Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2149/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberte Pandža, predsjednice vijeća, Jadranke Travaš, sutkinje izvjestiteljice i Ksenije Grgić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivanka Šamija, odvjetnica u Splitu protiv tuženika ČĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-6652/2015-207 od 17. ožujka 2025. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj P-6652/2015-212 od 26. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja LĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu - Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-6652/2015-207 od 17. ožujka 2025. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-6652/2015-212 od 26. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja je donio presudu ispravljenu rješenjem istog suda poslovni broj P-6652/2015-212 od 26. rujna 2025. kojom je odbio zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju s osnova glavnog duga iznos od 350.000,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. studenog 2007. pa do isplate kao i da tužitelju naknadi troškove postupka.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Razmatranjem presude i postupka koji joj je prethodio utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene odredbom čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 96/08, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju žalitelj upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, sukladno odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 350.000,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. studenog 2007. do konačne isplate a koji iznos tužitelj potražuje s osnove zajma i ovjerene Izjave tuženika od 24. rujna 2007.

8. Između stranaka nije sporno da je tuženik 24. rujna 2007. potpisao Izjavu kojom potvrđuje da je do 1. studenog 2007. dužan isplatiti tužitelju iznos od 350.000,00 eura s osnova zajma.

9. Sud prvog stupnja je tijekom postupka utvrdio:

- iz iskaza tužitelja saslušanog u svrhu dokazivanja proizlazi da je tuženiku u periodu od 2002- 2007. u više navrata pozajmljivao novac te je tako u periodu od 2003. ili 2004. tuženiku pozajmio 90.000,00 eura a i kasnije u nekoliko navrata mu je pozajmio još 10.000 eura i 12. 000,00 eura, da je u periodu od 2004. -do 2007. tuženiku dao ukupno 260.000,00 eura a što su sve objedinili u Izjavi kojom tuženik potvrđuje da je primio 350.000,00 eura, pri čemu tužitelj navodi da je bacio sve potvrde banke o podizanju novca sa svog računa a da je novac pozajmljivao tuženiku iz prijateljskih razloga te da je tuženik nešto vratio ali da je opet pozajmljivao novac, i da tuženika nije prisilio da potpiše Izjavu od 1. studenog 2007.,

- da je tuženik je bio direktor Mirne vale d.o.o. [adresa]

- iz službene zabilješke PU Zagrebačke od 4. listopada 2019. proizlazi da je obavljen obavijesni razgovor sa LĐ vezano za pozajmljivanje novca ČĐ, iznosa, ugovorenih kamata, iz koje proizlazi da je tužitelj zvao njegov prijatelj ŠĐ da pozajmi novac ČĐ, nakon čega se sastao sa tuženikom i čovjekom iz banke čijeg se imena, ne sjeća, te je tom prilikom pozajmio ČĐ 25.000 eura, na povjerenje, bez ikakvog dokumenta i potpisa. Iz službene bilješke proizlazi da je tuženiku u više navrata također pozajmio novce, i da je ČĐ tražio da se kod javnog bilježnika ovjeri koliko mu je dužan jer da je imao sporove sa bankama te misli da je 2007. dug ČĐ prema njemu iznosio 350.000 eura i da se novac ulagao u hotel koji su oni trebali voditi,

- iz iskaza tuženika proizlazi kako je tužitelja prvi put vidio 14.ožujka 2003. kada ga je u Importanne centar u Zagrebu doveo direktor Varaždinske banke JĐ te je u njegovoj nazočnosti JĐ od tužitelja pozajmio 23.000 eura u apoenima od 500 eura, da ranije tužitelja nije vidio niti čuo za njega te da nikada nisu bili prijatelji, a navedenom sastanku tužitelja i JĐ je bio nazočan budući da je 11.ožujka 2003. tuženik dobio kredit od Varaždinske banke u iznosu od 200.000,00 kn te mu je bila odobrena pozajmica od 200.000,00 kn koji je bio prikazan kao minus na njegovom računu, no isti minus je trebao biti riješen. Iz iskaza proizlazi da je tuženik osobno bio prisutan kada je tužitelj predao JĐ 23.000,00 eura pri čemu je tužitelj rekao da taj novac daje na mjesec dana bez kamata, a nakon toga da počinje teći kamata, da je nakon 30 dana otišao u banku i da mu je JĐ rekao da je sve sređeno, da bi nakon 30 dana nazvao ga tužitelj i tražio kamate na navedeni iznos, nakon čega ga je nazvao i JĐ koji mu je rekao da će mu dati 5.000 eura koje će tuženik dati LĐ na ime kamata od 25% mjesečno, te je tuženik poslao prijatelja ZĐ da uzme novac od JĐ i da ga preda tužitelju,

- uvidom u spis Z-1503/03 utvrđeno je da je rješenjem od 16. rujna 2003. na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu od 14.kolovoza 2003. zaključenom između Varaždinske banke d.d. Varaždin i Mirne vale d.d. [adresa] kao dužniku kojeg zastupa direktor ČĐ, dozvoljena uknjižba prava zaloga na teret čest. zem. [katastarska čestica], čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 1793 vlasnika Mirna vala d.o.o. [adresa] u iznosu od 136.240,00 eura u korist Varaždinske banke d.d. Varaždin,

- iz spisa Z-1241/04 i zbirke isprava Z-1241/04 proizlazi da je rješenjem od 15. lipnja 2004. dozvoljena uknjižba prava zaloga na teret čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] uknjiženog vlasnika Mirna vala d.o.o., radi osiguranja tražbine u iznosu od 150.000 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Varaždinske banke d.d. Varaždin zajedno sa kamatom i naknadama u korist Varaždinske banke d.d. Varaždin, a sve na temelju Ugovora o dugoročnom kreditu za trajna obrtna sredstva uz valutnu klauzulu od 26.svibnja 2004. sklopljenim između vjerovnika Varaždinske banke d.d. Varaždina i Mirne vale d.o.o. [adresa] zastupane po direktoru ČĐ kao dužniku,

- iz očitovanja Zagrebačke banke d.d. (list 315 spisa) od 5. studenog 2015. proizlazi da je tuženiku kao klijentu odobren kredit po tekućem računu u visini od 200.000,00 kn, a koje je tuženik prema raspoloživoj dokumentaciji koristio do 31.prosinca 2003., da je odobreno prekoračenje koristio u maksimalno odobrenom iznosu, a kako nije podmirio svoje obveze po tekućem računu Varaždinska banka d.d. je 15.ožujka 2004. tražbinu s redovnog računa u iznosu od 214.947,00 kn prenijela na račun spornih potraživanja te je pokrenut postupak prisilne naplate tražbine,

- iz očitovanja Zagrebačke banke d.d. od 5. studenog 2015. proizlazi da je 14. lipnja 2004. s tvrtkom Mirna vala d.o.o., sklopljen Aneks ugovora o dugoročnom kreditu za ulaganje u dugotrajnu imovinu uz valutnu klauzulu, u kojem je ugovoreno da je Mirna vala d.o.o. kao dužnik iz odobrenog kredita obvezna podmiriti sve dospjele obveze kako po partijama kredita Mirne vale tako i po kreditu ČĐ,

- da je tuženik za financiranje projekata za tvrtku Mirna vala d.o.o. koristio sredstva odobrenog kredita po tekućem računu a koje je u vidu pozajmica davao društvu Mirna vala d.o.o., a iz treće tranše kredita te je kao povrat sredstava investitoru, podmireno dugovanje po tekućem računu klijenta u ukupnom iznosu od 31.213,94 eura,

- da je KĐ, koja je bila s tuženikom u izvanbračnoj zajednici u periodu od 2001.do 2011. Varaždinska banka 2. srpnja 2003. isplatila kredit u iznosu od 35.000,00 eura[1] / 262.579,17 kn / koji je iznos navedeni svjedok istog dana uplatila na račun tuženika, te je tuženik dalje iznos od 110.000,00 kn isplatio u korist društva Mirna vala d.o.o. s tim da je kao svrha uplate navedena pozajmica društva Mirna vala d.o.o.,

- da iz Izjave (list 289 spisa) ZĐ proizlazi da isti potvrđuje da je 18. travnja 2003. na zamolbu poznanika ČĐ došao u Varaždinsku banku gdje mu je JĐ predao kovertu sa iznosom od 5.000,00 eura koji je iznos predao LĐ, a navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka ZĐ,

- iz iskaza svjedoka GĐ, oca tuženika proizlazi da je isti zajedno sa tuženikom 17. srpnja 2004. išao, na Malešnicu, u Zagrebu kako bi tuženik tužitelju predao 600.000,00 kn no da je LĐ tražio da kune pretvori u eure u apoene po 500,00 eura, da je navedeni svjedok bio nazočan kada je tuženik podigao novac kod Fine i kada je tužitelju davao novac u Trogiru koji to nije htio uzeti već je tražio da mu novac preda u Zagrebu, tako da su on i tuženik vozili iza LĐ do Zagreba gdje mu je tuženik predao novac u iznosu od 71.000,00 eura protuvrijednost od 600.000,00 kn, da mu je po pričanju sina poznato da je imao problema sa tužiteljem koji je čak na njega pucao pištoljem, te da zna da je direktor Varaždinske banke rekao da se preko računa ČĐ taj novac da tužitelju, te da je to razlog zašto je tuženik davao novac LĐ,

- iz iskaza svjedokinje KĐ koja je s tuženikom bila u izvanbračnoj zajednici u periodu od 2001 do 2011., proizlazi da je ista na zamolbu tuženika 2003. kod Varaždinske banke podigla kredit na iznos od 35.000 eura na 15 godina te da je tim novcem trebao biti vraćen dug LĐ, da joj je JĐ koji je bio voditelj poslovnice Varaždinske banke odobrio da podigne nenamjenski kredit na taj iznos sa rokom vraćanja 15 godina, koji kredit otplaćuje,

- temeljem ugovora o kreditu sklopljenom između KĐ i Varaždinske banke d.d. (list 282 spisa) proizlazi da su istoj odobrena sredstva korisniku kredita u iznosu od 35.000,00 eura, da je kredit sklopljen na rok otplate od 180 mjeseci odnosno od 1.kolovoza 2003. do 1. kolovoza 2018., dakle, na vrijeme od 15 godina a iz preslika uplatnica odnosno općih naloga za prijenos iz kojih proizlazi da je svrha kredita bila pozajmica Mirnoj vali, i ČĐ,

- iz iskaza svjedoka JĐ proizlazi kako je bio direktor Varaždinske banke d.d. u Zagrebu od 2000. do veljače 2004., da poznaje tuženika kao direktora trgovačkog društva Mirna vala d.o.o. koji je tražio kredit za izgradnju marine, da je tražio prekratak rok početka otplate kredita tako da su rate dospjele a nisu se mogle otplaćivati, da su tuženiku odobrena određena sredstva radi spašavanja te situacije, da je sve učinjeno što se moglo poduzeti no da je tada on otišao iz banke, te je naknadno čuo da cijela situacija nije dobro završila, a da tužitelja poznaje iz jednog površnog poznanstva te da ga je možda dva puta sreo i uputio na tuženika kako bi mu pomogao,

- iz Potvrde nadležne Porezne uprave Područni ured Zagreb, Ispostava Trnje za 2004., 2005., 2006. i 2007. o visini dohotka za LĐ, proizlazi da je isti u 2005. imao dohodak u iznosu od 16.000,00 kn, a u 2006. imao je prihod od 40.000,00 kn, a u 2007. imao je dohodak u iznosu od 3.220,88 kn,

- da iz dopisa Porezne uprave Ispostava Trogir od 12. ožujka 2015. proizlazi da je ČĐ za 2005. imao ostvaren dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 36.000,00 kn, a za ostale godine isti nije imao ostvaren dohodak prema podacima navedene porezne uprave

- da iz rješenja ŽDO broj Kis-DO 53/2020 o provođenju istrage (list 1072-1075 spisa) proizlazi da je rješenje o provođenju istrage protiv ČĐ doneseno zbog sumnje da je tuženik iz društva Mirna vala d.o.o. neosnovano uzeo 573.374,11 kuna i iskoristio u neposlovne svrhe, neosnovano prikazujući da se radi o pozajmicama članu uprave društva, što nije vratio, a navedeno društvo Mirna vala d.o.o. oštetio za taj iznos, te da bi time počinio kazneno djelo protiv gospodarstva-zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju,

- da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka iz Mateus revizija, računovodstvo i porezno savjetovanje d.o.o. Zagreb od 21.srpnja 2017., utvrđeno da je tuženik ČĐ u razdoblju od 2.srpnja 2003. do 17. lipnja 2004. iz društva Mirna vala d.o.o. podigao ukupno iznos od 746.058,92 kune, s tim da nije vidljivo kome je novac isplaćen,

- temeljem dopunskog vještačenja provedenom po sudskom vještaku za financije i računovodstvo iz tvrtke Mateus d.o.o. Zagreb od 9.siječnja 2020., (list 995-997 spisa) proizlazi da vještak pretpostavlja da je isplata iznosa od 600.058,92 kune izvršena iz dijela sredstava iz ugovora između Varaždinske banke d.d. i tvrtke Mirna vala d.o.o. kreditne partije br. [broj], s obzirom da je banka dana 15.lipnja 2004. izvršila djelomičnu isplatu sredstava na račun tvrtke Mirna vala d.o.o. u iznosu od 846.947,18 kn, s napomenom da se ova pretpostavka ne može sa sigurnošću potvrditi jer u spisu nisu priloženi izvodi žiro računa tvrtke Mirna vala d.o.o. u razdoblju od 14. lipnja 2004. -17. lipnja 2004. a što bi to nedvojbeno dokazalo pretpostavljene transakcije.

10. Kako tužitelj potražuje iznos od 350.000,00 eura temeljem ovjerene Izjave tuženika od 24. rujna 2007. kojom je tuženik potvrdio da je do 1. studenog 2007. dužan isplatiti navedeni iznos s osnova zajma, to je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da se odnos između tužitelja i tuženika može podvesti pod ugovor zajmu.

11. Međutim, kako u navedenoj Izjavi nije navedeno da se tuženik obvezuje isplatiti tužitelju navedeni iznos u kunskoj protuvrijednosti, to je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da se ne radi o valjanom ugovoru o zajmu već o ništetnom ugovoru o zajmu u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznom odnosima (Narodne novine 35/05; dalje- ZOO) obzirom da u to vrijeme kada je navedena Izjava sačinjena i potpisana nije bilo dopušteno pozajmljivanje novca u stranoj valuti između fizičkih osoba, pa je takav ugovor sklopljen protivno prisilnim propisima.

12. Odredbom čl. 17. Zakona o deviznom poslovanju (Narodne novine, broj 96/03., 140/05., 132/06., 150/08., 92/09., 133/09., 153/09. i 145/10., dalje: ZDP) propisano je da kredite u stranim sredstvima plaćanja mogu rezidentima odobravati banke. Ostali rezidenti ne smiju međusobno odobravati kredite u stranim sredstvima plaćanja. Zabrana se po čl. 17. ZDP odnosi na plaćanje u stranim sredstvima.

13. Iz navedenih propisa proizlazi da je ugovor o davanju u zajam strane valute među rezidentima fizičkim osobama, protivan zakonu. Prema čl. 2 ZDP rezidentima se smatraju, između ostalih, fizičke osobe s prebivalištem u [adresa] (st. 1 toč. 4). Tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da i tužitelj i tuženik imaju prebivalište u [adresa], pa se radi o rezidentima u smislu ZDP. Budući ZDP ne propisuje mogućnost pozajmljivanja deviza između domaćih fizičkih osoba, ugovor o zajmu deviza između navedenih osoba nije dopušten.

14. Odredbom čl. 323. st.1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

15. Suprotno žalbenim navodima tužitelja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pa tako i ocjene iskaza svjedoka KĐ i tuženika saslušanog u svrhu dokazivanja te utvrdio da je tužitelj tuženiku pozajmio 23.000,00 eura u koji iznos je uračunao mjesečnu kamatu od 25% u kojem slučaju bi se radilo o lihvarskim kamatama, i za koji iznos je pravilno utvrdio da je vraćen tužitelju a za koji je svjedokinja KĐ digla kredit radi vraćanja tog duga tužitelju, dok tijekom postupka tužitelj nije dokazao da je tuženiku predao iznos od 350.000,00 eura, koji iznos tužitelj potražuje temelje, Izjave tuženika od 24. rujna 2007.

16. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neuvjerljivim i neživotnim navode tužitelja da je u periodu od 2004. -2007. pozajmljivao tuženiku iznose od 90.000,00 eura te po 10.000,00 eura i 12.000,00 eura a da pri tom nije sačinio sa tuženikom nikakve potvrde o istom, tim više što s tuženikom nije bio prijatelj niti ga je znao od prije već ga je upoznao preko prijatelja ŠĐ, kako je tužitelj sam izjavio u službenoj bilješci PU Zagrebačke od 4. listopada 2019. Također niti iz potvrde o visini dohotka tužitelja dostavljene od Porezne uprave ne proizlazi da bi takve iznose tužitelj mogao posuđivati u tom razdoblju tuženiku, a neživotnim se ukazuje i da bi tužitelj podizao takve iznose i da o navedenom ne bi sačuvao potvrde banke.

17. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se niti iz jednog izvedenog dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi koji iznos je tuženik pozajmio od tužitelja i koliko mu ukupno duguje s osnova zajma, jer o tome nema nikakve potvrde ni dokaza o tome da je tužitelj u više navrata u periodu od 2004.- 2007. pozajmljivao tuženiku određeni iznos novca kako to tužitelj tvrdi, pri čemu ne navodi precizno ni kada je i ni koliko je pozajmio tuženiku. Na žalbene navode da postoji materijalni dokaz, Izjava tuženika od 24. rujna 2007. valja reći da s obzirom na činjenicu da je utvrđeno da se radi o ništavom pravnom poslu te potvrda o pozajmici ne proizvodi pravne učinke niti obvezuje tuženika. Navedena potvrda ne predstavlja samostalni pravni temelj obveze jer proizlazi iz ništavog pravnog posla te ne odražava stvarni iznos primljene tražbine to tužitelj ne može tražiti navedeni iznos s osnova ispunjena ugovorne obveze, pa žalbeni navodi u tom pravcu nisu osnovani.

18. Naime s obzirom da tužitelj tijekom postupka nije dokazao kako, kada i gdje je došlo do pozajmice novčanog iznosa, koji potražuje tužbenim zahtjevom niti visinu pozajmice i onoga što bi tuženik trebao vratiti pri čemu je tuženik čitavo vrijeme isticao da nikada nije primio novčani iznos za koji je potpisao spornu Izjavu od 24. rujna 2007., to je pravilno sud prvog stupnja odbio zahtjev tužitelja da je tuženik tužitelju s osnova zajma dužan isplatiti iznos od 350.000,00 eura sa zateznim kamatama od 1. studenog 2007 do isplate dok je za iznos od 23.000,00 eura pravilno utvrdio da je isti tuženik vratio tužitelju, navedenim isplatama sa svog tekućeg računa i računa tvrtke Mirna vala.

19. Iako je tuženik tijekom postupka isticao kako je navedenu Izjavu potpisao pod prisilom i prijetnjama tužitelja, sud prvog stupnja isto nije smatrao odlučnim jer je tuženik takvu svoju Izjavu nije poništio te je i dalje na snazi.

20. Slijedom svega navedenog žalbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

21. Stoga je valjalo odbiti žalbu tužitelja i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.

U Zagrebu, 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Roberta Pandža