Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2417/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Triglav osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, u Zagrebu, protiv tuženika FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Perica Medaković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Bojan Doneski, Perica Medaković, Nera Panjkret, Antonio Mihoci i Kristina Burcar, u Garešnici, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P-136/2022-88 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika FP kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P- 136/2022-88 od 26. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim mu je naloženo isplatiti tužitelju Triglav osiguranje d.d. 739,62 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2019. pa do isplate.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, poslovni broj P-136/2022-88 od 26. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I izreke kojim je tuženiku FP naloženo isplatiti tužitelju Triglav osiguranje d.d. 147,92 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2019. pa do isplate te mu naknaditi parnični trošak u svoti od 2.748,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. pa do isplate te sudi:

Odbija se tužitelj Triglav osiguranje d.d. sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim traži naložiti tuženiku FP isplatu svote od 147,92 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2019. pa do isplate te naknaditi parnični trošak u svoti od 2.748,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. pa do isplate.

III Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 887,54 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. lipnja 2019. pa do isplate te mu naknaditi parnični trošak u svoti od 2.748,93 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. pa do isplate dok je pod točkom II izreke tužitelj odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva u svoti od 591,69 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I izreke, žali se tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22, 155/23 i 148/25 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

6. Predmet prijepora je regresni zahtjev tužitelja prema tuženiku budući da je svojem osiguraniku naknadio imovinsku štetu na vozilu u svoti od 1.479,23 eura a koja je uzrokovana krivnjom tuženika jer je vozač tog vozila, 18. ožujka 2019. oko 13,30 sati u mjestu [adresa], prednjim desnim dijelom vozila naletio na psa u vlasništvu tuženika koji je istrčao na kolnik ceste te oštetio vozilo osigurano kod tužitelja.

7. Kako između stranaka nije sporna aktivna i pasivna legitimacija te štetni događaj, glede odgovornosti prvostupanjski sud, ocjenjuje da je tuženik kao vlasnik psa koji je ostavljen bez nadzora, odgovoran za nastalu štetu u omjeru od 60% a vozač vozila osiguranog kod tužitelja u omjeru od 40% budući da je osnovni uzrok štetnog događa nekontrolirano kretanje psa koji je pretrčavao cestu pa tako u označenom omjeru dosuđuje tužitelju svotu od 887,54 eura, koji predstavlja 60% ukupno isplaćene štete na vozilu osiguranom kod tužitelja od 1.479,23 eura.

8. Donoseći pobijanu odluku je međutim prvostupanjski sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1067. st. 3. ZOO u pogledu ocjene djelomičnog doprinosa oštećenika nastanku štete.

9. Naime, u postupku je provedenim dokazima te analizom provedenih vještačenja na siguran način utvrđeno da je do nesreće došlo po danu, pri dobroj vidljivosti i suhom kolniku na državnoj cesti DC-5 u [adresa], naseljenom mjestu a prema priloženim snimkama moguće je utvrditi da je na kolniku označeno upozorenje o blizini škole.

10. U trenutku primarnog kontakta osiguranika tužitelja sa psom koji je prelazio kolnik okomito s desne strane prema lijevoj strani brzinom od oko 14 km/h, se osiguranik tužitelja kretao brzinom od oko 91 km/h a vozač je mogao uočiti psa koji se kretao središnjim dijelom kolnog ulaza kbr. 1 prema kolniku, u trenutku kada je pas od mjesta naleta bio udaljen oko 6 m odnosno, vremenski prije trenutka naleta na psa oko 1,80 sekundi, kada se vozilo nalazilo na udaljenosti od oko 45,25 m.

11. Stoga je prometnu nesreću bilo moguće izbjeći da je vozač na opasnost reagirao kočenjem u trenutku kada je bio udaljen od mjesta naleta na psa oko 45,25 m krećući se brzinom manjom od 69 km/h, jer bi tada vozilo zaustavio 2 m ispred mjesta naleta i do prometne nesreće ne bi došlo i nesreća je mogla biti izbjegnuta i da je vozač tog vozila, u trenutku uočavanja psa reagirao na opasnost tek blažim skretanjem ulijevo kada bi izbjegnuo nalet na psa.

12. Budući da pas na kolniku nesporno predstavlja opasnu stvar za koju odgovara njegov vlasnik u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO, prema ishodu dokaznog postupka je moguće utvrditi da su tuženik kao vlasnik psa i vozač koji je upravljao vozilom osiguranim kod tužitelja odgovorni u jednakim omjerima.

13. Naime, vozač vozila je u naseljenom mjestu, pri ograničenju brzine od 50 km/h, približavajući se školi upravljao vozilom brzinom od čak 91 km/h a izbjegavanje nesreće je bilo moguće već pri brzini manjoj od 69 km/h dakle, i daleko većoj brzini od dopuštene.

14. Budući da je vozač vozila osiguranog kod tužitelja postupio suprotno odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24 – dalje: ZOSPC) ali i odredbi čl. 51. st. 1. ZOSPC s obzirom na osobine ceste (naselje i škola), ocjena je ovoga suda da je u jednakom omjeru odgovoran za nastup štetnih posljedica te da je vlasnik psa, tuženik u tom omjeru od 50% djelomično oslobođen odgovornosti jer je nesreću uzrokovalo, ne samo nekontrolirano kretanje psa koji je mogao biti vidljiv već prilikom izlaska iz kolnog ulaza kbr. 1 već je ona uzrokovana i neodgovarajućim reagiranjem vozača vozila te njegovom vožnjom, brzinom gotovo dvostruko većom od dopuštene s obzirom na osobine ceste kao i postavljenom upozorenju na kolniku.

15. Slijedom iznijetog, kako između stranaka nije sporna utvrđena svota koju je tužitelj isplatio svojem osiguraniku naime imovinske štete na vozilu dana 31. svibnja 2019. je primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za svotu od 147,92 eura dok je sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 739,62 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

16. Odluka o parničnom trošku se osniva na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP jer su stranke djelomično uspjele u parnici u potpuno jednakim dijelovima i imale se podjednake troškove vještačenja provedenih u parnici (tužitelj 464,53 eura a tuženik 516,00 eura) zbog čega je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove i to cijele parnice (čl. 166. st. 2. ZPP) te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tuženika i preinačena odluka o parničnom trošku stranaka.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis