Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3569/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Tini Čemerika, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, zastupana po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-1110/2023-29 od 2. lipnja 2025., u sjednici vijeća 30. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-1110/2023-29 od 2. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I.Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o [broj kredita] od 14.03.2008.g. koji su sklopili OZ (OIB: [osobni identifikacijski broj] ) kao korisnik kredita i Hypo Alpe-Adria Bank d.d., Zagreb (sada Addiko Bank d.d. [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 14036333877) kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II.Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB: 14036333877 da tužiteljici OZ, [adresa], 10360 Sesvete- Zagreb OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana plati iznos od 3.396,00 € na ime razlike valute (tečaja) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos kako slijedi:

-na iznos od 7,20 € od 07.11.2008.g. do isplate

-na iznos od 9,94 € od 08.01.2009.g. do isplate

-na iznos od 11,87 € od 11.02.2009.g. do isplate

-na iznos od 12,74 € od 10.03.2009.g. do isplate

-na iznos od 10,34 € od 11.04.2009.g. do isplate

-na iznos od 10,95 € od 15.05.2009.g. do isplate

-na iznos od 7,23 € od 09.06.2009.g. do isplate

-na iznos od 4,49 € od 18.08.2009.g. do isplate

-na iznos od 5,21 € od 18.08.2009.g. do isplate

-na iznos od 6,66 € od 12.09.2009.g. do isplate

-na iznos od 6,54 € od 14.10.2009.g. do isplate

-na iznos od 5,07 € od 12.11.2009.g. do isplate

-na iznos od 7,81 € od 15.12.2009.g. do isplate

-na iznos od 10,02 € od 13.01.2010.g. do isplate

-na iznos od 13,14 € od 14.02.2010.g. do isplate

-na iznos od 12,43 € od 13.03.2010.g. do isplate

-na iznos od 16,67 € od 16.04.2010.g. do isplate

-na iznos od 15,87 € od 18.05.2010.g. do isplate

-na iznos od 17,43 € od 16.06.2010.g. do isplate

-na iznos od 31,02 € od 16.07.2010.g. do isplate

-na iznos od 28,23 € od 17.09.2010.g. do isplate

-na iznos od 36,77 € od 17.09.2010.g. do isplate

-na iznos od 33,82 € od 02.10.2010.g. do isplate

-na iznos od 29,07 € od 05.11.2010.g. do isplate

-na iznos od 39,09 € od 16.12.2010.g. do isplate

-na iznos od 51,84 € od 13.01.2011.g. do isplate

-na iznos od 42,81 € od 09.02.2011.g. do isplate

-na iznos od 46,28 € od 08.03.2011.g. do isplate

-na iznos od 42,25 € od 08.04.2011.g. do isplate

-na iznos od 42,99 € od 07.05.2011.g. do isplate

-na iznos od 60,05 € od 07.06.2011.g. do isplate

-na iznos od 61,71 € od 08.07.2011.g. do isplate

-na iznos od 75,96 € od 11.08.2011.g. do isplate

-na iznos od 68,64 € od 08.09.2011.g. do isplate

-na iznos od 60,62 € od 08.10.2011.g. do isplate

-na iznos od 59,76 € od 10.12.2011.g. do isplate

-na iznos od 59,15 € od 10.12.2011.g. do isplate

-na iznos od 62,97 € od 12.01.2012.g. do isplate

-na iznos od 66,30 € od 09.02.2012.g. do isplate

-na iznos od 66,75 € od 08.03.2012.g. do isplate

-na iznos od 64,44 € od 11.04.2012.g. do isplate

-na iznos od 66,00 € od 10.05.2012.g. do isplate

-na iznos od 67,06 € od 09.06.2012.g. do isplate

-na iznos od 65,27 € od 10.07.2012.g. do isplate

-na iznos od 65,74 € od 09.08.2012.g. do isplate

-na iznos od 64,40 € od 11.09.2012.g. do isplate

-na iznos od 61,54 € od 10.10.2012.g. do isplate

-na iznos od 64,63 € od 09.11.2012.g. do isplate

-na iznos od 66,12 € od 12.12.2012.g. do isplate

-na iznos od 65,04 € od 09.01.2013.g. do isplate

-na iznos od 59,20 € od 09.02.2013.g. do isplate

-na iznos od 64,16 € od 09.03.2013.g. do isplate

-na iznos od 64,59 € od 09.04.2013.g. do isplate

-na iznos od 62,65 € od 10.05.2013.g. do isplate

-na iznos od 56,60 € od 12.06.2013.g. do isplate

-na iznos od 1.180,87 € od 18.06.2013.g. do isplate

po stopi koje su do 31.07.2015. godine određene u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamate stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 31. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se prigovor prijeboja tuženika.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d., [adresa], 10000 Zagreb, (OIB: 14036333877) da tužiteljici OZ, [adresa], 10360 Sesvete- Zagreb (OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.300,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

2. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23

- dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači prema žalbenim navodima odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu od 14. ožujka 2008. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te isplata iznosa od 3.396,00 eura na ime razlike valute – tečaja.

5. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju ističe tuženik jer izreka prvostupanjske presude nije proturječna niti sama sebi niti razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6. Neosnovano tuženik ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, a to zato jer je tuženiku omogućeno raspravljanje pred sudom pri čemu se navodi da je na ročištu 10. srpnja 2024. tuženik odustao od prijedloga za saslušanjem javne bilježnice Ilinke Lisonek iz Zagreba te je na istom ročištu sud donio rješenje kojim je odbio prijedlog tuženika za provođenjem dokaza saslušanjem djelatnice tuženika obzirom tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije naveo ime i prezime niti adresu predložene svjedokinje.

7. U provedenom postupku utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.

8. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita i pravni prednik tuženika kao davatelj kredita 14. ožujka 2008. zaključili Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos od 20.285,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan isplate, da je namjena kredita kupnja automobila, a kredit se otplaćuju 84 obroka u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju na dan otplate mjesečnih anuiteta, da tužiteljica ima status potrošača te da je tužiteljica više platila osnovom otplate anuiteta za koji je vezana glavnica švicarski franak iznos od 3.396,00 eura.

9. Predmet spora je restitucijski zahtjev, kao posljedica zaštite potrošača od nepoštene odredbe.

10. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15 i 14/19), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.

11. Pravilno se sud pozvao na učinke odluke koja se odnosi na zaštitu kolektivnih interesa potrošača vezano za valutnu klauzulu u švicarskim francima (dalje: CHF). Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije.

12. Neodlučni su i ostali žalbeni prigovori jer je relevantno - je li je ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Pogrešno žaliteljica ističe da se zaštita u postupcima kolektivnih interesa iscrpljuje u utvrđenju povrede koju je potrebno otkloniti. To stoga jer nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmet tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača za naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih i iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO/05). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.

13. Sud pravilno dosuđuje restitucijski zahtjev na ime preplaćenog iznosa zbog odredbe koja tužitelja ne obvezuje, u visini utvrđenoj na temelju provedenog vještačenja, odbijajući i tuženikov prigovor zastare. Pravilno je izračunata visina prema izračunu iznad onoga što je tužitelj trebao platiti i kao da nije ugovorena valutna klauzula. To je u skladu sa zabranom revizije nepoštene odredbe i načelom uređenja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi.

14. Pravilno je određena isplata, sukladno cilju i zaštiti koja se pruža prema Direktivi 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje:Direktiva 93/13) te prema načelima izraženim u odlukama Suda Europske unije, a prema kojima se potrošača dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora, kao da nije bilo nepoštene odredbe. To s obzirom na to da je cilj zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi, tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Tako i u predmetu C-421/14 Banco Primus, sud je protumačio odredbu članka 6. stavak 1. Direktive 93/13 na način da kada sud utvrdi nepoštenom odredbu, on ju je obavezan izuzeti iz primjene, ali nije ovlašten izmijeniti njen sadržaj, a sam ugovor mora nastaviti postojati u načelu bez ikakve izmjene, osim one koja proizlazi iz ništetnosti navedene odredbe, ako je takav kontinuitet ugovora pravno moguć prema pravilima nacionalnog prava. U tom tumačenju je izraženo načelo i zabrane revizije nepoštene odredbe. To znači da sud ne može kreirati sadržaj odredbe smanjenjem na neku prihvatljivu razinu iznosa koji treba platiti na temelju neobvezujuće odredbe, već sud treba u potpunosti izuzeti tu odredbu iz primjene.

15. Također treba reći da tuženik tijekom postupka neosnovano ističe prigovor zastare, jer je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2023., a zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, a zastara individualnog restitucijskog zahtjeva (obzirom na trajanje zastarnog roka od pet godina (opći zastarni rok), u odnosu na zahtjev za isplatu temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastarijeva 14. lipnja 2023. obzirom je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 donesena 14. lipnja 2018.

16. Na žalbene prigovore provedenom financijskom vještačenju u postupku valja reći da su isti pravne prirode te ne utječu na pravilnost ocjene prvostupanjskog suda koji svoju odluku temelji na provedenom financijskom vještačenju.

17. Također neosnovano tuženik prigovara da nisu uzete u obzir tzv. negativne razlike, a to stoga jer je u svezi s istim tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor prijeboja kojeg je prvostupanjski sud pravilno odbio (točka III. izreke prvostupanjske presude), a to zato jer tuženik prigovor prijeboja nije precizirao niti nakon provedenog financijskog vještačenja tj. tuženik nije naveo određeni novčani iznos koji bi se odnosio na taj prigovor.

18. Na žalbene prigovore kojima se prigovara dosuđenoj zateznoj kamati valja reći da je ista dosuđena u skladu s odredbom čl. 1115. ZOO obzirom se ovdje radi o povratu onoga što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik zbog toga nesavjestan stjecatelj te je temeljem te odredbe dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa.

19. Uz to, na žalbene navode valja reći da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je dobila Ugovor o kreditu u švicarskoj valuti, potpisala ga kod javnog bilježnika, a Ugovor je dobila u autosalonu gdje je kupovala automobil te joj je djelatnik u autosalonu rekao da je kredit u švicarskim francima siguran, dok bankarskog djelatnika nije niti vidjela.

20. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je donio pobijanu prvostupanjsku presudu.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a u pogledu žalbenih navoda kojima tuženik ističe da prvostupanjski sud u presudi nije odbio njegov zahtjev za naknadu parničnog troška valja reći da tuženik nije predložio donošenje dopunske odluke u svezi istoga u smislu čl. 339. ZPP. Također neosnovano tuženik prigovara primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) (Tbr. 52. toč. 3. Tarife).

22. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

mr.sc. Iris Gović Penić