Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-572/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu tog suda Niki Grospić Ivasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr-20/2024-33 od 14. studenog 2025., dana 30. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Pr- 20/2024-33 od 14. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa za naknadu troška nastalog povodom žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

- nalaže se tuženici isplatiti tužitelju bruto iznos od 451,44 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, sve to u roku od 15 dana (točka I. izreke),

- nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.879,37 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 14. studenog 2025. pa do isplate kako je to pobliže navedeno u istoj točki izreke, sve to u roku od 15 dana (točka II. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u preostalom dijelu zatraženog iznosa od 781,25 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 14. studenog 2025. pa do isplate (točka III. izreke),

- odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 3.950,00 EUR–a (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude, pod točkom I., II. i IV. izreke, žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući da se ista u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, kao i da joj se naknadi trošak nastao povodom žalbe u iznosu od 150,00 EUR–a.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tuženice u cijelosti, predlažući da se žalba iste odbije kao neosnovana te prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu potvrdi.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 8. srpnja 2025. (list 394 spisa) sukladno dopunskom pisanom nalazu i mišljenju dipl. oec. Vatroslava Zovka, stalnog sudskog vještaka za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku od 3. srpnja 2025. (list 392-393 spisa), da mu tuženica na ime razlike plaće koja je nastala zbog neobračunatog prekovremenog rada u razdoblju od 1. srpnja 2013. pa do 28. veljače 2017. (osim za rujan i prosinac 2013., ožujak, travanj, lipanj, kolovoz, listopad, studeni i prosinac 2014., siječanj, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, kolovoz, rujan i listopad 2015., siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, rujan, listopad i studeni 2016. te siječanj, travanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2017.) isplati bruto iznos od 451,44 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.660,62 EUR–a, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženice, prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i međusobno neproturječni, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP–a na koju ista upire.

7. Prilikom ispitivanja prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji joj je prethodio nije utvrđeno da je počinjena neka od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP–a.

8. Prvostupanjski sud je na temelju dokaza koji su izvedeni tijekom postupka i koji su pravno relevantni za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu utvrdio u bitnom:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen u Ministarstvu pravosuđa, [obrt], [obrt] na radnom mjestu stariji pravosudni policajac te da mu je radno vrijeme bilo organizirano u turnusima i u smjenama,

- da je tužitelj, kada je bio u dnevnoj smjeni. radio od 7,00 sati do 19,00 sati, nakon čega je bio slobodan 24 sata, a da je, kada je bio u noćnoj smjeni, radio od 19,00 sati pa do 7,00 sati, nakon čega je bio slobodan 48 sati,

- da se posao odvijao po dnevnom rasporedu kojeg je poslodavac donio te da je tužitelj odradio sve radne dane po rasporedu koji je imao za utuženo razdoblje,

- da je tužitelj, ukoliko je blagdan padao od ponedjeljka do petka, radio uvijek kada mu je smjena padala u te dane,

- da je odredbom iz čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''Narodne novine'' broj 104/13, 104/13, 150/13, 153/13, 71/16 i 123/16 – u daljnjem tekstu: KU) ugovoreno da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a da je odredbom iz čl. 41. st. 2. KU–a ugovoreno da je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža,

- da je odredbama iz čl. 44. KU–a ugovoreno, između ostalog:

- da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to za prekovremeni rad 50% te za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150% (st. 1.),

- da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48 (st. 8.),

- da se prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve - 2 druge - 2 treće - 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. (st. 10.),

- da je, ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno (st. 11.),

- da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a koji se dobije na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati (st. 12.),

- da je odredbom iz čl. 120. st. 1. KU–a ugovoreno da za tumačenja odredaba i praćenje primjene KU–a ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju u roku od 30 dana od dana potpisivanja KU 1, a da je odredbom iz čl. 120. st. 6. KU–a ugovoreno da su ugovorne strane dužne pridržavati se danog tumačenja,

- da je na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno vještačenje od strane Vatroslava Zovka, stalnog sudskog vještaka za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku, a čiji je zadatak bio da sukladno odredbama KU–a i tumačenjima zajedničke komisije obračuna prekovremene sate u utuženom razdoblju,

- da iz dopunskog pisanog nalaza i mišljenja vještaka od 3. srpnja 2025. proizlazi:

- da su prekovremeni sati rada u utuženom razdoblju nastali kada je tužitelj u pojedinim mjesecima radio u obliku rada na drugačiji način te ostvario radne sate koji su bili veći od dnevnog rada i veći od 40 radnih sati tjedno,

- da je izvršena provjera svih platnih lista i usporedba platnih lista s evidencijama o prisutnosti na radu te da je utvrđeno da tuženica u pojedinim mjesecima nije iskazala sve sate koji su iskazani u evidencijama o prisutnosti na radu, a koji predstavljaju sate iznad mjesečnog fonda radnih sati kao prekovremeni rad tužitelja,

- da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvario ukupno 164 neobračunata prekovremena sata rada,

- da neisplaćena bruto plaća po osnovi prekovremenog rada tužitelja u utuženom razdoblju iznosi ukupno 451,44 EUR–a bruto,

- da je tuženica prigovorila dopunskom pisanom nalazu i mišljenju vještaka od 3. srpnja 2025., smatrajući da je vještak neispravno utvrđivao režim rada na drugačiji način, dok matematičkom izračunu nije prigovorila,

- da je vještak na ročištu od 1. listopada 2025. otklonio prigovore tuženice,

- da je tužitelj podneskom od 8. srpnja 2025. konačno postavio tužbeni zahtjev sukladno dopunskom pisanom nalazu i mišljenju vještaka od 3. srpnja 2025. na način da mu tuženica na ime razlike plaće do koje je u utuženom razdoblju došlo zbog neplaćenog prekovremenog rada isplati bruto iznos od 451,44 EUR–a, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

9. Uzimajući u obzir činjenično stanje koje je utvrđeno u ovom predmetu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je zaključio da tužitelj osnovano od tuženice potražuje bruto iznos od 451,44 EUR–a na ime razlike plaće, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine mjesečne iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate te kada je primjenom odredaba iz čl. 41. st. 1. i 2., čl. 44. st. 1., 8., 10., 11. i 12. te čl. 120. st. 1. i 6. KU–a, u svezi čl. 92. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14) i čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) odlučio kao pod točkom I. izreke (pobijane) presude.

10. Slijedom toga, neosnovani su daljnji žalbeni navodi tuženice da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao pod točkom I. izreke (pobijane) presude, ističući u bitnom:

- da se vještak prilikom izrade svog dopunskog pisanog nalaza i mišljenja od 3. srpnja 2025. nije pridržavao navedenih odredaba KU–a, niti tumačenja zajedničke komisije,

- da je vještak pogrešno utvrdio da je tužitelju u utuženom razdoblju rad bio organiziran na drugačiji način,

- da je vještak, čak i da je tužitelju u utuženom razdoblju rad bio organiziran na drugačiji način, prilikom izračuna razlike plaće trebao izostaviti dodatak za rad u turnusu.

11.1.1. Naime, tuženici valja ukazati na dopunsko usmeno očitovanje vještaka na ročištu od 1. listopada 2025., a koje je dano u pogledu prigovora tuženice da je vještak neispravno utvrđivao režim rada na drugačiji način. Tuženica se pritom pozvala na tužiteljev rad u kolovozu 2016. i rujnu 2017. te citirala tumačenje zajedničke komisije broj 1/8 od 29. svibnja 2013.

11.1.2. Konkretno, vještak se očitovao u bitnom na način da je prilikom izrade nalaza i mišljenja svoj izračun utemeljio na evidencijama prisutnosti na radu tužitelja, pri čemu je sve sate rada koji su evidentirani manje od 12 sati tretirao kao da nisu rad u turnusu (12-24-12-48), i to iz razloga što su u evidenciji rada tužitelja evidentirani samo sati rada, ali ne i potencijalne odluke na temelju kojih je definiran takav raspored radnog vremena, čime je otklonio prigovore tuženice, a koje ista ponavlja i u žalbi protiv (pobijane) presude.

11.2. Pri tome valja dodati da u ovom predmetu, suprotno preostalim žalbenim navodima tuženice, nije bilo mjesta primjeni tumačenja zajedničke komisije broj 1/8 od 29. svibnja 2013. (list 409 spisa), budući da se isto primjenjuje u slučaju kada je poslodavac za službenika, kojem je rješenjem utvrđeno da radi u turnusu, donio odluku da u određene dane radi kraće u okviru radnog vremena njegovog turnusa, sve u cilju izbjegavanja ili ograničenja prekovremenog rada, a koja odluka od strane tuženice u utuženom razdoblju nije donesena.

12. Nadalje, odluka prvostupanjskog suda o trošku parničnog postupka pod točkom II. i IV. izreke (pobijane) presude pravilna je i zakonita jer je donesena u smislu odredaba iz Tbr. 7. t. 1., Tbr. 8. t. 1., 3. i 4., Tbr. 9. t. 1., 2. i 3., Tbr. 32. t. 1., Tbr. 46., Tbr. 52. t. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/25), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (''Narodne novine'' broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23, 35/24, 152/24 i 52/25) te čl. 29. st. 2. ZOO–a, u svezi čl. 151. st. 3., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP–a.

13. Na kraju valja reći i da ovaj drugostupanjski sud nije razmatrao preostale žalbene navode tuženice u kojima ona u bitnom ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi na glavno potraživanje tužitelja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice.

14. Naime, u ovom je predmetu, u smislu odredbe iz čl. 458. st. 1. ZPP–a, riječ o sporu male vrijednosti pa se prvostupanjska presuda sukladno odredbi iz čl. 467. st. 1. ZPP–a ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP–a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP–a) te pogrešne primjene materijalnog prava.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP–a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove odluke.

16. Tuženica nema pravo na naknadu troška nastalog povodom žalbe jer s istom u pogledu odluke o glavnoj stvari u cijelosti nije uspjela, tako da je primjenom odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP–a valjalo odlučiti kao i pod točkom II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 30. prosinca 2025.

Sudac:

Nika Grospić Ivasović