Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3890/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Andrini Raspor Flis, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]; 2. JE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupana punomoćnik Zoran Belušić, odvjetnik iz Buja, protiv tuženika: Erste & Steiermärkische bank d.d., OIB: 23057039320, Jadranski Trg 3/a, 51000 Rijeka, kojeg zastupa punomoćnik Damir Metelko, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj P-684/2023-7 od 27. ožujka 2024., dana 30. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, poslovni broj P-684/2023-7 od 27. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti suda prvog stupnja za postupanje u ovoj pravnoj stvari, kao neosnovan.
2. Protiv tog rješenja žali se tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje ukine i traži trošak sastava žalbe.
3. Žalba nije osnovana.
4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. toč. 6. ZPP, budući da tuženiku nezakonitim postupanjem nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.
5. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a tuženik niti ne navodi koju od bitnih povreda iz te odredbe je sud prvog stupnja počinio.
6. Sud prvog stupnja, također, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje ZSP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.
8. Nesporno je da je ugovorom o kreditu broj [broj kredita], sklopljenog između stranaka 3. svibnja 2007. godine, u čl. 14. ugovorena za slučaj spora nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, a ta je odredba ugovora unaprijed formulirana na standardnom ugovoru tuženika i o njoj se nije pojedinačno pregovaralo.
9. Na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 5. studenog 2020. godine zaključeno je da je prorogacijska klauzula o mjesnoj nadležnosti u korist registriranog sjedišta banke odredba o kojoj se nije posebno pregovaralo, te je ona ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, imajući u vidu pritom vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta potrošača i banke, mogućnost dolaska na sud, opće imovno stanje potrošača i ostale odlučujuće okolnosti.
10. Prema odredbi čl. 1. st. 3. Direktive vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, nepoštenim uvjetima će se smatrati one jednostrane odredbe koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Opća klauzula nepoštenosti odnosi se na ugovornu odredbu koja mora biti takva da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo i mora postojati značajna neravnoteža u stranačkim pravima i obvezama, te se protiviti načelu savjesnosti i poštenja.
11. Odredba čl. 82. alineja 19. ZZP propisuje da je ugovorna odredba koja se može smatrati nepoštenom, primjerice, odredba kojom se isključuje, ograničava ili otežava pravo potrošača ostvarivati prava iz ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom.
12. Na sjednici sudaca građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, održanoj dana 8. lipnja 2022. godine zauzeto je pravno shvaćanje, koje se, između ostalog. osniva i na rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gr 1-143/19 od 11. prosinca 2019. godine, prema kojem se odredba čl. 19. i st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16 – dalje ZPK), a koja propisuje da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, te da se ta odredbe primjenjuje na sve sporove koji nastaju nakon stupanja na snagu ZID ZPK (Narodne novine broj 102/15), a koji je u primjeni od 30. rujna 2015. godine, jer se radi o procesnoj odredbi.
13. Imajući u vidu zauzeto pravno shvaćanje, a s obzirom na to da je tužitelj podnio tužbu 2023. godine, sukladno tom pravnom shvaćanju, neosnovan je prigovor mjesne nenadležnosti, što je pravilno ocijenio i sud prvog stupnja, pri čemu je sud prvog stupnja imao u vidu da je ugovorena nadležnost suda u mjestu u kojem nije prebivalište 1. i 2. tužitelja kao potrošača, već je ono udaljeno 84 km u jednom smjeru od [adresa] do [adresa], što uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača s obzirom na udaljenost između prebivališta tužiteljice i sjedišta tuženika, te tužiteljičine mogućnosti dolaska na sud i njezinu imovinsku situaciju, tim više što tuženik ima poslovnicu u [adresa], zbog čega je pravilno sud prvog stupnja postupio donoseći pobijano rješenje, pa suprotni žakbeni navodi nisu osnovani.
14. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja.
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Sudac:
Andrina Raspor Flis
