Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-823/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vedrana Medakovića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika HEP ELEKTRE d.o.o., iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, zastupanog po Anđelku Jurešku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja PČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Pauliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar i Gavranić iz Zagreba, radi isplate i utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1116/2019-41 od 9. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-1116/2019-41 od 9. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., III., IV., V. i VI. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. 1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, posl. br. Ovrv-4176/2018 od 26. studenog 2018. kojim je tuženiku PČ naloženo tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o. platiti iznos od 1.028,05 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća do isplate. Nadalje, pod točkom II. izreke djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, posl. br. Ovrv-4176/2018 od 26. studenog 2018. kojim je tuženiku naloženo tužitelju naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 218,66 €[1] /1.647,50 kn kao i predvidivi trošak u iznosu 136,90 €/ 1.031,50 kn. Nadalje, pod točkom III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 77,51 € sa zateznim kamatama koje teku od 11. ožujka 2021. do isplate dok je pod točkom IV. izreke odbijen kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja da se utvrdi da je ništetan Ugovor o korištenju mreže sklopljen između tužitelja i tuženika, broj Ugovora: [broj], a koji je bio na snazi do 26. siječnja 2018. te da se utvrdi da isti ne proizvodi nikakav pravni učinak. Pod točkom V. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.871,04 € sa zateznim kamatama tekućim od 9. siječnja 2025. do isplate, dok je pod točkom VI. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.156,25 € sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

1.2. Isto tako, rješenjem istog suda pod točkom I. izreke djelomično je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, posl. br. Ovrv-4176/2018 od 26. studenog 2018. kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti iznos od 387,93 €, dok je pod točkom II. izreke utvrđeno da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 387,93 €.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom I., III., IV., V. i VI. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova žalbenog postupka odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.028,05 € te u iznosu od 77,51 €, sa zateznim kamatama, kao i protutužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o korištenju mreže sklopljenom između tužitelja i tuženika, broj Ugovora [broj], a koji je bio na snazi do 26. siječnja 2018.

5. Tijekom prvostupanjskog postupka kao i tijekom žalbenog postupka sporno je postoji li tražbina tužitelja prema tuženiku obzirom da tuženik tvrdi da nije u ugovornom odnosu sa tužiteljem.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, a niti žalitelj određeno ne navodi koje bi to povrede bile učinjene iako bi iz sadržaja žalbe proizlazilo da upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi te se može ispitati, a niti razlozima presude, a ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7. Također, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

8. Iz stanja prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da iz računa dostavljenih uz tužbu (prijedlog za ovrhu) proizlazi da su isti izdani od strane tužitelja, a na ime tuženika kao kupca (šifra kupca [broj]), obračunsko mjerno mjesto broj 71060017, [adresa]. (pozadina računa). Nadalje, proizlazi da je na računima naznačena kategorija potrošnje ''poduzetništvo''

– poduzetništvo plavi, zajamčena opskrba, a računi se odnose na razdoblje od travnja do prosinca 2017.;

- da iz zahtjeva za sklapanje ugovora od 7. travnja 2017. proizlazi da ga je tuženik podnio društvu HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. za obračunsko mjerno mjesto broj 71060017 na adresi [adresa].;

- da iz izvatka iz zemljišne knjige koji je predan tužitelju zajedno uz zahtjev za sklapanje ugovora utvrđeno je da je predmetnom mjerno mjesto poslovni prostor na adresi [adresa], a provjerom stanja zemljišne knjige putem zajedničkog informacijskog sustava katastra i zemljišnih knjiga, proizlazi da je tuženik vlasnik 7. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-7) - poslovni prostor br. 4, ravno površine 372,00 m2, u visokom prizemlju, neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi, zgrada na adresi [adresa] u [adresa], koji se nalazi na k. č. br. [katastarska čestica] [adresa], zgrada mješovite uporabe br. 2., sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka Zrinka Ručevića utvrđeno da je visina preostalog potraživanja tužitelja po predmetnim računima potrošnje električne energije tuženika ukupno 1.028,05 €. Isto tako, proizlazi da je visina zateznih kamata koje su obračunate na dospjelu glavnicu iz računa broj 0169023833-170620-7, 0169023833-170720-3 i 0169023833-170820-0, a koji računi su podmireni 26. veljače 2021. u iznosu od 2.922,84 kn/387,93 € iznosi ukupno 77,51 €.

9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da iako niti tužitelj, niti HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., nisu dostavili Ugovor o korištenju mreže koji bi bio potpisan od obje ugovorne strane, dakle, zaključen između stranaka prije Ugovora zaključenog 8. veljače 2018., navedeno ne oslobađa tuženika podmirenja troškova električne energije na predmetnom mjernom mjestu. Naime, tuženik je podnio zahtjev za sklapanje ugovora društvu HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o., dana 7. travnja 2017. za predmetno obračunsko mjerno mjesto na adresi [adresa]., a HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. kao jedna ugovorna strana ne može utjecati na okolnost hoće li korisnik potpisati ugovor koji mu je poslan i potpisani ugovor vratiti na adresu HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o., ali neovisno o tome što ugovor nije potpisan, prema odredbi čl. 49. st. 7. Zakona o tržištu električne energije (''Narodne novine'' br. 22/13, 102/15 i 68/18) ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjeg kupca smatra se sklopljenim danom stjecanja uvjeta iz st. 1. ovog članka za korištenje prava na zajamčenu opskrbu. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da kako iz računa koje je tužitelj dostavio uz tužbu proizlazi da je tuženiku pružena usluga koja je naznačena kao ''poduzetništvo plavi – zajamčena opskrba'', dakle sukladno navedenim odredbama Zakona o tržištu električne energije, to je tuženik kao krajnji kupac, sukladno odredbi čl. 61. st. 2. Zakona o tržištu električne energije dužan plaćati električnu energiju, slijedom čega odlučuje kao u izreci pobijane odluke pod točkom I.

10. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 356. ZPP kojeg u žalbi ističe tuženik.

11. Naime, u situaciji kada je tuženiku pružena usluga isporuke el. energije i kada iz računa dostavljenih uz tužbu proizlazi da su isti izdani od strane tužitelja, a na ime tuženika kao kupca (šifra kupca [broj]), obračunsko mjerno mjesto broj 71060017, [adresa]. (pozadina računa), a na kojima je naznačena kategorija potrošnje ''poduzetništvo'' – poduzetništvo plavi, zajamčena opskrba, a koji su računi i djelomično plaćeni, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tražbina postoji, pa je time na tuženiku bio teret dokazivanja protivnog, sve ovo u skladu sa odredbom iz članka 221.b ZPP-a. Osim toga, tuženik je vlasnik nekretnine u kojoj se nalazi mjerno mjesto, a nije tvrdio niti dokazao da je korisnik odnosno kupac netko drugi, tako da s obzirom na nespornu činjenicu tužiteljevog vlasništva poslovnog prostora na koji se odnosi predmetno obračunsko mjerno mjesto, obveza tuženika kao vlasnika je i podmirivati sve javne obveze i terete vezane za nekretninu sukladno odredbi čl. 84. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV).

12.Stoga, suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je utvrđeno da postoji ugovorni odnos između parničnih stranaka u utuženom razdoblju.

13. Naime, Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbe električnom energijom (Narodne Novine 85/2015 – dalje Opći uvjeti) i to člankom 6. propisano je da operater sustava može korisniku mreže na njegov zahtjev omogućiti prijenos ugovora o korištenju trećoj osobi. U takvoj situaciji, odnosno u slučaju prijenosa ugovora korisnik mreže je dužan podnijeti zahtjev opskrbljivaču za prijenos ugovora o opskrbi ugovora krajnjeg kupca / ili otkupljivaču za prijenosu ugovora o otkupu električne energije, a u konkretnom slučaju tuženik je podnio zahtjev za sklapanje ugovora od 7. travnja 2017. i to društvu HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. za obračunsko mjerno mjesto broj 71060017 na adresi [adresa].

14. Isto tako, odredbom čl. 5. Uvjeta opskrbljivača HEP Elektra d.o.o. od 5. lipnja 2017. (objavljeni na mrežnoj stranici tužitelj) propisano je da se krajnji kupac može početi koristiti opskrbom električne energije koja se obavlja kao javna usluga i to na zahtjev krajnjeg kupca temeljem odredaba ugovora o opskrbi, zatim nakon provedene promjene opskrbljivača, te automatizmom kao posljedice gubitka opskrbljivača. Istodobno je opskrbljivač dužan uskladiti sadržaj ugovora o opskrbi za krajnje kupce u okviru javne usluge u skladu sa odredbama iz članka 62. Zakona o tržištu električne energije. Opskrbljivač krajnjih kupaca u okviru univerzalne usluge dužan je dostaviti krajnjem kupcu koji ima pravo na taj način opskrbe i izabere ga ili koristi po automatizmu ugovor o opskrbi u pisanom obliku u roku od 30 dana od dana početka opskrbe. Ugovor o zajamčenoj opskrbi krajnjega kupca smatra se zaključenim danom stjecanja uvjeta za korištenje prava na zajamčenu opskrbu. Opskrbljivač je dužan dostaviti krajnjem kupcu ugovor o zajamčenoj opskrbi, a on u roku od 15 dana od dana početka opskrbe, a krajnji kupac je dužan u idućem roku od 15 dana dostaviti opskrbljivaču potpisani ugovor o opskrbi. Ukoliko krajnji kupac u propisanom roku ne vrati potpisani ugovor o opskrbi opskrbljivač zadržava pravo obustave ispostave električne energije krajnjem kupcu.

15. Valja zaključiti da se sadržajno radi o neformalnom ugovoru iz odredbe čl. 294. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 25/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) prema kojoj se ugovor za čije je sklapanje zahtijevan pisani oblik smatra valjanim iako nije zaključen u propisanoj formi ako su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja radi kojeg je oblik propisan očito ne proizlazi nešto drugo. Dakle, tuženik je vlasnik i posjednik zgrade na kojoj se nalazi mjerno mjesto, električna energija je isporučena, a tuženik nije dokazao da bi se električna energija isporučivala nekome trećemu, tuženik je čak i platio dio računa za koji iznos je tužba povučena, a isto tako, nije tvrdio niti dokazao da je odjavljen sa obračunskog mjernog mjesta na kojem je evidentiran u utuženom razdoblju, slijedom čega se ima smatrati da postoji valjani ugovor o opskrbi električne energije u utuženom razdoblju iako nije zaključen u pismenom obliku, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi da tužitelj nije tijekom cjelokupnog postupka uspio dokazati da je tuženik s tužiteljem zaključio ugovor o opskrbi, odnosno, nije dostavio taj ugovor o opskrbi iz kojeg bi proizašla bilo kakva obveza tuženika u smislu plaćanja.

16. Daljnji žalbeni navodi tuženika svode se na preocjenjivanje izvedenih dokaza na što nije ovlašten, jer u skladu s odredbom čl. 8. ZPP samo je sud ovlašten utvrditi koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Upravo tako je prvostupanjski sud postupio jer je izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost. Naime, tuženik žalbenim navodima iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja jer je iz provedenih dokaza prvostupanjski sud pravilno zaključio postojanje ugovornog odnosa među strankama odnosno postojanje obveze tuženika prema tužitelju u utuženom iznosu u utuženom razdoblju.

17. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da budući da je tuženik u evidencijama tužitelja zaveden kao krajnji kupac električne energije i to upravo na temelju zahtjeva kojeg je podnio, da su računi izdani na ime tuženika za predmetno mjerno mjesto na adresi [adresa] i to kategorije potrošnje ''poduzetništvo'', a imajući na umu da se radi o poslovnom prostoru, da je tuženik u obvezi platiti električnu energiju potrošenu odnosno isporučenu energiju na predmetnom obračunskom mjernom mjestu.

18. Nadalje, u odnosu na daljnje žalbene navode da je prvostupanjski sud neosnovano odbio protutužbeni zahtjev odnosno da je pogrešno zaključio da HEP Elektra nije pasivno legitimiran za protutužbeni zahtjev jer tužitelj nije bio stranka tog ugovora, već bi to bio HEP-Operator distribucijskog sustava, valja reći da su neosnovani.

19. Naime, uvidom u Ugovor o korištenju mreže (kategorija kućanstvo) broj [broj] utvrđeno je da je isti zaključen 8. veljače 2018. između HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. i tuženika za mjerno mjesto 71060017 na adresi [adresa], dakle nakon utuženog razdoblja. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u odnosu na prottutužbeni zahtjev pasivno legitimiran nije tužitelj već eventualno HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. koje društvo je ovlašteno za sklapanje ugovora o korištenje mreže, kojem društvu je tuženik i podnio zahtjev za sklapanje ugovora 7. travnja 2017. i s kojim društvom je u konačnici i zaključio Ugovor o korištenju mreže (kategorija kućanstvo) broj [broj] od 8. veljače 2018., slijedom čega su žalbeni navodi u tom smislu neosnovani, a posebno imajući na umu da je predmetni Ugovor sklopljen nakon utuženog razdoblja.

20. Isto tako, kako je tuženik pojedine račune platio sa zakašnjenjem ima pravo i na zateznu kamatu pa je tako pravilno utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka da visina zateznih kamata koje su obračunate na dospjelu glavnicu iz računa broj 0169023833-170620-7, 0169023833-170720-3 i 0169023833-170820-0, a koji računi su podmireni 26. veljače 2021. u iznosu od 2.922,84 kn/387,93 €, iznosi ukupno 77,51 €, slijedom čega je pravilno odlučeno kao pod točkom III. izreke pobijane odluke.

21. Odluka o troškovima postupka, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), dok tuženiku-protutužitelju ne pripada parnični trošak.

22. Također, neosnovano žalitelj prigovara da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo te je pravilno prvostupanjski sud prilikom obračuna parničnih troškova primijenio izmijenjenu i dopunjenu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 37/22). Naime, navedene Izmjene objavljene su 24. listopada 2022., a stupile su na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama (čl. 2. Izmjene Tarife), 1. studenoga 2022. i primjenjuju se u konkretnom slučaju. Naime, prema Tbr. 48/3 kad sud ili drugo tijelo odlučuje o dosuđivanju troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa kako je odluka donesena 9. siječnja 2025. u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je pravilno obračunao parnični trošak po vrijednosti boda od 2,00 € umjesto 1,33 €/10,00 kn te se ne radi o retroaktivnom djelovanju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika budući se parnični troškovi obračunavaju na kraju postupka sukladno uspjehu u sporu.

23. Slijedom svega navedenog, kako žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, valjalo je žalbu tuženika-protutužitelja odbiti kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I., III., IV., V. i VI. izreke te odlučiti kao u izreci presude pod točkom I.

24. Tuženiku-protutužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP) (točka II. izreke).

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Vedran Medaković