Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1186/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. tužiteljice ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. tužiteljice JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Darijan Dundović, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1171/2022-21 od 15. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P- 1171/2022-21 od 15. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, poslovni broj P-1171/2022-21 od 15. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke te u dijelu pod točkom III izreke za parnični trošak 1. tužiteljice CB, 2. tužiteljice ZB i 3. tužiteljice JB, sa kojim nisu uspjele te sudi:

Utvrđuje se da su 1. tužiteljica CB, 2. tužiteljica ZB i 3. tužiteljica RB suvlasnice svaka za po daljnjih 1/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica] dvorište i stambena zgrada 3198 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak 945 m2 obje upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se ovlašćuju na temelju ove presude ishoditi upis svog prava suvlasništva, uz brisanje tog prava s imena tuženice Republike Hrvatske, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi 1. tužiteljici CB, 2. tužiteljici ZB i 3. tužiteljici JB daljnji parnični trošak u svoti od 664,04 eura.

III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj naknaditi 1. tužiteljici CB, 2. tužiteljici ZB i 3. tužiteljici JB trošak sastava žalbe u svoti od 365,59 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I Utvrđuje se da su tužiteljice suvlasnice, svaka za po 1/4 dijela, k. č. br. [katastarska čestica] dvorište i stambena zgrada, 3198 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, 945 m2, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Benkovac, te se ovlašćuju, po pravomoćnosti ove presude, temeljem iste, ishoditi upis svog prava vlasništva uz brisanje tog prava s imena Republike Hrvatske.

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljica u dijelu kojim traže da ih sud utvrdi suvlasnicama, svaku za po daljnjih 1/12 dijela k. č. br. [katastarska čestica] dvorište i stambena zgrada, 3198 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak, 945 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te ih ovlasti na upis tog prava u zemljišnoj knjizi uz brisanje upisa prava vlasništva Republike Hrvatske.

III Nalaže se tuženici, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljicama troškove postupka u iznosu od 902,94 Eur, sa zateznim kamatama, koje teku od 15. siječnja 2024. kao dana presuđenja, pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište, određuje uvećanjem referentne stope, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II izreke te u dijelu pod točkom III izreke za parnični trošak sa kojim nisu uspjele, žale se 1., 2. i 3. tužiteljice (dalje: tužiteljice) zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

2.1. Tuženica se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I i III izreke ne navodeći određeno žalbene razloge te predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti odnosno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba tužiteljica je osnovana dok je žalba tuženice neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22, 155/23 i 148/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 21. studenog 2023. nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljica na utvrđenje njihova suvlasništva nekretnina označenih kao z.k. č. br. [katastarska čestica] i z.k. č. br. [katastarska čestica], svake u 1/3 dijela jer su one upisane kao vlasništvo tuženice iako to ne odražava stvarno stanje budući da je izvanknjižni vlasnik i posjednik tih nekretnina bio pok. UB, djed tužiteljica koji je početkom 30. -ih godina prošlog stoljeća sagradio obiteljsku kuću sa okućnicom na dijelovima nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] a koji danas odgovaraju predmetnim česticama i ova nekretnina čini jedinstvenu cjelinu, kuću s okućnicom u cijelosti ograđenom suhozidima, sa takvim izgledom preko 90 godina.

6,1. Nekretnine je nakon smrti pok. ČB naslijedio u cijelosti njegov sin pok. PB otac tužiteljica koji je u obiteljskoj kući živio sa svojim ocem a potom sa suprugom i tužiteljicama te je preminuo **.**.2005. a njegovim nasljednicima su proglašene (svaka u 1/5 dijela) tužiteljice i njihova četvrta sestra DB te majka koja svoj nasljedni dio naknadno ustupila na jednake dijelove tužiteljicama dok je četvrta sestra DB, nakon smrti majke naslijedila njezinu naslijeđenu imovinu u [mjesto] a tužiteljicama je ustupila svoj suvlasnički dio predmeta prijepora.

6.2 Tako su tužiteljice nakon smrti svojeg oca nastavile koristiti obiteljsku kuću i održavati predmetne nekretnine u čemu ih nikada, kao niti njihove prednike, nitko nije uznemiravao, niti im osporavao posjed i svim susjedima je bilo poznato da one predstavljaju njihovu djedovinu.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje suvlasništva predmetnih nekretnina za svaku tužiteljicu u ¼ dijela ocjenjujući da je njihov djed pok. UB bio u samostalnom i poštenom posjedu od ranih 50. -ih godina do svoje smrti 1969. a nakon toga otac tužiteljica do 2005. kada je umro, zbog čega su na strani oca tužiteljica već ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva protekom roka od 40 godina uračunavajući posjed prednika, najkasnije do 17. studenog 1999. čime je otac tužiteljica stekao njihovo vlasništvo prema odredbama čl. 159. st. 3. i 4. u svezi čl. 160. st . 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP).

8. Sukladno odredbi čl. 128. st. 1. ZVDSP je to pravo nasljeđivanjem prešlo na njegove četiri kćeri, za svaku po ¼ dijela zbog čega prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev glede 1/3 dijela suvlasništva u odnosu na svaku tužiteljicu a odbija ga za daljnjih 1/12 dijela za svaku, jer iz iskaza svjedoka i stranaka utvrđuje da su tužiteljice taj preostali dio stekle pravnim poslom, neutvrđenog dana u razdoblju između 2005. i 2018. čime se tek stječe valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva a ne i pravo vlasništva.

9. Između stranaka nije sporan predmet prijepora koji je i identificiran na očevidu održanom 3. veljače 2023. kada je utvrđeno da predmetne nekretnine predstavljaju jednu cjelinu ograđenu suhozidom s time, da se na k. č. br. [katastarska čestica] nalazi stambena zgrada površine 136 m2, gumno ograđeno suhozidom te prilaz sa javnog puta dok granica između dviju čestica koje su predmet parnice, nije vidljiva i tako predstavlja cjelinu.

10. S obzirom na nesporan predmet prijepora kao i činjenicu da je u zemljišnim knjigama vlasnikom nekretnine upisana tuženica, sukladno navodima tužbe se za razrješenje odnosa između stranaka ima primijeniti mjerodavno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, kada su važila pravna pravila bivšeg Općeg građanskog zakonika (čl. 1. i 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941. "Narodne novine" br. 73/91 – dalje: OGZ) jer se prema odredbi čl. 388. st. 2. ZVDSP stjecanje prava vlasništva do stupanja na snagu tog Zakona (1. siječnja 1997.) prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja prava.

11. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed kao i njegovo trajanje kroz cijelo zakonom određeno vrijeme a stjecanje vlasništva dosjelošću glede redovne dosjelosti je, prema pravnom pravilu paragrafa 1468. OGZ određeno tako, da se rok dosjelosti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga i gdje se stečene stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama ili, ako stvar nije uknjižena naime onoga koji je doista i posjeduje, dosjelost svršuje tek poslije 30 godina a odredbom paragrafa 1472. OGZ je potom propisano kako se prava na državnoj imovini koja na ime posjednikovo nisu upisane u javne knjige i sva ina prava, mogu protiv fiskusa steći samo posjedom od 40 godina.

11.1. Prema načelnom mišljenju proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. umjesto propisanog roka iz paragrafa 1468. OGZ u trajanju od 30 godina odnosno, roka iz paragrafa 1472. OGZ od 40 godina najdulji rok za dosijedanje je 20 godina, koji se međutim ne primjenjuje na nekretnine u društvenom vlasništvu pa je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bio potreban posjed od 40 godina.,

12. Uvjete za dosijedanje, odnosno, stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, s obzirom na tvrdnju tužiteljica da je dosijedanje započeto tridesetih godina dvadesetoga stoljeća, sukladno odredbama članka 388. stavka 1. i 2. ZVDSP, treba razmotriti i ocijeniti najprije prema pravnim pravilima OgZ do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 i 92/94, u daljnjem tekstu: ZOVO) koji zakon je stupio na snagu dana 1. rujna 1980.), zatim po odredbama ZOVO-a i konačno po sada važećim odredbama ZVDSP.

13. Uvjete za stjecanje vlasništva dosjelošću određuju pravila OgZ u paragrafima 1460. - 1477. po kojima se zahtijeva da dosjedatelj ima stvar u posjedu, da je njegov posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OgZ), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OgZ) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OgZ), s time, da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 30 ili 40 godina, nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja (paragraf 1477. OgZ).

14. Provedenim dokazima je utvrđeno da je prednik tužiteljica, njihov djed bio pošten posjednik u smislu odredbe paragrafa 326. OGZ jer je ne samo posjedovao nekretninu tako da nije znao, niti morao znati da nije njegova, nego je na njoj sagradio i stambenu zgradu u kojoj se živjelo u razdoblju od više od 40 godina i obitelj je posjedovala nekretnine do smrti svojega sina ABC. te su tako prednici tužiteljica imali neprekinut, pošten posjed kroz 40 godina čime je već za života njihova oca PB do 2005. odnosno, smrću njihova oca stečeno pravo vlasništva.

15. S obzirom da se poštenje posjeda sukladno odredbama OgZ pretpostavlja a tuženica je ta koja je bila dužna dokazati suprotno, što međutim iz rezultata provedenih dokaza nije bilo moguće utvrditi, posjed prednika tužiteljica je valjano ocijenjen savjesnim odnosno, poštenim jer prednici tužiteljica nisu znali niti mogli znati da stvar koju posjeduju nije u cijelosti njihova u smislu odredbe čl. 72. st. 1. i 2. ZOVO.

16. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u odluci br. Rev X-974/2017-2 od 7. svibnja 2019., se kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP nego na temelju drugih odredaba tog Zakona.

16.1. Dakle, vrijeme potrebno za dosjelost se računa i u razdoblju prije 8. listopada 1991. a taj rok mora biti ispunjen do podnošenja tužbe radi utvrđenja prava vlasništva što je u ovom slučaju ispunjeno glede predmetnih nekretnina a na koje utvrđenje se odnosi pobijani dio prvostupanjske presude pod točkom I izreke.

17. Sukladno uvjerenju Odjela za katastar nekretnina Benkovac moguće je utvrditi da je objekt izgrađen na predmetnim nekretninama egzistirao prije snimanja iz zraka obavljenog 1967. (str. 24 spisa) a iskazima saslušanih svjedoka je utvrđeno da su baka i djed svjedoka ŠB bili prvi rođaci i cijeli život živjeli neposredno uz predmetnu nekretninu, koja je oduvijek bila sadašnjeg izgleda, što potvrđuje i svjedok OB kojoj su njezin djed i djed tužiteljica bili braća pa je od kada pamti postojala kuća i zemljište ograđeno suhozidom a radi se o osobama rođenim 1966. odnosno, 1946. zbog čega su sigurno prije 1946. te nekretnine bile u posjedu prednika tužiteljica te je za vrijeme važenja OgZ, kada su počeli teći rokovi prije stupanja na snagu ZOVO (1980.), preostalo vrijeme kraće od zakonom propisanog zbog čega taj rok istječe nakon proteka vremena određenog prethodnim zakonom a to je ovdje OgZ.

18. Budući da tuženica u žalbi osporava činjenice glede dokaza pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kao i površinu čestica što je ovdje utvrđeno očevidom i vještačenjem te neposrednim opažanjem suda pa je bilo nepotrebno utvrđivati koju su površinu koristili kad se radi o potpuno odijeljenoj cjelovitoj čestici koja odgovara oznakama u zemljišnim knjigama a nasljednik u smislu čl. 128. st. 1. ZVDSP stječe vlasništvo naslijeđenih nekretnina u času otvaranja nasljedstva, ako zakonom nije drukčije određeno, treba zaključiti da, u situaciji kada se utvrdi da je pravnim prednicima nasljednika protekao zakonski rok dosjelosti na nekretninama, što znači da su postali vlasnici nekretnina, bez obzira na to što nisu upisani u zemljišnim knjigama, nasljednik stječe vlasništvo tih nekretnina u času otvaranja nasljedstva, dakle u trenutku smrti ostavitelja (čl. 122. Zakona o nasljeđivanju - Narodne novine br. 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13), nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženice.

19.Tako je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.

20. Iz iskaza 1. tužiteljice je moguće utvrditi da su nakon očeve smrti četiri sestre naslijedile predmet spora dok je njihova sestra DB izrazila želju da njoj pripadne ono što bi majka naslijedila a ne i predmetne nekretnine dok je iskazom svjedoka OB utvrđeno da su predmetne nekretnine dogovorom sa četvrtom sestrom pripale tužiteljicama a njoj je pripalo materinstvo u [mjesto] pa je prvostupanjski sud, ocjenom da se radi o nekom pravnom poslu koji bi utjecao na način stjecanja daljnjih 1/12 dijela nekretnina za svaku tužiteljicu, pogrešno utvrdio činjenično stanje.

20.1. Upravo suprotno, u vrijeme smrti oca tužiteljica te nekretnine su već bile njegovo vlasništvo a sa tuženicom kao strankom u ovoj parnici tužiteljice nisu sklopile bilo kakav pravni posao da bi to uzrokovalo primjenu odredbe čl. 115. ZVDSP jer ne izvode svoje pravo vlasništva iz pravnog posla sklopljenog sa tuženikom.

20.2. Naime, tužiteljice svoje pravo suvlasništva osnivaju na nasljeđivanju i pravu svojih prednika koje je stečeno na originarni način, dok sporazum nasljednika samo određuje kojem nasljedniku pripada koji dio nasljednog prava odnosno predstavlja dogovor o diobi ostavine te nije pravni temelj stjecanja prava suvlasništva u odnosu na tuženicu kao nositeljicu zemljišnoknjižnog prava.

21. Stoga je prvostupanjski sud posljedično i pogrešno primijenio materijalno pravo pa je primjenom odredbe čl. 373. toč. 1. i 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda te prihvaćen tužbeni zahtjev i za daljnjih 1/12 dijela nekretnine u odnosu na svaku tužiteljicu.

22. Odluka o parničnom trošku sada se osniva na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te je tako tužiteljicama sukladno odredbi čl. 155. ZPP i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje: Tarifa) obređen trošak parnice u cijelosti i to za nagradu u ukupnoj svoti od 1.275,00 eura, trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu 53,08 eura ili ukupno 1.328,08 eura, uz troškove očevida i vještačenja od 238,00 eura ili ukupno 1.566,98 eura.

23. Slijedom iznijetog je primjenom odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP preinačena prvostupanjska odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III izreke prvostupanjske presude i tužiteljicama je prihvaćen zahtjev za naknadu daljnjeg parničnog troška od 664,04 eura dok je odbijena žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III izreke (čl. 380. toč. 2. ZPP).

24. Odluka o troškovima žalbe tužiteljica osniva se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u svezi Tbr. 10.1. Tarife i troškove poreza (312,50 eura), uz trošak plaćene sudske pristojbe na presudu od 53,09 eura ili ukupno 365,59 eura.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis