Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3892/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, Užarska 28, protiv I. tuženika HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tuženice FZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tuženice OZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i IV. tuženice NZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2088/2024-9 od 17. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2088/2024-9 od 17. srpnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2088/2024-9 od 17. srpnja 2025. suđeno je:

" Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju nekretnine s pravom doživotnog stanovanja, zaključen između darodavatelja HZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i daroprimateljica FZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], OZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i NZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], ovjeren kod javnog bilježnika Vere Lovrović Lečić iz Rijeke dana 04. prosinca 2015. pod brojem Ov- 5191/2015, predmet kojeg su nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], 3. Etaža 0/0: suvlasnički dio koji je jednako velik kao ostali suvlasnički dijelovi s kojim je povezan posebni dio: trosobni stan na I. katu, bez pravnog učinka u dijelu koji je potreban za namirenje novčane tražbine tužitelja PZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], utvrđene presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovnog broja P-3024/2010 u iznosu od 8.610,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. veljače 2008. po stopi koja se određuje uvećanjem za pet postotnih poena eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, kao i namirenja troškova ovog postupka."

II. Nalaže se tužiteljici da 1.- 4. tuženicima naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.843,75 EUR uvećan za pripadajuću zateznu kamatu po stopi koja se određuje sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/122, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen žalbom. Traži naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanjem dužnikove pravne radnje te za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- tužiteljica ima dospjelu novčanu tražbinu prema I. tuženiku u iznosu od 8.610,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. veljače 2008. pa do isplate, a temeljem pravomoćne i ovršne presude suda prvog stupnja poslovni broj P-

3024/2010 od 15. veljače 2012;

- riječ je o troškovima postupka nastalim u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj P3024/10;

- I. tuženik je kao darovatelj s II. do IV. tuženicama kao daroprimateljicama dana 3. prosinca 2015. zaključio ugovor o darovanju nekretnine s pravom doživotnog stanovanja, ovjeren kod javnog bilježnika. pa je temeljem tog ugovora izvršena uknjižba prava vlasništva na II. do IV. tuženica na predmetnoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], u naravi trosobni stan u zgradi u [adresa];

- nesporno je i da su tuženici u međusobnom srodstvu, to jest I. i II. tuženici su roditelji III. i IV. tuženica;

- iz podataka HZMO-a, Područna služba u Rijeci, proizlazi da mirovina 1.tuženika iznosi 750,14 EUR mjesečno, da se iz mirovine usteže porez u iznosu od 16,52 EUR mjesečno i premija dopunskog zdravstvenog osiguranja u iznosu od 9,29 EUR mjesečno. Na redovan tekući račun, na kojem FINA provodi ovrhu uplaćuje se 174,11 EUR mjesečno, a neto iznos koji se uplaćuje na zaštićeni račun korisnika iznosi 550,22 EUR mjesečno.

8. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 66. i čl. 67. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 dalje: ZOO), pa odlučio kao u izreci.

9. Sud prvog stupnja zaključuje kako je "u konkretnom slučaju nesporno da je tražbina tužitelja relativno niska, 8.610,00 kn / 1.142,74 EUR sa zateznim kamatama, u usporedbi s vrijednošću nekretnine koja je predmet darovanja. Nesporno je da mirovina 1. tuženika iznosi 750,14 EUR mjesečno, da se na redovan tekući račun uplaćuje 174,11 EUR mjesečno, a na zaštićeni račun iznos od 550,22 EUR mjesečno, te bi stoga tužiteljica svoju tražbinu u iznosu od 1.142,74 EUR mogla namiriti u vremenskom periodu od cca sedam mjeseci. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 66. st. 2. ZOO-a, tj. objektivna činjenica kako je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika jer zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, tzv. insolventnost dužnika. Tužitelj nije dokazao ovu objektivnu činjenicu pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti te odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude."

10. Ovaj viši sud prihvaća gornja utvrđenja i izložena pravna shvaćanja pravilnim, a tužitelj svojim žalbenim razlozima to nije doveo u pitanje.

11. Naime, tužiteljica kaže da "prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući kako tužiteljica nije dokazala insolventnost 1. tuženika, odnosno izvodi potpuno pogrešan zaključak kako se iz mirovine 1. tuženika tražbina tužiteljice „može namiriti u vremenskom periodu od cca sedam mjeseci“, a da potpuno suprotno proizlazi iz stanja spisa i dokaza dostavljenih po tužiteljici! Prvostupanjski sud je očito zanemario odlučnu činjenicu – dokazanu po tužiteljici da je račun 1. tuženika na koji mu se isplaćuje mirovina neprekidno blokiran dulje od šest godina te da se prisilna naplata po računima 1. tuženika radi namirenja tražbine nije provele dulje od jedanaest godina!" Kaže da je ona pokrenula 12. ožujka 2014. pred FINA-om zahtjev za izravnu naplatu radi prisilnog namirenja predmetne tražbine ali da do danas nije namirena.

12. Naglašava " … kako se prisilna naplata Tražbine po računima 1. tuženika temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od 12. ožujka 2014. god. nije provela punih jedanaest godina, a to iz razloga što je račun 1. tuženika na koji mu se isplaćuje mirovina kontinuirano blokiran, kao i da se dugovanja 1. tuženika povećavaju te tuženik nema nikakve druge imovine (osim predmetne nekretnine) iz koje bi tužiteljica mogla namiriti svoju tražbinu, pa je potpuno nejasan zaključak suda da bi tužiteljica mogla Tražbinu „namiriti u vremenskom periodu od cca sedam mjeseci“.

13. Sud je prvog stupnja izveo dokaz uvidom u ovršni predmet na kog se poziva tužiteljica poslovni broj Ovr-4615/2018 ali se tu radi o drugoj tražbini drugog vjerovnika.

14. Sud prvog stupnja smatra kako i u slučaju besplatnog raspolaganja tužitelj treba dokazati (kao opću pretpostavku) stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost svoje tražbine (insolventnost dužnika), jer tužbi za pobijanje (pa i besplatne) pravne radnje dužnika ne bi bilo mjesta ako se pobijanjem ne bi olakšalo namirenje vjerovnika.

15. I po mišljenju ovog višeg suda u predmetnom slučaju nije dokazana insolventnost I. tuženika koji, osim predmetnog stana, od dokazane imovine ima još i redovnu mjesečne mirovinu. Osim toga za pretpostaviti je da ima i stanovite pokretnine jer on stanuje u predmetnom stanu, kako proizlazi iz navoda tuženika, već dulje vrijeme. Uobičajeno je da stan u kojem se živi ima barem najnužniji namještaj, a možda i nešto vrjednije. Pokretnine nisu bile predmet darovanja u darovnom ugovoru od 3. prosinca 2015. pa postoji mogućnost da se tužitelj naplati od njih. Odnosno, u okolnostima konkretnog slučaja, tužitelj bi trebao dokazati kako se nije mogao naplatiti od tuženikovih pokretnina. Predmetna tražbina je relativno niska i bilo bi ju moguće namiriti uobičajenim pokretninama koje se nalaze u prosječno uređenim stanovima. Tužitelj se o tome nije ni izjašnjavao.

16. Na tužitelju je teret dokaza kako je ispunjena pretpostavka iz čl. 66. st. 2. ZOO, takozvana insolventnost dužnika, To jest da dužnik upravo zbog predmetne štetne radnje nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. A to nije uspio. Nije dostatno što je dokazao kako je pokrenuo postupak izravne naplate novčane tražbine pred FINA-om 28. prosinca 2015 (list 40-41 spisa).

17. Članak 66. st. 2. ZOO propisuje kako se smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. To znači da je na tužitelju teret dokaza da zbog pravne radnje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjene vjerovnikove tražbine. Činjenica kako I. tuženik ostvaruje mirovinu koja iznosi više od polovine glavnice predmetne tražbine vjerovnika, ukazuje na mogućnost da se vjerovnik naplati od dotične mirovine, pa i u okolnostima kad I. tuženiku duguje i trećim osobama. A u obzir valja uzeti i mogućnost daje I. tuženik vlasnik pokretnina iz kojih tužitelj također može naplatiti svoje potreživanje.

18. Kad se radi o dužnikovoj pravnoj radnji kod koje je treća osoba bliski srodnik dužnika, odnosno kad je riječ o besplatnim raspolaganjima i s njima izjednačenim pravnim radnjama, zakon ima posebne odredbe. Tako čl. 67. st. 3. ZOO propisuje kako kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Dakle, kod besplatnih raspolaganja propisana je neoboriva pretpostavka kako je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Pa kako se ovdje radi o besplatnom raspolaganju, i u ovom slučaju vrijedi dotična neoboriva pretpostavka.

19. Sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako valja voditi računa i o tome da zapravo i nije moguća ovrha predmetne nekretnine zbog propisanih limita iz čl. 80.b. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 dalje: OZ), a što utječe i na ocjenu ispunjenja pretpostavke iz čl. 66. st. 2. ZOO. Na "pravo na dom" I. tuženik se pozvao još u odgovoru na tužbu (list 24 spisa).

20. Sud se prvog stupnja pravilno pozvao na revizijsku odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-848/2023 od 22. studenog 2023. gdje se, između ostalog, navodi: "Dakle i u slučaju besplatnog raspolaganja tužitelj treba dokazati (kao opću pretpostavku) stvarnu ili vjerojatnu nenaplativost svoje tražbine (insolventnost dužnika), jer tužbi za pobijanje (pa i besplatne) pravne radnje dužnika ne bi bilo mjesta ako se pobijanjem ne bi olakšalo namirenje vjerovnika."

21. I odluka je o troškovima postupka zakonita kako po osnovu, temeljem čl.154. st. 1. ZPP, tako i po visini, temeljem čl. 155. ZPP. Tužiteljica je u cijelosti izgubila parnicu pa je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženicima priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a troškove zbog zastupanja po odvjetniku odmjerio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT).

22. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

23. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nisu uspjeli pa ju je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević