Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4091/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Iris Gović Penić kao predsjednika vijeća, Sanje Joka Umićević, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ines Kovačević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima-odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marijan Fosin i Božica Petak Vujec, Varaždin, Graberje 4/I, protiv tužene Privredna banka Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po punomoćnici Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, Ribnjak 40, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-535/2019-50 od 22. listopada 2025., u sjednici vijeća 30. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-535/2019-50 od 22. listopada 2025. u točki I. izreke.
r i j e š i o j e
I Ukida se navedena presuda u točki II., IV. i V. izreke te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II O trošku žalbe odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:
„I. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 9012025780 od 13.10.2006. sklopljen između tužitelja IG i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina, pod brojem OU-1112/06-1 od 18.10.2006. godine, u čl. 4., a koji glasi:
"na kredit u otplati korisnik kredita obavezuje se platiti banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana…", te u čl. 7., a koji glasi:
"u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznose anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta banka će pisano obavijestiti korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta…",
te u dijelu čl. 4., koji glasi:
"kamata se obračunava u CHF…",
te se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe Ugovora o kreditu broj 9012025780 od 13.10.2006. sklopljen između tužitelja IG i tuženika Privredna banka Zagreb d.d. Zagreb, solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina, pod brojem OU-1112/06-1 od 18.10.2006. godine, u čl. 7., a koji glasi:
"kredit u iznosu od 48.000,00 CHF i kamata iz točke 4. ovog Ugovora otplaćuje se u … mjesečnih anuiteta, plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja…"
II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju IG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], OG, isplati iznos od 4.074,14 EUR (slovima: četiritisućesedamdesetčetiri eura i četrnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, tekućom od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, u kunskoj protuvrijednosti CHF od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a
za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
na iznos od 89,76 EUR sa kamatom od 01.12.2011. do plaćanja;
na iznos od 93,35 EUR sa kamatom od 01.01.2012 do plaćanja;
na iznos od 97,60 EUR sa kamatom od 01.02.2012. do plaćanja;
na iznos od 100,25 EUR sa kamatom od 01.03.2012. do plaćanja;
na iznos od 96,93 EUR sa kamatom od 01.04.2012. do plaćanja;
na iznos od 97,60 EUR sa kamatom od 01.05.2012. do plaćanja;
na iznos od 100,38 EUR sa kamatom od 01.06.2012. do plaćanja;
na iznos od 98,92 EUR sa kamatom od 01.07.2012. do plaćanja;
na iznos od 98,26 EUR sa kamatom od 01.08.2012. do plaćanja;
na iznos od 97,60 EUR sa kamatom od 01.09.2012. do plaćanja;
na iznos od 47,65 EUR sa kamatom od 01.10.2012. do plaćanja;
na iznos od 148,79 EUR sa kamatom od 01.11.2012. do plaćanja;
na iznos od 103,56 EUR sa kamatom od 01.12.2012. do plaćanja;
na iznos od 102,64 EUR sa kamatom od 01.01.2013. do plaćanja;
na iznos od 94,94 EUR sa kamatom od 01.02.2013. do plaćanja;
na iznos od 98,26 EUR sa kamatom od 01.03.2013. do plaćanja;
na iznos od 101,71 EUR sa kamatom od 01.04.2013. do plaćanja;
na iznos od 101,31 EUR sa kamatom od 01.05.2013. do plaćanja;
na iznos od 93,06 EUR sa kamatom od 01.06.2013. do plaćanja;
na iznos od 132,10 EUR sa kamatom od 01.07.2013. do plaćanja;
na iznos od 93,48 EUR sa kamatom od 01.08.2013. do plaćanja;
na iznos od 96,00 EUR sa kamatom od 01.09.2013. do plaćanja;
na iznos od 38,15 EUR sa kamatom od 01.10.2013. do plaćanja;
na iznos od 119,63 EUR sa kamatom od 01.11.2013. do plaćanja;
na iznos od 99,19 EUR sa kamatom od 01.12.2013. do plaćanja;
na iznos od 100,91 EUR sa kamatom od 01.01.2014. do plaćanja;
na iznos od 71,98 EUR sa kamatom od 01.02.2014. do plaćanja;
na iznos od 81,00 EUR sa kamatom od 01.03.2014. do plaćanja;
na iznos od 81,00 EUR sa kamatom od 01.04.2014. do plaćanja;
na iznos od 81,00 EUR sa kamatom od 01.05.2014. do plaćanja;
na iznos od 81,00 EUR sa kamatom od 01.06.2014. do plaćanja;
na iznos od 81,00 EUR sa kamatom od 01.07.2014. do plaćanja;
na iznos od 81,01 EUR sa kamatom od 01.08.2014. do plaćanja;
na iznos od 81,00 EUR sa kamatom od 01.09.2014. do plaćanja;
na iznos od 1,38 EUR sa kamatom od 01.10.2014. do plaćanja;
na iznos od 123,48 EUR sa kamatom od 01.11.2014. do plaćanja;
na iznos od 81,01 EUR sa kamatom od 01.12.2014. do plaćanja;
na iznos od 81,00 EUR sa kamatom od 01.01.2015. do plaćanja;
na iznos od 87,64 EUR sa kamatom od 01.02.2015. do plaćanja;
na iznos od 87,64 EUR sa kamatom od 01.03.2015. do plaćanja;
na iznos od 87,65 EUR sa kamatom od 01.04.2015. do plaćanja;
na iznos od 87,64 EUR sa kamatom od 01.05.2015. do plaćanja;
na iznos od 87,64 EUR sa kamatom od 01.06.2015. do plaćanja;
na iznos od 87,64 EUR sa kamatom od 01.07.2015. do plaćanja;
na iznos od 80,40 EUR sa kamatom od 01.08.2015. do plaćanja;
sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži utvrđenje ništetnosti čl. 1. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta u CHF prema kojoj je vezana glavnica za švicarski franak.
IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.717,06 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.12.2015. do isplate, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate odnosno namirenja koji je tužitelju priznat i za koji iznos je umanjen njegov dug temeljem Dodatka Ugovora o kreditu koji je sastavni dio Ugovora o kreditu.
V. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.199,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VI. Konstatira se da je povučen tužbeni zahtjev preko iznosa od 4.074,14 EUR do iznosa od 5.301,20 EUR.“
2. Protiv dijela te presude pod točkom I., II., IV. i V. izreke žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno preinačiti je prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim dijelova Ugovora o kreditu od 13. listopada 2006. sklopljenog između stranaka u čl. 4., čl. 7. Ugovora o kreditu, a kojim je ugovoreno da se na kredit korisnik kredita obvezuje banci platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, te da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, a da će o izmijenjenom iznosu anuiteta banka pisano obavijestiti korisnika kredita i da su stranke suglasne da obavijest banke je dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta, da se kamata obračunava u CHF, da kredit u iznosu od 48.000,00 CHF i kamata se otplaćuju u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, kao i zahtjev tuženika da mu tužitelj plati iznos od 4.074,14 eura.
5. Također je predmet postupka odlučivanje o tuženikovom prigovoru prijeboja, a u odnosu na tražbinu tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.717,06 eura sa zateznim kamatama.
6. Iz provedenog postupka proizlazi da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj 9012025780 dana 13. listopada 2006. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Melanije Duić iz Varaždina pod brojem OU- 1112/06-1 18. listopada 2006., da je tim Ugovorom tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu kunske protuvrijednosti 48.000,00 CHF obračunate po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeći na dan korištenja kredita, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u vrijeme zaključenja Ugovora iznosila 4,35% godišnje, da je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, da su stranke 23. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovora o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, da je tužitelj anuitete otplaćivao u hrvatskim kunama, da pri sklapanju Ugovora o kreditu od 13. listopada 2006. tužitelj s tuženikom nije pregovarao i da tužitelj ima status potrošača.
7. U odnosu na točku I. izreke prvostupanjske presude treba reći da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer izreka prvostupanjske presude je jasna i ne proturječi niti sama sebi niti razlozima presude, u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
8. Također u tom dijelu prvostupanjske presude utvrđene su sve činjenice odlučne za donošenje zakonite i pravilne presude te osnovom izvedenih dokaza i njihove ocjene u potpunosti i pravilno utvrđeno činjenično stanje.
9. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu od 13. listopada 2006. sklopljenog između stranaka u dijelu čl. 4. kojim je ugovoreno da korisnik kredita plaća banci kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju te da se kamata obračunava u švicarskim francima kao i u dijelu čl. 7. Ugovora o kreditu kojim je ugovoreno da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznose anuiteta te da se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te ujedno da kredit u iznosu od 48.000,00 CHF i tu kamatu otplaćuje u mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeći na dan plaćanja.
10. Kako je predmetni ugovor sklopljen 2006., mjerodavne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. („Narodne novine“, broj: 96/03 - dalje: ZZP).
11. Prema odredbi čl. 81. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, odredbom čl. 83. ZZP propisano je da prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i poslije sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor, koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
12. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava.
13. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom je potvrđeno i u odnosu na tuženika, da je u vrijeme sklapanja spornog ugovora povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o potrošačkom kreditiranju, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa da je time postupljeno suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
14. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15 i 14/19), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno.
15. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. potvrđena je odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da su banke, u pojedinim utuženim razdobljima za svaku banku, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a koja odluka je potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 2221/2018 povodom revizije.
16. Neodlučni su i ostali žalbeni prigovori jer je relevantno - je li je ugovor sklopljen u razdoblju za koji je odlukom iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa utvrđeno (u izreci) razdoblje u kojem su povrijeđeni kolektivni interesi, a što predmetni ugovor je, pa s obzirom na posljedice takvog utvrđenja potrošač uživa zaštitu od nepoštene odredbe, i to sukladno posebnim odredbama potrošačkog prava. Nakon odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošač ima pravo zahtijevati od suda da se urede posljedice nepoštenih ugovornih odredbi. U tome se sastoji, između ostalog, otklanjanje posljedica utvrđene povrede. Tako je i u ovom predmetu tužitelj zahtijevao, a sud pružio pravnu zaštitu. Naime, jedna od posljedica neobvezujuće prirode nepoštene odredbe je pravo potrošača na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju nepoštene odredbe. Isplatom neosnovano plaćenih iznosa uspostavlja se ravnoteža između prava i obveza strana iz ugovora. U hrvatskom pravnom sustavu ne postoje posebne norme koje reguliraju postupak restitucije i samu restituciju kod pružanja zaštite potrošaču od nepoštenih odredbi, pa se primjenjuju opća pravila Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO/05). U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Pri vraćanju se primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove, sukladno odredbama članaka 1111. do 1120. ZOO/05. Vraća se sve ono što je neosnovano stečeno, a ako je predmet obveze u novcu, vraća se isti broj novčanih jedinica u istoj valuti u kojoj je nastalo stjecanje bez osnove te se plaćaju zatezne kamate od dana stjecanja.
17. Žalitelj osnovano ukazuje da je u ovom predmetu pogrešno primijenjeno materijalno pravo te je posljedično i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a u odnosu na točke II. i IV. prvostupanjske presude jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi sve činjenice koje su odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke.
18. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja samom činjenicom sklapanja dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi se pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF jer niti Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju nije predviđeno niti propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka.
19. ZID ZPK/15, prema pravnom shvaćanju ovog suda, imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).
20. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2016 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.
21. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).
22. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. Vrhovni sud RH u odluci broj Rev- 2868/2018. od 12. veljače 2019. godine zauzeo je pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Iako se radilo o procesnoj odluci jer su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, potpuno je jasno da se radi o točno određenom pravnom interesu koji se odnosi na potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
23. U odluci Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. godine navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranici koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. godine (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.
24. Također je potrebno dodatni da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 ČG protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.
25. Potrošač se, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A. i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu ČG protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
26. Nadalje, u jednoj od odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu I protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava je između ostalog naveo „da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu“, kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
27. Međutim, korisnici kredita ne mogu kumulirati preplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije već imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji a što se utvrđuje financijskim vještačenjem.
28. Stoga u ponovnom postupku valja utvrditi koji bi iznos tužitelju kao korisniku kredita pripao temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer s dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te tek nakon toga odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.
29. Iz iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP) te ukinuti prvostupanjsku presudu u točki II., točki IV. i točki V. izreke (odluka o parničnom trošku) te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (čl. 370. ZPP).
30. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva u skladu s dokaznim prijedlozima stranaka te će tek nakon toga biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.
31. O trošku žalbe odlučeno je temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Iris Gović Penić
