Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3018/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlljt. ČG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa otac i zz. ABC, zastupan po punomoćnici Mariji Petri Sokač, odvjetnici u Križevcima protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje sa sjedištem u Zagrebu, Martićeva 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-22/2024-21 od 5. svibnja 20025., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-22/2024-21 od 5. svibnja 20025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju 3.215,87 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svotu od 2.273,55 eura od 21. srpnja 2020. pa do isplate te na svotu od 942,32 eura od 5. svibnja 2025. pa do isplate dok je pod točkom II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u svoti od 3.867,01 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. svibnja 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik iz svih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom, preinačiti pobijanu presudu i tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22, 155/23 i 148/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Donoseći pobijanu odluku je međutim, prvostupanjski sud postupio suprotno odredbi čl. 377. st. 2. ZPP jer nije raspravio sva sporna pitanja i o njima dao razloge propisane odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, na što je upozorio ovaj sud rješenjem poslovni broj Gž-4606/2023-2 od 9. siječnja 2024. i to kako glede neimovinske štete za koju nije utvrđena ukupna svota pravične novčane naknade tako niti glede imovinske štete za koju su označeni razlozi samo u odnosu na troškove putovanja, a ne i naknadu za potrebu plaćanja tuđe pomoći kao i uništenu odjeću čime je počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu izrijekom upućuje tuženik u žalbi.

7. Međutim, odredbom čl. 366.a ZPP je propisana zabrana ukidanja presude dva puta pa je tako, s obzirom da je bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, odlučeno primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP u svezi odredbe čl. 373.a st. 1. ZPP.

8. Predmet prijepora je zahtjev maloljetnog tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpio 24. kolovoza 2019. u prometnoj nesreći gdje je sudjelovao kao putnik i za koju nesreću je nesporno odgovoran tuženik u omjeru od 90%.

9. Provedenim liječničkim vještačenjem i saslušanjem vještaka je utvrđeno da je maloljetni tužitelj u ovom štetnom događaju zadobio prijelom desne palčane kosti s pomakom, desne lakatne kosti bez pomaka, prosjecanje tetive dugog savijača lijevog palca, ranu razderotinu i nagnječinu lijevog palca, natučenje i oguljotine lica i lijevog koljena te prijelom donje čeljusti.

10. Provedeno liječenje maloljetnog tužitelja je bilo dugotrajno i tijekom liječenja je bio podvrgnut četiri puta operativnim zahvatima, a trajalo je više od godinu i pol dana, popraćeno mnogobrojnim neugodnostima, boravcima u bolnici, nošenjima imobilizacije, odlascima na mnogobrojne kontrole izvan mjesta prebivališta i terapije u [adresa] i [adresa], a nakon liječenja mu je, osim trajnih posljedica ostao vidljiv ožiljak na desnoj ruci s gornje strane podlaktice vrlo uočljiv dužine 15-20 cm, a širine 1,5 cm i manji ožiljak na palcu lijeve ruke.

11. Zbog ovih je ozljeda tužitelj trpio jaki strah u četiri navrata jer je toliko puta bio podvrgnut operativnom zahvatu, sekundarni jaki strah je trajao 10 dana, srednje jaki 20 dana, a manji 30 dana te tzv. kasni strah kroz 5 mjeseci, jaki bolovi su trajali 10 dana, srednje jaki 40 dana, a manji 60 dana dok su trajne posljedice ozljeda smanjile opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za 10% trajno, a kako se radi o maloljetnoj osobi potrebno je i ponoviti vještačenje glede utvrđivanja trajnih posljedica nakon završetka razvoja odnosno, nakon zatvaranja epifiznih pukotina kosti te su posljedice ozljeda naružile tužitelja u manjem stupnju.

12. Kako između stranaka nije sporan štetni događaj, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika u omjeru od 90% kao i osnova zahtjeva, tužitelju primjerenu pravičnu novčanu naknadu za slučaj ove povrede prava osobnosti primjenom odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) predstavlja naknada u svoti od 9.500,00 eura, vodeći računa o jačini i dugom trajanju ozljedama izazvanih tjelesnih boli, velikih neugodnosti tijekom liječenja koje je trajalo godinu i pol dana i tijekom kojega je tužitelj bio podvrgnut četiri puta operativnim zahvatima, odlascima na mnogobrojne kontrole, terapije te činjenicu da su mu kao maloljetnoj osobi u dobi od devet godina ozljede bile smještene na glavi i obadvije ruke, nošenju imobilizacije, duševnih boli i dugotrajnog straha koji je teže doživljen nego kod odraslih osoba

13. Ove okolnosti, kao i stupanj naruženosti koja je uočljiva na ruci tužitelja, vodeći računa i o cilju kojem služi naknada te i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, opravdavaju primjerenu novčanu naknadu od 9.500,00 eura odnosno, s obzirom na omjer suodgovornosti tuženika 8.550,00 eura pa budući da između stranaka nije sporno da je tuženik isplatio po osnovi neimovinske štete 4.817,83 eura, a nakon donošenja prvostupanjske presude od 27. listopada 2023. daljnjih 1.309,97 eura ili ukupno 6.127,80 eura, zatražena svota kojom je sud vezan, od 2.273,55 eura predstavlja više nego primjerenu naknadu za neimovinsku štetu nastalu uslijed povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19. st. 1. i 2. ZOO, koju je pretrpio maloljetni tužitelj.

14. Saslušanjem tužitelja i njegova oca utvrđena je, a što je moguće utvrditi i s obzirom na ozljede koje je zadobio, kako je tužitelju bila uništena sva odjeća koju je imao na sebi i prema prosječnim cijenama u vrijeme donošenja ove odluke imovinska šteta po ovoj osnovi iznosi zatraženih 132,72 eura odnosno, uz umanjenje suodgovornosti tužitelja 119,45 eura.

15. Tužitelju je nadalje kroz 256 sati bila potrebna pomoć druge osobe po kojoj osnovi je zatražio svotu od 1.061,78 eura u visini cijene sata pomoći od 4,00 eura što predstavlja također vrlo primjerenu naknadu prema vrijednostima u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke pa je ocijenjen osnovanim, uz uračunavanje doprinosa štetnom događaju zahtjev od 955,60 eura.

16. I naposlijetku, tužitelj je nesporno imao troškove mnogobrojnih odlazaka na liječenje izvan mjesta prebivališta koja učestalost i broj tih odlazaka je utvrđen uvidom u liječničke isprave, provedeno vještačenje,, saslušanjem tužitelja i njegova oca te je tako za troškove puta utrošeno u razdoblju liječenja kroz godinu i pol dana sigurno 398,17 eura i tužitelj je po ovoj osnovi opravdano zatražio 358,35 eura, uračunavajući doprinos za nastup štetnih posljedica.

17. Slijedom iznijetog je po osnovi imovinske štete tužitelj osnovano zatražio 1.420,13 eura pa kako mu je nesporno tuženik platio 477,81 eura, su za imovinsku štetu žalbeni navodi tuženika u odnosu na dosuđenu ukupnu svotu od 942,32 eura neosnovani pa je, uzimajući u obzir sve okolnosti vezane za primjenu odredbe čl. 1090. ZOO i čl. 1092. st. 1. ZOO tužitelju dosuđena i imovinska šteta (čl. 1089. st. 1. i 2. ZOO i čl. 1095. st. 1. ZOO), a prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke od kada je tužitelju dosuđen i tijek zakonskih zateznih kamata.

18. Iako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP je tako odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.

19. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23 i 107/25) s time, da je trošak sastava podneska od 23. srpnja 2024. kao i ročišta održanog 16. travnja 2025. prihvaćen pravilnom primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer su te radnje poduzete po traženju prvostupanjskog suda i bile potrebne radi vođenja parnice.

20. Stoga je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke prvostupanjske presude.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis