Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-3006/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Manueli Grbac Parčić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po odvjetniku Saši Poldanu iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Saša Poldan, Goran Gatara, Valentina Vižitin, Marko Komorski, Ana Ilić i Soča Fruk Morina iz Rijeke i Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika i tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-198/2022-28 od 27. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-198/2022-28 od 27. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom II., III. i IV. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.
III. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja RH i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P- 198/2022-28 od 27. svibnja 2022. u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I - Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos 2.664,38 kuna po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama (koja do 31.12.2007. teku po stopi 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate), za period od 01.01.2008. do 31.07.2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku:
- na iznos 41,64 kuna od 21. prosinca 2007. godine do isplate;
- na iznos 40,30 kuna od 25. siječnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 41,39 kuna od 25. veljače 2008. godine do isplate;
- na iznos 40,17 kuna od 26. ožujka 2008. godine do isplate;
- na iznos 40,29 kuna od 23. travnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 38,89 kuna od 21. svibnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 51,73 kuna od 26. lipnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 51,24 kuna od 25. srpnja 2008. godine do isplate;
- na iznos 49,91 kuna od 26. kolovoza 2008. godine do isplate;
- na iznos 48,91 kuna od 18. rujna 2008. godine do isplate;
- na iznos 48,56 kuna od 23. listopada 2008. godine do isplate;
- na iznos 51,11 kuna od 24. studenoga 2008. godine do isplate;
- na iznos 48,49 kuna od 2. prosinca 2008. godine do isplate;
- na iznos 48,34 kuna od 21. siječnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 50,24 kuna od 25. veljače 2009. godine do isplate;
- na iznos 49,66 kuna od 25. ožujka 2009. godine do isplate;
- na iznos 88,98 kuna od 24. travnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 87,01 kuna od 28. svibnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 83,67 kuna od 26. lipnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 82,34 kuna od 24. srpnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 80,01 kuna od 26. kolovoza 2009. godine do isplate;
- na iznos 78,14 kuna od 25. rujna 2009. godine do isplate;
- na iznos 75,76 kuna od 30. rujna 2009. godine do isplate;
- na iznos 73,50 kuna od 31. listopada 2009. godine do isplate;
- na iznos 72,40 kuna od 30. studenoga 2009. godine do isplate;
- na iznos 70,86 kuna od 31. prosinca 2009. godine do isplate;
- na iznos 69,95 kuna od 31. siječnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 67,92 kuna od 28. veljače 2010. godine do isplate;
- na iznos 66,89 kuna od 31. ožujka 2010. godine do isplate;
- na iznos 64,82 kuna od 30. travnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 62,34 kuna od 31. svibnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 62,93 kuna od 28. srpnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 60,31 kuna od 25. kolovoza 2010. godine do isplate;
- na iznos 60,62 kuna od 24. rujna 2010. godine do isplate;
- na iznos 58,13 kuna od 25. listopada 2010. godine do isplate;
- na iznos 54,33 kuna od 24. studenoga 2010. godine do isplate;
- na iznos 52,68 kuna od 23. prosinca 2010. godine do isplate;
- na iznos 53,56 kuna od 24. siječnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 48,65 kuna od 23. veljače 2011. godine do isplate;
- na iznos 46,66 kuna od 29. ožujka 2011. godine do isplate;
- na iznos 43,41 kuna od 26. travnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 40,45 kuna od 27. svibnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 39,66 kuna od 28. lipnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 37,69 kuna od 25. srpnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 31,10 kuna od 25. kolovoza 2011. godine do isplate;
- na iznos 29,09 kuna od 26. rujna 2011. godine do isplate;
- na iznos 24,39 kuna od 25. listopada 2011. godine do isplate;
- na iznos 13,45 kuna od 28. studenoga 2011. godine do isplate;
- na iznos 11,61 kuna od 28. prosinca 2011. godine do isplate;
- na iznos 9,78 kuna od 26. siječnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 7,95 kuna od 31. siječnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 6,10 kuna od 5. ožujka 2012. godine do isplate;
- na iznos 3,99 kuna od 3. travnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 2,38 kuna od 30. travnja 2012. godine do isplate, sve u roku od 15 dana."
II - Nalaže se tuženici da isplati tužitelju iznos 8.442,21 kuna (osamtisućačetiristočedrdesetdvijekuneidvadesetjednulipa), po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zateznim kamatama koje do 31. srpnja 2015. godine teku po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku:
- na iznos 2,43 kuna od 26. listopada 2005. godine do isplate;
- na iznos 3,88 kuna od 24. studenoga 2008. godine do isplate;
- na iznos 61,4 kuna od 25. veljače 2009. godine do isplate;
- na iznos 75,15 kuna od 25. ožujka 2009. godine do isplate;
- na iznos 34,41 kuna od 24. travnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 32,72 kuna od 28. svibnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 9,17 kuna od 26. lipnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 19,1 kuna od 24. srpnja 2009. godine do isplate;
- na iznos 12,3 kuna od 26. kolovoza 2009. godine do isplate;
- na iznos 13,35 kuna od 25. rujna 2009. godine do isplate;
- na iznos 0,65 kuna od 31. listopada 2009. godine do isplate;
- na iznos 18,16 kuna od 30. studenoga 2009. godine do isplate;
- na iznos 28,87 kuna od 31. prosinca 2009. godine do isplate;
- na iznos 52,44 kuna od 31. siječnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 55,58 kuna od 28. veljače 2010. godine do isplate;
- na iznos 80,15 kuna od 31. ožujka 2010. godine do isplate;
- na iznos 83,61 kuna od 30. travnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 79,14 kuna od 31. svibnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 150,77 kuna od 28. srpnja 2010. godine do isplate;
- na iznos 144,9 kuna od 25. kolovoza 2010. godine do isplate;
- na iznos 218,08 kuna od 24. rujna 2010. godine do isplate;
- na iznos 221,33 kuna od 25. listopada 2010. godine do isplate;
- na iznos 188,28 kuna od 24. studenoga 2010. godine do isplate;
- na iznos 217,74 kuna od 23. prosinca 2010. godine do isplate;
- na iznos 330,92 kuna od 24. siječnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 261,9 kuna od 23. veljače 2011. godine do isplate;
- na iznos 293,3 kuna od 29. ožujka 2011. godine do isplate;
- na iznos 279,52 kuna od 26. travnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 275,93 kuna od 27. svibnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 372,19 kuna od 28. lipnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 429,81 kuna od 25. srpnja 2011. godine do isplate;
- na iznos 457,75 kuna od 25. kolovoza 2011. godine do isplate;
- na iznos 522,4 kuna od 26. rujna 2011. godine do isplate;
- na iznos 405,14 kuna od 25. listopada 2011. godine do isplate;
- na iznos 394,24 kuna od 28. studenoga 2011. godine do isplate;
- na iznos 401,05 kuna od 28. prosinca 2011. godine do isplate;
- na iznos 414,03 kuna od 26. siječnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 446,95 kuna od 31. siječnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 456,22 kuna od 05. ožujka 2012. godine do isplate;
- na iznos 439,68 kuna od 03. travnja 2012. godine do isplate;
- na iznos 451,47 kuna od 30. travnja 2012. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.
III - Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 7.119,20 kuna (sedamtisućastodevetnaestkunaidvadesetlipa) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude 27. svibnja 2022. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 4.130,80 kuna, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.
IV - Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka."
2. Protiv dijela prvostupanjske presude pod točkom II., III. i IV. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška žalbe, podredno ukine pobijani dio presude i predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3. Tužitelj je izjavio žalbu u dijelu odluke o parničnom trošku u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom.
4. Žalbe tuženika i tužitelja su neosnovane.
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji je isplatio tuženiku na temelju ništetnog ugovora.
6. Suprotno navodima žalbe, pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama za koje postoji realna podloga u sadržaju spisa pa se kao takva može ispitati. Pored toga, suprotno sadržajnim žalbenim navodima, ne predleži bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijana presuda sadrži sasvim jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, a za što postoji podloga u izvedenim dokazima, te izreka pobijane presude nije u suprotnosti s njenim obrazloženjem, već je upravo rezultat cjelokupnog provedenog postupka razloženog u obrazloženju pobijane presude.
7. Kako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to nije osnovan istaknuti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
8. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za zakonito presuđenje ovog spora i na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano utvrdio potrebno činjenično stanje izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, pa nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. Slijedom navedenoga, neosnovani su žalbeni navodi glede počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
10. Tužitelj u tužbi navodi da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu br. [broj kredita] kojeg je 29. ožujka 2005. godine sklopio kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom. Prvobitnim tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao utvrđenje ništetnim odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.
11. Sud prvog stupnja je utvrdio da su tužitelj kao korisnik kredita, i tuženik kao kreditor sklopili naprijed navedeni Ugovor o kreditu kojim je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 20.257,13 CHF te način otplate u jednakim mjesečnim anuitetima prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća; da je tužitelj ugovor o kreditu sklopio u svojstvu potrošača; da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila; da su odredbe čl. 2. i 7. Ugovora u kojem su ugovoreni jednostrana promjena kamatne stope i valutna klauzula ništetne; da je tužitelj preplatio anuitete zbog promjene tečajnih razlika pa je slijedom navedenih utvrđenja prihvatio tužbeni zahtjev kojim obvezuje tuženika isplatiti tužitelju zbog tečajnih razlika preplaćeni iznos anuiteta od ukupno 8.442,21 kuna – sada 1.120,47 eura sa zateznim kamatama sukladno odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/2. –dalje: ZOO).
11.1. Valja istaknuti da je prvostupanjski sud 15. prosinca 2021. godine donio presudu kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, a da je ovaj viši sud po žalbi tuženika donio odluku 1. ožujka 2022. kojom je presudom odbio kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu glede utvrđenja ništetnosti dijela predmetnog ugovora o kreditu, dok je rješenjem ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom III., IV., V. i VI. te predmet u tom dijelu vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također je odlučeno da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti konačnom odlukom.
12. Dakle, sada je prijepor isključivo isplata preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.
13. Slijedom navedenoga, žalbeni navodi tuženika glede "razloga ništetnosti", "nemogućnosti isticanja ništetnosti", i "prigovora zastare" su neosnovani budući je o tim prigovorima već odlučeno pravomoćnom odlukom ovog suda poslovni broj Gž- 339/2022-2 od 1. ožujka 2022.
14. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare novčane tražbine na ime preplaćenog iznosa zbog ugovorene valutne klauzule neosnovanim. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. 4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka." Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. zastara prekinuta u smislu čl. 241. ZOO te je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela ponovno teći (odluka Vrhovnog suda RH Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.).
15. Zastara potraživanja prema tuženiku s osnova valutne klauzule počela je teći 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Stoga je tužba od 23. travnja 2021. podnijeta u roku od 5 godina propisanom odredbom čl. 225. ZOO.
16. Žalbeni navodi glede financijskog vještačenja su potpuno neosnovani. Naime, sud određuje zadatak vještaku. Sud prvog stupnja u ovom je predmetu jasno odredio zadatak financijskom vještaku, te tuženik, kako je to razvidno iz spisa do zaključenja glavne rasprave nije predlagao saslušati vještaka financijske struke već je iznio svoje shvaćanje glede zadatka vještaku, što ponavlja i u ovoj žalbi.
16.1. Valja istaknuti da samo sud ima ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema tim ovlastima, odnosno time što žalitelj ocjenom dokaza nije zadovoljan i smatra da je prvostupanjski sud trebao dati zadatak vještaku po njegovom prijedlogu, nema značaj bilo kakve povrede odredaba parničnog postupka. To je u biti samo prigovor činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza - koja je različita od pravilne ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te prigovori o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu (s izrazom svojeg shvaćanja provedenih dokaza, koje shvaćanje sugerira prihvatiti).
16.2. Dakle, tuženik svojim žalbenim navodima glede provedenog financijskog vještačenja osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja.
17. Suprotno žalbenim navodima, pravilna je odluka suda prvog stupnja o zateznim kamatama. Naime, odredbom članka 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. S obzirom da se ovdje radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su ništetne, a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc), to je tuženik nepošten stjecatelj (u tom smislu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-364/2022 od 25. travnja 2023.), slijedom čega u smislu odredbe članka 1115. ZOO-a mora platiti i zatezne kamate tekuće od dana stjecanja, po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.
18. Cjelokupan sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda. Žalbeni prigovori sastoje se ustvari od iznošenja vlastitih pravnih shvaćanja - suprotno pravilnom pravnom pristupu i shvaćanju suda prvog stupnja.
19. Suprotno žalbenim navodima i tužitelja i tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tužitelju za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.
20. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 380. t. 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu i tužitelja i tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
21. Tužitelju i tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka, jer žalbe nisu osnovane (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin
