Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3802/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Nikoli Dorbiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko–upravnom odjelu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužiteljice protiv rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1135/2025-7 od 10. lipnja 2025., dana 30. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužiteljice RH i 2. tužiteljice KH kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1135/2025-7 od 10. lipnja 2025. u pobijanom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev 1. i 2. tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.351,37 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Uvažava se žalba 1. tužiteljice RH i 2. tužiteljice KH, preinačava rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom III. izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1135/2025-7 od 10. lipnja 2025. u pobijanom dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev 1. i 2. tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 281,20 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i rješava:

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi 1. tužiteljici RH i 2. tužiteljici KH trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 281,20 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev 1. tužiteljice RH i 2. tužiteljice KH za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženici isplatiti 1. tužiteljici RH iznos od 2.455,94 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženici isplatiti 2. tužiteljici KH iznos od 2.455,94 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi 1. tužiteljici RH i 2. tužiteljici KH trošak parničnog postupka u iznosu od 3.114,19 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 10. lipnja 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

2. Protiv rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem nije prihvaćen njihov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 4.632,57 EUR–a (koji se dobije kada se njihov konačno zatraženi iznos od 7.746,76 EUR–a umanji za iznos od 3.114,19 EUR–a koji im je dosuđen prvostupanjskom presudom), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, žale se 1. tužiteljica RH i 2. tužiteljica KH zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se isto u pobijanom dijelu preinači na način da se njihov zahtjev u tome dijelu prihvati, kao i da im se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 624,16 EUR–a.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima 1. i 2. tužiteljice, prvostupanjski sud prilikom donošenja rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude nije propustio primijeniti odredbu iz čl. 164. st. 3. ZPP–a, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1.

ZPP–a na koju iste upiru.

5. Prilikom ispitivanja rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a, u svezi čl. 381. ZPP–a.

6. Iz stanja spisa ovog predmeta proizlazi u bitnom:

- da je postupak pokrenut tužbom od 13. listopada 2005. kojom je tužiteljica FH zahtijevala da joj tuženica na ime naknade imovinske štete, i to izmakle koristi, isplati iznos od 12.813,30 EUR–a (96.541,80 kn), kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka (list 1-5 spisa),

- da je tužiteljica FH za vrijeme trajanja postupka preminula, nakon čega je postupak nastavljen s 1. tužiteljicom RH i 2. tužiteljicom KH, kao njezinim zakonskim nasljednicama,

- da je prvostupanjski sud donio presudu poslovni broj P-646/19 od 13. svibnja 2019.

(list 177-185 spisa) kojom je:

- naloženo tuženici isplatiti 1. i 2. tužiteljici iznos od 7.474,42 EUR–a[1] (56.316,05 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke),

- odbijen kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužiteljice za isplatu iznosa od 5.338,87 EUR–a (40.225,75 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke),

- naloženo tuženici naknaditi 1. i 2. tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.667,83 EUR–a (12.566,27 kn), dok je zahtjev 1. i 2. tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 2.891,84 EUR–a (21.788,59 kn) odbijen kao neosnovan (točka III. izreke),

- da je povodom žalbe 1. i 2. tužiteljice te žalbe tuženika protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj P-646/19 od 13. svibnja 2019. Županijski sud u Zagrebu donio presudu poslovni broj Gž-3021/19-2 od 14. siječnja 2020. (list 206- 213 spisa) kojom je:

- odbijena žalba 1. i 2. tužiteljice kao djelomično neosnovana te potvrđena presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužiteljice za isplatu iznosa od 4.911,76 EUR–a (37.007,69 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.471,79 EUR–a (18.623,69 kn) (točka I. izreke),

- odbijena žalba tuženice kao neosnovana te potvrđena presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te pod točkom III. izreke u kojem je naloženo tuženici naknaditi 1. i 2. tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.667,83 EUR–a (12.566,27 kn) (točka II. izreke),

- preinačena presuda prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužiteljice za isplatu iznosa od 427,11 EUR–a (3.218,06 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 420,05 EUR–a (3.164,90 kn) i suđeno:

1. Nalaže se tuženici isplatiti 1. i 2. tužiteljici iznos od 427,11 EUR–a (3.218,06 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve to u roku od 15 dana,

2. Nalaže se tuženici naknaditi 1. i 2. tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 420,05 EUR–a (3.164,90 kn) u roku od 15 dana (točka III. izreke),

- naloženo tuženici naknaditi 1. i 2. tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 14,60 EUR–a (110,00 kn) u roku od 15 dana (točka IV. izreke),

- da je povodom ustavne tužbe koju su 1. i 2. tužiteljice podnijele u odnosu na presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3021/19-2 od 14. siječnja 2020. Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku broj U-III-982/2020 od 26. veljače 2025. (list 217-233 spisa) kojom je:

- ustavna tužba usvojena (točka I. izreke),

- presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3021/19-2 od 14. siječnja 2020. ukinuta pod točkom I. izreke, a presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-646/19 od 13. svibnja 2019. pod točkom II. izreke za iznos od 4.911,76 EUR–a (37.007,69 kn), zajedno s pripadajućim zateznim kamatama te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan zahtjev 1. i 2. tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.471,79 EUR–a (18.623,69 kn) (točka II. izreke),

- predmet u ukinutom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak,

- da su 1. i 2. tužiteljice podneskom od 11. svibnja 2025. konačno postavile tužbeni zahtjev na način da su zahtijevale da im tuženica na ime naknade imovinske štete, i to izmakle koristi, isplati preostali zatraženi iznos, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (list 235-237 spisa), dok su u troškovniku predanom na ročištu od 12. svibnja 2025. (list 240-241 spisa), uz koji su priložile preslike potvrda o plaćenoj poštarini za podneske koji su upućeni tuženici, prvostupanjskom sudu i Županijskom sudu u Zagrebu te potvrdu o plaćenoj poštarini za ustavnu tužbu koja je podnesena Ustavnom sudu Republike Hrvatske (list 242-250 spisa), zahtijevale i da im tuženica naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.746,76 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama,

- da je prvostupanjski sud zatim donio presudu poslovni broj P-1135/2025-7 od 10. lipnja 2025. (list 254-264 spisa) kojom je:

- naloženo tuženici isplatiti 1. tužiteljici iznos od 2.455,94 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- naloženo tuženici isplatiti 2. tužiteljici iznos od 2.455,94 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- naloženo tuženici naknaditi 1. i 2. tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.114,19 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve to u roku od 15 dana (točka III. izreke).

7. Prvostupanjski sud je svoju odluku o trošku parničnog postupka, i to konkretno rješenje o trošku parničnog postupka sadržano pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, obrazložio u bitnom na način:

- da se odluka o trošku parničnog postupka temelji na odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP– a,

- da odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-982/2020 od 26. veljače 2025. nije ukinuta odluka o trošku parničnog postupka u cijelosti, već isključivo odbijajući dio troška parničnog postupka, i to zbog djelomičnog uspjeha tuženice u sporu, zbog čega je sud prilikom odluke o trošku cijenio uspjeh 1. i 2. tužiteljice u sporu u omjeru od 79% te im u tom smislu odmjerio trošak,

- da, kako je u ponovljenom postupku prihvaćen preostali dio tužbenog zahtjeva, tako je bilo potrebno odmjeriti trošak 1. i 2. tužiteljici na način da su u cijelosti uspjele u postupku, i to za one radnje za koje je već pravomoćno odlučeno, kao i za radnje nakon presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3021/19-2 od 14. siječnja 2020.,

- da je, iako su 1. i 2. tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave od 12. svibnja 2025. zatražile trošak parničnog postupka za sve radnje od početka postupka po Tarifi na dan presuđenja, navodeći da se od tako utvrđenog troška oduzme iznos koji je već pravomoćno dosuđen rješenjem o trošku parničnog postupka, odluka o tim radnjama i o primjeni Tarife na te radnje već donesena pravomoćnom odlukom, i da u tom dijelu ista nije ukinuta odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, zbog čega je sud u ponovljenom postupku vezan za tu odluku i ne može na radnje o kojima je pravomoćno odlučeno primjenjivati neku drugu Tarifu, odnosno o tim radnjama ponovno odlučivati, već je za te iste radnje potrebno dosuditi preostali dio zatraženog troška, budući da su 1. i 2. tužiteljice u ponovljenom postupku u cijelosti uspjele u sporu,

- da je 1. i 2. tužiteljici već odmjeren trošak parničnog postupka za sljedeće radnje: za zahtjev za sastav mirnog rješenja spora od 11. srpnja 2005., sastav tužbe te sastav obrazloženog podneska od 10. rujna 2008. u iznosu od po 1.000,00 kn, za zastupanje na ročištu od 20. siječnja 2009. i 10. ožujka 2009. iznos od po 1.220,00 kn sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife. (iznos uvećan za 22%), za sastav žalbe iznos od 1.525,00 kn sukladno Tbr. 10. Tarife (iznos uvećan za PDV od 22%), za sastav zahtjeva za ponavljanje postupka iznos od 1.500,00 kn sukladno Tbr. 10. t. 6. Tarife, uvećan za 10 % na ime zastupanja dvije tužiteljice sukladno Tbr. 36. Tarife, odnosno iznos od 1.650,00 kn, za sastav obrazloženih podnesaka od 22. siječnja 2019. i 1. veljače 2019. iznos od po 1.000,00 kn, uvećano za 10 %, odnosno iznos od po 1.100,00 kn sukladno Tbr. 8. t. 1., za zastupanje na ročištima od 22. siječnja 2019., 11. veljače 2019. i 13. ožujka 2019. iznos od po 1.000,00, uvećano za 10 %, odnosno iznos od po 1.100,00 kn sukladno Tbr. 9. t.1. Tarife,

- da je presudom prvostupanjskog suda poslovni broj P-646/19 od 13. svibnja 2019.

1. i 2. tužiteljici priznat trošak zastupanja u iznosu od 11.150,85 kn (1.479,97 EUR– a), odnosno 12.566,27 kn (1.667,83 EUR–a), s plaćenom sudskom pristojbom,

- da je presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3021/19-2 od 14. siječnja 2020. preinačena presuda prvostupanjskog suda poslovni broj P-646/19 od 13. svibnja 2019. o trošku parničnog postupka, tako da je pored dosuđenog 1. i 2. tužiteljici odmjeren trošak od dodatnih 3.164,00 kn i trošak žalbenog postupka od 110,00 kuna, što ukupno iznosi 3.264,00 kuna (433,21 EUR–a), a što ukupno predstavlja iznos od 2.101,04 EUR–a, s time da se u obrazloženju presude Županijskog suda u Zagrebu navodi da je uspjeh 1. i 2. tužiteljice u sporu 81% jer su u pogledu pravne osnove uspjele u cijelosti, a u pogledu visine 62%,

- da, kako su 1. i 2. tužiteljice u konačnici u cijelosti uspjele u postupku, tako im je bilo potrebno odmjeriti razmjeran trošak parničnog postupka te na ukupan iznos već pravomoćno dosuđenog troška od 2.101,04 EUR–a dodati 19% tog iznosa jer je drugostupanjski sud cijenio uspjeh 1. i 2. tužiteljice od 87%, što znači da im je pored već dosuđenog troška za obavljene radnje potrebno dosuditi i trošak od 399,19 EUR–a,

- da je 1. i 2. tužiteljici potrebno dosuditi i trošak sastava žalbe od 29. svibnja 2019., što na temelju Tarife, u svezi Tbr. 41. Tarife iznosi 137,5 bodova, za sastav ustavne tužbe na temelju Tbr. 31. t. 1. Tarife 1000 bodova, po 110 bodova na temelju Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav podneska od 11. svibnja 2025. i na temelju Tbr. 9. t. 1. za pristup ročištu od 12. svibnja 2025., što ukupno iznosi 1357,5 bodova, odnosno 2.715,00 EUR–a, iz čega proizlazi da je u ponovljenom postupku 1. i 2. tužiteljici bili potrebno dosuditi ukupan trošak od 3.114,19 EUR–a,

- da u spisu ne prileži dokaz da su plaćene pristojbe na presudu, žalbu i reviziju, kao ni na prijedlog za ponavljanje postupka, tako da 1. i 2. tužiteljici isti troškovi nisu priznati,

- da 1. i 2. tužiteljici također nije priznat putni trošak odvjetnika, niti trošak izbivanja iz pisarnice tog odvjetnika jer su 1. i 2. tužiteljice mogle angažirati odvjetnika s područja sjedišta suda,

- da nije priznat niti trošak poštarine jer sud smatra da taj trošak ne može ići na teret suprotne strane.

8.1. Ovdje valja napomenuti da su 1. i 2. tužiteljice, s obzirom na to da su u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva (naknada štete) uspjele u cijelosti, odnosno u omjeru od 100%, a da su u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjele u konačnom iznosu od 12.386,30 EUR–a (7.474,42 EUR–a + 2.455,94 EUR–a + 2.455,94 EUR– a) u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 12.813,30 EUR–a, odnosno u omjeru od 97%, uspjele u sporu u omjeru od 98,50% (100% + 97% = 197%; 197% ÷ 2 = 98,50%), dok je tuženica uspjela u sporu u preostalom omjeru od 1,50%.

8.2. Kada se uspjeh 1. i 2. tužiteljice u sporu umanji za tuženičin uspjeh u sporu, dalje proizlazi da su 1. i 2. tužiteljice uspjele u sporu u konačnom omjeru od 97%, odnosno da nisu uspjele samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.

9. Uzimajući u obzir činjenično stanje u ovom predmetu, djelomično su osnovani daljnji žalbeni navodi 1. i 2. tužiteljice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), kada im prilikom donošenja rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude nije dosudio preostali dio zatraženog iznosa od 4.632,57 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

10.1. Iako pravilno ističu da sud, sukladno odredbi iz čl. 52. t. 3. Tarife, prilikom odlučivanja o zahtjevu stranaka za naknadu troška parničnog postupka primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, 1. i 2. tužiteljici valja ukazati da se navedena odredba ne primjenjuje u odnosu na parnične radnje o kojima je već pravomoćno odlučeno, i to primjenom ranije važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

10.2. To konkretno znači da u odnosu na parnične radnje o kojima je već pravomoćno odlučio presudom poslovni broj P-646/19 od 13. svibnja 2019., na način da je 1. i 2. tužiteljici dosudio trošak parničnog postupka u iznosu od 1.667,83 EUR– a (12.566,27 kn), primjenjujući pritom odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i vrijednost boda u iznosu od 1,33 EUR–a (10,00 kn), prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o njihovom zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka koji je obuhvaćao i parnične radnje o kojima je pravomoćno odlučeno, a koji je sadržan u troškovniku predanom na ročištu od 12. svibnja 2025., nije mogao primijeniti odredbe Tarife i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR–a te dosuditi 1. i 2. tužiteljici iznos koji predstavlja razliku nastalu zbog izmijenjene vrijednosti boda.

11. Nadalje, iako je odredbom iz Tbr. 49. t. 1. Tarife propisano da za obavljanje poslova izvan sjedišta odvjetničke pisarnice odvjetniku pripada na ime putnih troškova naknada za prijevoz te stvarni troškovi koje odvjetnik ima prilikom izbivanja iz odvjetničke pisarnice, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada 1. i 2. tužiteljici nije priznao putni trošak, niti trošak izbivanja iz pisarnice njihovog odvjetnika koji ima sjedište u [adresa], budući da su 1. i 2. tužiteljice zaista mogle angažirati odvjetnika s područja sjedišta suda, dakle odvjetnika koji ima sjedište u [adresa].

12.1. Međutim, 1. i 2 tužiteljice osnovano ističu da im u pogledu troška parničnog postupka koji im je dosuđen presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3021/19-2 od 14. siječnja 2020., sukladno omjeru u kojem su one u konačnici uspjele u sporu, ne pripada samo iznos od 399,19 EUR–a, kako to prvostupanjski sud pogrešno zaključuje, već iznos od 489,75 EUR–a koji se dobije kao razlika između iznosa troška parničnog postupka od 2.577,64 EUR–a (19.421,20 kn) za koji je Županijski sud u Zagrebu utvrdio da 1. i 2. tužiteljici ukupno pripada te iznosa troška parničnog postupka od 2.087,89 EUR–a (15.731,17 kn) za koji je Županijski sud u Zagrebu utvrdio da 1. i 2. tužiteljici u konačnici pripada.

12.2. Samim time, 1. i 2. tužiteljici na ime troška parničnog postupka zbog pogreške u računanju od strane prvostupanjskog suda pripada daljnji iznos od 90,56 EUR–a (489,75 EUR–a – 399,19 EUR–a).

13.1. Iako u obrazloženju svoje odluke o trošku parničnog postupka navodi da u spisu predmeta ne prileži dokaz da su plaćene pristojbe na presudu, žalbu i reviziju, kao ni na prijedlog za ponavljanje postupka, 1. i 2. tužiteljice osnovano ističu da takav zaključak prvostupanjskog suda nije u potpunosti točan, budući da spisu predmeta prileže potvrde o plaćenim pristojbama (list 191 i list 202 spisa) iz kojih je vidljivo da je 1. tužiteljica platila pristojbu na presudu prvostupanjskog suda poslovni broj P-646/19 od 13. svibnja 2019. u iznosu od 87,27 EUR–a (657,50 kn), a da je 2. tužiteljica platila pristojbu na presudu prvostupanjskog suda poslovni broj P-646/19 od 13. svibnja 2019. u iznosu od 87,27 EUR–a (657,50 kn).

13.2. Prema tome, 1. i 2. tužiteljici na ime troška parničnog postupka koji im je nastao plaćanjem sudskih pristojbi pripada iznos od 174,54 EUR–a, sve sukladno odredbi iz Tar. br. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi koja je sadržana u Zakonu o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15).

14.1. Isto tako, 1. i 2. tužiteljice, suprotno stavu prvostupanjskog suda, imaju pravo na naknadu troška parničnog postupka koji im je nastao plaćanjem poštarine za pojedine podneske, budući da je odredbom iz Tbr. 48. t. 1. Tarife propisano da odvjetniku pripada naknada troškova za stvarne izdatke koji su bili potrebni za obavljanje povjerenih mu poslova, a da je odredbom iz čl. 48. t. 2. Tarife propisano da u troškove koji se imaju nadoknaditi po odredbama Tarife spadaju i izdaci za poštanske, telefonske i bankarske usluge te ostali troškovi.

14.2. Imajući u vidu da spisu predmeta prileže preslike potvrdi o plaćenoj poštarini (list 242-250 spisa), 1. i 2. tužiteljice imaju pravo na naknadu troška poštarine za sljedeće podneske: za zahtjev za mirno rješenje spora od 11. srpnja 2005. u iznosu od 1,62 EUR–a, za tužbu od 13. listopada 2005. u iznosu od 1,88 EUR–a, za podnesak od 8. rujna 2008. u iznosu od 1,33 EUR–a, za žalbu protiv presude od 28. srpnja 2009. u iznosu od 1,42 EUR–a, za ustavnu tužbu od 13. srpnja 2011. u iznosu od 1,66 EUR–a, za zahtjev za izmjenu odluke od 14. prosinca 2016. u iznosu od 2,47 EUR–a, za podnesak od 1. veljače 2019. u iznosu od 1,73 EUR–a, za žalbu protiv presude od 27. svibnja 2019. u iznosu od 1,73 EUR–a i za ustavnu tužbu od 6. ožujka 2020. u (zatraženom) iznosu od 2,26 EUR–a.

14.3. Dakle, 1. i 2. tužiteljice imaju pravo na naknadu troška parničnog postupka koji im je nastao plaćanjem poštarine u ukupnom iznosu od 16,10 EUR–a.

15. Slijedom toga, 1. i 2. tužiteljici na ime troška parničnog postupka u ovom predmetu od ukupno pobijanog iznosa od 4.632,57 EUR–a pripada još i daljnji iznos od 281,20 EUR–a (90,56 EUR–a + 174,54 EUR–a + 16,10 EUR–a), a koji im je odlukom ovog drugostupanjskog suda valjalo i dosuditi, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 30. prosinca 2025., kada je ova drugostupanjska odluka donesena pa do isplate koje 1. i 2. tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP–a, u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23) također pripadaju, dok im to pravo u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 4.351,37 EUR– a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos, ne pripada.

16. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a, u svezi čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP–a, u svezi čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ove odluke.

17. U pogledu zahtjeva 1. i 2. tužiteljice za naknadu troška nastalog povodom žalbe u iznosu od 624,16 EUR–a, a koji se odnosi na trošak sastava žalbe u iznosu od 275,00 EUR–a i trošak sudske pristojbe na žalbu protiv rješenja o trošku parničnog postupka sadržanog pod točkom III. izreke prvostupanjske presude u iznosu od 349,16 EUR–a, valja reći da 1. i 2. tužiteljice, uzimajući pri tome u obzir da su sa žalbom uspjele u iznosu od 281,20 EUR–a u odnosu na ukupno pobijani iznos od 4.632,57 EUR–a, dakle u omjeru od samo 6%, što predstavlja razmjerno neznatan uspjeh, nemaju pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 5. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom III. izreke ove odluke.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović