Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3306/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joke Umićević, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice JZ kći ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice SZ kći ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice IZ kći ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje sve zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog ureda „Burić i Koudela“ d.o.o. Šibenik, protiv 1. tuženika EZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tuženice ZZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tuženice FZ, kći J iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi 1., 2. i 3. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1664/2022 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 30. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1664/2022 od 30. travnja 2024. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica (imena u nominativu): ad.1 CZ kći ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.2 SZ kći ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.3 IZ kći ČZ, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

„Utvrđuje se da su tužiteljice (imena u nominativu): ad.1 CZ, OIB [osobni identifikacijski broj], ad.2 SZ, OIB [osobni identifikacijski broj] i ad.3 IZ, OIB [osobni identifikacijski broj], suvlasnice svaka za po 1/3 dijela čest. broj 3200/49, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], pa se iste temeljem ove presude ovlašćuju zatražiti i postići uknjižbu istog prava u označenim razmjerima na svoja imena uz istodobni izbris istoga prava s imena ĐZ udova Č i FZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve rokom od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Protiv te presude žale se 1., 2. i 3. tužitelji iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev 1., 2. i 3. tužitelja za utvrđenjem da su suvlasnice svaka u 1/3 dijela čest.br. 3200/49 iz zu.br. 6894 k. o. [katastarska općina] te da su ovlaštene zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva uz brisanje tog prava s imena pravne prednice 1. i 2. tuženika te 3. tuženice.

5. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode da je presudom Općinskog suda u Šibeniku od 6. studenog 2017. poslovni broj P-1932/2016 utvrđeno pravo vlasništva tužiteljica na posebnom fizičkom dijelu nekretnine označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 650 m[2] , označenog slovima E-F-G-H-I-B-C-E prema skici mjesta spora izrađeno od strane sudskoj vještaka Borka Baranovića od 10. ožujka 2017., da je Državna geodetska uprava Područni ured za katastar Šibenik temeljem te presude izvršio parcelaciju nekretnine katastarski označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da je formirana nova čestica označena kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 650 m[2] , da je zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Šibeniku u zemljišnoj knjizi proveo cijepanje i upis novonastale čestice te je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Šibeniku upisano pravo vlasništva: suvlasnički dio 1/2 RZ te suvlasnički dio 1/2 FZ, da su 1. i 2. tuženici nasljednici upisane RZ te da je potrebno uskladiti stvarno s formalnim zemljišnoknjižnim stanjem, da su tužiteljice naslijedile sve svoje nekretnine prema rješenju o nasljeđivanju poslovni broj O-3083/15 iza smrti svog oca ČZ, da su u posjedu predmeta spora kao poštene, istinite i zakonite posjednice (i po prednicima) više od 50 godina te da su stoga stekle pravo suvlasništva sporne nekretnine.

6. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev navodeći da tužiteljice nisu stekle suvlasništvo sporne nekretnine temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17.- dalje: ZVDSP) jer je djed istih AZ bio samo jedan od četvero tužitelja u predmetu P-1002/83 te je presudom od 25. svibnja 1989. isti utvrđen suvlasnikom u 3/6 dijela posebnog fizičkog dijela matične čest.br. 3200/2 k. o. [katastarska općina] površine 650 m[2] dok tužiteljice paušalno navode da je njihov otac ČZ stekao ukupnost popisane površine, nasljeđivanjem iza oca, AZ pokojnog S te materijalnom diobom naslijeđene imovine s braćom i sestrama, da tužiteljice nisu dokazale da je ČZ, otac tužiteljica, stekao vlasništvo sporne nekretnine, tuženici nisu bili stranke u postupku koji se vodio pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1932/2016 te da tužiteljice nisu pružile dokaze niti za stjecanje utuženog prava po nekom drugom pravnom osnovu pa da je stoga valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

7. Žaliteljice u žalbi ističu da su u poštenom posjedu sporne nekretnine više od 50 godina (i po pravnim prednicima) te da su istu stekle dosjelošću te da sud prvog stupnja navedeno nije raspravio te je također ističu da su tu nekretninu naslijedile iza smrti svog oca ČZ te da je posljedično trebalo prihvatiti njihov tužbeni zahtjev.

8. Iz do sada provedenog postupka proizlazilo bi da u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] zu.br. 6894 je uknjiženo suvlasništvo u odnosu na čest.br. 3200/49, svatko u 1/2 dijela – HZ, udova Č te 3 tuženica FZ; da je izvršena parcelacija matične čestice broj 3200/2 k. o. [katastarska općina] i na čest.br. 3200/49 površine 650 m2 Prijavnim listom Područnog ureda za katastar u Šibeniku iz rujna 2020.; da se u naravi radi o zemljišnoj površini u neposrednoj blizini osnovne škole „Vidici“ u gradu [adresa] a na kojoj se nalazi stari, većim dijelom nedovršeni stambeni objekt s neuređenom i zapuštenom okućnicom obraslom raslinjem.

9. Prvostupanjski sud u ovom je predmetu propustio utvrditi sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke pa je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

10. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Sukladno st. 2. istog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvu protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (čl. 159. st. 3. ZVDSP). Sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava s istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici (čl. 160. st. 2. ZVDSP). Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom ni potajno ili prijevarom i zlouporabom povjerenja (čl. 18. st. 2. ZVDSP), a pošten je ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, s tim da poštenje pred stečenim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (čl. 18. st. 4. ZVDSP), a sukladno st. 5. istog članka posjed se smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno.

11. Prema odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 –dalje: ZOVO) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina (čl. 28. st. 4. ZOVO). Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZOVO posjed stvari ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičnu vlast na stvari, a posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja (čl. 72. st. 1. ZOVO), a posjed je savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (čl. 72. st. 2. ZOVO), dok je st. 3. istog članka propisano da se savjesnost posjeda pretpostavlja.

12. Sukladno iznesenom potrebno je u prvostupanjskom postupku utvrditi jesu li tužiteljice stekle dosjelošću pravo vlasništva (suvlasništva) sporne nekretnine tj. jesu li tužiteljice i njihovi pravni prednici posjedovali predmetnu nekretninu kroz zakonom određeno vrijeme i je li tijekom cijelog tog vremena posjed bio zakonit i istinit, s tim da se poštenje posjeda pretpostavlja. Pravo na posjed ima ona osoba koja ima objektivno valjani titulus odnosno naslov stjecanja, a posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit. Zakonit posjed daje pravo na posjed. Istinit je posjed onaj koji je stečen na dopušten i pravilan način, a neistinit je onaj koji je stečen silom, potajno ili prijevarom ili zlouporabom povjerenja odnosno na izmoljen način.

13. Prvostupanjski sud propustio je u tom smislu utvrditi odlučne činjenice, a cijeneći pri tome navode 1., 2. i 3. tužiteljica da su (i po pravnim prednicima) u poštenom posjedu sporne nekretnine preko 50 godina, da je djed tužiteljica još 60-tih godina prošlog stoljeća zajedno sa svojom suprugom, a bakom tužiteljica GZ izgradio obiteljsku kuću u kojoj su živjeli prednici tužiteljica te otac tužiteljice danas pokojni ČZ te 1. tužiteljica.

14. Također valja reći da postoji zakonska presumpcija poštenog posjeda, da se nepoštenje posjeda može dokazivati a pretpostavka poštenja posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću je ispunjena ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova ili ne zna ili ne može znati da nije njegova.

15. Stoga će u ponovnom postupku biti potrebno utvrditi jesu li ispunjeni zakonski uvjeti da tužiteljice osnovano traže utvrđenje suvlasništva predmetne nekretnine.

16. Iz iznesenih razloga valjalo je ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca (čl. 370. ZPP i čl. 371. ZPP).

17. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud na pouzdan i nedvojben način raspraviti utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva te će tek nakon toga biti u mogućnosti ocjenom izvedenih dokaza u skladu s čl. 8. ZPP donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić