Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1078/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Reiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, protiv ovršenika RŽ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik u Osijeku, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1364/2017-78 od 3. lipnja 2025., dana 30. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr-1364/2017-78 od 3. lipnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je „odbačena žalba nakon proteka roka punomoćnika ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ovr- 1364/2017-78 od 3. lipnja 2025. kao nedopuštena“.

2. Protiv navedenog rješenja pravovremeno se žali ovršenik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 – dalje: OZ), te predlaže pobijano rješenje preinačiti ili ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19 te čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

6. Osnovano ovršenik ističe da su kontradiktorni razlozi navedeni pod točkom 4. obrazloženja pobijanog rješenja, a s obzirom da prvostupanjski sud navodi kako je ovršenik već uložio pravodobnu žalbu na rješenje o ovrsi koja je odbačena kao nepravovremena, čime žalitelj sadržajno upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7. No, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a u svezi s čl. 380. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, ovaj sud je tu povredu odlučio otkloniti.

8. U obrazloženju pobijanog rješenja je navedeno:

- da je, na temelju prijedloga ovrhovoditelja, prvostupanjski sud dana 27. ožujka 2017. donio rješenje o ovrsi broj Ovr-1364/2017 kojim je određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika RŽ,

- da je podneskom od 26. studenoga 2021. ovršenik, putem punomoćnika podnio žalbu nakon proteka roka sukladno odredbi čl. 53. OZ-a, a zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a te prvostupanjski sud navodi sadržaj ovršenikove žalbe koji je citiran pod točkom 15. obrazloženja ove odluke.

8.1. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijanog rješenja također napisao sljedeće: „S obzirom na činjenicu da je ovršenik izjavio pravodobnu žalbu protiv rješenja o ovrsi 25. svibnja 2017. koju je Županijski sud u Varaždinu svojom odlukom broj GŽ OVR-792/2017 od 3. siječnja 2018. odbacio kao nepravovremenu, te je time rješenje o ovrsi postalo pravomoćno, a naknadno je odlukom Županijskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem GŽ OVR-1034/2019 od 10. rujna 2021. odbijena žalba ovršenika na rješenje o dosudi kao neosnovana i potvrđeno rješenje o dosudi od 29. travnja 2019., pa i u odnosu na žalbene navode ovršenika koje se odnose na njegove teške životne prilike koje navođenje tih okolnosti u navedenoj fazi postupka je bespredmetno, s obzirom da ovršenik tijekom postupka nije poduzimao nikakve pravne radnje u cilju predlaganja odgode ovrhe radi pokušaja mirnog rješenja spora ili istekao razloge koje nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi, te se ova žalba temelji na razlozima koje je ovršenik mogao istaknuti u prije podnesenoj žalbi sud je odlučio kao u izreci odluke“ te je pozivom na odredbu čl. 53. st. 4. OZ-a odbacio tuženikovu žalbu kao nedopuštenu.

9. Iz sadržaja spisa je vidljivo da je Županijski sud u Varaždinu rješenjem poslovni broj GŽ Ovr-792/2017 od 3. siječnja 2018. (list 41-42 spisa) odbacio ovršenikovu žalbu od 25. svibnja 2017. kao nepravovremenu, zbog čega je pogrešno i dokazima u spisu proturječno utvrđenje suda prvog stupnja da je ovršenik podnio pravodobnu žalbu jer je ovršenik nedvojbeno podnio nepravovremenu žalbu.

10. Također je i ocjena prvostupanjskog suda kako iznošenje žalbenih navoda ovršenika koji se odnose na njegove teške životne prilike u navedenoj fazi postupka bespredmetno, nejasna i proturječna sadržaju žalbe, a budući da ovršenik uopće takve navode nije iznio u žalbi nakon proteka roka od 26. studenoga 2021. (list 159- 161 spisa).

11. Međutim, nakon otklanjanja opisanih povreda i utvrđenja činjenica na temelju isprava u spisu, u konkretnom slučaju je valjalo jednako odlučiti o ovršenikovoj žalbi nakon proteka roka, i to iz razloga koji se navode u nastavku ovog obrazloženja.

12. Sukladno odredbi čl. 53. st. 1. OZ-a žalbu nakon proteka roka ovršenik može podnijeti zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ-a, protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti, ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

Pritom, u skladu s odredbama čl. 52. st. 1., 3. i 4. OZ-a prvostupanjski sud zbog žalbenih razloga iz odredaba čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. do 11. OZ-a može (samo) uputiti ovršenika u parnici, a nije ovlašten „pobijano rješenje o ovrsi preinačiti i odbiti prijedlog za ovrhu“, a kako to ovršenik predlaže u predmetnoj žalbi.

13. Tako znači da se žalba nakon proteka roka može izjaviti samo ako:

- ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije na temelju nje ovlašten tražiti ovrhu protiv ovršenika (nedostatak legitimacije) – čl. 50. st. 1. t. 7. OZ, ili

- je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a), ili

- ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. t. 10. OZ-a), ili

- ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a).

14. Dakle, za izjavljivanje žalbe nakon proteka roka moraju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke: pravomoćnost rješenja o ovrsi na temelju ovršne isprave, postojanje jednog od zakonom navedenih razloga i opravdanost nemogućnosti isticanja tog razloga u redovnom žalbenom roku.

15. U ovoj pravnoj stvari je ovršenik u žalbi nakon proteka roka naveo da tu žalbu podnosi iz razloga navedenih u čl. 50. st. 2. t. 7. OZ-a, i to kako slijedi: „Ovršenik smatra kako je pobijanim rješenjem pogrešno primijenjeno procesno i materijalno pravo, odnosno odredbe Zakona o parničnom postupku i Ovršnog zakona koje se odnose na sadržaj prijedloga za ovrhu i propisanih priloga, a pogrešno i nepotpuno je utvrđeno činjenično stanje jer između ostalog, ovršeniku nije jasno ni u kojoj se valuti potražuje navodni dugovani iznos (CHF/kn?!?), a čime je automatizmom pogrešna i odluka o trošku postupka.“ Također je ovršenik u žalbi nakon proteka roka naveo sljedeće: „kako pobijano rješenje o ovrsi nema sve potrebne sastojke navedene u čl. 29. OZ-a jer da bi ovršna isprava bila podobna za ovrhu potrebno je navesti i rok za ispunjenje (st. 2.), a u slučaju da isti nije naveden, sud ga je dužan navesti. Kako ni ovrhovoditelj niti sud nisu postupili po zakonskoj obvezi, ovršenik smatra kako se isto rješenje o ovrsi treba odbaciti jer je ispunjena žalbena osnova iz čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a.“

16. Nadalje, ovršenik je u žalbi nakon proteka roka naveo da je dana 25. studenoga 2021. Općinskom sudu u Osijeku predao tužbu protiv ovrhovoditelja kao tuženika, radi utvrđenja ništetnosti odredbi predmetne ovršne isprave – Ugovora o kreditu u cijelosti, zbog čega smatra da je „osnovana žalbena osnova iz čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 10. OZ-a“.

17. Međutim, ovršenik u žalbi nije iznio niti obrazložio ijednu okolnost zbog koje u redovnom žalbenom roku nije mogao iznijeti naprijed opisane žalbene razloge (za koje tvrdi da predstavljaju razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7., 9. i 10. OZ-a), a što je bio obvezan učiniti smislu odredbe čl. 53. st. 1. OZ-a.

18. U skladu s odredbom čl. 54. st. 4. OZ-a osnovanost žalbe nakon proteka roka se ocjenjuje s obzirom na stanje stvari u vrijeme odlučivanja o žalbi.

19. Iz podataka u spisu je vidljivo da je ovršenik uz predmetnu žalbu od 12. lipnja 2025. priložio presudu Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-68/2025-4 od 16. travnja 2025. (list 321-324 spisa), kojom je odbijena žalba tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P-558/2023-19 od 12. studenoga 2024. u pobijanom dijelu pod točkama I., II. I V. izreke. Tom presudom Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P- 558/2023-19 od 12. studenoga 2024. je pod točkom I izreke utvrđeno da su ništetne odredbe čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] koji je zaključen između stranaka (tužitelja RŽ i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. dana 5. lipnja 2006. u pogledu promjenjive kamatne stope; pod točkom II izreke je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.101,84 eura s pripadajućim zateznim kamatama; pod točkom III izreke je odbijen tužitelj sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti Ugovora o kreditu broj [broj kredita] u cijelosti te sa zahtjevom za utvrđenje ništetnosti odredbe tog Ugovora u čl. 1. i čl. 10.; pod točkom IV izreke je odbijen tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.260,17 eura sa zatraženom zateznom kamatom; u točki V izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.478,85 eura, dok je pod točkom VI izreke odbijen preostali zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

Dakle, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Đakovu poslovni broj P- 558/2023-19 od 12. studenoga 2024. je odlučeno o ništetnosti određenih odredbi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 5. lipnja 2006., a koji Ugovor predstavlja ovršnu ispravu u ovoj pravnoj stvari, dok je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je taj Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti.

20. S obzirom da je o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja ništetnosti ovršne isprave pravomoćno odlučeno (16. travnja 2025.) prije nego što je pobijanim prvostupanjskim rješenjem (od 3. lipnja 2025.) odlučeno o žalbi nakon proteka roka, nedvojbeno je kako i u situaciji da je ovršenik i obrazložio (što nedvojbeno nije) zbog čega žalbene razloge koje navodi u žalbi nakon proteka roka nije mogao istaknuti i u roku za žalbu protiv rješenja o ovrsi, eventualno upućivanje ovršenika u parnicu zbog nekog od razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7,. 9. i 10. OZ-a, a u skladu s čl. 52. st. 3. OZ-a, u vrijeme donošenja pobijano rješenja više nije bilo moguće jer je parnični postupak na koji se ovršenik pozivao u žalbi nakon proteka roka od 26. studenoga 2021. (list 159- 166 spisa) – pravomoćno okončan.

21. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a u svezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sudac:

Diana Preglej