjednik) a u ovom je slučaju utvrđeno je, da su prednici tužiteljice pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli prije pokretanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige kroz koje su vrijeme bili pošteni posjednici.

24. Zbog toga provedba postupka obnove zemljišnih knjiga gdje donijeto rješenje veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak a tuženik niti na koji način nije dokazao da bi prednica tužiteljice u njemu sudjelovala pa žalbeni navodi, kojima tuženik upućuje na odluke drugih sudova ne utječe na pravilnost prvostupanjske presude, niti je od značaja saznanje tužiteljice za vlasnička prava tuženika od 2012. s obzirom da je u tom trenutku vlasništvo dosjelošću već stečeno.

25. Slijedom iznijetog je, budući da nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika a tužiteljica svoje pravo vlasništva osniva na pravu svojih prednika koje je stečeno na originarni način, trebao primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I i II izreke.

26. Odluka o parničnom trošku osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a donijeta je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) zbog čega je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III izreke pobijane presude suda prvog stupnja.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis