Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-1313/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Sabini Dugonjić, u pravnoj stvari tužiteljice IE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Vujaniću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Gaševiću, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-67/2022-19 od 10. siječnja 2025., dana 30. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Psp-67/2022-19 od 10. siječnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke utvrđeno je da je tuženik dana 1. lipnja 2022. smetao posljednji mirni i faktični posjed tužiteljice dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], ZK TIJELO I, zk.č.br. 8184/17, DVORIŠTE U BABONIĆEVOJ ULICI BR. 32, površine 126 čhv odnosno 453 m[2] , i ZK TIJELO II, u naravi Obiteljska kuća, popisni broj 9801 u Babonićevoj ulici br. 32, sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), Prizemni trosobni komforni stan sa ulazom iz dvorišta i prizemnog podesta, i to poslovnog prostora površine 69,64 m[2] koji se sastoji od tri sobe, kupaonice, hodnika, WC-a i izbe, označenog žutom bojom na skici koja čini sastavni dio rješenja, na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima tog poslovnog prostora čime je tužiteljici oduzeo posjed te nekretnine pa se nalaže tuženiku uspostaviti posjedovno stanje kakvo je bilo prije počinjenog smetanja posjeda na način da tužiteljici u roku od 8 dana preda ključeve podobne za ulaz u taj dio nekretnine te mu se zabranjuje svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužiteljice. Nadalje, pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 954,62 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućim od 10. siječnja 2025. do isplate.
2. Protiv navedenog rješenja žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu odluku preinačiti sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite dijela nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], ZK TIJELO I, zk.č.br. 8184/17, DVORIŠTE U BABONIĆEVOJ ULICI BR. 32, površine 126 čhv odnosno 453 m[2] , i ZK TIJELO II, u naravi Obiteljska kuća, popisni broj 9801 u Babonićevoj ulici br. 32, sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), prizemni trosobni komforni stan sa ulazom iz dvorišta i prizemnog podesta, i to poslovnog prostora površine 69,64 m[2] koji se sastoji od tri sobe, kupaonice, hodnika, WC-a i izbe, označenog žutom bojom na skici koja čini sastavni dio rješenja.
5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a niti one koje tuženik ističe u žalbi. Naime, pobijano rješenje ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima rješenja, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a ne postoje drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, koju ističe žalitelj.
6. Nadalje, imajući u vidu sadržaj istaknutih žalbenih razloga proizlazilo bi da tuženik ukazuje na ostvarenje relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 8. i čl. 220. ZPP-a zbog odbijanja provođenja dokaza saslušanja svjedoka PE. Stajalište je ovog žalbenog suda da su provedeni dokazi cijenjeni u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, dok u smislu čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke. Isto tako, u odnosu na prigovor o povredi prava na pravično suđenje s aspekta "jednakosti oružja" koju sadržajno ističe tuženik, valja reći da pravo na pošteno (pravično) suđenje uključuje i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms - "jednakost oružja"). Prema tom načelu svaka od stranaka treba imati razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika. Iz prava na jednakost oružja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tijekom postupka tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužiteljicu.
7. Također, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP), pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
8. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:
- da je tužiteljica zemljišnoknjižna vlasnica nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], ZK TIJELO I, zk.č.br. 8184/17, dvorište u Babonićevoj ulici br. 32., površine 126 čhv odnosno 453 m[2] , i ZK TIJELO II, u naravi Obiteljska kuća, popisni broj 9801 u Babonićevoj ulici br. 32, sa kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to: 2. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-2), Prizemni trosobni komforni stan sa ulazom iz dvorišta i prizemnog podesta koja se koristi kao poslovni prostor čija je površina 69,64 m[2] i koji je koristila na način da ga je dala u zakup trećoj osobi;
- da je tužiteljica vlasništvo navedene nekretnine stekla od tuženika tj. svoga oca, kao darovatelja, temeljem Ugovora o darovanju od 29.3.2018.;
- da je tužiteljica kao zakupodavac sklopila Ugovor o zakupu od 1.3.2022. s trgovačkim društvom Marčinković i Partneri d.o.o., kao zakupnikom, kojim je dala u zakup poslovni prostor površine 69,64 m[2] koji se sastoji od tri sobe, kupaonice, hodnika, wc-a i izbe, a koji se nalazi u opisanoj nekretnini, a koji zakup je prestao 30.5.2022. kada joj je radnik toga zakupnika TE predao poslovni prostor u neposredan posjed zajedno s ključevima;
- da se na predmetnoj nekretnini nalazi i poslovni prostor površine 19,75 m[2] koji je predmet zakupnog odnosa između nje, kao zakupodavca, i trgovačkog društva Operando d.o.o., kao zakupnika od 1. rujna 2021. do 31. kolovoza 2022.;
- da je tužiteljica na temelju Ugovora o ugradnji sustava protuprovale broj 324/2022, Ugovora o pružanje usluga tehničke zaštite putem centralnog dojavnog sustava od 18. svibnja 2022. i radnog naloga od 20.svibnja 2022. angažirala zaštitarsku tvrtku Bilić-Erić d.o.o radi ugradnje sustava tehničke zaštite,
- da iz iskaza tuženika proizlazi da kada su ti zakupoprimci došli po preostale stvari 1.6.2022., više nije mogao ući u taj prostor radi čega je angažirao privatnu firmu radi promjene brave koji su to i napravili s time da ne zna toga dana poslije podne ili tek 2.6. 2022., a kada je počeo ulaziti u taj stan, aktivirao se alarm za kojeg nije niti znao da je ugrađen te je potom došla i policija, te je točno da im je rekao da je naložio promjenu brave na tim vratima iz čega upravo proizlazi čin smetanja;
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je nakon sklapanja Ugovora o darovanju sklopila Ugovor o zakupu s Fortium Inceptum d.o.o., a kasnije je to bila firma Marčinković & Partneri d.o.o. te je Ugovor o zakupu potpisala kao vlasnica ovog prostora s time da je zakupoprimac po njenoj želji zakupninu u početku plaćao na račun njene majke jer je osjećala zahvalnost prema majci, a pri kraju je odlučila da zakupninu plaćaju na njen račun;
- da iz iskaza svjedoka GE proizlazi da je vlasnik i direktor firme Marčinković i Partneri koja firma je bila u zakupu prostora na adresi [adresa], i to na temelju ugovora o zakupu kojeg su sklopili s tužiteljicom 2019. godine te nastavno na temelju ugovora o zakupu sklopljenog početkom 2022. također s tužiteljicom te je i društvo Fortium incemptum bilo u zakupu navedenog prostora u prizemlju od 70 kvadrata jer je upravo to društvo sklopilo ovaj ugovor o zakupu iz 2019. te se pripojilo društvu Marčinković i Partneri radi čega nije sklapan novi ugovor o zakupu za taj prostor sve do 2022., kada je sklopljen novi ugovor o zakupu. Isto tako, proizlazi da nije kontaktirao s tuženikom prije sklapanja ovog novog ugovora o zakupu iz 2022. jer je tada kontaktirao vezano uz to samo s tužiteljicom;
- da iz Potvrde od 7. lipnja 2022. proizlazi da je dana 1. lipnja 2022. intervenciju policijskih službenika zatražila zaštitarska firma navodeći da se na stanu tužiteljice aktivirao alarm.
- da iz iskaza TE proizlazi da su se iz toga prostora iseljavali nekoliko dana te ne zna je li napravljen primopredajni zapisnik, ali je tvrdio da je upravo on predao ključeve toga prostora tužiteljici s kojom se je radi toga sastao u [adresa] i to na dan iseljenja, a ne sjeća se da bi tuženik bio prisutan pri ovom iseljavanju te da li s njime uopće komunicirao vezano uz iseljenje iz toga prostora.
9. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio iz iskaza tužiteljice da je postala vlasnik predmetnog poslovnog prostora na temelju Ugovora o darovanju od 29.3.2018. sklopljenog s tuženikom te je u vrijeme sklapanja ugovora već imala ključeve od toga prostora tako da nije bilo potrebe za nikakvu primopredaju, da bi kao vlasnica toga prostora sklopila Ugovor o zakupu s društvom Fortium Inceptum d.o.o. koje je kasnije pripojeno društvu Marčinković & Partneri d.o.o. te je zakupoprimac po njenoj želji u početku plaćao zakupninu na račun njene majke jer je osjećala zahvalnost prema njoj pa je tek pri kraju ovoga zakupa odlučila da se ova zakupnina plaća na njen račun te je od strane ovih zakupoprimaca pri njihovom iseljenju primila ključeve ovoga prostora pa je fizički ušla u taj prostor 31.5.2022. kada je dala promijeniti bravu na vratima istoga. Isto tako, prvostupanjski sud je zaključio da tuženik navodi da je predmetni prostor darovao tužiteljici temeljem navedenog Ugovora o darovanju zato što je njihova prava volja i bila da postane suvlasnica kuće u kojoj se taj prostor nalazi pa to što on to sada više ne želi, ne znači da bi ona samim time izgubila pravo vlasništva pa tako niti pravo korištenja istoga pri čemu je tužiteljica sklapanjem navedenog Ugovora o darovanju ušla u posjed ove nekretnine neovisno o tome je li joj tuženik, kao darovatelj iste, predao ključeve ulaznih vrata toga prostora u vrijeme ili prije ili nakon sklapanja toga Ugovora o darovanju te neovisno o tome tko je fizički uručio ove ključeve zakupoprimcu Fortium inceptum d.o.o. temeljem Ugovora o zakupu od 2.9.2018., a sve imajući u vidu da iz navedenog Ugovora o zakupu od 2.9.2018. jasno proizlazi da ga je sklopila upravo tužiteljica, kao zakupodavac, radi davanja predmetnog prostora u zakup te da ga je ovaj zakupoprimac od nje i preuzeo, kao što je to navedeno u čl. 2.1. toga Ugovora s time da se je u čl. 4.1. navedenog Ugovora zakupoprimac obvezao plaćati zakupninu upravo zakupodavcu tj. tužiteljici tako da činjenica da je u čl. 4.4. ovoga Ugovora navedeno da se plaćanje iste vrši na račun DE, predstavlja samo način izvršenja ove ugovorne obveze zakupoprimca.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da je u vrijeme sklapanja Ugovora o darovanju, tužiteljica već imala ključeve od toga prostora tako da nije bilo potrebe posebno ju uvoditi u posjed pa je u smislu odredbe čl. 14. st. 1. ZVDSP-a predaja posjeda izvršena jer je tužiteljica s voljom tuženika sklapajući navedeni Ugovor o zakupu vršila vlast nad ovim prostorom. Naime, ovom odredbom je propisano da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a da je predaja izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari. Osim toga, iz odredbe čl. 15. st. 1. ZVDSP-a proizlazi da ako je stjecatelj već u položaju da izvršava svoju vlast glede stvari, tada on stječe neposredni posjed samim očitovanjem volje da mu se posjed predaje, a da je tome tako prvostupanjski sud zaključuje i iz iskaza DE, koja je navela da je saznala da su zakupoprimci tužiteljici na njen zahtjev dali ključ od toga prostora kada je od njih zatražila sklapanje novog ugovora o zakupu kojim je ugovoreno da se zakupnina počne plaćati na račun tužiteljice.
11. Prema tome, prvostupanjski sud zaključuje da nije osnovan tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice odnosno njegovu tvrdnju da tužiteljica uopće nije bila u posjedu predmetnog prostora pa kako nije sporno da je tuženik dana 1.6.2022. naložio trećoj osobi promjenu brave na ulaznim vratima toga prostora, a kao što je to vidljivo i iz Potvrde V. Policijske postaje Zagreb od 7.6.2022. (stranica 41), nakon čega tužiteljica više u taj prostor ne može ući, to je time tuženik izvršio smetanje posjeda tužiteljice, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.
12. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
13. Naime, odredbom čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP), propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, dok je st. 2. istog članka propisano da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Isto tako, odredbom čl. 14. st. 1. ZVDSP, propisano je da se posjed prenosi predajom same stvari ili sredstva kojim stjecatelj ima vlast na stvari, a predaja je izvršena čim se stjecatelj s voljom prenositelja nađe u položaju izvršavati vlast glede stvari, što je tužiteljica bila u konkretnom slučaju sklapanjem ugovora o zakupu.
14. Tuženik osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, te nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
15. Isto tako, žalitelj ističe da je tuženik pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja ništetnosti navedenog Ugovora o darovanju, koji je pokrenut tužbom podnesenom ovom sudu 24.05.2022., te koji se vodi pod poslovnim brojem P-3015/2022, međutim, navedeno nije od utjecaja za ovaj postupak jer takvi navodi o pokretanju postupka koji i nije pravomoćno okončan nisu odlučni za donošenje odluke u postupcima smetanja posjeda jer je odlučno tko je bio u posljednjem mirnom posjedu spornog zemljišta i da li je i tko utuženi čin izvršio.
16. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica bila u posljednjem mirnom posjedu sporne nekretnine i za to utvrđenje sud prvog stupnja pružio je valjane razloge, a iskaz tužiteljice snažno je poduprijet iskazima svjedoka GE koji je izričito naveo da je upravo njegovo društvo sklopilo Ugovor o zakupu s tužiteljicom kao i iskazom TE koji je naveo da je upravo tužiteljici predao ključeve poslovnog prostora. Stoga suprotno žalbenim navodima tuženika nije od utjecaja činjenica da je tuženik bio uključen u praktične aspekte upravljanja prostorom vezano za održavanje ili sl.
17. Isto tako, u odnosu na žalbene navode tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio izvedene dokaze odnosno da nije osigurana jednaka procjena vjerodostojnosti svih svjedoka, čime je narušen princip nepristranosti, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani, jer je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge glede ocjene dokaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanja vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud.
18. Ostali žalbeni navodi su neodlučni, obzirom zaštita koju sud u postupku zbog smetanja posjeda pruža posjedniku protiv samovlasnih smetanja njegovog posjeda, ograničena je samo na pitanje je li posjed postojao i bio samovlasno smetan (čl. 21. st. 1. ZVDSP) te sud odlučuje isključivo prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika.
19. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 21. st. 1. i 2. ZVDSP.
20. Slijedom navedenog, kako je tužiteljica dokazala posljednje mirno stanje posjeda, a tuženik ne osporava da je poduzeo čin smetanja koji se opisuju u tužbi, to je prvostupanjski sud u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 21. st. 1. i 2. ZVDSP.
21. U pogledu odluke o parničnom trošku, valja reći da je odluka o troškovima postupka također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP), tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova pri čemu kako je tuženik izgubio parnicu dužan je naknaditi tužiteljici parnični trošak dok istom ne pripada pravo na parnični trošak.
22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 438. ZPP-a potvrđeno je rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke te je odlučeno kao u izreci ove odluke.
23. Zahtjev tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke ove odluke.
U Zagrebu 30. prosinca 2025.
Sutkinja:
Sabina Dugonjić
