Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-548/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužitelja ĆC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Konforta, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika SALESIANER MIETTEX Lotos d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 169, OIB: 90491206575, kojeg zastupan punomoćnik Andrej Tödtling, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Tödtling & Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1944/2022-59 od 21. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1944/2022-59 od 21. srpnja 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.316,59 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od:

- 15.06.2014. na iznos od 446,49 eura do isplate,

- 15.07.2014. na iznos od 401,97 eura do isplate,

- 15.08.2014. na iznos od 238,69 eura do isplate,

- 15.09.2014. na iznos od 398,47 eura do isplate,

- 15.10.2014. na iznos od 424,48 eura do isplate,

- 15.12.2014. na iznos od 132,71 eura do isplate,

- 15.01.2015. na iznos od 394.92 eura do isplate,

- 15.02.2015. na iznos od 380,12 eura do isplate,

- 15.03.2015. na iznos od 331,69 eura do isplate,

- 15.04.2015. na iznos od 195,32 eura do isplate,

- 15.05.2015. na iznos od 341,17 eura do isplate,

- 15.06.2015. na iznos od 343,29 eura do isplate,

- 15.07.2015. na iznos od 407,48 eura do isplate,

- 15.08.2015. na iznos od 188,23 eura do isplate,

- 15.09.2015. na iznos od 540,00 eura do isplate,

- 15.10.2015. na iznos od 184,67 eura do isplate,

- 15.11.2015. na iznos od 398,99 eura do isplate,

- 15.12.2015. na iznos od 443,79 eura do isplate,

- 15.01.2016. na iznos od 441,72 eura do isplate,

- 15.02.2016. na iznos od 300,25 eura do isplate,

- 15.03.2016. na iznos od 444,79 eura do isplate,

- 15.04.2016. na iznos od 378,51 eura do isplate,

- 15.05.2016. na iznos od 304,47 eura do isplate,

- 15.06.2016. na iznos od 419,14 eura do isplate,

- 15.07.2016. na iznos od 13,99 eura do isplate,

- 15.08.2016. na iznos od 452,87 eura do isplate,

- 15.09.2016. na iznos od 174,16 eura do isplate,

- 15.10.2016. na iznos od 363,62 eura do isplate,

- 15.11.2016. na iznos od 429,17 eura do isplate,

- 15.12.2016. na iznos od 424,24 eura do isplate,

- 15.01.2017. na iznos od 438,79 eura do isplate,

- 15.02.2017. na iznos od 208,44 eura do isplate,

- 15.03.2017. na iznos od 286,16 eura do isplate,

- 15.04.2017. na iznos od 188,84 eura do isplate,

- 15.05.2017. na iznos od 176,09 eura do isplate,

- 15.06.2017. na iznos od 364,02 eura do isplate,

- 15.07.2017. na iznos od 330,36 eura do isplate,

- 15.08.2017. na iznos od 675,91 eura do isplate,

- 15.09.2017. na iznos od 221,21 euro do isplate,

- 15.10.2017. na iznos od 303,75 eura do isplate,

- 15.11.2017. na iznos od 665,33 eura do isplate,

- 15.12.2017. na iznos od 495,65 eura do isplate,

- 15.01.2018. na iznos od 398,14 eura do isplate,

- 15.02.2018. na iznos od 177,56 eura do isplate,

- 15.03.2018. na iznos od 130,06 eura do isplate,

- 15.04.2018. na iznos od 371,94 eura do isplate,

- 15.05.2018. na iznos od 469,41 euro do isplate,

- 15.06.2018. na iznos od 412,91 euro do isplate,

- 15.07.2018. na iznos od 268,36 eura do isplate,

- 15.08.2018. na iznos od 356,90 eura do isplate,

- 15.09.2018. na iznos od 357,33 eura do isplate,

- 15.10.2018. na iznos od 462,67 eura do isplate,

- 15.11.2018. na iznos od 365,19 eura do isplate,

- 15.12.2018. na iznos od 454,54 eura do isplate,

- 15.01.2019. na iznos od 397,50 eura do isplate.

kao i naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.238,05 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1944/2022-59 od 21. srpnja 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.479,66 eura bruto te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 7.238,05 eura do iznosa od 8.238,05 eura (za iznos od 1.000,00 eura), i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.479,66 eura bruto sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od:

- 15.06.2014. na iznos od 20,39 eura do isplate,

- 15.07.2014. na iznos od 22,77 eura do isplate,

- 15.08.2014. na iznos od 14,75 eura do isplate,

- 15.09.2014. na iznos od 17,84 eura do isplate,

- 15.10.2014. na iznos od 19,19 eura do isplate,

- 15.12.2014. na iznos od 6,67 eura do isplate,

- 15.01.2015. na iznos od 25,66 eura do isplate,

- 15.02.2015. na iznos od 22,78 eura do isplate,

- 15.03.2015. na iznos od 23,28 eura do isplate,

- 15.04.2015. na iznos od 13,45 eura do isplate,

- 15.05.2015. na iznos od 29,38 eura do isplate,

- 15.06.2015. na iznos od 27,31 eura do isplate,

- 15.07.2015. na iznos od 29,82 eura do isplate,

- 15.08.2015. na iznos od 27,60 eura do isplate,

- 15.09.2015. na iznos od 34,51 eura do isplate,

- 15.10.2015. na iznos od 16,31 eura do isplate,

- 15.11.2015. na iznos od 25,29 eura do isplate,

- 15.12.2015. na iznos od 34,73 eura do isplate,

- 15.01.2016. na iznos od 34,02 eura do isplate,

- 15.02.2016. na iznos od 16,91 eura do isplate,

- 15.03.2016. na iznos od 34,13 eura do isplate,

- 15.04.2016. na iznos od 27,41 eura do isplate,

- 15.05.2016. na iznos od 16,68 eura do isplate,

- 15.06.2016. na iznos od 29,39 eura do isplate,

- 15.07.2016. na iznos od 29,20 eura do isplate,

- 15.08.2016. na iznos od 24,91 eura do isplate,

- 15.09.2016. na iznos od 18,09 eura do isplate,

- 15.10.2016. na iznos od 26,63 eura do isplate,

- 15.11.2016. na iznos od 29,34 eura do isplate,

- 15.12.2016. na iznos od 24,87 eura do isplate,

- 15.01.2017. na iznos od 30,97 eura do isplate,

- 15.02.2017. na iznos od 5,88 eura do isplate,

- 15.03.2017. na iznos od 9,25 eura do isplate,

- 15.04.2017. na iznos od 17,00 eura do isplate,

- 15.05.2017. na iznos od 10,66 eura do isplate,

- 15.06.2017. na iznos od 29,33 eura do isplate,

- 15.07.2017. na iznos od 25,30 eura do isplate,

- 15.08.2017. na iznos od 54,29 eura do isplate,

- 15.09.2017. na iznos od 27,30 euro do isplate,

- 15.10.2017. na iznos od 30,93 eura do isplate,

- 15.11.2017. na iznos od 46,07 eura do isplate,

- 15.12.2017. na iznos od 34,96 eura do isplate,

- 15.01.2018. na iznos od 26,64 eura do isplate,

- 15.02.2018. na iznos od 16,42 eura do isplate,

- 15.03.2018. na iznos od 19,58 eura do isplate,

- 15.04.2018. na iznos od 32,94 eura do isplate,

- 15.05.2018. na iznos od 31,05 euro do isplate,

- 15.06.2018. na iznos od 40,50 euro do isplate,

- 15.07.2018. na iznos od 35,80 eura do isplate,

- 15.08.2018. na iznos od 43,17 eura do isplate,

- 15.09.2018. na iznos od 40,64 eura do isplate,

- 15.10.2018. na iznos od 42,04 eura do isplate,

- 15.11.2018. na iznos od 33,99 eura do isplate,

- 15.12.2018. na iznos od 35,57 eura do isplate,

- 15.01.2019. na iznos od 36,05 eura do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška za iznos od 1.000,00 eura, kao neosnovan.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 20.796,27 eura/ 156.689,51 kuna bruto sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačno navedenog iznosa, s time da prvi iznos dospijeva 15. lipnja 2014., pa sve do isplate, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i naknaditi troškove postupka u iznosu od 8.238,05 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekućom od dana 21. srpnja 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova tuženiku, ili ako drugostupanjski sud nađe da bi pobijanu presudu trebalo ponovo ukinuti, predlaže da drugostupanjski sud sukladno čl. 366.a ZPP-a sam provede postupak uz odgovarajuću primjenu odredaba o postupku pred prvostupanjskim sudom, radi otklanjanja nedostataka zbog kojih bi prvostupanjsku odluku trebalo ponovo ukinuti, odnosno da sud drugog stupnja postupi po zakonu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora prema navodima iz tužbe je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime prekovremenog rada i rada na državne praznike, dok je u podnesku od 10. srpnja 2021.(list 1332-1333 spisa) tužitelj tužbenim zahtjevom obuhvatio i naknadu za rad noću, a sve za razdoblje od 1. svibnja 2014. do 31. prosinca 2018.

6. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire žalitelj. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da iz Ugovora o radu tužitelja od 21.7.2003. (list 8-14 spisa) proizlazi da je isti sklopljen s tuženikom za obavljanje poslova radnog mjesta vozača (čl. 1.), da za rad noću, prekovremeni rad, rad nedjeljom i blagdanom te u neradne dane, dvokratni rad s prekidom dužim od 1 sata radnik ima pravo na povećanu plaću u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovine (čl. 4. st. 4.). Nadalje, prema čl. 6. ugovora, radni odnos zasniva se na puno radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno, da se radno vrijeme raspoređuje na pet radnih dana u tjednu, od ponedjeljka do četvrtka od 7,30-16,00 sati a petkom od 7,30 do 13,30 sati, s time da se tjedni i dnevni raspored radnog vremena može odrediti i na drugi način, sukladno potrebama poslodavca; da navedene odredbe ugovora o radu nisu mijenjane niti kasnije sklapanim aneksima između stranaka,

- da je iz preslike vozačke dozvole tužitelja (list 1211 spisa) vidljivo da se ista odnosi na B kategoriju vozila, odnosno vozila čija najveća dopuštena masa nije veća od 3500 kg (3.5 tona), i koja nemaju više od osam sjedala, ne računajući sjedalo za vozača,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi sljedeće:

- da kod tuženika radi 16 godina kao vozač-...,

- da nema određeno radno vrijeme nego radno vrijeme ovisi o tome što dostavlja i gdje,

- da dostavnice dobiva dan prije, da postoji tjedni raspored, ali se on zna i izmijeniti pa npr. u petak u 6 sati kad je kod kuće dobije mms poruku,

- da se magnetskom karticom evidentira kad dolazi i kad odlazi,

- da ako radi od 4 ujutro do 5 popodne da je to prekovremeni rad jer u ugovoru o radu piše da radi od ponedjeljka do četvrtka od 7,30 do 16,00, a petkom od 7,30 do 13,00, i da je radni tjedan 40 sati,

- da po ugovoru o radu ima fiksno radno vrijeme, ali da dobije od svog voditelja zadatak da ide u [obrt], mora doći u 3 sata ujutro, kad se vrati u 6 i obavlja dalje dostave po [adresa], a mora raditi po nalogu poslodavca, nema fiksno radno vrijeme osim po ugovoru,

- da je o prekovremenom radu pokušao razgovarati s bivšim voditeljem voznog parka, s gđom ČC i s g. Ć da to riješe, da mu daju ili slobodni dan ili plate prekovremene, a oni nisu htjeli razgovarati, nikada nije stavljao prigovore na isplatnu listu niti podnosio pisani zahtjev za isplatu prekovremenog,

- da o radu subotom sazna prema rasporedu tjedan dana prije, a izjavu sam piše nakon izvršene dostave i ti sati su isplaćeni,

- da za svaku dostavu popunjava putni radni list u kojem piše ime, datum dostave, vrijeme dostave, ture koje treba obaviti, kupce, vrijeme dolaska i odlaska od kupca, kilometražu dolaska kod svakog kupca i stavi napomenu da je natočio gorivo s koliko kilometara i koliko litara, putni radni list ostavlja na za to predviđeno mjesto, nitko nije prigovorio na putne radne listove,

- da je putne radne listove popunjavao temeljem rasporeda vožnje koje je prethodno sačinjavao poslodavac,

- da je po tom rasporedu on bio dužan popunjavati putni radni list za vožnju koja je bila određena po tom rasporedu od strane poslodavca,

- da nije odbio postupati po rasporedu vožnje sačinjenom od strane poslodavca jer je bio dužan postupati po nalogu poslodavca,

- da iz iskaza svjedoka GC i ČC proizlazi sljedeće:

- da je tužitelj radio poslove vozača - dostavljača prema krajnjim kupcima,

- da vozači nemaju fiksno radno vrijeme, nego određuju kada će doći temeljem rasporeda koji dobivaju,

- da se plaća po putnim nalozima radno vrijeme, odnosno koliko su bili na dostavi,

- da je vozačima radno vrijeme definirano po turama odnosno dostavama koje moraju obaviti,

- da se radni nalozi dobivaju dan prije za sljedeći dan, a raspored dostava se radi tjedan dana prije,

- da su vozačima otpremnice koje dobivaju ujedno i radni nalozi, odnosno broj dostava koje moraju obaviti,

- da je iz potpisanih izjava tužitelja (list 1183 i 1220-1245. spisa) utvrđeno da se one isključivo odnose na rad subotom, i to ne za sve subote koje je tuženik prema putnim radnim listovima odradio, pri čemu je usporedbom radnog vremena između potpisanih izjava tužitelja i putnih radnih listova razvidno da su odrađeni sati prema potpisanim izjavama jednaki odrađenim satima prema putnim radnim listovima s određenim manjim odstupanjima (a koja je naknadno utvrdio financijski vještak u svom nalazu i mišljenju u ovom predmetu),

- da je iz dostavljenih Tablica prekovremenih sati po putnim radnim listovima tužitelja (stranice 77-85 spisa) vidljivo da je tužitelj radio prekovremeno, odnosno vidljivo je koliko je sati prekovremeno tužitelj radio kojega dana u utuženom razdoblju, a koje tablice sačinjene po tužitelju sud prvog stupnja prihvaća kao vjerodostojne, s obzirom da su u skladu s podacima navedenim u putnim radnim listovima koji prileže spisu, pri čemu upravo evidencije sadržane u putnim radnim listovima predstavljaju polazište za izračun potraživanja neisplaćenih iznosa tužitelju na ime prekovremenog rada.

8. Prvostupanjski sud je također utvrdio da se na tužitelja kao vozača zaposlenog kod tuženika ne primjenjuju odredbe Zakona o radnom vremenu obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu ("Narodne novine", br. 75/13, 36/15 i 46/17 - dalje: ZRV), s obzirom za isto nisu ispunjene pretpostavke propisane tim zakonom.

8.1. Naime, odredbom čl. 3. st. 2. ZRV-a je propisano da se taj Zakon primjenjuje na vozače vozila čija je najveća dopuštena masa veća od 3.5 t, kao i na vozače vozila čija je dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3.5 t te na autobuse konstruirane ili trajno prilagođene za prijevoz više od devet putnika, uključujući i vozača. Dakle, okolnost da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao poslove vozača nije sama po sebi dovoljna da bi se primjenjivao ZRV, nego je potrebno da je ispunjen uvjet iz čl. 3. st. 2. ZRV-a. Također valja napomenuti da potpisom Priručnika za vozače iz 2015. i 2017. tužitelj nije mogao pristati na primjenu ZRV-a jer se u tim Priručnicima tuženik kao poslodavac poziva od odredbe paragrafa AZG, odnosno austrijskog Arbeitszeitgesetz (Zakona o radnom vremenu), a ne na odredbe hrvatskog ZRV-a (koji se u Priručnicima ni ne spominje).

8.2. S obzirom da je tužitelj u svom iskazu naveo da je dostavno vozilo koje je vozio za tuženika najveće dopuštene mase koja je manja od 3.5 t, kao i na činjenicu da tužitelj posjeduje vozačku dozvolu B kategorije, a koja uključuje upravljanje vozilima čija dopuštena masa nije veća od 3.5 tona, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da se na tužitelja ne primjenjuju odredbe ZRV.

9. Prema odredbama Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14, 12/17 i 98/19 – dalje: ZR), za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Pravo na isplatu povećane plaće u slučaju prekovremenog rada se uređuje pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili drugim aktima poduzeća (čl. 94.). Puno radno vrijeme radnika ne može biti duže od četrdeset sati tjedno. Ako zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu nije određeno radno vrijeme, smatra se da je puno radno vrijeme četrdeset sati tjedno. Radnik koji radi u punom radnom vremenu može sklopiti ugovor o radu s drugim poslodavcem u najdužem trajanju do osam sati tjedno, odnosno do sto osamdeset sati godišnje, samo ako je poslodavac, odnosno ako su poslodavci s kojima radnik već prethodno ima sklopljen ugovor o radu, radniku za takav rad dali pisanu suglasnost. (čl. 91.)

10. Nadalje, sud prvog stupnja navodi da se prema Pravilniku o radu tuženika od 25. veljače 2010. (list 1199-1209 spisa), osnovna plaća radnika povećava se za svaku godinu ukupnog radnog staža za 0,5%. (čl. 62.) U slučaju kada radnik zbog raspodjela radnog vremena, potrebe posla ili drugog razloga radi prekovremeno, nedjeljom ili noću ima pravo na slijedeće povećanje plaće:

- noćnog rada

30%

- prekovremenog rada 50%

- rad nedjeljom

50%

Kad radnik radi na dane blagdana i neradne dane utvrđene zakonom, kao i na dan Uskrsa, ima pravo na plaću uvećanu za 50%. (čl. 63.)

11. Ovdje treba dodati da je u utuženom razdoblju na snazi bio i Pravilnik o radu od 22. siječnja 2018. (list 1189-1199 spisa), gdje je u čl. 27. st. 3. Pravilnika propisano da je poslodavac obvezan isplatiti radniku dodatak na osnovnu cijenu sata radi i to:

- za rad noću (između 22,00 h i 06,00 h)

30%

- za prekovremeni rad

50%

- za rad blagdanom ili drugim neradnim danom 50%

- za rad nedjeljom

50%

Dodaci se ne zbrajaju, a za radnika se primjenjuje ono što je povoljnije.

12. Prema čl. 65. ZR-a, radnik je u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad).

13. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je u konkretnom slučaju pogrešno uzet redovni fond radnih sati od svega 40 sati tjedno. To iz razloga što je u čl. 6. st. 1. Ugovora o radu od 21. srpnja 2003. navedeno da se radni odnos zasniva za puno radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno pa nije postojala pravna osnova po kojoj bi redovni fond radnih sati iznosio više od ugovorenog.

14. Nadalje, žalitelj u bitnome ističe da tužitelj u čak 16 godina rada kod tuženika nikada nije prigovorio niti jednoj isplatnoj listi, nikada nije tražio navodne prekovremene sate te je izrijekom priznao da nikada nije zvao poslodavca i tražio uputu/nalog za prekovremeni rad, zbog čega tuženik smatra da nikakav prekovremeni rad na nalog poslodavca nije postojao.

14.1. Okolnost da tužitelj nije prigovorio isplatnoj listi niti je podnosio pisani zahtjev za isplatu prekovremenih sati prije podnošenja tužbe, nije ni od kakvog utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je pokušao razgovarati s gđom ČC i s g. Ć da riješe pitanje prekovremenih sati

– da mu daju slobodne dane ili isplate naknadu za te sate, ali da oni o tome nisu htjeli razgovarati.

15. Tuženik u žalbi ističe da je prvostupanjski sud neovlašteno dopustio preinaku tužbe kao u podnesku od 10. srpnja 2021., s obrazloženjem (točka 33.) da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. st. 3. ZPP-a, a u nastavku (u točki 34. obrazloženja presude) u cijelosti promašeno obrazlaže navodnu neosnovanost prigovora zastare istaknutog od strane tuženika.

15.1. Pod točkom 34. pobijane presude je prvostupanjski sud odbio tuženikov prigovor zastare kao neosnovan, navodeći da prema odredbi čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 93/14. i 127/17 i 98/19 – dalje. ZR/14) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, dok se prema čl. 232. st. 2. ZR/14 odredbe toga zakona o zastari neće primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa kojima je rok zastare istekao prije stupanja na snagu toga zakona. Kako je isti zakon stupio na snagu dana 7. kolovoza 2014., a najstarije utuženo potraživanje tužitelja u ovom postupku je dospjelo 15. lipnja .2014., to bi isto potraživanje prema odredbi čl. 135. čl. Zakona o radu iz 2009. ("Narodne novine", br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13) bilo u zastari tek 16. lipnja 2017., što znači da u vrijeme stupanja na snagu ZR/14. nije još nastupila zastara. Stoga se u konkretnom slučaju ima primijeniti zastarni rok od pet godina iz čl. 139. ZR/14, pa bi zastara za najstarije potraživanje nastupila 16. lipnja 2019., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 7. lipnja 2019., to je prigovor tuženika neosnovan.

15.2. Na naprijed opisane žalbene navode, valja odgovoriti kako slijedi.

15.3. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u skladu s odredbom čl. 186.b ZPP-a, tražeći da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos čiju visinu će tužitelj odrediti tek nakon što mu tuženik da potrebne podatke, odnosno nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate. Prema činjeničnim tvrdnjama u tužbi tužitelj potražuje isplatu naknade za prekovremeni rad i državni blagdan, dok je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 10. srpnja 2021. (list 1332-1333 spisa) tužitelj obuhvatio i novčane iznose koji se odnose na uvećanje plaće za noćni rad, a koji obuhvaća rad u vremenu od 22,00 sata do 6,00 sati.

15.4. S obzirom da je ovom drugostupanjskom presudom odbijen dio zahtjeva tužitelja za isplatu naknade za rad noću, žalbeni navodi u kojima tuženik ističe nedopuštenost preinake tužbe i zastaru u odnosu na dodatak za rad noću, ukazuju se neodlučnima.

16. Tuženik također navodi kako je tijekom postupka isticao da su putni radni listovi ispunjavani od strane tužitelja kao radnika te da ne predstavljaju nalog poslodavca za prekovremenim radom.

16.1. U ovoj pravnoj stvari je sud prvog stupnja ocijenio da su putni radni listovi popunjavani od strane tužitelja kao vozača temeljem rasporeda vožnje koji je prethodno sačinio tuženik, što znači da su isti ispunjeni za vožnju koja je bila određena po prethodnom rasporedu vožnje od strane poslodavca, zbog čega taj sud smatra da putni radni listovi predstavljaju nalog poslodavca za prekovremeni rad tužitelju. Pored toga, u obrazloženju presude je navedeno da je takav prekovremeni rad zbog izvanrednih situacija povećanja posla zahtijevao potrebu za dodatnim radom tužitelja kao vozača, te je po prirodi posla, a prema podacima u putnim radnim listovima, u konkretnim okolnostima pojedinog slučaja zahtijevao da tužitelj ranije dolazi na radno mjesto ili da ga kasnije napusti.

16.2. Točan je žalbeni navod tuženika da su putni radni listovi popunjavani od strane tužitelja, ali ovdje treba istaknuti da su isti popunjavani na temelju tjednog rasporeda radnog vremena kojeg je donosio tuženik kao poslodavac te takav tjedni raspored rednog vremena predstavlja nalog poslodavca za rad tužitelju, uključujući i prekovremeni rad.

16.3. Naime, tijekom cijelog prvostupanjskog postupka tuženik nije osporavao da je tužitelj odradio onaj broj radnih sati koji proizlazi iz putnih radnih listova, a taj broj sati je nedvojbeno veći od 40 sati tjedno koliko iznosi redovno radno vrijeme prema Ugovoru o radu kojeg su sklopile stranke, tako da je tužitelj u utuženom razdoblju radio duže od punog radnog vremena, i to na zahtjev poslodavca, koji je izražen u rasporedu vožnje, zbog čega se u ovoj pravnoj stvari ne radi o (samoinicijativnom) dužem ostajanju tužitelja na poslu bez naloga i dogovora s poslodavcem.

17. Nadalje, tuženik ističe da se prvostupanjski sud uopće ne dotiče isplaćenih dnevnica, odnosno njihovog značaja u odnosu na prekovremeni rad.

17.1. Pod točkom 24. obrazloženja je navedeno sljedeće: „Iako je tuženikovim Pravilnikom o radu u čl. 71., odnosno čl. 28., određeno da radniku koji je upućen na službeno putovanje u zemlji ili inozemstvu pripada pravo na dnevnicu, na naknadu putnih troškova i naknadu troškova noćenja, valja navesti kako potraživanja tužitelja s osnova dnevnica i nisu predmetom potraživanja u ovom postupku. Pritom valja naglasiti da iz iskaza tužitelja o istom proizlazi da je dnevnice dobivao od tuženika i to na račun za osobne troškove odnosno hranu i piće dok bi bio na putu, te da to i nije bilo uneseno u platne liste, već da mu je poslodavac taj iznos plaćao samo za tu svrhu na njegov račun. Kako niti sudski vještak iste iznose na ime dnevnica nije uračunavao u naknadu tužitelja na ime prekovremenog rada koju potražuje u ovom postupku, te koju je vještak utvrđivao polazeći od podataka sadržanih u putnim radnim listovima, bez utvrđivanja dnevnica, to isplaćene dnevnice i nemaju značaj u odnosu na utužene prekovremene sate rada u ovom predmetu.“

17.2. Dakle, prvostupanjski sud se „dotaknuo“ isplaćenih dnevnica, ali nije iznio pravilne razloge zbog kojih njihova isplata nije odlučna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari. Točan je navod suda prvog stupnja da predmetom potraživanja tužitelja u ovom postupku nisu dnevnice te da sudski vještak iznose dnevnica nije uračunavao u naknadu tužitelju na ime prekovremenog rada, ali to nisu razlozi koji bi opravdavali ocjenu prvostupanjskog suda da dnevnice nemaju značaj u odnosu na utužene prekovremene sate.

17.3. Naime, dnevnice za službeno putovanje služe radnicima za pokriće povećanih troškova za vrijeme službenih putovanja, a ne kao dodatak za prekovremeni rad, zbog čega iznos isplaćenih dnevnica nije od utjecaja na visinu utuženog potraživanja.

18. Iz nalaza i mišljenja vještaka od 15. prosinca 2020. te dopune nalaza i mišljenja vještaka zaprimljenog u spis 5. srpnja 2021. (list 1323-1330 spisa) proizlazi da ukupni neisplaćeni dodatak za prekovremeni rad u utuženom razdoblju iznosi 19.316,59 eura, i to u mjesečnim iznosima koji su navedeni pod točkom I izreke ove presude, dok bi dodatak za rad noću u utuženom razdoblju iznosio ukupno 1.479,66 eura, u mjesečnim iznosima koji su navedeni u točki II izreke ove presude.

19. S obzirom da se prema tuženikovom Pravilniku o radu dodaci za prekovremeni rad (50%) i dodaci za rad noću (30%) ne zbrajaju (čl. 27. st. 4. Pravilnika, list 1195 spisa), već se primjenjuje ono što je najpovoljnije za radnika, to tužitelj ima pravo na isplatu mjesečnih iznosa na ime prekovremenog rada jer su ti dodaci veći od dodataka za rad noću, a time za tužitelja povoljniji, tako da tužitelju pripada pravo na isplatu ukupnog iznosa od 19.316,59 eura, na ime prekovremenog rada, sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa navedenog pod točkom I izreke ove presude, pa je u tom dijelu prvostupanjsku presudu valjalo potvrditi, dok mu ne pripada pravo na isplatu iznosa 1.479,66 eura na ime zatraženog dodatka za rad noću, u mjesečnim iznosima navedenim pod točkom II izreke ove presude, kao niti zatezna kamata na te iznose, zbog čega je u tom dijelu odluka preinačena i odbijen dio tužbenog zahtjeva u tom iznosu.

20. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točki I izreke, a na osnovi odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki II izreke.

21. Ispitujući pravilnost primjene materijalnog prava, u odnosu na odluku o troškovima postupka, u okviru žalbenih navoda i po službenoj dužnosti u skladu s ovlaštenjem iz odredbe čl. 365 .st. 2. ZPP-a, a s obzirom na činjenicu da je postupak pokrenut prije 1. rujna 2019. (primjena čl. 117. st. 1. ZID ZPP-a - "Narodne novine", br. 70/19), ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 i 107/25) kada je tužitelju priznao trošak sastava podnesaka od 21. siječnja 2021. (list 1313-1314 spisa) i 28. listopada 2024. (list 1380-1381 spisa) prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, u visini od po 250 bodova za svaki podnesak, umjesto pravilno prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u visini od po 50 bodova za svaki podnesak, jer je u tim podnescima tužitelj samo uređivao tužbeni zahtjev, bez obrazlaganja ikakvih činjenica i dokaza koji su potrebni za odlučivanje u postupku, pa se radi o ostalim podnescima.

22. S obzirom da je tužitelju za sastav navedena dva podneska priznat trošak od 1.000,00 eura (2 x 250 bodova x 2,00 eura), uvećano za PDV od 250,00 eura, odnosno ukupno 1.250,00 eura, umjesto pravilno 200,00 eura (2 x 50 bodova x 2,00 eura) uvećano za PDV od 50,00 eura, što iznosi 250,00 eura, to je valjalo djelomično preinačiti odluku o troškovima te odbiti dio zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.000,00 eura, a u preostalom dijelu u visini od 7.238,05 eura odluku potvrditi.

23. Donošenjem ove odluke, tužitelj je u sporu uspio u omjeru od 93% (19.316,59 eura : 20.796,27 eura), što znači da nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu, tako da i primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu troška u cijelosti u naprijed navedenom iznosu od 7.238,05 eura.

24. S obzirom da je tuženik u žalbenom postupku uspio u manjem dijelu u pogledu odluke o trošku, kao sporednog potraživanja, te u pogledu glavnog zahtjeva u razmjerno neznatnom dijelu od 7% (preinačeno za 1.479,66 eura / pobijano žalbom 20.796,27 eura), temeljem odredaba čl. 35. st. 2., čl. 154. st. 5. ZPP-a i čl. 166. st. 2. ZPP-a nema pravo na naknadu troškova nagrade punomoćniku za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka III. izreke ove presude).

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Slavica Garac