Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4298/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Neviu Sanaderu, odvjetniku u Splitu, Ulica slobode 39, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 94472454976, Listopadska 2, Zagreb, zastupanog po odvjetniku Dinku Simonelliu iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o., Pisarnica Split I., Varaždinska 54, radi naknade štete, odlučujući o žalbi protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-768/2024- 44 od 20. listopada 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice IČ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-768/2024-44 od 20. listopada 2025. godine, u dijelu pod točkom I. alineja 2. izreke, u dijelu pod točkom II. alineja 2. i 3. izreke, u dijelu pod točkom III. alineja 2. izreke, u dijelu pod točkom IV. alineja 2. izreke prvostupanjske presude, kao i u dijelu pod toč. V. izreke kojim tužiteljici nije dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 38.031,25 eura.

II. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. kao neosnovana i potvrđuje navedena presuda u dijelu pod točkom V. izreke u odnosu na tuženika.

Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom I., II., III., IV. izreke, i u dijelu pod točkom V. izreke u odnosu na tužiteljicu i sudi:

1. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 23.898,00 eura na ime nematerijalne štete sa zakonskim zateznim kamatama, zahtjev za isplatu iznosa od 95,40 eura na ime naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege i zahtjev za isplatu iznosa od 78,00 eura na ime naknade za troškove liječenja, sa zakonskim zateznim kamatama, zahtjev za isplatu iznosa od 725,04 eura na ime štete s osnove uništenog vozila, sa zakonskim zateznim kamatama od 2. prosinca 2010. do isplate, te zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 725,04 od 2. prosinca 2010. do 25. siječnja 2013., kao i iznos od 392,33 eura na ime izgubljene zarade, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. prosinca 2010. do 16. ožujka 2012. po stopi koja tužiteljima pripada kao sudionicima u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, i to:

- za iznos od 11.83 eura od 16.1.2011. do isplate;

- za iznos od 30,46 eura od 16.2.2011. do isplate;

- za iznos od 39,69 eura od 16.3.2011. do isplate;

- za iznos od 29,53 eura od 16.4.2011. do isplate;

- za iznos od 36,29 eura od 16.5.2011. do isplate;

- za iznos od 32,91 eura od 16.6.2011. do isplate;

- za iznos od 23,24 eura od 16.7.2011. do isplate;

- za iznos od 21,07 eura od 16.8.2011. do isplate;

- za iznos od 18,76 eura od 16.9.2011. do isplate;

- za iznos od 27,67 eura od 16.10.2011. do isplate;

- za iznos od 26,46 eura od 16.11.2011. do isplate;

- za iznos od 22,62 eura od 16.12.2011. do isplate;

- za iznos od 22,62 eura od 16.1.2012. do isplate;

- za iznos od 22,62 eura od 16.2.2012. do isplate i

- za iznos od 26,47 eura od 16.3.2012. do isplate;

2. Tuženik Adriatic osiguranje d.d. dužan je tužiteljici IČ naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.459,55 eura sa kamatama od 30. prosinca 2025. do isplate po stopi koja tužiteljici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika Adriatic osiguranje d.d. za naknadu troška sastava žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice IČ za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 23.898,00 eura, na ime naknade neimovinske štete, te iznos od 95,40 eura na ime troškova liječenja i iznos od 78,00 eura na ime naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege, iznos od 725,04 eura s osnove naknade za uništeno vozilo, te iznos od 784,67 eura na ime izgubljene zarade, sve sa zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana, te je ujedno odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.903,97 eura na ime naknade nematerijalne štete, te zahtjeva za iznos od 3.259,99 eura na ime naknade štete s osnove tuđe pomoći i njege, i iznos od 232,21 eura s osnove troškova liječenja, kao i sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata na te iznose tekućim od 16. ožujka 2012. do 6. listopada 2023. godine, te sa zahtjevom za isplatu iznosa od 825,09 eura s osnove štete na ime uništenog vozila, kao i sa zahtjevom za isplatu iznosa od 1.327,48 eura s osnove štete zbog izgubljene zarade, tužiteljica je odbijena.

3. Protiv te presude žali se tužiteljica u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, kao i u dijelu odluke o trošku u odnosu na nju, te tuženik u dijelu pod toč. I., II. i III izreke prvostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, te u dijelu pod toč. IV. izreke, kojim je prihvaćen zahtje tužiteljice preko iznosa od 392,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu pod toč. V. izreke prvostupanjske presude kojim tuženiku nije dosuđen trošak parničnog postupka, iz svih razloga navedenih u čl. 353. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlažu da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traže troškove sastava žalbi.

4. Žalbe tužiteljice i tuženika djelomično su osnovane.

5. Osnovani su žalbeni navodi, jer sud prvog stupnja ponovno nije pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava, na koje mu je ukazano ukidnim rješenjem ovog suda broj Gž-4772/23-2 od 6. veljače 2024. godine.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti radi posljedica zadobivenih u prometnoj nesreći od 2. prosinca 2010. godine, te naknada imovinske štete, s kamatama i troškom parničnog postupka.

7. Sud prvog stupnja nije pravilno prosudio pitanje odgovornosti za nastupjelu štetu prihvaćajući tužbeni zahtjev uz ocjenu odgovornosti tužiteljice u omjeru od 60% sukladno odredbi čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), te suodgovornosti tuženika u omjeru od 40%, citirajući pri tome nalaz i mišljenje prometnog vještaka.

8. Međutim, upravo iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, kao i iz Zapisnika o očevidu od 2. prosinca 2010. godine, proizlazi da se tužiteljica kretala kolnikom [adresa] i [adresa] prema državnoj cesti D8, te da je na kolniku [adresa] i [adresa] kojim se kretala tužiteljica, prije raskrižja s državnom cestom D8 bio postavljen prometni znak izričitih naredbi broj B02-obavezno zaustavljanje.

9. Prema odredbi čl. 34. st. 1. tada važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine 67/08, 48/10 – dalje ZOSPC) sudionici u prometu dužni su postupati u skladu s prometnim znakovima postavljenim na cesti, a prema odredbi čl. 57. st. 4. ZOSPC vozač koji ulazi vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.

10. Prometni znak "obavezno zaustavljanje" postavljen na kolniku je izričita naredba i znači da vozač mora potpuno zaustaviti vozilo ( kotači moraju prestati s okretanjem), a ne samo usporiti, i to na mjestu gdje se može sigurno uvjeriti u preglednost prometa prije ulaska u raskrižje ili na drugu prometnicu, i s kojeg se najbolje vidi promet na cesti s kojom se križa, pri tome pazeći da ne ometa promet na toj cesti, jer se nalazi na cesti s nižim prioritetom a nailazi na cestu s prednošću prolaska.

11. Tužiteljica ne samo da nije poštivala prometni znak koji joj je izričito nalagao da mora zaustaviti vozilo kako bi propustila sva vozila na cesti s prednošću prolaska, nego prije uključivanja na kolnik ceste D8 nije ni provjerila može li to nesmetano učiniti, jer iz navedenog nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je okretanjem glave preko lijevog ramena jasno mogla uočiti nailazak osobnog vozila osiguranika tuženika, te prekinuti uključivanje i na taj način sraz s vozilom osiguranika tuženika bi se izbjegao.

12. Prema tome, očito je da je tužiteljica ne poštivajući predmetni znak obaveznog zaustavljanja i ne zaustavljajući vozilo pred njim, izašla na kolnik ceste s prednošću prolaska D8, ne uvjerivši se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu i na taj način presjekla put osiguraniku tuženika, koji je vozio ravno zadržavajući svoj smjer vožnje.

13. Stoga je po mišljenju ovog suda upravo vožnja tužiteljice i njeno nepoštivanje prometnog znaka dovelo do nastanka predmetne prometne nesreće, pa je njezina odgovornost daleko veća od odgovornosti tuženika, te ovaj sud ocjenjuhe njezinu odgovornost u omjeru od 80%.

14. Pri tome, iako se osiguranik tuženika vozio po cesti s prednošću prolaska i zadržavao svoj smjer, ne očekujući da bi mu sa sporedne ceste moglo izletjeti vozilo ne poštujući znak obaveznog zaustavljanja i time mu pripriječiti put, te pravovremeno reagirao izmicanjem i otklonom volana u lijevo, kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, njegova suodgovornost u nastanku predmetnog događaja ocjenjuje se u omjeru od 20%, budući da je vozio brzinom od 87,08 km/h, a prema nalazu prometnog vještaka da se kretao brzinom od 81,2 km/h uz poduzimanje intenzivnog kočenja, zaustavio bi svoje vozilo, pa je postupio suprotno odredbi čl. 52. st. 1. ZOPSC te nije svoju brzinu kretanja prilagodio osobinama i stanju cesta tako da vozilo može pravodobno zaustaviti i pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima može predvidjeti.

15. Stoga žalbeni navodi tužiteljice glede odgovornosti tuženika za nastupjelu štetu i njezine suodgovornosti nisu osnovani.

16. Tužiteljica je u nesreći zadobila višestruke ozljede, a iz skupnog nalaza i mišljenja vještaka neurokirurga, vaskularnog kirurga, maksiofacionalnog kirurga i pulmologa proizlazi da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nesreći pretrpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 14 dana, te slabog intenziteta u trajanju od 2 mjeseca, a unatoč provedenih mjera liječenja zaostale su kod nje trajne posljedice koje joj smanjuju životnu i radnu sposobnost za ukupno 48%. Isto tako, zbog ožiljka nakon splenektomije, postoji kod tužiteljice naruženje manjeg stupnja.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka neuropsihijatra proizlazi da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda pretrpila jaki strah u trajanju od 4 dana, srednje jaki strah u trajanju od 6 tjedana i blagi strah u trajanju od 3 mjeseca, te taj vještak također navodi da je smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice ukupno 48% što se uklapa u procjene specijalista traumatologa, neurokirurga, maksiofacijalnog kirurga, pulmologa i vaskularnog kirurga.

18. Osim toga, po izlasku iz bolnice tužiteljici je bila potrebna pomoć i njega druge osobe kroz 3 mjeseca po 2 sata.

19. Dopunskim očitovanjima vještaci su se izjašnjavali o prigovorima, te su se pojedinačno izjašnjavali o trajanju fizičkih boli i straha te smanjenju životne aktivnosti, nakon čega su u ponovnom objedinjenom vještačenju naveli da smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice zbog zadobivenih ozljeda iznosi ukupno 48% i to prema ocjeni vještaka traumatologa s njegove strane 28% (zdjelica 18% plus slezena 10%), od strane bvještaka vaskularnog kirurga 20%, od strane vještaka neurokirurga 12%, od strane vještaka pulmologa 10% i od strane vještaka maksiofacionalnog kirurga 2%.

20. Pri tome su vještaci izričito naveli da se kod davanja zajedničkog objedinjenog postotka smanjenje životne aktivnosti u sudsko medicinskoj praksi treba rukovoditi, a posebno kod politraumatiziranih pacijenata, da se posljedice i deficiti preklapaju, pa je stoga zadatak vještaka da u takvim kompleksnim slučajevima vode računa o tome pri davanju konačno objedinjene ocjene, a što je jedinstveni opće prihvaćeni stav sudsko medicinske struke i znanosti.

21. Ponovnim, dopunskim očitovanjem navedenih vještaka koje su dali usmeno na ročištu, proizlazi da je kod tužiteljice zbog navedenih povreda smanjena opća životna aktivnost od 48%, uz ponovnu napomenu da su kod politraumatiziranih osoba sudski vještaci dužni objediniti ocjenu smanjenja životnih aktivnosti, prateći funkcionalni status organizma kao cjeline, a ne smiju se zbrajati posljedice pojedinih oštećenja.

22. Unatoč takvom objedinjenom nalazu, vještak vaskularni kirurg je naveo da je američka akademija medicinskih znanosti donijela zaključak na temelju multicentrične studije kod pacijenata da je primjenom metode TEVAR kod liječenja povrede torokalne grudne aorte, u 10 godina kod 30% pacijenata liječenih tom metodom bila potrebna reoperacija, a od tog ukupnog broja 10% u prva 2 mjeseca, pa ta metoda zahtjeva cjeloživotno praćenje pacijenata radi utvrđenja smanjenja životne aktivnosti zbog čega je vještak svoje mišljenje usuglasio s tim stavom, te nakon konzultacije sa ostalim vještacima utvrdio da smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi 75%, iako prema stanju spisa nije imao pokazatelja o promjeni zdravstvenog stanja tužiteljice jer nije pregledao tužiteljicu i nije se mogao prognostički izjasniti što je za očekivati kod ljudi koji su liječeni na ovaj način.

23. Nakon ukidnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu, sud prvog stupnja proveo je ponovno vještačenje po vještacima za torokalnu i vaskularnu kirurgiju, koji su u svom nalazu i mišljenju naveli da je kod većine pacijenata koji su liječeni TEVAR tehnikom znalo doći do komplikacija, a do navedenih komplikacija može doći uslijed svih stanja u kojima dolazi do povećanja brzine otkucaja srca, povišenja arterijskog tlaka, stresa, srednje teškog i teškog rada, infekcije bilo kojeg dijela kao i kirurškog i stomatološkog zahvata, te je iz domene vaskularne kirurgije tužiteljica trpjela bol jakog intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 5 tjedana i slabijeg intenziteta 3 mjeseca.

24. Ponovnim dopunskim usmenim očitovanjem vještaka vaskularnih kirurga proizlazi da se nakon što je utvrđeno u objedinjenim vještačenjem da smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice prema vještaku vaskularnom kirurgu iznosi 20%, nije došlo do kasnijih komplikacija kod tužiteljice jer ne postoje znakovi za to, ali da to dugoročno ne predstavlja nikakvu sigurnost za zdravlje pacijentice a do razlike od navedenih 20% do naknadno navedenih 50% smanjenja životne aktivnosti dolazi iz razloga što moguća događanja kasnih komplikacija utječu na život i zdravlje pacijentice, međutim to sa sigurnošću vještak ničim me može predvidjeti. Nakon pregleda tužiteljice i nalaza radiološke obrade koji je tužiteljica napravila, proizlazi da je njezino stanje zadovoljavajuće, međutim, da se kod pacijentice može uvijek očekivati pogoršanje u budućnosti, a trenutno stanje pacijentice ne predstavlja ni u kojem smislu garanciju razvoja kasnijih komplikacija, međutim, kod nje od 2019. godine do danas nije došlo do nikakvih komplikacija i nalaz je stacioniran.

25. Iz navedenog nalaza kardiovaskularnih vještaka i dopune tog nalaza proizlazi da se stanje od vremena kada je doneseno objedinjeno mišljenje vještaka 2019. godine, u kojem je navedeno da sveukupno smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice iznosi u omjeru od 48%, pri čemu je s kardiovaskularne strane smanjena životna aktivnost za 20%, do danas nije se ništa u tužiteljičinom zdravstvenom stanju promijenilo, nego je prema CT nalazu stanje zadovoljavajuće.

26. Stoga sud prvog stupnja nije imao osnove prihvatiti takav nalaz i mišljenje kardiovaskularnih vještaka u kojem je ocjena smanjenja životne aktivnosti povećana radi neke eventualne buduće mogućnosti pogoršanja zdravstvenog stanja kod tužiteljice, a pogotovo nije mogao sam zbrojiti omjere smanjenja životne aktivnosti i utvrditi da je kod tužiteljice smanjena životna aktivnosti za oko 92%, budući da sud mora brižljivo razmotriti i ocijeniti nalaz vještaka i svoju odluku temeljiti na nalazu vještaka u kojem su nedvojbeno utvrđene nastupjele štetne posljedice.

27. Naime, mišljenje vještaka predstavlja stručnu ocjenu o zapaženim činjenicama i u njemu treba biti naveden opis stanja i promjena koje su objektivno utvrđene i koje su već nastupile, pri čemu vještak mora izraziti mišljenje kakve posljedice oštećenik zbog ozljeda trpi i mora utvrditi samo posljedice koje su nastupile uslijed zadobivenih ozljeda, a ne i buduća pogoršanja zdravlja koja će i ako će eventualno tek nastupjeti. Kada i ako nastupi neko pogoršanje zdravstvenog stanja kod tužiteljice, ona može podnijeti tužbu za naknadu štete zbog pogoršanja svog zdravstvenog stanja, a nikako se u ovom postupku ne može ocjena smanjenja životnih aktivnosti temeljiti na eventualno budućem pogoršanju zdravstvenog stanja tužiteljice.

28. Imajući u vidu navedeno, po mišljenju ovog suda valjalo je prihvatiti objedinjeno mišljenje vještaka, u kojem je sudjelovao i vaskularni vještak i u kojem su vještaci utvrdili koje je ozljede tužiteljica pretrpjela, kakav oblik i jakost oštećenja zdravlja su kod nje nastupili, te izrazili mišljenje kakve posljedice tužiteljica zbog tih ozljeda trpi i u skladu s tim donijeli objedinjeno mišljenje o smanjenju životne aktivnosti kod tužiteljice od 48%.

29. Pri tome je vođeno računa o tome, a što su vještaci izričito naveli, da u kompleksnim slučajevima gdje se trajni funkcionalni deficiti djelomice preklapaju, to preklapanje treba imati u vidu kod konačne objedinjene ocjene smanjenja životne aktivnosti i ne smiju se zbrajati posljedice oštećenja a što je jedinstveni opće prihvaćeni stav sudsko medicinske struke i znanosti.

30. Ocjenjujući nalaz vještaka i dopune tog nalaza, te sve okolnosti slučaja, kao i činjenicu da je tužiteljica osoba srednje životne dobi, te će dugo osjećati posljedice nesreće, valjalo je primjenom odredbe čl. 1100. st. 1. i .2. ZOO utvrditi pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 35.000,00 eura, vodeći pri tome računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, te smanjenju životne aktivnosti i naružanosti kod tužiteljice , cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

31. Uzimajući pri tome u obzir omjer odgovornosti tužiteljice za nastupjelu štetnu posljedicu od 80%, valjalo je tužiteljici priznati zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 7.000,00 eura.

32. Sud prvog stupnja pravilo je prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadu štete s osnove tuđe pomoći i njege, sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO, budući da je tužiteljici ta pomoć bila potrebna za vrijeme liječenja 3 mjeseca po 2 sata dnevno, u iznosu od 477,80 eura, pa uz omjer odgovornosti valjalo je prihvatiti zahtjev tužiteljice za naknadu te štete u iznosu od 95,40 eura.

33. Isto tako sud prvog stupnja pravilno je prihvatio i zahtjev tužiteljice za naknadu štete s osnova troškova liječenja prema priloženim računima u spisu, te joj je u skladu s omjerom odgovornosti valjalo priznati iznos od 78,00 eura.

34. Sud prvog stupnja je, također, pravilno, sukladno odredbi čl. 1085. st. 3. ZOO, dosudio tužiteljici i naknadu štete za uništeno vozilo, sukladno nalazu i mišljenju vještaka, te je uz omjer odgovornosti tužiteljice valjalo prihvatiti taj zahtjev u iznosu od 725,04 eura.

35. Pri tome obveza tuženika radi naknade materijalne štete na vozilu dospjeva podnošenjem odštetnog zahtjeva, pa je stoga tužiteljica bila ovlaštena zahtijevati i isplatu pripadajućih zakonskih zateznih kamata od dana podnošenja tužbe, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO, a ne od nastanka štetnog događaja, zbog čega je valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete za uništeno vozilo za razdoblje od od 2. prosinca 2010. godine do 25. siječnja 2013. godine.

36. Imajući u vidu sve navedeno tužiteljici je valjalo priznati naknadu nematerijalne i materijalne štete u ukupnom iznosu od 7.898,44 eura.

37. Kako je tuženik tužiteljici 9. studenog 2023. godine na ime naknade štete isplatio iznos od 7.899,57 eura, to je tužiteljica u cijelosti namirena sa svojim zahtjevom za naknadu štete, zbog čega je njen zahtjev s osnove neimovinske i imovinske štete preinačenjem prvostupanjske presude valjalo odbiti u cijelosti, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

38. Sud prvog stupnja je pravilno, sukladno odredbi čl. 1093. st. 2. ZOO, tužiteljici priznao i naknadu za razliku plaće dok je bila na bolovanju, a prema dostavljenim isplatnim listama njezinog poslodavca, pa joj je, uz njezin omjer odgovornosti, valjalo dosuditi iznos od 392,33 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, zbog čega je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo odbiti njezin zahtjev s te osnove u iznosu od 392,34 eura, čime je također materijalno pravo pravilno primijenjeno.

39. Pri tome neosnovano tuženik navodi da je zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete zbog izgubljene zarade trebalo dosuditi na cjelokupni iznos od dana podnošenja tužbe, budući da se naknada štete zbog izgubljene zarade, sukladno odredbi čl. 1086. ZOO, smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, tj. od trenutka kad je zarada trebala biti ostvarena, a nije, pri čemu zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

40. Kako se izgubljena zarada utvrđuje za proteklo razdoblje, mjesečno, to se kamate određuju od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, tj. od dana kada bi ta plaća bila isplaćena (npr. svakog 15. u mjesecu), pa je tako sud prvog stupnja za razdoblje u kojem je tužiteljica bila na bolovanju, pravilno, sukladno isplatnim listama dosudio tužiteljici tijek zateznih kamata od 16. dana u mjesecu za protekli mjesec.

41. Međutim, glede odluke o trošku sud prvog stupnja nije pravilno primijenio materijalno pravo kada je odredio da svaka stranka snosi sve svoje troškove.

42. Naime, u ovom postupku je bilo potrebno provesti prometno i medicinsko vještačenje radi utvrđenja bitnih činjenica koje je sud trebao razjasniti u postupku, te radi utvrđenja koje ozljede je pretrpjela tužiteljica, kao i oblik i jakost oštećenja zdravlja koje je kod nje nastupilo, te je na temelju tih vještačenja tuženik i isplatio tužiteljici navedeni iznos.

43. Kako je trošak tih vještačenja predujmila tužiteljica, to ona ima pravo na naknadu tih troškova, zbog čega je valjalo, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, priznati tužiteljici te troškove u cjelosti sa kamatama prema odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, neovisno o njezinom uspjehu u sporu.

44. Stoga je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude dosuditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 3.459,55 eura, čime je materijalno pravo pravilno primjenjeno.

45. Međutim, iako je tužiteljica sa svojim zahtjevom za naknadu štete uspjela u manjem dijelu bilo je primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, budući da se u okolnostima predmetnog slučaja, neznatan uspjeh tužiteljice ne može smatrati kao opravdan razlog da se troškovi postupka dosude tuženiku i to u iznosu koji višestruko premašuje sam iznos plaćene glavnice i dosuđenih kamata.

46. Naime, tužiteljica nije mogla predvidjeti svoj izgled za uspjeh u postupku, niti je mogla biti svjesna da njen zahtjev nema razumne izglede za uspjeh, a tužbeni zahtjev nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman, pa bi mehaničkom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP bez obraćanja dovoljne pozornosti na posebne okolnosti predmeta s obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva i uspjeh stranaka u postupku, odluka o trošku u slučaju da je strankama naloženo da nadoknađuju jedna drugoj razmjeran dio troškova, za tužiteljicu bila još nepovoljnija, pa žalbeni navodi tuženika glede odlike o trošku nije osnovan.

47. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

48. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe iz razloga koji su navedeni glede odluke o trošku parničnog postupka.

49. S obzirom na to da je tužiteljica sa žalbom uspjela samo u dijelu odluke o trošku kao sporednom potraživanju, to joj nije dosuđen trošak sastava žalbe.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Željka Rožić Kaleb