REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4338/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Orjani Makovac, odvjetnici iz Buja, protiv tužene Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3 a, OIB 23057039320, zastupane po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1798/2024-3 od 4. lipnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-2135/2019-37 od 28. ožujka 2024., na sjednici održanoj 30. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u pogledu postavljenih pravnih pitanja.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje u pogledu pozivanja na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije je postavio pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz praksu, koja glase:
„1) Da li tužitelj kao potrošač ima pravni interes utvrđivati ništetnost pojedinih odredbi iz Ugovora o kreditu za koje već postoji pravomoćna Odluka u kolektivnom potrošačkom sporu?
2) Da li je sud ovlašten u pojedinačnom slučaju utvrđivati da je upravo u konkretnom slučaju došlo do povrede pojedinačnog prava tužitelja kao potrošača? 3) Je li u cijelosti ništetan ugovor o kreditu u kojem su ništetne odredbe o valuti kredita (predmet) i promjenjivoj kamatnoj stopi (cijena kredita)?
4) Može li opstati ugovor o kreditu u kojemu je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja jednostranom odlukom banke i ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku ili je takav ugovor ništetan u cijelosti? 5) Da li je sudski rok za uplatu troškova vještačenja prekluzivne naravi, odnosno da li bi njegovim propuštanjem stranka definitivno izgubila pravo na provođenje procesne radnje (ovdje vještačenja), a imajući u vidu odredbe čl. 153. st. 3. i 4. ZPP? 6) Može li sud u sporu iz potrošačkog ugovora, u kojima tužitelj kao potrošač potražuje povrat (isplatu) preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, odmjeriti troškove prema uspjehu u sporu?“.
2.1. Uz to se pozvao i na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2. ovoga obrazloženja ovaj ga je sud kvalificirao kao prijedlog za dopuštenje revizije u smislu st. 1. čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), dok je u dijelu u kojem je prijedlog podnesen u smislu toč. 2.1. ovoga obrazloženja, taj prijedlog kvalificirao u smislu st. 2. toga članka.
4. Ovaj sud je prijedlog razmotrio sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i čl. 389. ZPP.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP
5. Pravno je shvaćanje nižestupanjskih sudova takvo da je zapravo već dokazana ništetnost pojedinačnih, ovdje spornih ugovornih odredbi (ne i cijeloga ugovora), dok deklaracija ništetnosti tih pojedinačnih ugovorih odredbi nije istaknuta kao (ni glavni ni podredni) tužbeni zahtjev. Dakle, s obzirom na to da nižestupanjski sudovi, sukladno i pravnom shvaćanju tužitelja, polaze od utvrđenja ništetnosti tih pojedinačnih ugovornih odredbi (kao od riješenog svojevrsnog prethodnog pitanja), pri čemu se takva deklaracija ne zahtjeva kroz tužbeni zahtjev – prva dva pravna pitanja nemaju utjecaj na odluku u sporu.
6. U pogledu trećeg i četvrtog naznačenog pravnog pitanja – a koja se odnose na pitanje utvrđenja ništetnim cijelog ugovora o kreditu u slučaju utvrđenja ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli – pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci je podudarno sa pravnim shvaćanjem kojeg je revizijski sud izrazio u odluci poslovnog broja Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024.
7. U pogledu petog naznačenog pravnog pitanja je za obrazložiti da nižestupanjski sudovi ni nisu pravni pristup utemeljili na shvaćanju o prekluzivnosti roka za uplatu troškova vještačenje, niti su pravnog shvaćanja da bi njegovim propuštanjem stranka definitivno izgubila pravo na provođenje određenog dokaza. Pravni pristup nižestupanjskih sudova je utemeljen (u pogledu neizvođenja dokaza vještačenja) na iskazanoj procesnoj nedisciplini tužitelja i propustima u predujmljivanju naloženih mu troškova dokaza vještačenja, kroz višemjesečno razdoblje, na koje je posljedice ta stranka bila upozorena višekratno. Ovaj sud primjećuje da su nižestupanjski sudovi u tom smislu čak i pokazali određenu fleksibilnost u toleriranju nepostupanja tužitelja po nalozima suda (pozivajući ga opetovano na postupovne radnje, a tužitelj čak ni unatoč tome po tim nalozima nije postupio), pa se i time implikacija tog pravnog pitanja o prekluzivnosti roka, ukazuje u potpunom neskladu sa stanjem spisa.
8. U pogledu šestog pravnog pitanja je za obrazložiti da se u odlukama viših sudova na koje se tužitelj poziva (kao na razloge važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava), nije izrazilo pravno shvaćanje u pogledu tog pravnog pitanja i to koje bi bilo protivno onom u pobijanoj odluci, a to u okviru situacije činjeničnopravne dostatno podudarne s ovopredmetnom. Time se nije (a niti je se to učinilo na neki drugi način) dokazao razlog važnosti tog pravnog pitanja u prethodno navedenom smislu (čl. 385.a st. 1. ZPP).
9. Zato je – u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP (zbog pravnih pitanja koja stranka smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava) – valjalo, na temelju čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao u izreci, pod toč. I.
U pogledu prijedloga podnesenog u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP
10. Tužitelj povredu prava na pristup sudu vidi u odluci nižestupanjskih sudova o trošku postupka. Međutim, valja obrazložiti da se u konkretnom slučaju radi u pravnoj situaciji u kojoj je (podredni) tužbeni zahtjev odbijen kao posljedica postupovne nediscipline tužitelja, kako je gore opisano (v. toč. 7.) i nema mjesta pozivanju na poredbene (ipak, dakle, neusporedive) odluke na koje se poziva tužitelj, kao ni pozivanju na povredu prava na pristup sudu (niti na razini vjerojatnosti), jer bi se u protivnom na svojevrstan način i dopustila zlouporaba stranačkih ovlaštenja.
11. Povredu prava na raspravljanje i jednakost oružja tužitelj vidi također u činjenici neizvođenja dokaza vještačenjem, a u pogledu kojih navoda ovome sudu ostaje samo uputiti na sve gore već navedeno – dakle, da je tužitelju bilo omogućeno predlaganje svih dokaza, a dokaz vještačenjem nije proveden, pravilnom primjenom postupovnih odredaba ZPP, isključivo zbog procesne nediscipline tužitelja, nepostupanja po višekratnim pozivima suda i neuplate predujma za izvođenje predloženog dokaza.
12. Zato je – a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP (pozivanjem na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom) – valjalo, na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, pod toč. II.
Zagreb, 30. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
