Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2462/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tužiteljice SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Stjepan Šporčić, odvjetnik u Vukovaru, Andrije Hebranga 1, protiv tuženika ON iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao pravni sljednici ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Filip Miličić, odvjetnik u Vukovaru, K. A. Stepinca 58, radi činidbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-215/2022-8 od 4. siječnja 2024., dana 30. prosinca 2025.
r i j e š i o j e
I Ukida se presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj P-215/2022-8 od 4. siječnja 2024. u dijelu pod točkom I, II i IV izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima žalbenog postupka odlučiti e se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
"I. Tuženik ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] dužan je I-tužitelju LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tužiteljici SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], omogućiti nesmetano izvoditi radove uređenjem fasade svoje kuće (krečenje zabata) na adresi [adresa] te isto trpjeti, sve u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi I-tužitelju LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i II-tužiteljici SN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnoga postupka u iznosu od 1.680,19 € / 12.659,38 kn (slovima: tisuću šesto osamdeset eura i devetnaest centi / dvanaest tisuća šesto pedeset devet kuna i trideset osam lipa) 1 i to u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.
III. Odbija se kao neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnoga troška u iznosu od 75,81 € / 571,19 kn (slovima: sedamdeset pet eura i osamdeset jedan cent / petsto sedamdeset jedna kuna i devetnaest lipa).
IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška parničnoga postupka."
2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I, II i IV izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu odnosno istu preinači u skladu sa žalbenim navodima tuženika.
3. Žalba tuženika je osnovana.
4. Tužitelji su podnijeli odgovor na žalbu tuženika.
5. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za uporabom nekretnine u vlasništvu tuženika radi obavljanja radova uređenja fasade na kući u vlasništvu tužitelja a koja se nalazi na nekretnini koja graniči sa nekretninom tuženika.
7. Među strankama nije sporno da su ovdje tužitelji i tuženik susjedi te da su tužitelji imali namjeru urediti fasadu svoje kuće.
8. Međutim ovdje je sporno je li ovdje tuženik kao vlasnik susjedne parcele omogućio tužiteljima pristup njegovoj nekretnini a radi izvođenja radova na fasadi njihove kuće.
9. Prema odredbi čl. 107. st.1.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZV) vlasnik nekretnine na kojoj je nužno obaviti radove potrebne za njezinu uporabu ili korištenje može privremeno uporabiti tuđe zemljište radi izvođenja radova, postavljanja skele i sl., ako se to na drugi način ne može izvesti, dok je st. 2. istog članka propisano da tko je uporabio tuđu nekretninu za potrebe iz stavka 1. ovoga članka, dužan ju je čim prestane potreba za takvu uporabu dovesti u stanje u kojem se nalazila prije toga, a počinjenu štetu naknaditi po općim propisima o odgovornosti za štetu, st. 3. predmetnog članka je propisano da za uporabu zemljišta iz stavka 1. ovoga članka, na zahtjev vlasnika nekretnine koja je privremeno uporabljena plaća se primjerena naknada, koja ne može biti manja od one na koliku bi imao pravo da je bilo provedeno nepotpuno izvlaštenje njegova zemljišta (stavak 3.).
10. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud kod donošenje pobijane odluku u potpunosti zanemario odredbu čl. 107. ZV-a a koja jasno regulira na koji način vlasnik nekretnine na kojoj je nužno obaviti radove je ovlašten samo privremeno koristiti tuđu zemljište radi izvođenja radova.
11. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
-da u svom iskazu svjedok ON ,sin tuženika, navodi da je rekao II tužiteljici nakon što ga je ista usmeno pitala i to nakon podnošenja tužbe je li dozvoljava da privremeno upotrijebi tuženikovu nekretninu radi krečenja fasade svoje kuće, to dozvolio iako između kuće tužitelja i međe tuženika postoji prostor od 80 cm koji je dovoljan za izvođenje radova,
-da iz iskaza svjedoka HN ,unuka tuženika ,proizlazi da je sin tuženika dozvolio tužiteljima da pristupe nekretnini tuženika radi izvođenja radova na njihovoj fasadi ali da prvo moraju počistiti nered,
-da iz iskaza tužitelja proizlazi da im tuženik nije dopustio pristup na njegovu nekretninu radi izvođenja radova uređenja njegove fasada kuće i da je II tužiteljica upitala sina tuženika prije podnošenja tužbe u prisutnosti I tužitelja i da je isti rekao da to ne može odnosno postavljao je razne uvjete preinake nekretnine tužitelja uz agresivno ponašanje a majstori su im rekli da se fasada ne može urediti bez pristupa nekretnini tuženika.
12. Prvostupanjski sud na temelju naprijed navedenih utvrđenja izvodi pravilan zaključak da tužiteljima nije dopušteno pristupiti na nekretninu tuženika a radi izvođenja radova uređenja njihove fasade koja se jedino upotrebom tuženikove nekretnine može urediti a što proizlazi iz iskaza tužitelja a kojim sud poklanja vjeru s obzirom da iz iskaza i sina i unuka tuženika proizlazi da su uvjetovali izvođenje radova ako “ prvo počiste nerad” .
13. Tužitelji su postavili tužbeni zahtjev kojim traže da im tuženik omogući nesmetano izvođenje radova uređenjem fasade svoje kuće (krečenje zabata) a što je tuženik dužan trpjeti.
14. Međutim kako u ovom konkretnom predmetu sud obvezuje tuženika na ispunjenje tzv. pasivne tražbine, tražbine na trpljenje tada je odlučno utvrditi koje točno radnje je tuženik dužan trpjeti kao i u kojem roku je tuženik dužan te radnje trpjeti pa je stoga u tom kontekstu valjalo odrediti tužbeni zahtjev tužitelja a što je u ovom konkretnom slučaju izostalo a na što ukazuje tuženik u žalbenim navodima.
15. Prema tome da bi u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZV-a zahtjev tužitelja bio uredan valjalo je u smislu odredbe čl. 109. ZPP-a pozvati tužitelje da urede tužbeni zahtjev na način da precizira određene radnje koje je tuženik dužan trpjeti kao i određen rok u kojem te radnje je tuženik dužan trpjeti.
16. Međutim ovdje treba ukazati da žalbeni prigovor tuženika da ovdje zahtjev treba obuhvatiti i obvezu tužitelja da zemljište vrati u prvobitno stanje u smislu odredbe čl. 107. st. 2. ZV-a nije osnovan jer ovdje kada govorimo o traženju pravne zaštite u području susjedskih prava u vezi s uporabom tuđe nekretnine radi izvođenja radova na način da se zahtijeva obavezati tuženika na trpljenje izvođenja radova na svojoj nekretnini ukoliko u tom zahtjevu nije naznačena obveza tužitelja za vraćanjem nekretnine u prvobitno stanje ne čini predmetni zahtjev tužitelja neurednim jer ukoliko tužitelj nakon izvođenja radova ne vrati zemljište u prvobitno stanje ili prilikom radova pričini tuženiku štetu tada je legitimacija za traženje takve zaštite na vlasniku zemljišta koje je upotrijebljeno i na kojem je pričinjena šteta a na što ukazuje i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-3532/2018-2.
17. Dakle ovdje je prvostupanjski sud bio dužan pozvati tužitelje da postave tužbeni zahtjev na način da isti bude određen i izvršiv a kako je to naprijed navedeno a što je sud propustio jer nije pozvao tužitelje da odrede tužbeni zahtjev u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZV-a jer kada sud izrekom odluke nalaže određeno trpljenje, ono mora u svom sadržaju, predmetu, vrsti i opsegu i vremenu biti toliko određeno da se u slučaju dobrovoljnog ispunjenja ili ovrhe ne dovodi u pitanje sadržaj tog trpljenja stoga je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. a u vezi s čl. 109. ZPP-a a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke.
18. Slijedom navedenog a na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a valjalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
19. U nastavku postupka sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim drugostupanjskim rješenjem te će nakon toga donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
20. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Sanja Joka Umićević
