Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4886/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice UE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mladenki Babić–Braović, odvjetnici u Splitu, protiv 1. tuženika STANO-UPRAVA d.o.o. iz Splita, Mike Tripala 6, OIB: 17418170125, zastupanog po punomoćniku Borisu Bulju, odvjetniku u Splitu i 2. tuženika MEJA d.o.o. iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, OIB: 70049227315, zastupanog po punomoćniku Ivanu Bitangi, odvjetniku u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi 2. tužitelja i žalbi 2. tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5378/2019-52 od 7. lipnja 2024., ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj P-5378/2019-60 od 11. veljače 2025., dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba 2. tužitelja CE kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5378/2019-52 od 7. lipnja 2024.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba 2. tužitelja CE kao djelomično neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5378/2019-52 od 7. lipnja 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-5378/2019-60 od 11. veljače 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je naloženo 2. tužitelju da naknadi 1. tuženiku STANO-UPRAVA d.o.o. daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 437,50 EUR–a, a 2. tuženiku MEJA daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na navedene iznose od 7. lipnja 2024. pa do isplate.

II. Uvažava se žalba 2. tužitelja CE, preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5378/2019-52 od 7. lipnja 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-5378/2019-60 od 11. veljače 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem je naloženo 2. tužitelju da, zajedno s 1. tužiteljicom UE, solidarno naknadi 1. tuženiku STANO-UPRAVA d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.925,00 EUR–a do 2.550,00 EUR–a (za iznos od 625,00 EUR–a), a 2. tuženiku MEJA d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu preko 2.125,00 EUR–a do 2.750,00 EUR–a (za iznos od 625,00 EUR–a), te u kojem je naloženo 2. tužitelju da naknadi 1. tuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu preko 437,50 EUR–a do 1.000,00 EUR–a (za iznos od 562,50 EUR–a), a 2. tuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu preko 375,00 EUR–a do 750,00 EUR–a (za iznos od 375,00 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na navedene iznose od 7. lipnja 2024. pa do isplate, i rješava:

1. Odbija se zahtjev 1. tuženika STANO-UPRAVA d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. lipnja 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev 1. tuženika STANO-UPRAVA d.o.o. za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. lipnja 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

3. Odbija se zahtjev 2. tuženika MEJA d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. lipnja 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

4. Odbija se zahtjev 2. tuženika MEJA d.o.o. za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. lipnja 2024. pa do isplate, kao neosnovan.

III. Odbija se žalba 2. tuženika MEJA d.o.o. kao neosnovana te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5378/2019-52 od 7. lipnja 2024., ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-5378/2019-60 od 11. veljače 2025., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev 2. tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.475,00 EUR–a.

IV. Odbija se zahtjev 2. tužitelja CE za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev 2. tuženika MEJA d.o.o. za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom je presudom odbijen kao neosnovan zahtjev 2. tužitelja CE koji glasi:

''I. Nalaže se tuženicima da solidarno isplate novčani iznos od 358,69 EUR-a / 2.702,57 HRK-a, na račun zgrade anagrafske oznake [adresa], koji se vodi kod „OTP banke d.d.“ pod br. [broj bankovnog računa]., sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 11. listopada 2019., do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.

II. Nalaže se tuženicima da solidarno isplate tužitelju u roku od 15 dana parnični trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od dana presuđenja pa sve do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotnih poena.''

1.2. Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno:

- utvrđuje se da je 1. tužiteljica UE povukla tužbu (točka I. izreke),

- ne dopušta se subjektivna preinaka na način da se kao novi tužitelj označi SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (točka II. izreke),

- nalaže se 1. i 2. tužitelju da solidarno naknade 1. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.550,00 EUR–a, a 2. tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.750,00 EUR–a, te se nalaže 2. tužitelju da naknadi 1. tuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR–a, a 2. tuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na navedene iznose od 7. lipnja 2024. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana.

2.1. Protiv navedene presude te protiv navedenog rješenja, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je naloženo 2. tužitelju CE da, zajedno s 1. tužiteljicom UE, solidarno naknadi 1. tuženiku STANO-UPRAVA d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu preko 1.925,00 EUR–a do 2.550,00 EUR–a (za iznos od 625,00 EUR–a), a 2. tuženiku MEJA d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu preko 2.125,00 EUR–a do 2.750,00 EUR–a (za iznos od 625,00 EUR–a), te u dijelu u kojem je naloženo 2. tužitelju da naknadi 1. tuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR–a, a 2. tuženiku daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na navedene iznose od 7. lipnja 2024. pa do isplate, žali se 2. tužitelj CE zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se presuda te rješenje u pobijanom dijelu preinače na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te da se zahtjev 1. tuženika i zahtjev 2. tuženika za naknadu troška parničnog postupka odbiju u cijelosti, a podredno da se ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 151,54 EUR–a.

2.2. Protiv navedenog rješenja, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 2.475,00 EUR–a, žali se 2. tuženik MEJA d.o.o. zbog svih pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da se isto u pobijanom dijelu preinači na način da se njegov zahtjev u tome dijelu prihvati, kao i da mu se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 186,25 EUR–a.

3.1. Žalba 2. tužitelja CE je djelomično osnovana.

3.2. Žalba 2. tuženika MEJA d.o.o. je neosnovana.

4. Predmet ovog postupka je zahtjev 2. tužitelja CE, konačno postavljen podneskom od 12. rujna 2023. (list 210-212 spisa), da mu 1. i 2. tuženik solidarno isplate iznos od 358,69 EUR–a na račun zgrade anagrafske oznake [adresa], zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 11. listopada 2019. pa do isplate, kao i da mu naknade trošak parničnog postupka.

5. Suprotno žalbenim navodima 2. tužitelja CE, prvostupanjska presuda i prvostupanjsko rješenje, u dijelu u kojem ga 2. tužitelj pobija, nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogli ispitati jer je izreka razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima na kojima se presuda i rješenje temelje te jer sadrže razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, s time da o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju 2. tužitelj upire.

6. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude i prvostupanjskog rješenja, u dijelu u kojem ga 2. tužitelj CE i 2. tuženik MEJA d.o.o. pobijaju, te postupka koji im je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

7. Prvostupanjski sud je na temelju svih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka utvrdio u bitnom:

- da je postupak u ovom predmetu pokrenut tužbom od 11. listopada 2019. koja je sadržavala zahtjev tužitelja AE, UE i CE da im 1. i 2. tuženik solidarno isplate iznos od 2.510,85 EUR–a[1] (18.918,00 kn) na račun zgrade anagrafske oznake [adresa], zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 11. listopada 2019. pa do isplate, kao i da im naknade trošak parničnog postupka,

- da se (prvotno) utuženi iznos odnosio na iznos koji je 2. tuženiku isplaćen s računa suvlasnika zgrade anagrafske oznake [adresa] (u daljnjem tekstu: Zgrada) radi izrade geodetskog elaborata, a koji 2. tuženik, prema navodima tužitelja, nije izradio,

- da su radi provedbe postupka usklađenja zemljišnoknjižnog, katastarskog i stvarnog stanja Zgrade, kao i radi izrade geodetskog elaborata za potrebe etažiranja iste, suvlasnici Zgrade dali nalog za naručivanje navedene usluge od 2. tuženika,

- da je iz sredstava zajedničke pričuve Zgrade, kojom upravlja 1. tuženik, 2. tuženiku isplaćen iznos od 2.510,85 EUR–a (18.918,00 kn), i to na temelju računa koji je prethodno ispostavljen od strane 2. tuženika,

- da je 2. tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je izradio i isporučio naručeni elaborat etažiranja, sukladno prethodnom dogovoru i sukladno pravilima struke, ali da zbog nesređenih imovinsko–pravnih odnosa između suvlasnika Zgrade i trećih osoba nije bila moguća provedba elaborata etažiranja, a za što je potrebna suglasnost svih suvlasnika Zgrade,

- da su 1. i 2. tuženik tijekom postupka istaknuli prigovor promašene aktivne legitimacije u odnosu na tužitelja CE,

- da tužitelj CE nije uknjižen u zemljišnim knjigama kao suvlasnik Zgrade,

- da je tužitelj CE tužbom od 10. prosinca 2017. pokrenuo postupak pred prvostupanjskim sudom poslovni broj P-5003/2017, i to protiv tuženika Republike Hrvatske, Fonda za naknadu oduzete imovine, sa zahtjevom da tuženik, kao prodavatelj, sklopi s njime, kao kupcem, ugovor o kupoprodaji stana u [adresa], označenog kao stan broj 1, prizemlje, površine 84,48 m2, anagrafske oznake [adresa], položenog na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica], zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], a da konkretan postupak nije još okončan,

- da je tužitelj CE tužbom od 9. ožujka 2022. pokrenuo postupak pred prvostupanjskim sudom poslovni broj Ps-19/2022, i to protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, sa zahtjevom da se donese presuda koja nadomješta Ugovor o prodaji stana između tuženika Republike Hrvatske, Ministarstva financija, kao prodavatelja, i tužitelja, kao kupca, za stan koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. zgr. [katastarska čestica], zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška], katastarska općina [katastarska općina], u prizemlju, površine 84,48 m2, u zgradi anagrafske oznake [adresa], a da konkretan postupak nije još okončan,

- da je tužitelj AE u podnesku od 9. prosinca 2020. naveo da povlači tužbu, a čemu se 1. i 2. tuženik nisu protivili, niti su u odnosu na njega tražili trošak postupka, nakon čega je pravomoćnim rješenjem od 9. ožujka 2021. utvrđeno da je AE povukao tužbu,

- da je tužiteljica UE na ročištu od 25. svibnja 2023. povukla tužbu, a čemu se 1. i 2. tuženik nisu protivili, ali su u odnosu na nju zatražili trošak postupka,

- da je (preostali) tužitelj CE podneskom od 12. rujna 2023. konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno dijelu koji se odnosi na njegovu novčanu tražbinu.

8.1. Odredbom iz čl. 89. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano je da troškove za održavanje i za poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, a odredbom iz čl. 89. st. 2. ZVDSP–a propisano je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

8.2. Nadalje, odredbom iz čl. 90. st. 1. ZVSP–a propisano je da je zajednička pričuva iz čl. 85. st. 2. ZVDSP–a namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a odredbom iz čl. 90. st. 2. ZVDSP–a propisano je da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika.

8.3. Isto tako, odredbom iz čl. 90. st. 3. ZVDSP–a propisano je da zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika, uloženom na način da donosi plodove.

9.1. S obzirom na to da su samo suvlasnici nekretnine ovlašteni upravljati zajedničkom pričuvom, a da su u konkretnom slučaju upravo suvlasnici Zgrade dali nalog 2. tuženiku da izradi i isporuči elaborat etažiranja te mu, nakon što je isti to učinio, iz sredstava zajedničke pričuve Zgrade, kojom upravlja 1. tuženik, isplatili iznos od 2.510,85 EUR–a, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da 2. tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom predmetu tražiti povrat sredstava isplaćenih iz sredstava zajedničke pričuve Zgrade jer isti nije uknjiženi vlasnik stana u Zgradi, dakle jedan od suvlasnika iste, sve u smislu odredbe iz čl. 90. st. 3. ZVDSP–a, u svezi čl. 89. st. 1. i 2. te čl. 90. st. 1. i 2. ZVDSP–a te kada je odlučio kao u izreci (pobijane) presude.

9.2. Ovdje valja napomenuti i da 2. tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije ni tvrdio niti dokazivao da je on na temelju međuvlasničkog ugovora koji je sukladno odredbama iz čl. 375. ZVDSP–a sklopljen u odnosu na Zgradu bio dužan uplaćivati novčani doprinos u zajedničku pričuvu Zgrade, odnosno da je, neovisno o tome što u zemljišnim knjigama nije bio upisan kao vlasnik stana u Zgradi, izvršavao konkretnu obvezu koja je sukladno odredbama ZVDSP–a postojala za suvlasnike Zgrade.

10.1. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi 2. tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe ZVDSP–a, kada je prihvatio prigovor promašene aktivne legitimacije koji je istaknut od strane 1. i 2. tuženika u odnosu na 2. tužitelja.

10.2. Pri tome valja dodati da na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o prigovora promašene aktivne legitimacije u odnosu na 2. tužitelja ne utječu pravna stajališta koja su izražena u presudi Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 217/2021-2 od 29. listopada 2021. i presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-743/2015-2 od 21. travnja 2016., a na koja se 2. tužitelj u žalbi posebno poziva, budući da su navedene presude donesene na temelju činjeničnog stanja koje je bitno drugačije u odnosu na činjenično stanje u ovom predmetu.

11.1. Međutim, osnovani su preostali žalbeni navodi 2. tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa), prilikom donošenja odluke o trošku parničnog postupka koji je 2. tužitelj, zajedno s 1. tužiteljicom, dužan solidarno naknaditi 1. tuženiku i 2. tuženiku, pobijajući pritom samo pojedine parnične radnje.

11.2.1. Konkretno, 1. i 2. tuženik imaju pravo na naknadu troška pristupa na ročište od 10. rujna 2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od po 100,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od po 25,00 EUR–a, što zbrojeno daje iznos od po 125,00 EUR–a, dok im to pravo u preostalom dijelu dosuđenog iznosa od po 125,00 EUR–a ne pripada, sve u smislu odredaba iz Tbr. 9. t. 2. Tarife i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24 – u daljnjem tekstu: ZPDV).

11.2.2. Ni 1. tuženik, niti 2. tuženik nemaju pravo na naknadu troška sastava dva obrazložena podneska (za koje nije naveden datum sastavljanja) u iznosu od po 250,00 EUR–a, budući da nijedan od njihovih podnesaka, osim odgovora na tužbu, po svome sadržaju ne predstavlja obrazloženi podnesak u smislu odredbe iz Tbr. 8. t. 1. Tarife.

12.1.1 Djelomično su osnovani preostali žalbeni navodi 2. tužitelja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife, prilikom donošenja odluke o daljnjem trošku parničnog postupka koji je 2. tužitelj dužan naknaditi 1. tuženiku (1.000,00 EUR–a) i 2. tuženiku (750,00 EUR–a), pobijajući pritom sve parnične radnje koje su im priznate te ističući da je prvostupanjski sud propustio uzeti u obzir da je u vrijeme poduzimanja tih radnji vrijednost predmeta spora iznosila 358,69 EUR–a.

12.1.2. Konkretno:

- 1. tuženik ima pravo na naknadu troška pristupa na ročište od 14. rujna 2023. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 100,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 29. studenog 2023. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 100,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 14. veljače 2024. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 50,00 EUR–a i troška pristupa na ročište od 4. travnja 2024. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 100,00 EUR–a, što zbrojeno daje iznos od 350,00 EUR–a, a koji potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 87,50 EUR–a, sve u smislu odredaba iz Tbr. 9. t. 1. i 2. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a,

- 2. tuženik ima pravo na naknadu troška pristupa na ročište od 14. rujna 2023. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 100,00 EUR–a, troška pristupa na ročište od 14. veljače 2024. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u iznosu od 50,00 EUR–a i troška pristupa na ročište od 4. travnja 2024. na kojem se raspravljalo o glavnoj stvari u iznosu od 100,00 EUR–a, što zbrojeno daje iznos od 250,00 EUR–a, a koji potom valja uvećati za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 62,50 EUR–a, sve u smislu odredaba iz Tbr. 9. t. 1. i 2. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a.

13.1. Nadalje, ovdje valja istaknuti i da su djelomično osnovani žalbeni navodi 2. tuženika u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, i to odredbe Tarife, kada mu nije priznao sljedeće troškove parničnog postupka:

- trošak sastava podneska od 9. rujna 2020. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 250,00 EUR–a,

- trošak sastava podneska od 3. studenog 2020. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 250,00 EUR–a,

- trošak sastava podneska od 1. ožujka 2021. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 250,00 EUR–a,

- trošak sastava podneska od 16. kolovoza 2021. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 250,00 EUR–a,

- trošak sastava podneska od 3. lipnja 2022. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 250,00 EUR–a,

- trošak sastava podneska od 5. rujna 2023. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 250,00 EUR–a,

- trošak sastava podneska od 20. studenog 2023. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 250,00 EUR–a,

- trošak sastava podneska od 15. veljače 2024. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 250,00 EUR–a,

- trošak pristupa na ročište za objavu presude od 7. lipnja 2024. u cjelokupnom zatraženom iznosu od 125,00 EUR–a,

- trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 150,00 EUR–a,

- trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 200,00 EUR–a,

što zbrojeno iznosi 2.475,00 EUR–a.

13.2.1. Prvenstveno valja reći da trošak sastava svih navedenih podnesaka nije bio potreban za vođenje ovog postupka, budući da je 2. tuženik sve svoje navode mogao iznijeti na ročištima na koja je njegov punomoćnik pristupio, a trošak kojih je 2. tuženiku priznat, slijedom čega 2. tuženik nema pravo na naknadu konkretnih troškova, sve u smislu odredbe iz čl. 155. st. 1. ZPP–a.

13.2.2. Isto tako, 2. tuženik u smislu odredbe iz čl. 151. st. 1. ZPP–a nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na odgovor na tužbu, niti sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu, budući da nije dokazao da je iste zaista i platio.

13.2.3. Iako 2. tuženik ima pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude od 7. lipnja 2024., na koje je punomoćnik 2. tuženika pristupio, u iznosu od 50,00 EUR–a, uvećanom za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% u iznosu od 12,50 EUR–a, što zbrojeno iznosi 62,50 EUR–a, sve sukladno odredbama iz Tbr. 9. t. 3., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife te čl. 38. st. 1. ZPDV–a, navedeni iznos 2. tuženiku u konačnici odlukom ovog drugostupanjskog suda nije dosuđen, i to iz razloga koji su navedeni pod točkom 14.2. iste.

14.1. Prema tome, što se tiče odluke o trošku parničnog postupka koji je 2. tužitelj, zajedno s 1. tužiteljicom, dužan solidarno naknaditi 1. tuženiku i 2. tuženiku, vidljivo je da je 2. tužitelj, zajedno s 1. tužiteljicom, dužan solidarno naknaditi 1. tuženiku trošak parničnog postupka u konačnom iznosu od 1.925,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. lipnja 2024., kada je odluka o trošku donesena pa do isplate, dok mu preostali dio dosuđenog iznosa od 625,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, nije dužan naknaditi, a 2. tuženiku trošak parničnog postupka u konačnom iznosu od 2.125,00 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. lipnja 2024., kada je odluka o trošku donesena pa do isplate, dok mu preostali dio dosuđenog iznosa od 625,00 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, nije dužan naknaditi, sve sukladno odredbama iz Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV–a te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

14.2. Što se tiče odluke o daljnjem trošku parničnog postupka koji je 2. tužitelj dužan naknaditi 1. tuženiku i 2. tuženiku, 2. tužitelj je dužan naknaditi 1. tuženiku daljnji trošak parničnog postupka u konačnom iznosu od 437,50 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. lipnja 2024., kada je odluka o trošku donesena pa do isplate, dok mu preostali dio dosuđenog iznosa od 562,50 EUR–a nije dužan naknaditi, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, a 2. tuženiku, kada se tome pribroji i iznos od 62,50 EUR–a za ročište za objavu presude od 7. lipnja 2024., daljnji trošak parničnog postupka u konačnom iznosu od 375,00 EUR–a (312,50 EUR–a + 62,50 EUR–a), zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 7. lipnja 2024., kada je odluka o trošku donesena pa do isplate, dok mu preostali dio dosuđenog iznosa od 375,00 EUR–a nije dužan naknaditi, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, sve sukladno odredbama iz Tbr. 9. t. 1. i 2., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife, čl. 38. st. 1. ZPDV–a te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

15.1. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao žalbene navode 2. tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje 2. tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice.

15.2. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao niti žalbene navode 2. tužitelja u kojima on u bitnom ističe da je prvostupanjski sud, osim što je pogrešno zaključio da 2. tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom predmetu, također pogrešno zaključio da 1. tuženik nije pasivno legitimiran u ovom predmetu, budući da to u konačnici, čak i u slučaju da je 1. tuženik zaista pasivno legitimiran u ovom predmetu, ne bi imalo za posljedicu donošenje drugačije odluke o tužbenom zahtjevu.

17. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude, dok je primjenom odredbe iz čl. 380. t. 2. ZPP–a, u svezi čl. 368. st. 1. i 2. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom I. i III. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP–a, u svezi čl. 373. t. 3. ZPP–a kao pod točkom II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

18. 2. tužitelj nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer je s istom djelomično uspio u pogledu odluke o trošku parničnog postupka, koji predstavlja njegovo sporedno potraživanje, dok u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspio, slijedom čega je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao pod točkom IV. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

19. 2. tuženik nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u cijelosti nije uspio, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom V. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović