Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-137/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ksenije Grgić kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HŠU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Ivana Sury, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB:94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Štih, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić&Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3072/2019-22 od 17. studenog 2021. i žalbi tužiteljice protiv dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3072/2019-30 od 19. rujna 2025., te o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3072/2019-22 od 17. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice HŠU kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 3072/2019-22 od 17. studenog 2021. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice HŠU za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 525,60 kuna/69,76 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te pod stavkom II. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3072/2019-22 od 17. studenog 2021. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice HŠU za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 522,00 kune/69,28 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranju d.d. naknaditi tužiteljici ŽŠU daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 69,28 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se žalba tužiteljice HŠU kao neosnovana i potvrđuje dopunska presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 3072/2019-30 od 19. rujna 2025.

IV. Odbija se žalba tuženika Adriatic osiguranja d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 3072/2019-22 od 17. studenog 2021. pod stavkom I. izreke.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice HŠU za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

VI. Odbija se zahtjev tuženika Adriatic osiguranja d.d. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3072/2019- 22 od 17. studenog 2021. pod stavkom I. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 15.060,00 kuna/1.998,81 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2019. pa do isplate, te joj naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 11.750,00 kuna/1.559,49 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenog 2021. pa do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 500,00 kuna/66,36 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2019. pa do isplate.

2. Dopunskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 3072/2019-30 od 19. rujna 2025. odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 265,45 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2019. pa do isplate kao neosnovan.

3. Protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 3072/2019-22 od 17. studenog 2021. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 1.047,60 kuna/139,04 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te pod stavkom II. izreke, žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP). Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 1.181,25 kuna/156,78 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja drugostupanjske odluke pa do isplate.

4. Protiv dopunske presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3072/2019-30 od 19. rujna 2025. žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, upućujući pritom na žalbene navode iznesene u žalbi protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-3072/2019-22 od 17. studenog 2021.

5. Protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn- 3072/2019-22 od 17. studenog 2021. pod stavkom I. izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.072,50 kuna/275,07 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Žalba tužiteljice protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn- 3072/2019-22 od 17. studenog 2021. je djelomično osnovana, dok je žalba tužiteljice protiv dopunske presude istog suda poslovni broj: Pn-3072/2019-30 od 19. rujna 2025. neosnovana.

7. Žalba tuženika protiv presude prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-3072/2019- 22 od 17. studenog 2021. je neosnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 5. siječnja 2021., radi naknade neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 17.560,00 kuna/2.330,61 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koju štetu je tužiteljica pretrpjela u prometnoj nezgodi od 12. prosinca 2016., a koju je skrivio osiguranik tuženika.

9. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i tuženika, presuda prvostupanjskog suda poslovni broj: Pn-3072/2019-22 od 17. studenog 2021. može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice i tuženika u kojima oni ističu da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

10. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude poslovni broj: Pn-3072/2019-22 od 17. studenog 2021., kao i dopunske presude istog suda poslovni broj: Pn- 3072/2019-30 od 19. rujna 2025., i postupaka koji su im prethodili, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila **.**.2016. na državnoj cesti Sisak-Zagreb, a koju je skrivio osiguranik tuženika,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Božidara Šebečića, kirurga-traumatologa, i mr. sc. dr. med. GŠU, neuropsihijatra, proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila natučenje glave i istegnuće mišića uz vratnu kralješnicu, te da prema načinu ozljeđivanja opisanog od strane tužiteljice i slijedu medicinske dokumentacije postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih simptoma (glavobolje, vrtoglavice, povraćanja, bolnosti zatiljnog dijela glave na palpaciju),

- da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 8 dana i manjeg intenziteta 6 tjedana kumulativno,

- da je pretrpjela jači, kraći primarnih strah, zatim sekundarni jači strah 2 dana, srednje jaki 10 dana i manji strah kumulativno 30 dana,

- da joj je u razdoblju od dva tjedna bila potrebna tuđa pomoć i njega za obavljanje težih kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane od po 2 sata dnevno, dakle ukupno 28 sati,

- da je tuženik prigovorio da su vještaci u obzir uzeli dokumentaciju koja se zbog proteka vremena ne može uzročno povezati s nezgodom,

- da je vještak prof. dr. sc. Božidar Šebečić, obrazlažući nalaz i mišljenje, potvrdio da sva medicinska dokumentacija koja je dostavljena nije uzročno vezana uz predmetni štetni događaj, no da takvu dokumentaciju vještaci i nisu uzeli u obzir kod donošenja ocjene, a što su u nalazu i mišljenju naveli,

- da su nalaz i mišljenje vještaka dr. Božidara Šebečića i dr. GŠU sačinjeni objektivno, savjesno i stručno, da su jasno argumentirani, a da je prigovore tuženika vještak dr. Božidar Šebečić otklonio dopunskim usmenim očitovanjem,

- da je prijedlog tuženika da se provede vještačenje po vještaku sudske medicine kako bi se utvrdilo je li tužiteljica zadobila tjelesne ozljede u predmetnom štetnom događaju i je li dokumentacija koja datira od 5. travnja 2017. pa nadalje u uzročnoj vezi s predmetnom nezgodom nepotreban, s obzirom da vještaci kliničari imaju kompetenciju vještačiti postojanje ozljeda na temelju medicinske dokumentacije i pregleda pacijenta, a da svoj nalaz i mišljenje temelje i na kliničkom iskustvu kakvoga vještaci sudske medicine po prirodi svoje uže specijalnosti ne mogu imati,

- da je iz očitovanja vještaka u ovome postupku utvrđeno da upravo medicinska dokumentacija koja datira od 5. travnja 2017. pa nadalje na koju upire tuženik (Služba za interne bolesti - infektologija i kirurgija istoga dana, dokumentacija Klinička bolnica Sveti Duh) nije ni uzeta u obzir kod donošenja ocjene,

- da je nakon provedenog vještačenja tužiteljica preinačila tužbu povisivši zahtjev za naknadu neimovinske štete, kojoj preinaci se tuženik usprotivio,

- da je sud preinaku dopustio primjenom čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, s obzirom da je tužiteljica tek nakon provedenog vještačenja mogla postaviti zahtjev u skladu s rezultatima istog, iz kojeg je moguće utvrditi visinu i opseg štete, jer bez odgovarajuće edukacije i iskustva, tužiteljica to bez svoje krivnje prije vještačenja nije mogla učiniti, a da je, osim toga, dopuštanje preinake u tim okolnostima pravično i svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama,

- da je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime da joj je nastala neimovinska šteta,

- da, uzimajući u obzir stručni i objektivni nalaz i mišljenje vještaka dr. Božidara Šebečića i dr. GŠU, tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 14.500,00 kuna/1.924,48 EUR,

- da tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 560,00 kuna/74,32 EUR (stranke su na ročištu održanom 5. listopada 2021. učinile nespornim da su tužiteljici pomoć pružali ukućani i cijenu satnice od 20,00 kuna/2,65 EUR),

- da je stoga konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan za iznos od 15.060,00 kuna/1.998,81 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2019. (podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate, dok je neosnovan za daljnji iznos od 2.500,00 kuna/331,81 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

12. Neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je njezin konačno postavljeni tužbeni zahtjev neosnovan za daljnji iznos od 2.500,00 kuna/331,81 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pri čemu tužiteljica ističe da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, kao ni novo i izmijenjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenog na sjednici Građanskog odjela tog suda 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/20-5, a u kojem je promijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine iz ranijih kriterija od 29. studenog 2002. i to na način da je iste povećao za 50%.

13. Naime, uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužiteljice, pretrpljene bolove i strah, činjenicu da trzajna ozljeda vrata nije dovela do trajnih posljedica (uredna pokretljivost vrata), dob tužiteljice (rođena 1986.), kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19., 130/20., 21/22., 60/22., 16/23., 155/23., 36/24. i 136/25), valja reći da, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužiteljici na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripada pravična novčana naknada upravo u iznosu od 14.500,00 kuna/1.924,48 EUR, kako je to ocijenio i prvostupanjski sud, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2019. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046., čl. 1100. st. 1. i 2. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), u svezi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP).

14. Ovdje u odnosu na žalbene navode tuženika u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete valja reći da tužiteljica, sukladno čl. 1103. ZOO-a, u svezi čl. 12. st. 6. ZOOP-a, ima pravo na isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da bi zatezna kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete trebala teći isključivo od presuđenja.

15. Prema tome, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, konkretni iznos pravične novčane naknade tužiteljici je, suprotno njezinim žalbenim navodima, kao i žalbenim navodima tuženika, pravilno odmjeren, a također i iznos od 560,00 kuna/74,32 EUR za koji je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljici pripada na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu (28 sati x 20,00 kuna/2,65 EUR), zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. prosinca 2019. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. i čl. 1103., u svezi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, te čl. 12. st. 6. ZOOP-a.

16. Što se tiče žalbenih navoda tuženika u kojima isti ustraje u tome da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada nije izveo dokaz vještačenjem po vještaku sudske medicine, čime da je onemogućio tuženika da dokaže osnovanost svog prigovora da tužiteljica u predmetnom štetnom događaju nije zadobila ozljedu istegnuća mišića vrata, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani.

17. Naime, nakon što su vještaci dr. Božidar Šebečić i dr. GŠU u svom nalazu i mišljenju jasno naveli da su, nakon uvida u cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i obavljenog pregleda tužiteljice, ustanovili da postoji uzročno- posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i zadobivene ozljede (trzajne ozljede vrata), tuženik je prigovorio nalazu vještaka ističući da su isti uzeli u obzir dokumentaciju koja se zbog proteka vremena ne može uzročno povezati s nezgodom, zbog čega je tuženik predložio provođenje vještačenja po vještaku sudske medicine.

18. Međutim, na ročištu održanom 5. listopada 2021. vještak dr. Božidar Šebečić, odgovarajući na prigovore tuženika, jasno je istaknuo da su vještaci kod ocjene uzeli u obzir samo onu dokumentaciju koja je vezana uz predmetni štetni događaj, s time da su u vještačenju citirali svu priloženu medicinsku dokumentaciju. Dakle, kako otpusno pismo s infektologije te Klinike za unutarnje bolesti Sveti Duh nisu vezani uz predmetni štetni događaj, tako ih vještaci nisu niti uzeli u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, drugim riječima, ta dokumentacija nije imala utjecaja na izradu nalaza i mišljenja.

19. S obzirom da je vještak dr. Božidar Šebečić svojim dopunskim očitovanjem otklonio istaknuti prigovor tuženika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio provesti vještačenje po vještaku sudske medicine, ističući u obrazloženju pobijane presude da vještaci kliničari imaju kompetenciju vještačiti postojanje ozljeda na temelju medicinske dokumentacije i pregleda pacijenta, pri čemu svoj nalaz i mišljenje temelje i na kliničkom iskustvu kakvoga vještaci sudske medicine po prirodi svoje uže specijalnosti ne mogu imati. Prema tome, kako je uzročno-posljedična veza između konkretnog štetnog događaja i zadobivene ozljede (trzajne ozljede vrata tužiteljice) utvrđena vještačenjem provedenim u ovom postupku po vještacima dr. Božidaru Šebečiću i dr. GŠU, tako nije bilo potrebno provoditi i vještačenje po vještaku sudske medicine, te je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je navedeni dokazni prijedlog tuženika odbio kao nepotreban.

20. Nadalje, u odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je rješenjem od 4. svibnja 2021. dopustio preinaku tužbe valja reći da je za svoju odluku o dozvoli objektivne preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon provedenog vještačenja, a koju je smatrao svrsishodnom za konačno rješenje spora među strankama, sve u smislu čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a, prvostupanjski sud dao logične i uvjerljive razloge (da tužiteljica nije imala dovoljno stručnih znanja pa nije niti mogla tužbeni zahtjev precizirati u odnosu na visinu sve do izrade nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke) koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju. Stoga su u tom pogledu neodlučna razmatranja žalbe tuženika jer predstavljaju samo drugačije, i to pogrešno, viđenje odredaba čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a.

21. Pritom valja istaknuti da, iako prvostupanjski sud nije posebno obrazlagao istaknuti prigovor zastare potraživanja na preinačeni dio tužbenog zahtjeva, isti očigledno smatra da preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem iznosa postojećeg zahtjeva za isplatu nije odlučna za nastupanje zastare, neovisno o odredbi čl. 191. st. 1. i 2. ZPP-a prema kojoj je riječ o preinaci tužbe, a s čime je suglasan i ovaj drugostupanjski sud.

22. Naime, za ocjenu prigovora zastare odlučno je radi li se o istoj tražbini, tj. bitan je identitet tužbenog zahtjeva, a kada je riječ o generičkoj tražbini kao ovdje, onda nju određuje činjenična osnova, to znači u ovakvom slučaju da li je u pitanju isti štetni događaj i isti vid štete. Stoga, ako je tužiteljica povisila iznos zahtjeva za isplatu naknade istog vida štete, iz istog štetnog događaja kao u tužbi, time nije promijenjena istovjetnost tužbenoga zahtjeva, već je riječ o istom zahtjevu kao u tužbi po kojem parnica i dalje teče. Kada bi se dosljedno primijenio stav da povećani iznos ovakve vrste zahtjeva predstavlja novi zahtjev po kojem je parnica pokrenuta danom preinake, onda bi tužiteljica taj zahtjev mogla utužiti i u posebnoj parnici, i tako u odnosu na svako daljnje eventualno povećanje iznosa, a nema spora da bi to bilo protivno zabrani dvostruke litispendencije. I sama odredba čl. 191. st. 1. ZPP-a koja definira preinaku tužbe razlikuje promjenu istovjetnosti zahtjeva i povećanje postojećeg zahtjeva, u biti time potvrđuje da povećanje postojećeg zahtjeva nije isto što i promjena njegove istovjetnosti. Stoga je po mišljenju ovog suda značenje ove odredbe samo procesne naravi i njena je svrha da se i povišenje postojećeg zahtjeva u procesnom smislu tretira kao preinačenje tužbe (koja predstavlja procesnu radnju) kako bi ta dispozicija bila uvjetovana tamo navedenim ograničenjima. Slijedom navedenog, konkretni prigovor tuženika je u cijelosti neosnovan.

23. Nadalje, odluka o trošku parničnog postupka kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.750,00 kuna/1.559,49 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. studenog 2021. pa do isplate (stavak I. izreke prvostupanjske presude poslovni broj: Pn-3072/2019-22 od 17. studenog 2021.) pravilno je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 28., Tbr. 42., Tbr. 48. st. 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15) i čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19. i 138/20), te čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20) i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

24. Međutim, tužiteljica osnovano u žalbi ističe da joj pripada i pravo na naknadu troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 522,00 kune/69,28 EUR, koju je tužiteljica platila 18. prosinca 2019. (list 32 spisa), slijedom čega ista ima pravo i na naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 69,28 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2025. pa do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25. S druge strane, tužiteljica neosnovano potražuje trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 525,60 kuna/69,76 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, budući da u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazala da je istu zaista i platila.

26. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a valjalo je odlučiti kao pod stavcima I., III. i IV. izreke ove odluke, dok je primjenom odredbe iz čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

27. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je ista sa žalbom uspjela samo djelomično u pogledu troška parničnog postupka kao sporednog potraživanja, dok u pogledu glavnog potraživanja nije uspjela, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom V. izreke ove odluke.

28. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom VI. izreke ove odluke.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Grgić